Puno je forumaša koje povijest kao takva baš i ne zanima, pa ni povijest Dinama/Građanskog te preskaču temu 1. HŠK Građanski Zagreb. Legitimno, čita tko što hoće, ovo samo navodim jer će zbog tog preskakanja preskočiti i sjajan upis, koji je preskočiti šteta.

Tamo gdje se uglavnom piše o povijesti, upisana je čista emocija, a emocije dijelimo, već samim činom navijanja za isti klub.

Zato se ovaj post ne preskače, nego ga dijelim ovdje pa osjetite i sami.

Jesen, 4.listopad 2007. godine.
Devet mi je godina. Betonsko dvorište, drvena ograda, dobro izraubana lopta i ja.
U igri mašte ja sam cijela postava... Koch, Etto, Schildefend, Modrić, Mandžukić... Maštam kako Dinamo preokreće 0 -1 iz Maksimira.
Tu večer nekoliko sati kasnije Mandžukić pogađa za 0-3 na Amsterdam Areni. Suze radosnice, dječačka sreća, skakanje, navijanje!Stari ustaje, stišće šaku i izgovara dvije rečenice: "Sine igramo kao Gradjanski!" Pitam ga: "Tata tko je Gradjanski?" On odgovara: "Dinamo je Gradjanski!".

Sad... dok ovo pišem, nakon stotina i stotina utakmica, stadiona i gradova, prevaljenih kilometara, pobjeda i poraza, svjestan sam da ništa prije i ništa poslije neće produbiti moju ljubav prema Dinamu kao od mog starog te dvije kratke, jednostavne rečenice.
Od tada iz glave ne izlazi Gradjanski. I nikada nije došlo ni u pitanje da su dva kluba zapravo jedan! Kao jedno ime u cijelom tom vrtlogu povijesti. Kao jedan simbol nade i otpora. Kao jedna misao da patnja postaje pobjeda! Hrvatska, Gradjanski, Dinamo živi u svojoj djeci. I koraci slavnih Purgera i dalje odzvanjaju zagrebačkim ulicama.

I danas opet onako u mašti, kao nebrojeno puta na dvorištu s loptom u nogama ispred drvenog plota gdje su padali svi... zabijao sam Arsenalu, rušio Werder i Ajax u gostima... Kad si klinac mašta je velika, sve ti je moguće i Dinamo baš uvijek nekako pobjeđuje. Danas sa 26 godina u mislima i dalje vrtim i razmišljam kakve će sve nove pobjede doći. Na terenu ili van njega. Golovi u devedesetoj, titule. Al' kad bi bar bilo moguće stati na istočni nasip, zbijen među tisuće Purgera i gledati "Plave" kako istrčavaju na tvrdi zagrebački leš u Koturaškoj. Ipak, Purgeri i danas koračaju Koturaškom, plavi barjak je visoko podignut u zrak. Gradjanski ostaje zauvijek!

JER GRADJANSKI JE SILAN!
GRADJANSKI JE IDEJA!


Mnogo je datuma u povijesti navijačkih grupa i nogometnih klubova. Mnogo događaja na koja se sjećamo sa ponosom i visoko uzdignute glave. To su većinom događaji opjevani u pjesmama, slavljeni, obilježavani, prepricavani stotinama puta...A imamo i one posebne, neznatne, nepoznate, "privatne", "male" a za pojedinca velike, osjećajne i nikad zaboravljene.

Sezona 2022/2023.
31. Prvenstveno kolo, uobičajeno slaba posjeta. Tisuću Bad Blue Boysa na svom sjeveru. Dinamo-Varaždin. Nezanimljiva ali za mene nezaboravna utakmica. Sredinom prvog poluvremena Sjever sa visoko podignutim rukama u zraku, skandira... "Gradjanski Zagreb !!!!".
Odzvanjalo je Maksimirom, odzvanjalo je u mom srcu koje je bilo puno purgerskog ponosa. Odzvanjalo je kroz povijest, kroz sve bitke neuništivog plavog kluba i neslomljive grupe, kroz sve trenutke purgerske hraborsti i odvažnosti. Odzvanjalo je i sve do one nesretne 1945. Kao spomen na ideju koju je nemoguće zabraniti, ugasiti, zapaliti i uništiti. Kao ideju koja živi kroz Dinamo.
Odzvanjalo je purgerski! Glasno!

