A mislim da sve ovisi o vlastitoj percepciji onoga s čim ćeš bit zadovoljan.

Na primjer, vjerujem da je navijačima AFC Wimbledona skroz dobro gravitirati između 2., 3. i 4. lige u Engleskoj, bez da ikad uđu u Premier ligu. A svi ovi drugi članski klubovi su male mace za Womblese. — Mr Blue

Wimbledon ima malo drugačiju priču i razloge. Oni su ostali bez kluba i to doslovno, a ne figurativno, tako da je ovo bio jedini način i nemaju drugu opciju. Ovo je sad Wimbledon i to je to, a što se tiče lige u kojoj igraju, tu Englezi imaju malo drugačije gledanje od nas. Oni prate svoj klub gdje god bio.

Ovde druge priče (FCUM, Salzburg) su nastale iz bunta odnosno nezadovoljstva nekim potezima klupske uprave i naravno da se takve priče često prije ili kasnije ispušu jer navijaču uvijek imaju opciju "zakopati ratnu sjekiru" i vratiti se navijanju za originalni klub. Wimbledon to nema.

Slična je na žalost priča i s futsal Dinamom koji je imao najveću posjetu u vrijeme najvećeg bunta, ali čim to mamo pusti, teško je stići na sve. Ok, ovogodišnje doigravanje je opet malo podiglo atmosferu :cool:

Bas sam mislio spomenuti Manchester kao primjer kako se guralo iz godine u godinu, doslo do neke prekretnice i onda pad. Salford ima novac iza sebe i vidjet cemo u kojem ce smjeru njih poslati profesionalizam.

Pratio sam i Wimbledon, oni su da tako kazemo na nekoj razini gdje su bili prije prodaje Donsima. Mozemo reci da su se vratili gdje im je mjesto i sad tu zivotare. Imali su oni godine svoje slave, al tu gdje jesu je skroz OK.

Navijacki klub ima i Liverpool, ne znam na cemu su oni danas.

BBC je naravno napravio dokumentarac o Salford cityju, zanimljiva priča. Inače, dečki su nakon kupnje kluba promijenili boju klubu, nisu ih baš svi prihvatili objeručke.

https://www.bbc.co.uk/programmes/b07r28s8

Čisto da ovu temu stavim na prvu stranicu jer se o istoj raspravlja na drugim temama gdje to nije mjesto. I naravno još jednom izražavam svoj godinama brušeni stav da sam apsolutno za ŠDD.

Moram podijeliti ovu krasnu ljudsku priču u ovu temu. Dinamo se ni prije novog Statuta nije mogao samo tako preoblikovati u d.d., a pogotovo to će to teško biti sada. Tako da nema nikakve bojazni za članove da bi situacija mogla krenuti u tom smjeru. Jedini, ali baš jedini način za koji ja vidim da je moguće da Dinamo prestane biti Udruga jest da ga se poslovno uništi i dovede udrugu na rub likvidacije pa bi se Udruga MORALA pretvoriti u d.d. a vjerovnici bi postali dioničari. "Samo" na to treba paziti.

Bilo je svakakvih prevarantskih shema u Hrvatskoj, ali da nekome uzmeš toliku lovu uz obećanje da će Udruga građana evo sutra-presutra postati dioničko društvo, a ti ćeš biti dioničar iako vrlo vjerojatno niti nisi član Udruge je zbilja korak dalje.

Varalica Zlatko Mamić (50), koji je kao lažni nogometni skaut i tobožnji rođak Zdravka Mamića nudio nesuđenim dioničarima Dinama na otkup dionice tog kluba iako klub nikad nije privatiziran, ipak će kao osuđena osoba morati u zatvor.

Bio je prvo na MUP-ovoj tjeralici, pa je protiv njega raspisan i europski uhidbeni nalog, ali potom ni njegovi finalni izostanci nisu omeli pravosuđe da mu se sudi, da ga se osudi i na kraju da mu se kazna i povisi. Tako da će Mamić, ako mu se ikada uđe u trag, u jednoj od hrvatskih kaznionica morati odguliti godinu i pol zatvora.

Odlučio je to, po žalbi tužiteljstva, Županijski sud u Varaždinu kao sud drugog stupnja nakon što je Mamića na uvjetnih godinu dana s petogodišnjim rokom kušnje osudio lani Općinski kazneni sud u Zagrebu iako prema zakonu za to produljeno kazneno djelo prevare zakon predviđa do pet godina zatvora.

Taj rođeni Dervenćanin s prebivalištem u Zagrebu nasamario je u startu 17 osoba, prisvojivši si oko 211.000 eura. I tko zna koliko bi još bio “trgovao” dionicama da ga iz Dinama nisu prijavili policiji nakon što su ih nezadovoljni Dinamovi “dioničari” zasuli upitima jer im “rođak Zdravka Mamića nije isporučio dionice”.

