d) 3. mjesto, hajduk prvak, na ljeto dolaze Pjaca, Modrić i Kramarić — marcio amoroso

Što je s Jakirom u ovoj situaciji? Samo u ovoj opciji njegova sudbina je nepoznata, a to je bitan element za odluku.. :grin:

Marcel Ratnik — Mihaljević

Ovog bih uzeo već radi prezimena. Zamislite da mu krene.. pa išli bi dresovi ko Miurini u Japanu.

A sad ima, ali ja sam i izletio s posla zato da ne bi poslije posla bilo prekasno. :) Koliko oni toga imaju nemam pojma, nisam pitao, ali komentirali su da ide k'o ludo.

Dok sam ja bio unutra, još 2 kupca su kupovali isto, od kojih jedan 2 komada u različitim veličinama.

Ma reprezentacija je napravila sve što je i trebala napraviti. Velim samo da je Indexova prezentacija istoga i napravljena zato da bi se sprdali, a ne zato što se imamo s čime sprdati.

ma dečki su mislili da su zlobni prema Modriću jer kao "tek" u 39-oj uspio doć do trofeja. Meni isto naslov zvuči kao omalovažavanje 3 medalje repke u zadnjih 5 godina — mali M

Upravo to. Čuj "u 39. osvojio prvi trofej s repkom", kao da su dvije medalje sa svjetskih prvenstava i finale Lige nacija ništa pa eto uspio konačno pod stare dane i do "trofeja". Nema veze, tko je shvatio shvatio, tko nije ili shvaća drugačije i to na volju.

Jel moze netko napisati kakva je velicina ovih retro dresova u odnosu na Adidas? Inace mi adidas odgovara u L velicini. — Oluja

Ovo i mene zanima. — scooniepenn

Ako inače nosite L pa rubno prema XL, onda vam je L veličina ovog retro dresa savršena. Ako ste između M i L, onda radije M.

Ako nosite Adidas L, onda slobodno online naručite ovaj L.

Evo nema 15 minuta da sam u Ilici probao i kupio L veličinu. ;)

Je, Index. Vjeruj mi da to ništa nema s preuveličavanjem vrijednosti "trofeja". Taj "trofej" ima vrijednost kao i moja medalja za 1. mjesto na team buildingu u "seoskoj olimpijadi". Naslovi imaju veze s jednom i samo jednom namjerom - ismijavanjem.

Zlobni ljudi zlobne stvari rade. Kao da Modrić ili Dalić misle da je to nešto.. pa sami rekli da se idu družiti. Eto, odigralo se 2 tekme, 2. čak i lagana, dopadljiva za pogledat, vidjeti da Pjaca i Majer imaju što dati, da Brozović više nije taj i to je to.

Naslov koji si citirao služi samo da bi dobio komentare koje jedino i može dobiti - podrugljive, grube.

Ova katedrala u Kolnu je bas impresivno zdanje… Vidio sam puno toga ali ovo te bas ostavi bez daha — Bosna86

Brutalno je kad metroom dođes na stanicu kod katedrale pa izlaziš iz metroa i ispred tebe se stvori ta ljepotica. — ZGWest

Nema 4 mjeseca da sam prvi put bio u Kölnu, mislim da me nikada nijedna građevina nije toliko fascinirala. Možda Sagrada, ali neka mističnost, možda zbog te tamne patine, kelnsku katedralu mi činilo još nekako impresivnijom (ako već ne nužno ljepšom).

I baš ovo kaj veli ZGWest, taj izlazak s kolodvora na plato ispred katedrale (putovao sam iz Bonna i prvo se nagledao onih ruhrskih tvorničetina, silosa i dimnjaka putem) je stvarno upečatljivo iskustvo.

Što se roštilja tiče, Stari Kotač 2 u Medulićevoj je strašno dobar. — ZGWest

Doslovno sam svaki tjedan 1 dan tam na gablecu, mislim da je Kotač dao bitan doprinos dobivenih 6 kila u godinu dana. :grin:

Šiš ćevapi tamo su mi ujedno i najbolji šiš ćevapi uopće.

Ulogiram se jučer nakon skoro 2 mjeseca i gledam kaj sam uopće zadnje bio napisao, čisto da znam gdje sam stao, ali i iz znatiželje - koliko je prošlo.

Shvatim da je to bilo nakon tekme s Goricom i da sam otad svjedočio onom novom šoku s Loksom, ovaj put u Kranjči, prolasku protiv Betisa, groznom ispadanju od Paoka, i cijelom nizu novih dinamovih HNL tekmi.. a samo smo na nogometu.

U tom sam izbivanju svjedočio povijesti pod zapadnom tribinom, osjetio sreću kakvu pružaju pobjede u onim najvećim utakmicama, eksploziju emocija, olakšanja, uzbuđenja, ponosa. Slavio do dugo u noć sa zonašima i nezonašima - s dinamovcima do u kost.

