Koliko je naših vršnjaka( nebitno koja generacija) koji su imali petice i bili učenici generacija napravilo nešto svoje? Nek se svatko zapita koliko je tih ljudi otvorilo firmu ili uspilo doći na neko bitno mjesto... Realnost je da je tim ljudima vrh ako se zaposle u državnu firmu ili tako negdje... Ne postoji kompetivnost, ne postoji ideja da se sa svojim znanjem nešto mijenja već se direktno s faksa sjeda u neki mali ured i to je vrhunac... Naše (vrhunsko) obrazovanje stvara mediokritete koji će se utopiti u društvo... Svjedoci smo da sva djeca koja imaju neki dar na nekom polju, a da nije vezano uz ustaljeni kalup bivaju stigmatizirana

ma stoji, zato i dodah i roditelje.. uostalom, i moj malac ide u lokalnu, kvartovsku školu. Tu odrasta, to mu je ekipa iz kvarta, parka, igrališta, tak i treba biti. Nista mu nece faliti.

Ali konkretna škola o kojoj je bilo rijeci i zbog koje je rasprava krenula, stvara i preduvjete za kasnije školovanje, povezuje kao i svaka druga roditelje i povezivanje djece je tu jos i najmanje bitan faktor.

Međutim, takva okruzenja kod djece (osim elitizma i osjećaja superiornosti, katkad) stvaraju i osjećaj prirodnosti uspjeha, ambicije, pripadanja takvom "svijetu".

Sjećam se svog prolaska kroz obrazovni sustav i odrastanja. Bio sam, pazite, ponosan što mi mama ima jednu prijateljicu koja je nastavnica u OŠ. Koji kompleksi.. :)
Kasnije, primjerice, dosta dugo mi je trebalo da se naviknem, da se opustim uz svoje prof na faksu. Gledao sam ih kao "bogove".

Pa plaća koju sam "zamišljao".. kad se sjetim što sam si tada, negdje početkom faksa postavio kao cilj, kao uspjeh, nekako se sažalim sam nad sobom.. :) Smiješan si budem.

Moja djeca odrastaju svjesnija mogućnosti oko sebe i eventualni društveni i/ili materijalni uspjeh će im doći "prirodnije". Ne treba mi/im za to neka posebna privatna škola već u ovoj fazi života, socijalna mreža na koju se naslanjaju već je dovoljno čvrsta.

No, razumijem zbog gore navedenog one koji se obogate kroz sport pa djeci stvaraju/omogućuju okruženje koje će im neke stvari učiniti normalnima, pripadajućima. Ne mogu to napraviti, osim u pogledu financija, kroz svoj obrazovni put ili prof. razvoj, ali mogu djeci omogućiti obrazovanje i okolinu zbog kojih će ti klinci drugačije pozicionirati vlastita očekivanja i ljestvicu ambicija.

Problem obrazovanja kod nas je komocija učitelja na svakom mogućem nivou(nema dodatnih edukacija, u pol 12 je doma, nema kontrola za loš posao) kao posljedica retrogradnog sustava koji je još uvijek na razini 20. stoljeća.

S druge strane roditelji pritišću, klince nemreš krivo pogledati i cijeli sistem postaje nakaradan.

Evaluacija djece je na razini ocjena i bubanja, odnosno inteligencija i sposobnost se mjeri koliko je tko nabubao dok ustvari svatko od nas je iznad prosječno inteligentan, ovisno o području, ali rezultat se mjeri isključivo kroz prvu i treću:

Verbalno-lingvistička (pronalaženje pravih riječi za ono što mislimo/osjećamo)
Glazbena (sposobnost razlikovanja zvukova, tonova, ritmova…)
Logičko-matematička (sposobnost snalaženja s brojevima, hipotezama…)
Tjelesno-kinestetička (adekvatne upotrebe tijela, npr. u sportu ili stvaranje rukama)
Intrapersonalna (sposobnost za razumijevanje sebe, svojih želja i potreba)
Interpersonalna (sposobnost dobre interakcije s drugim ljudima)
Spacijalna (sposobnost snalaženja u prostoru)
Naturalistička (razumijevanje prirode i procesa u prirodi)


Nisu slučajno Azijati ili Skandinavci u vrhu po rezultatima PISA testova.
Volimo se rugati Amerima kak su debili,al ja generalno tvrdim da ne postoji razlika u odnosu na njih - kaj nama znači ak znamo u odnosu na njih kad je otkrivena Amerika ili tko je bio prvi čovjek u svemiru kad od tog znanja mi jedino možemo profitirati u Potjeri ili Milijunašu

nije svatko za poduzetništvo i nije ni to jedino mjerilo uspjeha..

