Lingvistički je i običnom laiku jasno o čemu se tu radi i do koje mjere je to sličan ili isti jezik a politički mi možemo odrediti i da nam je (kao pravim mitteleuropljanima jelte) i mađarski jezik sličniji od srpskog. — Maksim Maksimirski

Lingvistički se radi o dva različita jezika. Međusobno su razumljivi ali se razlikuju i kao sustavi i kao standardi.

To što primjećujemo očite stvari ne znači da smo antihrvati i da zagovaramo politiku Milana Martića. Manite se takvih dječjih optužbi i razgovarajmo ko odrasli ljudi. — Maksim Maksimirski

Apsolutno svi potpisnici te smiješne deklaracije su baš to "antihrvati" i cijeli svoj život djeluju tako.

Hrvatski i srpski jezik su slični jer je standardni srpski jezik nastao reformom vuka karadžića u 19.stoljeću, koji je pokrao i kopirao sve što je našao okolo — db-izbjeglica

Prenosim tekst našeg jezikoslovca Katičića:
"Umnogome zajednički leksik hrvatskoga i srpskoga jezika proizlazi iz dvaju glavnih razloga: južnoslavenske srodnosti dotičnih jezika i uz to zlosretne okolnosti da je Vuk Karadžić, što je i sâm priznao, svoj Srpski rječnik pisao prepisujući i kompilirajući građu iz rječnikâ hrvatskih autora, koje zvao je “Šokci”. Ponajprije Fausta Vrančića, koji bijaše homo universalis (hrvatski bismo rekli svestranik), potom brojnih isusovačkih leksikografa: Bartola Kašića, kojega s pravom zovemo “otac hrvatskoga jezikoslovlja”, te Jakova Mikalje, Jurja Habdelića, Ardelija Della Belle i Andrije Jambrešića. K tome se u Vukovim prisvajačkim rukama našlo i ino oknjiženo blago jezika hrvatskoga. Rječnike hrvatskih leksikografa ustupio je Karadžiću Slovenac Jernej Kopitar kao “šokačke”, a slovenski jezikoslovac dobio
ih je od zagrebačkoga biskupa Maksimilijana Vrhovca."

Rasprave o tome da li su hrvatski i srpski jezik dva jezika ili varijante istog jezika traju otkad ja znam za sebe. Politika je to jasno odredila i definirala hrvatski kao zaseban jezik koji je međunarodno priznat i jedan je od službenih jezika u EU. Desničari mogu mirno spavati.
Struka je tu još uvijek podijeljenja pri čemu se koriste argumenti za i protiv — The Undertaker

Struka nije podijeljena po tom pitanju, jezikoslovci su jasno definirali kaj je hrvatski jezik i to se uči u školama. To jedino muči ekipu koja se ne može pomirit s Hrvatskom državom.

Meni je malo nevjerojatno da tu uopće o ovom pričamo. Jezici su slični jer imaju korijen u slavenskom jeziku, ali nemojte miješati lokalna narječja sa drugim državama. Pa Hrvatski i Srpski imaju različita gramatička pravila, izgovore, pisanje. Jesu slični? Jesu, al ne stavljajte to u isti koš. Pričamo o identitetu naroda, samo mi možemo izmišljati kerefeke da u Hrvatskoj državi se dovodi u pitanje status Hrvatskog jezika. Nikad neću razumjeti tu ljevičarsku potrebu da propituje, mjenja i uništava identitet nečega (obitelji, naroda, vjere)...

Zar se "hrvatski", "srpski" i "hrvatskog" ne pišu sa malim početnim slovom?

Uglavnom, dobro je Undertaker napisao, neke kompleksne teme je bolje prepustiti stručnjacima.

Zar se "hrvatski", "srpski" i "hrvatskog" ne pišu sa malim početnim slovom? — Crle

Naravno, osnovna škola. Svi pridjevi na -ski, -ški, -čki

U pravu ste momci, ispravljeno.. neznam čime izazvan sam tako napisao i zašto nisam primjetio.. Kakve hrvatine čovječe, ne daju ti mrvicu prava na pogrešku :rofl:

Ajde onda ne okolišaj, nego lijepo navedi kako je to struka podijeljena.
Koji stručnjaci, koje znanstvene ustanove su za, koji protiv, koji neodlučni.