Probudio se, a sve je istina.

Puno, a za manje od 2 mjeseca..

Poznat je onaj Churchillov citat "the Balkans produces more history than it can consume", ali bome mi se čini da isto vrijedi i za Dinamo. Ovaj naš klub (nekako drugačiji zvuk imaju te dvije riječi sada), ima povijest dostojnu ozbiljne države, a kompleksniju za izučavanje od mnogih među njima.

I u takvim trenutcima, kad se "povijest piše", čovjek strašno puno uči. I o drugima i o sebi i o svijetu oko sebe. U trenutcima kad si zapravo "van sebe" i kad su drugi oko tebe "van sebe" zapravo jedino i možeš dobro vidjeti. A van sebe smo obično u izvanrednim, nesvakidašnjim, izazovnim situacijama. Pa kad se emocije malo slegnu pokušaš posložiti što si vidio, čuo, osjetio, spoznao.

Ne pada mi napamet dijeliti ovdje naučeno, ne što sam sebičan, nego što ljudi zapravo ne vole savjete za koje nisu pitali, ali neke zaključke, neosobne prirode, svakako želim podijeliti.

Želim reći da povijest ne završava prijelomnim događajem, niti se od tog trenutka piše. To je samo mali međaš, emotivna prijelomnica koju pamtiš. Kao 30. svibnja, kao 25. lipnja, 8. listopada, 5. kolovoza, tako i 14. veljače ili 2. ožujka. Ostane ucrtano u svima koji osjećaju i pamte, ali posao tek počinje i ne dovršava se u par tjedana.

Ništa ujutro nije drugačije, osim osjećaja slobode.

Ali tek na toj slobodi predstoji graditi, stvarati, mijenjati na bolje, rastakati stare zablude (i neizbježno stvoriti poneku novu, život je to i ljudi su to).

Ni Hrvatska, kada je stvarana, nije ujutro bila bolja. Samo u novoj košulji, pored njenog uzglavlja su se probudili isti stari udbaši, proganatelji, čuvari režima kojeg si upravo srušio, a koje je barem privremeno bilo bolje imati, ako ne uz sebe.. a ono ne protiv sebe.

Nismo svi satkani od istog materijala. Ni u miru, a još manje u ratu, ili "ratu".

Bit će onih koji će govoriti da je prije bilo bolje, tek jer su blesave "babe" bez svijesti o ičemu. Takve će valjati ignorirati, dok ne "izumru".

Bit će i onih koji će govoriti da je prije bilo bolje i koji će htjeti to dokazivati. Neka dokazuju, ne treba ih ušutkivati, pa imaš protuargumente, to si i htio.

Bit će onih koji će s odmakom zaključivati da je sve trebalo "popaliti" i posjeći iz temelja, jer na krivom temelju ne može biti stabilna kuća. Neki od njih bit će bivši ratnici, isluženi veterani pa će ih se makar razumjeti i poslušati glas, a među njima će se nevješto skrivati i najobičniji destruktivci i palikuće.

Bit će onih koji će grčevito braniti novi režim ne dopuštajući nikakvu kritiku i ušutkujući kritičare etiketama komunj..., pardon, mamićevca, nakon XY godina. Takve će trebati podsjećati na smisao prethodne borbe.

Bit će onih, a čini mi da ih već i ima, koji su se stigli i razočarati, u nekoliko tjedana.

Bit će onih bez ideje i traganja za ikakvim višim smislom, kojima je dobar svaki "režim" dok je njima, po njihovim kriterijima dobro, tko jebe pokazatelje. I to je legitimno.

Bit će grešaka po putu, bit će razbijenih iluzija, iznevjerenih nadanja i neispunjenih očekivanja.

A bit će i divovskih koraka naprijed, postepenih, a ogromnih promjena jednom kad se osvrneš. Bit će bolje, puno bolje, zaista sam siguran u to. Kao što sam siguran i u to da će se to "podrazumijevati". Da će biti samorazumljivo da je to baš tako, da ćemo biti nezahvalni, sumnjičavi, sitničavi i tražiti više. I bolje, kvalitetnije, uspješnije..

Tko očekuje zahvalnost, bolje da nije ni ulazio u maksimirske odaje.

I neka ćemo, imamo pravo na to. Boljem, višem i kvalitetnijem - i od dobrog, visokog i kvalitetnog i treba težiti. Tako se napreduje.

Stvar je u tome da ćemo i za one greške i za one zablude i razbijene iluzije i nadanja, a bome i za uspjehe i divovske korake naprijed biti sami i krivi i zaslužni.

To je vrijednost slobode, to je vrijednost izbora, ne izbora kao propisanog procesa odabira nekog predstavnika, nego izbora kao mogućnosti biranja uopće, a time i preuzimanje odgovornosti za svoje izbore. I to je, ljudi moji, teško. Jebeno teško. Ništa manje teško od zadaća koje čekaju one koje smo izabrali.