SILNI, NESLOMLJIVI KLUBE - SRETAN TI ROĐENDAN! — petrinjskikokošinjac

Doći ovdje, vidjeti 2 nove stranice, a ukupno 1 i pol dobru fotku je kao, kao..

ma, neću tražiti usporedbe, ima ona legendarna Kepecova:

Kad uđeš u ovu temu i ne vidiš slike nego razne komentare i poruke je jednako onome kad dođeš kod bake i otvoriš kutiju s keksima, a unutra igle i konci. — Kepec

U uredu, pod pritiskom kojekakvih rokova, uz kišu vani, došao ovdje samo nakratko oči odmoriti.. i odmah mi svane scena..

Za svega par dana - 18 stupnjeva, sunce, lijep grad i star, ali pravi nogometni stadion, pun ljudi u plavom (ok, i crnom), gromko navijanje nas s juga i svih onih koji će na istok, pobjeda, slavlje, radostan povratak kući..

Duševna hrana. :love:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/potres-u-mostu-nakon-velike-svade-bracni-par-raspudic-odlucio-napustiti-stranku-15453473

"Svađa oko sastavljanja lista za EU izbore u Mostu završila je raskolom i napuštanjem dva istaknuta člana Mosta, Marije Selak Raspudić i Nina Raspudića - doduše, Marija Selak Raspudić svoj saborski mandat provela je u saborskom Klubu Mosta kao nezavisna iako ju šira javnost doživljava kao mostovku. Tako je kulminirala drama koja je započela u ponedjeljak navečer na sastanku Predsjedništva Mosta. Na njemu je trebalo utvrditi konačnu listu Mostovih kandidata za EU parlament, a dogovor se zakomplicirao verbalnim okršajem između Marina Miletića i Marije Selak Raspudić.

Miletić se otvoreno pobunio protiv kandidata koje je predlagala Marija Selak Raspudić. Kao kamen spoticanja navodi se to što je Marija Selak Raspudić, kako neslužbeno doznajemo, zagovarala svoga supruga Nina Raspudića na listi za Euro parlament, dok je Miletić inzistirao da to bude on sam. Nakon duela s Miletićem, Marija Selak Raspudić demonstrativno je napustila sjednicu.

Jutro poslije, kao i cijeli utorak, u Mostu je vladao silenzio stampa. Nino Raspudić imao je isključen mobitel, Marija Selak Raspudić, Nikola Grmoja i Marin Miletić nisu odgovarali na novinarske pozive. Nitko se nije htio izjasniti oko toga što se točno dogodilo i koji su argumenti prevladali da Most stane uz Miletića, a protiv Nina Raspudića - i jedan i drugi bili su aktivni saborski zastupnici, glasni zagovaratelji Mostove politike.

Most se Državnom izbornom povjerenstvu za službenu predaju liste prijavio među zadnjima, u 21.30 sati. Imali su vremena pokušati ugasiti požar i postići kompromis ne li li izbjegli aferu s osipanjem stranke uoči EU izbora koja im sigurno neće poticajno djelovati na glasače. No, izgleda neuspješno: konflikt između Miletića i Marije Selak Raspudić pokazao se nepopravljivim i doveo je do rastave braka supružnika Raspudića s Mostom.

U pozadini sukoba, prema neslužbenim tumačenjima izvora bliskim Mostu, ne radi se ni o kakvoj temeljnoj razlici u političkim stavovima, nego među dijelu mostovaca postoji zazor od ambicija Nina Raspudića i strah da bi u nekom trenutku on mogao preuzeti dominaciju u Mostu.

Napetost između Marije Selak Raspudić i Marina Miletića zaiskrila je i u predizbornoj kampanji, kada je Marija Selak Raspudić na N1 televiziji na pitanje je li pobačaj temeljno pravo žene odgovorila sa Da. Brzo ju je Miletić poklopio na Facebooku ustvrdivši da je "Most jasno za život. Vrh stranke, Predsjedništvo, naš predsjednik, svi mi tu imamo isti stav. Marija se ovdje pogrešno izrazila..." I usput se distancirao od svoje klupske kolegice: "Ona nije član stranke niti ima ikakvu stranačku funkciju. A narod će preferencijalnim glasovima pokazati što misli o svakom od nas".

Marija Selak Raspudić uzvratila je pomirljivo: "Njegovo je pravo objavljivati što želi. Neću ja kolegama iz Mosta govoriti što bi oni trebali misliti ili im zamjerati zbog načina na koji se javno izražavaju. Sve je to meni u redu, volim demokraciju". Pojasnila je svoj stav o pobačaju: "Moj stav da je pobačaj odluka žene biološka je činjenica s obzirom na to da je dijete ovisno o majci, ali jasno je i da ja smatram da život uvijek treba štititi. Društvo mora stvoriti sve preduvjete kako do pobačaja ne bi dolazilo."