Problematika je davno objašnjena po pitanju razvoja književnosti, standardizacije jezika i posebnosti narječja, kao kak je Sljeme napisao.

Snjezana Kordic iz Osijeka je protiv...isti jezik samo ga se zove u drzavama drugacije...
Ona je i pokrenula tu dekleraciju...

Jaka je ona jezikoslovkinja, cijelo vrijeme govori isti jezik, ali nikako da kaže kako se taj jezik zove

Evo ti pa čitaj...Kakav je tko tu stručnjak nisam kvalificiran ocjenjivati.

https://www.vecernji.hr/vijesti/donosimo-potpunu-listu-potpisnika-deklaracije-evo-za-sto-se-zalazu-1159535
Da ne govorim da je do, mislim, 1990 to bio i službeno jedan jezik.

Da ne govorim da je do, mislim, 1990 to bio i službeno jedan jezik. — The Undertaker

uf, mislim do 1990 nismo ni mogli samostalno odlučiti bilo što da nas BG nije zaštopao, pa nije to neki argument.
Kužim tvoje upise, al znaš što mene smeta.. Što mi se to čini uporno traženje žrtve koje nema... čuj ovo: "pozivamo na ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama" - što to znači.. da li ja mogu pisat u školi crnogorskim dijalektom i neću moć dobit jedinicu iz gramatike? "slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe; i, konačno, slobodu ”miješanja” - ako mješamo sve to, a pozvali su na ukidanje u obrazovnim ustanovama, da li to znači ukidanje gramatike u školama? ili će profesor hrvatskog morati znati i sve gramatičke zavrzlame srpskog, bosanskog i crnogorskog jezika? pitanje je možda bedasto, ali je zbilja i logično! možeš ti reć da nam je jezik univerzalan i sličan pa se svi razumijemo, al ovo je pozivanje na "slobodu" u školama i javnim ustanovama, zazivanje mješanja bez posljedica u tim istim ustanovama.. pa to je kaos, niti ima smisla

Nije poanta da sad pričamo o sadržaju deklaracije i koje su njene implikacije kad bi zaživjela jer stvarno nisam stručan. Ja sam je stavio ovdje samo kao dokaz da postoje prijepori unutar same struke.
Nedavno je u Saboru donesen Zakon o hrvatskom jeziku. Ja sam ga pročitao i ne vidim tu ništa problematično. Međutim, ja nisam kvalificiran niti mogu sa ovim stupnjem znanja shvatiti sve implikacije tog zakona. Ako je posljedica tog zakona (ne tvrdim da je tako) da se, recimo, Andrić mora za potrebe školske lektire prevoditi na hrvatski standardni jezik onda mi se to čini glupo, nepotrebno i, u konačnici, štetno.

Pročitao sam, bez brige. Ne mislim ti ništa dokazivati, jer imaš i sam internet, samo se osvrćem na to da si proturječan. Pričaš o stručnjacima, a kao referencu stavljaš ovu jeftinu propagandu, kaj reći...
Kad smo kod deklaracija, možda da počneš s Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, 1967. Usporedi npr. njezine potpisnike (pojedince i ustanove) s ovim tvojim.

Sorry, ali nam ili svima tratiš vrijeme, jer ti je dosadno ili guraš neku agendu, kojoj po mom mišljenju nije mjesto na Dinamovom forumu.

Da ne govorim da je do, mislim, 1990 to bio i službeno jedan jezik. — The Undertaker

Da ne govoriš i da smo do 1990.(91.) bili braća i živjeli u najljepšoj državi na svijetu. Ko nas bre zavadi?

Ja sam je stavio ovdje samo kao dokaz da postoje prijepori unutar same struke. — The Undertaker

Shvati da ne postoje prijepori unutar struke. Hrvatska znanost je jasna oko ovog pitanja, a to kaj ti relevantnim smatraš pamflete jugonostalgičara, novinarčića, srpskih katedri i sl. je tvoj problem. Najbolje da onda citiraš i kaj SANU govori o hrvatskom jeziku i kako ga definira.

