Preskočio si ljepši spol :joke:

U petak, nogometašice Dinama u sklopu 12. kola Prve HNLŽ, gostuju kod ŽNK Hajduk na pomoćnom igralištu na Poljudu.

iz nekog razloga, mi smo išli sa školom na predstavu. nikad se nisam pitao , kak je bilo tovarima na predstavi :)

Ulogiram se jučer nakon skoro 2 mjeseca i gledam kaj sam uopće zadnje bio napisao, čisto da znam gdje sam stao, ali i iz znatiželje - koliko je prošlo.

Shvatim da je to bilo nakon tekme s Goricom i da sam otad svjedočio onom novom šoku s Loksom, ovaj put u Kranjči, prolasku protiv Betisa, groznom ispadanju od Paoka, i cijelom nizu novih dinamovih HNL tekmi.. a samo smo na nogometu.

U tom sam izbivanju svjedočio povijesti pod zapadnom tribinom, osjetio sreću kakvu pružaju pobjede u onim najvećim utakmicama, eksploziju emocija, olakšanja, uzbuđenja, ponosa. Slavio do dugo u noć sa zonašima i nezonašima - s dinamovcima do u kost.

Probudio se, a sve je istina.

Puno, a za manje od 2 mjeseca..

Poznat je onaj Churchillov citat "the Balkans produces more history than it can consume", ali bome mi se čini da isto vrijedi i za Dinamo. Ovaj naš klub (nekako drugačiji zvuk imaju te dvije riječi sada), ima povijest dostojnu ozbiljne države, a kompleksniju za izučavanje od mnogih među njima.

I u takvim trenutcima, kad se "povijest piše", čovjek strašno puno uči. I o drugima i o sebi i o svijetu oko sebe. U trenutcima kad si zapravo "van sebe" i kad su drugi oko tebe "van sebe" zapravo jedino i možeš dobro vidjeti. A van sebe smo obično u izvanrednim, nesvakidašnjim, izazovnim situacijama. Pa kad se emocije malo slegnu pokušaš posložiti što si vidio, čuo, osjetio, spoznao.

Ne pada mi napamet dijeliti ovdje naučeno, ne što sam sebičan, nego što ljudi zapravo ne vole savjete za koje nisu pitali, ali neke zaključke, neosobne prirode, svakako želim podijeliti.

Želim reći da povijest ne završava prijelomnim događajem, niti se od tog trenutka piše. To je samo mali međaš, emotivna prijelomnica koju pamtiš. Kao 30. svibnja, kao 25. lipnja, 8. listopada, 5. kolovoza, tako i 14. veljače ili 2. ožujka. Ostane ucrtano u svima koji osjećaju i pamte, ali posao tek počinje i ne dovršava se u par tjedana.

Ništa ujutro nije drugačije, osim osjećaja slobode.

Ali tek na toj slobodi predstoji graditi, stvarati, mijenjati na bolje, rastakati stare zablude (i neizbježno stvoriti poneku novu, život je to i ljudi su to).

Ni Hrvatska, kada je stvarana, nije ujutro bila bolja. Samo u novoj košulji, pored njenog uzglavlja su se probudili isti stari udbaši, proganatelji, čuvari režima kojeg si upravo srušio, a koje je barem privremeno bilo bolje imati, ako ne uz sebe.. a ono ne protiv sebe.

Nismo svi satkani od istog materijala. Ni u miru, a još manje u ratu, ili "ratu".

Bit će onih koji će govoriti da je prije bilo bolje, tek jer su blesave "babe" bez svijesti o ičemu. Takve će valjati ignorirati, dok ne "izumru".

Bit će i onih koji će govoriti da je prije bilo bolje i koji će htjeti to dokazivati. Neka dokazuju, ne treba ih ušutkivati, pa imaš protuargumente, to si i htio.

Bit će onih koji će s odmakom zaključivati da je sve trebalo "popaliti" i posjeći iz temelja, jer na krivom temelju ne može biti stabilna kuća. Neki od njih bit će bivši ratnici, isluženi veterani pa će ih se makar razumjeti i poslušati glas, a među njima će se nevješto skrivati i najobičniji destruktivci i palikuće.

Bit će onih koji će grčevito braniti novi režim ne dopuštajući nikakvu kritiku i ušutkujući kritičare etiketama komunj..., pardon, mamićevca, nakon XY godina. Takve će trebati podsjećati na smisao prethodne borbe.

Bit će onih, a čini mi da ih već i ima, koji su se stigli i razočarati, u nekoliko tjedana.

Bit će onih bez ideje i traganja za ikakvim višim smislom, kojima je dobar svaki "režim" dok je njima, po njihovim kriterijima dobro, tko jebe pokazatelje. I to je legitimno.

Bit će grešaka po putu, bit će razbijenih iluzija, iznevjerenih nadanja i neispunjenih očekivanja.

