ofkorz, inače ne bi primjerice palamudio ovdje. — Kwedi

Imaš godišnju? Za koliko si utakmica HNL-a ove sezone kupio kartu? :blush:

Puno bi nas bilo koji bi kupili neke dionice. Neko vise a neko manje ali bilo bi nas dosta.

Riječ povjerenje je ključ bez obzira na udrugu ili šdd. Ja recimo ne razumijem apriori odbijanje želje da kupiš dionice jednog dana, a istovremeno želiš biti član udruge koja će odlučivati.

Mislim da je to u prvom redu strah od nekog velikog dioničara odnosno vlasnika koji bi došao u priliku kontrolirati klub. No nije da to već nemamo zadnjih 20 godina, samo što bi ovaj put imalo zakonsku podlogu i ne bi više bilo povratka. No mislim da je taj strah pomalo iracionalan. Prvo, kako je više puta napisano, svi članovi koje to zanima bili bi u prilici upisati dionice prije tog velikog vlasnika. A sve da na kraju i dobijemo "jednog gazdu", tako funkcionira velik broj sportskih klubova u zapadnoj Europi i ne znam zašto netko misli da bi većinski vlasnik radio kontra svog interesa (vlasništva).

No kažem ponovo, ne zagovara ja jedan ili drugi model nego samo poslovanje kluba po zakonu. Klub je u ovom trenutku udruga pa nek članovi odluče što ćemo i kako ćemo.

Imaš godišnju? Za koliko si utakmica HNL-a ove sezone kupio kartu? — xavier

nemam godišnju. uzimao sam/dobio za nekih sedam-osam utakmica HNL-a

nemam godišnju. uzimao sam/dobio za nekih sedam-osam utakmica HNL-a — Kwedi

Moram priznati da je puno više nego što sam mislio :smile:

jebiga, imam godišnju za cibonu pa zbog prekratkog vikenda nekad biraš ili ili

61
ma ne, nisi me shvatio. u modelu 50+1, navijači biraju upravu. neovisno što vlasništvo kluba može biti u 99% vlasništvu Tedescija.
— Kwedi

u tom kontekstu, bi li bio i član i dioničar ili samo član ili samo dioničar? — Kwedi

U principu ne bih imao ništa protiv s time da je u Hrvatskoj manja vjerojatnost da netko bude vlasnik kluba, a da taj prepusti odlučivanje članovima nego ta da članovi sami skupe pare za klub za što se slažemo da je teški SF.

U tom slučaju bih bio član.

U principu ne bih imao ništa protiv s time da je u Hrvatskoj manja vjerojatnost da netko bude vlasnik kluba, a da taj prepusti odlučivanje članovima nego ta da članovi sami skupe pare za klub za što se slažemo da je teški SF — Mali dioničar

jebiga, švapski zakonski propis.

makar u njemačkoj nije to isključivo, što je logično i normalno - npr. wolfsburg.

isto tako i kod nas bi bilo suludo 50+1 kod realno 90% klubova.

najnormalnija i logična mi je privatizacija primjerice inkera, cibalije, belupa...

ako idemo van nogometnih okvira, svi ostali profi klubovi iz rukometa, košarke - sve bi ih privatizirao

jebiga, imam godišnju za cibonu pa zbog prekratkog vikenda nekad biraš ili ili — Kwedi

U tome leži i dio odgovora...imaš Dinamo koji je igrao HNL i Europu, ali uz to imaš i futsal te druga događanja vezana uz DTSM. Sve je to lijepo, ali uzima vrijeme, a kad imaš obitelj, nemaš više vremena kao prije. Dodaj tome ono što je @Mali dioničar dobro primijetio, kako kod nas na utakmicu obično ideš s prijateljima, a ne s obitelji što je vani puno češće slučaj nego ovdje.

jebiga, švapski zakonski propis.

makar u njemačkoj nije to isključivo, što je logično i normalno - npr. wolfsburg.

isto tako i kod nas bi bilo suludo 50+1 kod realno 90% klubova.

najnormalnija i logična mi je privatizacija primjerice inkera, cibalije, belupa...

ako idemo van nogometnih okvira, svi ostali profi klubovi iz rukometa, košarke - sve bi ih privatizirao — Kwedi

Wofsburgu je to dozvoljeno zbog specifičnih razloga, a zakon se i tamo može izigrati (Red Bull).

bayer i hoffenheim

Uvjeren sam da kad bi tovari igrali Europu da bi im posjeta u HNLu drastično pala. — deda

Znas li koliko si upravu? Hajduk je igrao grupe EL prije devet sezona, a u prethodnih osam je cak sedam puta imao bolju posjetu nego te sezone. Samo jednom je imao losiju, a i to za 200 gledatelja. Te dvije sezone su bile 6.600-6.800, a sve ostalo je bilo debelo iznad 8.000.