Ali načelno se slažem. Samo što to nije problem samo sustava obrazovanja.. Biti poduzetnik društveno je gotovo nepoželjno (iako ni izbliza tako loše i nisko kao u mnogim drugim zemljama EU - koga zanima, potražit ću konkretne podatke, imam ih negdje, iznosio sam ih na jednom okruglom stolu baš na tu temu) i definitivno se naše učenike ne odgaja i ne obrazuje tako da traže rješenje problema, da misle, da propituju, traže jednostavniji put, okreću stvari naglavce ako treba.
I ono najgore, potpuni izostanak preuzimanja rizika.. Ponavljam, nije svatko za to, prvome mi fali hrabrosti da bih bio poduzetnik (premda sam imao nekoliko sjajnih ideja koje su realizirali drugi), no (ne)preuzimanje rizika je definitivno rak rana.

Govorimo već o vrtićkoj dobi..

Gledam u Finskoj prije malo više od pola godine klinca od 3-4 godine, penje se na švedske ljestve.. došao do pola, zastao i odgajateljica potom nešto strogo govori. Ja si mislim, upozorava ga da odmah siđe.. da će pasti i slomiti nešto. Ali ne.. potiče ga da ne odustane, da se popne do vrha i potom skoči na strunjaču. Tako je i napravio. Eto, tu se pravi razlika.

Volimo se rugati Amerima kak su debili,al ja generalno tvrdim da ne postoji razlika u odnosu na njih - kaj nama znači ak znamo u odnosu na njih kad je otkrivena Amerika ili tko je bio prvi čovjek u svemiru kad od tog znanja mi jedino možemo profitirati u Potjeri ili Milijunašu — Kwedi

Baš to sam i ja napisao u onom prvom postu. Mi stvaramo kvizaše, a ne ljude koji će smišljati, pokretati..

Ovo danas, di klinci ove godine nisu spojili ukupno dva i po mjeseca škole i ponašanje ministarstva te velike većine učitelja je ustvari slika i prilika obrazovnog sustava.

Klinci ko da godinu dana nisu bili u školi,al zato praznici počinju 28.6.(od čega se odmaraju učitelji i klinci?).

Ustvari na takav način stvaramo konobare, spremačice i recepcionere za obalu, odnosno birokrate za državnu službu.

A za javnost je najveći problem ako građanski odgoj uđe u škole i ako se propituje smisao vjernoauka u školi, dok primjerice da se u javni diskurs povede pitanje informatike od prvog osnovne kao obavezni predmet - e, ne može!

http://www.source.ba/mobile/clanak/Haris/504141 Slika i prilika naše informatike hahahahahahaha

Što se tiće roditelja i škole, tu se roditelji vide dva puta godišnje na roditeljskim sasancima, ja nemam nekih posebnih kontakata za razliku od npr. roditelja djece koja treniraju u klubu s mojima, e tu se vidimo na svakom treningu, kavica-pivica, vikendom utakmice, navijanje, rođendani, zajedno idemo s djecom na turnire, itd...

E sad što se tiče tih internacionalnih škola, vidjeli smo nedavno kakvih problema ima sin od našeg bivšeg izbornika, a bio je u najboljim švicarskim školama, Ili sin od pjevačice u toj zagrebačkoj američkoj školi - cirkus. Važnija je ipak obitelj da se dijete postavi na noge od osnovnih škola i vrtića. Učiteljice - ima svakakvih ali ja učiteljicu od mojeg malog u kvartovskoj školi ne bih mijenjao za bilo koju drugu na svijetu. I sad u koroni se dokazala.

I da velim o poduzetništvu, njega treba destigmatizirati, iako je to teško zbog sveprisutnih medijskih tretmana poduzetnika i "poduzetnika". A djecu i mlade treba podučavati o tome, one koji imaju smisla za to, a ima tu i dobrih primjera u našem obrazovnom sustavu (i izvan njega), a i sam dajem mali doprinos u tome.