Predstavnici "struke" iz Hrvatske na listi:

Ante Lešaja, penzionirani redoviti sveučilišni profesor, Korčula
Ante Tomić, pisac, Split
Asja Bakić, književnica, Zagreb
Boris Dežulović, novinar tjednika Novosti, Paići
Boris Pavelić, novinar, Zagreb
Boris Postnikov, publicist, tjednik Novosti, Zagreb
Branislav Oblučar, profesor, Filozofski fakultet, Zagreb
Damir Karakaš, pisac, Zagreb
Daša Drndić, spisateljica, izvanredni profesor – anglist, u penziji, Rijeka
Dragan Markovina, povjesničar i publicist, Split
Drago Pilsel, novinar i teolog, portal Autograf.hr, Zagreb
Edo Popović, pisac, Zagreb
Ivana Bodrožić, mag. filozofije, spisateljica, Zagreb
Ivana Sajko, knjizevnica, Zagreb
Janko Baljak, filmski reditelj, redovni profesor Fakulteta dramskih
Jurica Pavičić, pisac, Split
Ladislav Tomičić, novinar, Zagreb
Lana Barić, glumica, Zagreb
Lenka Udovički, glumica i rediteljka, Rijeka
Marinko Čulić, komentator tjednika Novosti, Zagreb
Marko Pogačar, pisac, Split
Marko Tomaš, novinar, žurnal.info
Mima Simić, samostalna umjetnica/književnica, Zagreb
Mirjana Mikić Zeitoun, profesorica sociologije i diplomirana etnologinja, Zagreb
Nela Pamuković, feministička aktivistkinja, Ženska mreža Hrvatske, Zagreb
Nenad Rizvanović, pisac i urednik, Zagreb
Nikola Bajto, novinar, tjednik Novosti, Zagreb
Nikola Vučić, novinar, N1 televizija
Olja Savičević Ivančević, književnica, Split
Pero Kvesić, pisac, Zagreb
Predrag Lucić, novinar i pisac, Split
Rade Dragojević, novinar, Zagreb
Rade Šerbedžija, glumac
Rajko Grlić, režiser, Zagreb
Roman Simić, književnik, Dugo Selo
Sandra Benčić, mirovna i ljudskopravaška aktivistkinja, Centar za mirovne studije, Zagreb, Hrvatska
Sanja Sarnavka, prof. komparativne književnosti I jugoslavenskih jezika I književnosti te aktivistkinja
Slobodan Šnajder, književnik, otok Ploča, Trogir
Snježana Banović, redateljica i sveučilišna profesorica, Akademija dramske umjetnosti, Zagreb
Snježana Kordić, doktorka nauka, lingvistica, Zagreb
Tatjana Gromača, književnica i novinarka, Pula
Tomislav Bogdan, doktor nauka, izv. prof. na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Toni Gabrić, prof. filozofije i fonetike, novinar, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, Zagreb
Vedrana Rudan, književnica, Rijeka, Hrvatska
Vesna Teršelič, mirovna aktivistica, Zagreb
Viktor Ivančić, novinar i pisac, Split
Vladimir Matijanić, novinar, Slobodna Dalmacija, Split
Vuk Perišić, pisac i prevoditelj, Rijeka
Zdravko Zima, novinar i pisac, Zagreb

Koliko ja znam, Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, 1967 uopće ne ulazi u to da li je to jedan ili dva jezika nego se zalaže za ravnopravnost hrvatskoj jezika unutar SFRJ gdje se srpsko-hrvatski a zapravo srpski nametao kao službeni državni jezik.

Evo malo citat iz Deklaracije...

''Među tim atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se hrvatski narod služi, jer je neotuđivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom, bez obzira radi li se o filološkom fenomenu koji u obliku zasebne jezične varijante ili čak u cijelosti pripada i nekom drugom narodu. ''