A bit će i divovskih koraka naprijed, postepenih, a ogromnih promjena jednom kad se osvrneš. Bit će bolje, puno bolje, zaista sam siguran u to. Kao što sam siguran i u to da će se to "podrazumijevati". Da će biti samorazumljivo da je to baš tako, da ćemo biti nezahvalni, sumnjičavi, sitničavi i tražiti više. I bolje, kvalitetnije, uspješnije..

Tko očekuje zahvalnost, bolje da nije ni ulazio u maksimirske odaje.

I neka ćemo, imamo pravo na to. Boljem, višem i kvalitetnijem - i od dobrog, visokog i kvalitetnog i treba težiti. Tako se napreduje.

Stvar je u tome da ćemo i za one greške i za one zablude i razbijene iluzije i nadanja, a bome i za uspjehe i divovske korake naprijed biti sami i krivi i zaslužni.

To je vrijednost slobode, to je vrijednost izbora, ne izbora kao propisanog procesa odabira nekog predstavnika, nego izbora kao mogućnosti biranja uopće, a time i preuzimanje odgovornosti za svoje izbore. I to je, ljudi moji, teško. Jebeno teško. Ništa manje teško od zadaća koje čekaju one koje smo izabrali.

Prezimanje odgovornosti dugotrajan je proces na koji nam se neće biti lagano naviknuti.

Ako išta iz sudjelovanja na forumu možemo naučiti, to je onda da bi svatko, da i to može birati, svoju pamet izabrao. A ipak nam je nekako uvijek za sve loše u životu netko drugi kriv - HDZ, profa iz matematike, koljeno ili Hercegovci, EU ili roditelji, ali netko jest. To je, po meni, najgore što smo naslijedili, što smo ponijeli sa sobom iz "onog sustava".

2. ožujka ću stoga pamtiti i kao dan preuzimanja odgovornosti, premda sam "samo" birač. Biti odgovoran za ono što voliš.. pa jebemu čast je to najveća, a ne teret i breme.

I da ne duljim dalje, jer već jesam (uobičajeno), samo da prenesem na tekmu u subotu..

Sve slično vrijedi i za igrače i, dodatno, trenera. Ako ti je ovaj grb težak, idi odavde, ako ti je pritisak nepodnošljiv, ima manjih klubova. Ako ćeš se usrati važnosti utakmice, onda se "bori" za 7. mjesto u Belupu, ako ćeš izgledati kao na Toumbi, onda ni ne sjedaj u autobus.

Želim vjerovati da na Poljud i mi navijači i oni kao momčad odlazimo preuzeti odgovornost za stajanje iza imena Dinamo.

Da bi mogli kasnije mudrovati kako je to samo "jedan korak na putu do naslova", ajmo mi prvo izvojevati još jedan povijesni datum, pun emocija, olakšanja, uzbuđenja i ponosa.. :)

Velika subota, imam neki osjećaj, za dinamovce će imati dvostruko značenje.

povratak u stilu :clap: welcome back my friend :smile:

moj duboki naklon.

Ajme živ si. Iskreno par puta sam provjeravao kada si zadnji puta bio na forumu, neki dan pogledam, piše čini mi se mjesec dana.
Već sam se dobrano zabrinuo iskreno, hvala na ovoj objavi, što zbog dokaza da si živ i zdrav, što zbog još jednog u nizu kvalitetnog upisa na Zoni kojeg se čita s guštom.

Želim vjerovati da na Poljud i mi navijači i oni kao momčad odlazimo preuzeti odgovornost za stajanje iza imena Dinamo. — Neki tip

Htio bih ovo još jednom istaknuti, dugo vremena nije bilo ovoliko važno da mi kao navijači predstavimo Svetinju, a zatim i igrači na terenu.

Petković - Pjaca show može početi.

Dopustite mi da sanjam..

Poredajte scenarije od najpoželjnijeg na niže:

a) titula i jakir ostaje

b) titula i jakir odlazi, nema pojačanja na ljeto

c) 2.mjesto (Rijeka prvak), izgubljen kup i Jakir odlazi

d) 3. mjesto, hajduk prvak, na ljeto dolaze Pjaca, Modrić i Kramarić

e) hajduk prvak, mi kup, Jakir ostaje, dolazi Modrić

B, A, C, D, E

a) b) e) d) c)

A b c e d

Trofej je trofej

B
A
E
D
C

B, A, D, C, E

a) titula i jakir ostaje

b) titula i jakir odlazi, nema pojačanja na ljeto — marcio amoroso

B, a.
Jedino prihvatljivo.

ne mudruj već poredaj sve opcije.

Hajduk prvak mi je uvijek zadnja opcija tako da je moj odabir a, b (pojačat ćemo se na zimu), c, d, e.