I nije da im je lose krenulo te sezone. Istra 5.000, Sibenik 8.000, Zadar 10.000 i Dinamo 35.000. Iduca domaca je s Varazdinom pred 3.500 gledatelja, a par dana kasnije dolazi Anderlecht i doceka ga 33.000 gledatelja. Ocito da su mnogi vagali da li ce ovu subotu ici na utakmicu protiv Varazdina ili u cetvrtak na utakmicu protiv Anderlechta. Do kraja jeseni je Hajduk u HNL-u gledalo 2.500 do 4.500 gledatelja, a proljece se zapocelo s 5.000, 8.000, pa 6.000 i tad je uslijedio pad jer je Hajduk porazen na Maksimiru, pa je pred 6.000 (isto lagani pad) remizirao kuci protiv Rijeke, pa poraz u Varazdinu i u svakom slucaju totalni gubitak koraka za Dinamom koji je imao svega par bodova viska. Dakle, Hajduk je na jesen bio u par bodova s Dinamom, igrao je grupu EL i na HNL im je dolazilo par tisuca ljudi. Na proljece kad nije bilo Europe posjeta se podigla, a kad su izgubili korak za Dinamom opet je uslijedio pad. Oni da se iduce sezone bore za titulu i da izgube korak isto bi im uslijedio pad usljed razocarenja. Mislim da oni ovo stanje odrzavaju, jer je njima ovo postalo normalno stanje, nemaju nekih vecih ocekivanja. Dok se pojavi mrvica ocekivanja, cim dozive samar dozivjet ce i bolno prizemljenje.

Mislim da je to u prvom redu strah od nekog velikog dioničara odnosno vlasnika koji bi došao u priliku kontrolirati klub. — xavier

Ja se bojim upravo suprotnog. Bojim se da ce tu biti veliki broj manjih dionicara i veliko broj sitnih interesa. Kada bi Dinamo postao sdd volio bih da vecinski vlasnik bude jedan covjek, covjek koji je spreman uloziti veliki novac u Dinamo i podici Dinamo na visu razinu, jer bi time Dinamu porasla vrijednost, a njemu je to u interesu, jer ce on jednog dana prodati Dinamo i zaraditi novac na Dinamu. To je cilj svima koji kupuju klubove, osim mozda ludim seicima kojima je to igracka. Kada bi veliki broj ljudi bio vlasnik dionice, mislim da se nitko od njih ne bi usudio uloziti neki ozbiljan novac, jer on taj novac ne moze kontrolirati. Ja Dinamo sdd gledam kao klub s gazdom koji je ujedno glavni sponzor kluba i koji uveliko potpomaze Dinamo financijski i koji tim financijama gura Dinamo u smjeru da je iz godine u godinu sve manje potrebno njegovo ulaganje, tj. da Dinamo s nekim vremenom postane samoodrziv kroz druge sponzore, ali da on i dalje ostane tu, da i dalje bude glavni investitor, ali da njegov novac nije potreban u tolikoj kolicini. Dinamo je i sad samoodrziv, ali pricamo o nekoj visoj razini, jer nema smisla doci do ovdje i tapkati.

Sta se desilo s tovarima kad su se privatiziralo? Doslo je 5-6 ljudi s po 10tak posto dionica ili koliko vec i doveli su svatko po 1-2 igraca i za te igrace su davali place preko svojih firmi/agencija. To je bilo njihovo veliko ulaganje, njihov veliki spas. To s vecim brojem vlasnika za mene je cirkus. Moze to dobro funkcionirati, ali mislim da u Hrvatskoj tesko moze, pogotovo kad netko nad nekim prodje prosipat silu jer ima 1% vise dionica od njega, a zajedno nemaju 20% udio. Zato mislim da bi jedan vlasnik bio bolje rjesenje, jer i ako lose krene taj jedan vlasnik bi mogao uloziti neki veci novac da klub izvuce. Mogucnost je 50-50, ulozit ce ili otici. A da je njih 10, sta je tad mogucnost? Mogucnost je 90-10 da ce se javiti jedan koji nece htjeti dati novac, a sto bi onda htjeli dati i ostali pa da svojim novcem spasavaju njegov. Pogotovo nece htjeti dati ako se jave 2-3-4 takva jer im u tom slucaju to sigurno nece biti isplativo.