Nije pritom strepila da bi je birači mogli kazniti zato što je pokazala otklon od Mostove politike. U I. izbornoj jedinici, koja slovi za najtežu, u konkurenciji s Andrejom Plenkovićem, Arsenom Baukom, Sandrom Benčić, Mislavom Kolakušićem, izborila je saborski mandat sa 7,43 posto podrške, kao i njezin suprug Nino u II izbornoj jedinici, koji je osvojio 9,07 posto glasova.

Test kod birača prošli su bolje od Miletića, koji je u VIII. izbornoj jedinici osvojio mandat, ali ostao na granici praga, sa 5,71 posto glasova. Nije baš jasno zašto bi ih se stranka odrekla - na prethodnim parlamentarnim izborima bračni par Raspudić, kao nova politička akvizicija, pokazao se kao faktor iznenađenja koji je Most zadržao visoko u političkoj orbiti."

Za istok otislo oko 100 za sad. — juraa

Samo? — deda

Ma nema šanse, pa toliko ih je sam @Jurki uzeo. :lol:

Slažem se, mislim da će do u igrača upravo to biti Dalićev popis. :up:

Pa tamo će i ostati, možeš mirno spavati.

Ma kakav Ressler.. ne slušaj svakakve budalaštine. :wink: Ressler će još neko vrijeme žgance papati.

Anušić najvjerojatnije preuzet stranku... — Bruh

Nismo li ti i ja raspravljali prije izbora o tome pa si smatrao da se to neće dogoditi... ;)

Anušića čisto sumnjam da će stavit na čelo HDZa prije će Karamarka il nekog izvadit iz ropotarnice. — Bruh

A ja se kladim da je Anušić idući predsjednik HDZ-a (kad god to bilo, ali prvi sljedeći). — Neki tip

a ne znam baš pa kad su bili oni unutarstranački druga struja onog Mire Kovača je dobila mizeran broj glasova a on je na toj liniji... mislim da on je oporba Plenkoviću al da nema tolko snage da preuzme. — Bruh

Samo budale ne mijenjaju mišljenje kad ih se suoči s argumentima, tako da je skroz legitimno da si promijenio svoje viđenje. Pretpostavljam da si primijetio Anušićevu snagu u biračkom tijelu pa prilagodio svoj pogled, ponavljam to je sasvim logično, ali ipak me zanima je li to razlog ili imaš neko drugo objašnjenje?

https://www.vecernji.hr/vijesti/uskoro-uzivo-moze-li-oporba-do-vecine-jaksic-za-vecernji-otkriva-planove-sdp-a-1763721

"Jakšić je, inače, na izborima 17. travnja predvodio listu Rijeke pravde u IV. izbornoj jedinici, a ondje je SDP-ova koalicija osvojila 51,065 glasova, odnosno 25,20 posto. Ispred njih je završio HDZ s partnerima, a za njih je glasalo 84,712 birača, odnosno njih 41,81 posto.

Što se tiče preferencijalnih glasova u IV. izbornoj jedinici, najviše ih je, njih 37,547, dobio HDZ-ov Ivan Anušić, koji je u tome i rekorder na ovim parlamentarnim izborima. Dobio ih je čak 14.000 više nego 2020. godine. Jakšić je, pak, dobio 12.685 glasova..."

Jasna stvar, Jakšić i Rijeke pravde su pobijedili. :heart:

Novinari bi baš trebali biti transparentni oko svojih političkih stajalištima. — GaijiZG

Kako je novinar transparentan oko svojih političkih stajališta? Prije no što postavi pitanje veli "ja sam glasao za Radničku frontu pa me poslali na konferenciju vama crnim desničarima da malo zajebavam"... Karikiram, naravno, ali pojasnit ću poantu..

"Transparentan" može biti novinar koji je stekao tu poziciju da ima, recimo, vlastitu kolumnu u pisanom mediju. Ili svoju emisiju u elektroničkim. Od takvog se novinara i očekuje da iskaže svoj stav, da komentira, analizira, prikazuje ono što vidi onako kako on to vidi. Svidjelo se čitatelju/gledatelju ili ne svidjelo - bitno je da pročita/pogleda/posluša.

Međutim, novinar kojem je uloga izvjestiteljska ne bi trebao biti ostrašćen, emotivan i iziritiran osobom ili opcijom o kojoj izvještava.