Važnija je ipak obitelj da se dijete postavi na noge od osnovnih škola i vrtića. Učiteljice - ima svakakvih ali ja učiteljicu od mojeg malog u kvartovskoj školi ne bih mijenjao za bilo koju drugu na svijetu. I sad u koroni se dokazala. — Baneki

Potpisujem sve ovo.

(od čega se odmaraju učitelji i klinci?) — Kwedi

Od drkanja kurca se odmaramo...ne kuzim otkud predodzba da se nis ne radi u skolama i na faksovima, ova dva i nekaj sitno mjeseca se ubijam ko zivotinja da bi naucil kurac, normalno da ocu svoj zasluzeni odmor. To kaj ima debila koji nis ne rade, ti bi jednako radili i da je redovna nastava, zato blazena bila redovna i “normalna” skola.

aposloutno se slažem
neki profesori sad rade više nego prije. Uvijek ću podržati profesore i učitelje jer ne znaju kakav je to posao. Naravno da ima i onih koji si daju manje truda, bar po meni.
Mislim da se svi vesele rdovnoj nastavi jer ipak je puno lakše kad imaš direktni kontakt s učenicima.

Lakše je i profesorima i djeci i roditeljima. U ovom situaciji su si i roditelji (naravno opet neki) morali dati puno truda i pomagati djeci u učenju.

Famozno mi je to razmišljanje..odu u pol 12 doma....je da
Ajd se ti pripremi za sve nastavne sate.
i još imaj posla s ludim roditeljima, koji prijete svim i svačim. pa ravnatelj, pa inspekcije...o djeci bezobraznoj da i ne pričam

uglavnom, kapa dolje svim profesorima i učiteljima u ovoj situaciji.
i smatram da su debelo potplaćeni za svoj posao
toliko

Sve mogu potpisat :up:

kapa dolje svim profesorima i učiteljima u ovoj situaciji. — reziser

Ovo podebljano je ključno.. Jesu li svi odvjetnici sjajni? Jesu li svi vozači takvi? CNC operateri? Konobari? Liječnici?

Naravno da nisu je jedini razuman odgovor.

Pa kako su onda, eto nekim čudom, svi učitelji odlicni u ovoj teškoj situaciji, svi im se divimo i svima treba povisiti plaću? Nikako. Neki među njima zaslužuju i duplo. A neki ni toliko koliko primaju..

Sori, ne volim uravnilovke.

ma dobro
nemoj me doslovno shvaćati, ne baš svima, he he

Radim studenski posao u osnovnoj i poznajem par učiteljica. Svi vele da je naporno jako bilo za vrijeme škole preko TV, a evo baš je danas bila situacija gdje su pošizile sve kad je jedan učiteljica dobila poruku od roditelja nešto u vezi hrane, a dijete je zapravo lagalo. Vele da im se gade roditelji koji ne cijene njihov trud prem djeci te očekuju još da im služe npr. da im namažu kruh za vrijeme velikog odmora ili slično. Iamo sam sreće što sam na nastavu jednom donio šah i vježbap s jednim učenikom te je to učiteljica dopustila iako nije po programu. Dobre su namjere.

A dans je bila situacija gdje je bio kontolni iz matiše baš ono gradivo koje se radilo na TV. I dobar broj djece je krenulo plakat jer se ne sjećaju toga gradiva. Roditelji ne rade s njima.... Učiteljica će trebat krpat te rupe idući tjedan. Tak da sam uzeo ja jednu grupicu učenika i tijekom kontrolnog s njima išao rješavat. Naravno u cilju da nauče, naravno učiteljica je odobrila. Takvo nešto nisam imao kad sam ja išao u osnovnu. Poanta je da nije sve kao po špagi. Improvizira se malo, ali sve je u dobrj namjeri.

Ili ima situacija gdje djeca uče računat obujam kocke i dobivaju izraze u kubičnik metrima, djeci to ništa ne znači, m i gore 3. Pitao sam ih kome je zanimljivo to kaj rade. Samo jedan dečko je digao ruku od njih 25.... probao sam nekako objasnit djeci preko litraže i ubacit boce koka kole. Nadam se da je nekima ušlo u glavu... sustav to objašnjava preko zapremine i prostora koje neko tijelo zauzima.... ne baš blisko djeci, preapstraktno.