Po meni bi veci broj vlasnika funkcionirao ako bi ti vlasnici bili stranci, poslovni ljudi s vizijom, a ne ove nase propalice kakve sam naveo u primjeru Hajduka. Dovede u klub jednog igraca kao svoju investiciju i on je nesto pomogao. I to mislim da bi trebalo biti maksimalno njih 3-4 koji imaju udio barem 70% i bez problema kontroliraju cijeli klub.

Klub koji je u vlasnistvu 1.000 dionicara od kojih svatko ima neku sitnu dionicu i da nitko nema preko 1%? Po meni gubitak smisla privatizacije. Klub opet ostaje udruga, o njemu odlucuje tisuca ljudi od kojih nitko nije spreman uloziti nikakav novac u klub. Istina da Dinamo danas funkcionira puno drugacije nego sto bi trebao funkcionirati na principu udruge, ali mislim da je bolje ostati udruga nego postati sdd u kojem nema pravog vlasnika, pogotovo postatiti sdd u kojem ce biti toliki broj malih dionicara.

opet moram baciti disklejmer da je primjer kojim ću pokušati dočarati razliku izmeđđu vlasništva nad dionicama kluba i članstva u klubu općenit, ali je iz prakse.

Evo, sad je u modi Liverpool. Da vidimo njihovu situaciju.

Zadnje preuzimanje kluba u vlasništvo je bilo 2010. godine za iznos od 300 milijuna funti.

Šta bi bilo kad bi bilo...

Da su tada navijačima koji su članovi kluba i vlasnici godišnjih ulaznica ponudili ili da su oni sami napravili akciju preuzimanja kluba što bi to značilo za svakoga od njih?

Neka ih ima 50.000 mogućih kupaca paketa dionica(godišnjih ulaznica proda se oko 23.000, posjeta 53.000). Ulaganje po navijaču bi bilo 6.000 funti. Godišnja ulaznica je ajmo reći 700 funti i godišnja članarina 36 funti. (poanta nije izračun točan u funtu tako da nisam uzimao točne brojke za svaku godinu).

Kao što znamo, to se nije dogodilo, klub je u vlasništvu Amerikanaca i danas se procjenjuje na skoro dvije milijardi funti - znači Amerikanci mogu prodati klub za više nego 6 puta nego što su ga kupili.

Navijač je na taj klub u istom razdoblju 2010-2019 potrošio 10 x godišnju ulaznicu odnosno 7.000 funti i 10 x članarina odnosno 360 funti - sve skupa 7.360 funti. Ono što navijač danas ima je ponos na rezultate, atmosferu i spoznaju da sav profit koji će klub ostvariti ide vlasniku koji je preko bare.

Da se našao koji navijač koji bi izdvojio u tom trenu 6.000 funti, njegova ukupna potrošnja na klub bi bila 13.360 funti (6.000 dionice+7.000 godišnje ulaznice+360 članarine). Ako nije imao ušteđevine i digao je kredit za dionice, onda bi recimo potrošio za dionice 8.000 funti odnosno ukupna potrošnja bi mu bila 15.360 funti (8.000 dionice+7.000 ulaznice+350 članarine) od 2010-2019. U svom vlasništvu bi imao paket dionica koji danas vrijedi 36.000 funti. Čak i da je procjena vrijednosti kluba duplo preoptimistična, imao bi imovinu od 18.000 funti. Ponavljam, ono što navijač danas ima je ponos na rezultate, atmosferu i spoznaju da sav profit koji će klub ostvariti ide vlasniku koji je preko bare. U slučaju da je kupio dionice, imao bi imovinu vrijednu između 18.000 i 36.000 funti.

Članovi Liverpoola, jasno, nemaju pravo glasa. Tek to je nonsens koji pokazuje stanje svijesti navijača - u stanju je subvencionirati privatni klub čak i kroz članstvo.

@ Infinity

Moraš kod tovara uzeti u obzir da je kupnja dionica od tih igrača bila više-manje prisila. Dakle, ne slobodan izbor.