Ili skroz plastično.. ako želim čitati Juricu Pavičića, Borisa Dežulovića, Sanju Modrić, Milana Ivkošića ili gledati Velimira Bujaneca, onda ih čitam/gledam znajući njihove pozicije i zato što me zanima što imaju za reći.

No ako želim čuti što imaju za reći Penava, Plenković ili Benčić, onda me, da prostiš, boli klinac što o Penavi, Plenkoviću ili Benčić misli neimenovani redakcijski poslanik koji si ipak uzima za pravo uznemirano se uzjebati oko toga što ovi hoće u koaliciju s onima, a ne nekim trećima koji bi više odgovarali dotičnom redakcijskom poslaniku osobno.

I nemojte se sad kacit na to da pisem iz zenske perspektive :razz: jer vjerujem da bi se s tim slozio i dobar dio muskaraca, osim onih koji mu zavide haha :grimace: — Marley

Moju ženu nogomet gotovo uopće ne zanima, ali me jučer radosno podsjetila da je "večeras Petko kod Knjaza, moramo to pogledati..".. :lol:

Slažem se, Petko je faca. :up:

Iznimno je malo, ako ih uopće ima, političkih novinara koji nisu i sami vrlo politični, ideologizirani, pristrani nekoj političkoj opciji.

Nije, naravno, problem što novinari imaju svoj svjetonazor, svoj politički stav, već je problem što ga ne znaju staviti po strani u svome radu pa na toj konferenciji sudjeluju kao ostrašćeni navijači, a ne posrednici javnosti.

Šteta je što je Penava tako nevješt retoričar, jer bedasta pitanja koja su postavljali (a la "ali on je o vama govorio, a vi sada" i "ali vi ste nastupali protiv HDZ-a, a sada") bi iole verbalno spretniji političar otresao lakoćom.

Narativ o strašnoj DP-ovoj izdaji birača time što razgovaraju o koaliranju s HDZ-om je logički neodrživ. Pa DP-u je HDZ nedovoljno desno, na tome je i dobio glasove, u kojem bi to svijetu DP-ovom glasaču koaliranje s Puljcima, Orešković, Grbinom, Mrak Taritaš, Rankom Ostojićem, trebalo biti logičnije i bliže od koaliranja s HDZ-om? DP s 12 mandata svoje politike svakako ne može provoditi.

Ima dakle opciju:

a) ostati u oporbi i ne provoditi ništa od svojih politika (za to postoji jedna druga stranka)

b) koalirati s opozicijom radi rušenja HDZ-a, ali bez SDSS-a i Možemo (jer to im je svakako uvjet)

- matematički je moguće (70 mandata ako se manjine drže skupa), ali podrazumijeva

bb) ili podržavanje manjinske vlade (koja znači podržavanje druge političke opcije da provodi politike koje DP-u uopće nisu primarne)

bc) ili ulazak u vladu koja bi se sastojala od „nacionalne“ desnice, konzervativne desnice, liberala, regionalista i socijal-demokrata – djeluje obećavajuće i optimalno za DP-ovu agendu. :chin:

c) koalirati sa svojim lijevim krilom, praktički maticom koju su kritizirali jer nije vjerna suverenističkim politikama, a ne zbog „korupcije i Turudića“ i biti u najboljoj poziciji nametnuti barem dio (i to neproporcionalan dio jer su king makeri) svojih politika.

Tu je opcija d) – novi izbori i ona uopće nije isključena, ali to je rizik koji rijetko koji vlasnik mandata želi..

Politika je bila i bit će umijeće mogućeg, a ne fantazmagorija o tekućicama neuhvatljivih i relativnih pojmova kao što je „pravda“.

(P. S. ja bih da vladu sastavlja nacionalno svjesna, korupcije lišena, javnim dobrom vođena, pametna, inteligentna, sposobna i kadrovski kapacitirana kombinacija liberalnih konzervativaca, ali jebiga, nema ih baš u Saboru pa analiziram ovo kaj je tu, a ne kaj bih ja htio da bude)

Već jučer se krenulo jako..



:eyes: :lol:

Da HDZ uvaljuje hrvatskom narodu rodnu ideologiju potpuno je jasno i iz otkrića da je Butkovićeva krava Milova zapravo bik, dakle Milo.

Em muško, em Srbin.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/otkrivena-sokantna-istina-o-glavnoj-zvijezdi-predizborne-kampanje-pa-ona-ima-penis-15453128