- Točno je da sam se predstavljao kao osoba koja zna i poznaje ljude u Dinamu. Ali nije točno da sam raspolagao povjerljivim informacijama, jer nemam nikakve veze s Dinamom niti sam u Dinamu ikad radio. Cilj mi je bio samo doći do novca. Točno je i da sam ljudima govorio da će Dinamo biti prodan kao dioničko društvo. Povjerovali su mi, a ja sam zadržao njihov novac. Žao mi je i kajem se. Inače, radio sam u Njemačkoj, gdje sam upoznao neke ljude s kojima sam u dobrim odnosima te ću uz njihovu pomoć vratiti novac jer ću ga pozajmiti. Nažalost, zbog nerealiziranja određenih poslovnih planova čiju naplatu sam očekivao, nisam bio u mogućnosti vratiti iznose koje sam dobio od oštećenih - rekao je davne 2017. po izbijanju afere, Mamić organima progona tijekom ispitivanja.

S obzirom na to priznanje, Mamić je pušten tad na slobodu kako bi se u daljnjem tijeku postupka branio sa slobode. Međutim, od tada mu se može staviti "soli na rep", ali mu nitko ne može osporiti, jer su izjave stigle u sudski spis, da je Mamić pojedine oštećenike u međuvremenu obeštetio, dok (pre)ostalih sedam "dioničara" mora obeštetiti sa 91.012 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. A taj rok je nedavno prošao.

Svi oštećenici policiji su posramljeno ispričali da su Mamića poznavali kao vrlo uspješnog direktora iz tzv. piramidalne prodaje za američku tvrtku ‘Total life‘ koja se bavila prodajom dodataka prehrani.

- Zlatko je uvijek nosio skupa odijela i satove. Vozio je skupocjene automobile, a kad bismo imali sastanak, mobitel mu je stalno zvonio pa je ostavljao dojam uspješnog poslovnog čovjeka. Nismo imali razloga sumnjati u njega - rekla je istražiteljima jedna od osoba koja je za više tisuća eura kupila dionice i dio dobila natrag.

Zanimljiv je slučaj jedne djevojke čija je obitelj “uvučena” u prevaru. Njezina majka joj je, na temelju poznanstva s Mamićem, rekla da joj je kupnja dionica odlična prilika za zaradu, a s obzirom na to da nisu imali novca, 2000 eura posudio im je otac. Na svaki upit očajnih ljudi gdje su te dionice, Mamić im se pravdao: "To je povlaštena informacija pa nemojte okolo trubiti o tome. To je, znate, tajna. Inače, pri ‘prodaji’ dionica za jedan euro vjerovnicima je davao pisane izjave u kojima se obvezao da će im u zamjenu za novac dati dionice i da će njihova vrijednost, čim budu dostupne u slobodnoj prodaji, biti deseterostruko veća.

Najviše trgovanja i pregovora Mamić je odradio u poznatom lokalu Leggiero u Zagrebu, gdje je uzimao od 1000 eura pa sve do 27.000 eura po osobi, a poslovanje je pojedinih mjeseci preselio i u Novu Gradišku te u Sisak. Osim dionica, jednom je vjerovniku obećao posao informatičara u Dinamu, uzevši mu za kotizaciju 13.900 kuna.

Prema optužnici zagrebačkog tužiteljstva, od ožujka 2015. do siječnja 2017. Mamić je prodavao po “povlaštenoj” tarifi dionicu Dinama za jedan euro, obećavši im da će vrijednost dionice, kad krene slobodna prodaja, biti od 7 do 10 eura. Ne bi li što dulje držao u zabludi oštećene, slao im je email poruke navodno s Dinamove email adrese, u ime zaposlenica Dinama. I tako dvije godine.

"Taj čovjek s klubom i sa Zdravkom Mamićem nema apsolutno nikakve veze osim što dijele isto prezime”, bio je nimalo utješan apel iz Dinama zbog kojeg se srušio svijet Vidoju P., susjedu Zlatka Mamića. Osim obećanih dionica za 1 euro, Mamić mu je obećao i posao u Dinamu, uzevši mu više od 32.000 eura. Lažne nade o zaposlenju trajale su godinu dana. Toliko su ga na “ledu” držali mailovi koje mu je slala izmišljena Vedrana i koja mu je ponudila čak četiri moguća posla. No termin zaposlenja kao i isplatu dividende je pomicala.

Hoće li preostali oštećeni biti obeštećeni isključivo ovisi o Mamićevoj savjesti.

Svijet je prepun glupih i naivnih ljudi. Što drugo reći?

koji su često"očajni " pa se zato daju prevariti, a u ovakvim slučajevima su pohlepni