Prezimanje odgovornosti dugotrajan je proces na koji nam se neće biti lagano naviknuti.

Ako išta iz sudjelovanja na forumu možemo naučiti, to je onda da bi svatko, da i to može birati, svoju pamet izabrao. A ipak nam je nekako uvijek za sve loše u životu netko drugi kriv - HDZ, profa iz matematike, koljeno ili Hercegovci, EU ili roditelji, ali netko jest. To je, po meni, najgore što smo naslijedili, što smo ponijeli sa sobom iz "onog sustava".

2. ožujka ću stoga pamtiti i kao dan preuzimanja odgovornosti, premda sam "samo" birač. Biti odgovoran za ono što voliš.. pa jebemu čast je to najveća, a ne teret i breme.

I da ne duljim dalje, jer već jesam (uobičajeno), samo da prenesem na tekmu u subotu..

Sve slično vrijedi i za igrače i, dodatno, trenera. Ako ti je ovaj grb težak, idi odavde, ako ti je pritisak nepodnošljiv, ima manjih klubova. Ako ćeš se usrati važnosti utakmice, onda se "bori" za 7. mjesto u Belupu, ako ćeš izgledati kao na Toumbi, onda ni ne sjedaj u autobus.

Želim vjerovati da na Poljud i mi navijači i oni kao momčad odlazimo preuzeti odgovornost za stajanje iza imena Dinamo.

Da bi mogli kasnije mudrovati kako je to samo "jedan korak na putu do naslova", ajmo mi prvo izvojevati još jedan povijesni datum, pun emocija, olakšanja, uzbuđenja i ponosa.. :)

Velika subota, imam neki osjećaj, za dinamovce će imati dvostruko značenje.

Baš se osjeća "nešto u zraku" da se poslužim još jednom floskulom. Osjeća se buđenje, neka iskra zanosa, vjere, neka energija pokrenuta dinamom. — Neki tip

Naravno da u nedjelju želim samo pobjedu, naravno da želim da Dinamo bude najbolji mogući u svim segmentima, pa zato se valjda sve ovo i radi i događa, ali želim reći da mi je ovo iščekivanje tekme, i to tekme s Goricom (uz sav respekt za učinjeno zadnjih godina), da mi je ovo bildanje tenzija, ovo buđenje svih grupa, stranica, pa i ovog foruma, a nadam se onda i ulica i kvartova - trenutno nekako najdraže i najvažnije.

Neće me prebaciti na "očekujem 15 tisuća!", jer ne očekujem. Ali očekujem da nas nekoliko tisuća, a to je nekoliko tisuća više nego prije, grmi i sijeva u nedjelju za Dinamo.

Kako s fakulteta i uprava velikih firmi do skupštine Dinama, tako i iz fotelja i kafića na tribine Maksimira.

Korak po korak, čovjek po čovjek.

Dinamovo proljeće! — Neki tip

Ovo sam napisao PRIJE utakmice s Goricom.

Neopisivo i neizmjerno sam sretan pri pomisli da je bilo bolje, luđe, energičnije, emotivnije, nego što sam zamišljao, da je grmilo i sijevalo glasnije i jače nego što sam se ma i usudio ponadati..

Napunit ćemo Kranjču do vrha, ima da se Cibonin toranj nakosi od navijanja!

Korak po korak, čovjek po čovjek, pobjeda po pobjeda, do naslova koji će biti '82. naših generacija.

Po emociji. To se računa.

Frajerčina je iz ove situacije uspio postići gol, svaka čast — blackbully

Očigledan prekršaj Miereza. :grin:

S tim da je naslov ipak sugestivan... za one koji ne otvaraju članke, nego samo gledaju naslove (a takvih nije malo) ovaj gornji naslov sugerira nešto sasvim drugo..

"Je li gol Hajduka trebao biti priznat?" za svakoga tko zna čitati, ali ne otvara članak, znači da Hajdukov gol nije priznat, odnosno implicira da se radi o nečemu što je možda trebalo biti priznato, no eto nije. Iliti, sugerira da je Hajduk možda oštećen..

Kad ono, otvoriš članak, gol uredno priznat, a jedino ispravno postavljeno pitanje je "je li trebao biti poništen?"..

(U anketi je tako i formulirano, ali treba doć do ankete..)

Pih, ko da nije upravo to rekla.. :snicker:

Ja svojoj kažem da se zovem Neki tip na ovom forumu....:lol: — masacusec

:lol:

I kaj veli?

A) zakaj meni ne pišeš ljubavna pisma ko Bobanu i Dinamu!?

ili

B) koliko ti možeš mljeti, a kad ja želim razgovarati ti se ne da!?

:snicker:

:lol: top!

Jedino kaj ste sad oboje nadrljali od pokušaja detekcije tko je u pitanju.. nije da ih ima puno. :grin: