DRES Dinama - nekada, sada i ubuduće No nikako ne bih na neki način odvajao zagrebački od hrvatskog identiteta. Rekao si da u Zagrebu nije toliko izražen jer nije bilo potrebe, ali bilo je potrebe. Onih 45 godina. — Chempers
On je nužno odvojen, ali ti identiteti nisu u sukobu, potpuno su komplementarni. Slažem se s tobom, taj hrvatski identitet je logično bio dominantan za vrijeme komunizma i Jugoslavije kada nismo imali svoju državu, tada i jesmo bili jedini klub sa šahovnicom, klub s najmanjom crvenom zvjezdicom na grbu, klub koji je nosio društveno-političku težinu ideje koja je podrazumjevala raspad i države i sustava u kojem je postojao.
Ali toga nema već 34 godine. Zato i nisam rekao nije bilo potrebe - jer definitivno je bilo - nego da danas nema potrebe kao tada. Ostvarili smo ono što smo htjeli i za što smo stajali. Danas smiješ reći da si Hrvat, smiješ pjevati pjesme koje nisi smio, isticati zastavu, danas imaš svoju državu, svoj jezik, imaš demokraciju, imaš slobodu koju si idealizirao u vremenima Jugoslavije i taj ideal je ostvaren. To ne znači da ga treba zanemariti, ni slučajno, ali posve je logično da on danas nije toliko dominantan kao kaj je bio za vrijeme Jugoslavije.
taj hrvatski identitet je bio najviše izražen i mislim da je najviše bitan ukupnom navijackom tijelu, ne umanjujući vrijednost ostalih dvaju. — Chempers
Ovo je oksimoron jer ako je jedan najviše bitan, onda su druga dva definitivno manje bitna. Znam da se radi o finesama, generalno se mi slažemo, ali ponavljam: ta tri identiteta nuzno su jednako vrijedna.
Dinamo je hrvatski, zagrebački i građanski klub. Jednako hrvatski, jednako zagrebački, jednako građanski. Naravno da svakome od nas neki od tih identiteta moze biti blizi, to je posve prirodno i normalno, ali na klupskoj razini oni su jednaki.