gdje će karte koštati kao suho zlato, bolje radničkih stadion sa pravim navijačima, nego selfi-influenceri — Toni90d

To nisu međusobno povezane stvari. Imat ćeš 99% istih navijača na novom stadionu kakav god on bio i neće ulaznice koštati više ako napravimo jednom u ovom gradu nešto što je arhitektonski impresivno i značajno, nakon što smo propustili gotovo sve prilike koje smo imali zadnjih godina.

Ovo je okej, ali generalno trebamo bolji stadion od toga. Treba nam više loža, impresivniji dizajn, više iskoristivog prostora u tom volumenu... naprosto nešto bolje od konfekcijskog, radničkog stadiona. Možda još nemamo toliko navijača na tribinama, ali i Zagreb i Dinamo su puno veća imena, brendovi i sportske veličine od Aachena i Alemannije.

Sve su to neke rekla-kazala informacije za koje malo tko zna koliko su stvarno točne. Da ne pretvorimo ovo u raspravu, meni je to samo jedan od problema s njim, ključni problem mi je kaj mislim da on nije kapacitet za prvog napadača Dinama, a mislim da bismo to trebali tražiti - nekoga tko će zaprijetiti Petkoviću, a možda ga i zamijeniti ili nadopuniti u nekoj formaciji.

Mierez je dobar za HNL, ali protiv iole ozbiljnijih obrana ga nema. On je u 15 utakmica protiv nas zabio 3 gola, u 12 europskih kvalifikacijskih utakmica je zabio 4, od toga 3 Levadiji iz Tallina. Ne znam... jel bolji od Kuleta? Trebao bi biti. Jel bi rotacija Petko-Kule-Mierez bila kvalitetnija od rotacije ozlijeđeni Petko i Kule? Neminovno. Ali je li to igrač koji će nas nositi i u HNL-u i u Europi sljedeći par sezona? Ja mislim da nije.

Ne znam šta ti za Miereza znači "užasan karakter" — keppi

Igrač koji izvede ono kaj je on izveo Osijeku oko odlaska, i to kao uvjerljivo prvi strijelac kluba usred europskog dvomeča koji je klubu prebitan, nije karakter kakvog želim u klubu. Ako je štrajkao i bojkotirao da bi prešao u klub sa sredine ljestvice lige Ujedinjenih Arapskih Emirata, kaj misliš kako bi reagirao da odigra dobru sezonu ovdje i stigne ponuda od nekog Leccea, Las Palmasa ili St. Paulija?

Ne volim takve igrače. Nije toliko dobar da se takve stvari riskiraju.

Ima nešto i u tome, slažem se, ali mislim da je na ovoj razini vrlo riskantno birati klubove prema trenerima na način "e idem u Hajduk umjesto u Dinamo jer me Gattuso moli da dođem, a Bjelica mi je samo rekao da bi me htio". Koji god od njih dvojice ne osvoji prvenstvo (a jedan neminovno neće, izvjesno kalabreški dramaturg) velika je vjerojatnost da za 5 mjeseci više neće biti trener - a igrač potpisuje ugovor na 3-4 godine.

Ivusic, Dahl, Galesic, Selahi, Ivanusec, Mierez(ili napadac min takve kvalitete).... i ovo bi bio top prijelazni rok. — Laugreano

Zaista ne bih htio Miereza. Užasan karakter, ima 27 godina i nema gotovo nikakav resale value, a od strane naših novinara pretjerano je razvikan. Kad si u tri sezone dva puta prvi strijelac lige, ali nitko ne želi dati 3 milijuna eura za tebe osim nekog nebitnog arapskog kluba, onda negdje postoji caka. Evo sad u 900 minuta lige Ujedinjenih Arapskih Emirata ima tri gola i asistenciju. Hoću nekoga tko je pojačanje i za Europu i za HNL, mislim da možemo bolje od igrača poluamaterske azijske lige kojemu je vrhunac karijere svojedobno igranje za Osijek.

Ista priča je s Ivušićem, on mi nije nikakav upgrade u odnosu na Nevistića. Ne kažem da je lošiji, ali nećemo tu vidjeti neki značajniji pomak na bolje, barem je moj dojam takav. A neće ni njega Pafos pustiti ispod 1.5-2 milijuna eura u situaciji kad su osigurali prolaz u Konferencijskoj ligi.

Za Selahija bi čak rekao da će prije u Hajduk nego kod nas — Haza

Svaki igrač koji dvoji između Dinama i Hajduka može slobodno otići u Hajduk i to ne mislim ni malo emotivno nego posve pragmatično: tovari igraču ne mogu ponuditi ama baš ništa bolje od nas, osim veće vjerojatnosti da će igrati u prvoj postavi. Rijeka i Hajduk su dva al pari kluba i Selahi u Hajduku može samo dobiti nešto veću plaću u odnosu na Rijeku, to je to. Kod nas, osim veće plaće, dobiva iskustvo igranja u puno većem klubu, priliku dokazivanja u najjačim europskim natjecanjima i igranje s najkvalitetnijim igračima u klubu koji svoje dobre (a kamo li najbolje) igrače prodaje za dobar novac.

Onaj tko između Dinama i Hajduka odabere Hajduk, a to nije napravio iz neke emocionalne vezanosti prema tom klubu, to radi ili zbog kratkoročne financijske koristi (možda oni ponude malo više od nas da nam "otmu" igrača) ili od straha da se neće moći izboriti za poziciju u Dinamu. Ni jedno ni drugo nije odlika igrača kakav nama treba.

Pa koji kurac onda ja znam da je plaća Zorana Milanovića 6074 eura? Znam mu plaću u cent! Zašto onda ne bih mogao znati plaću jednog mentalnog trenera u također demokratskom transparentnom Dinamu? — Maksim Maksimirski

Plaće svih državnih dužnosnika s jedne strane su javne jer im javnost isplaćuje plaće, odnosno ti, ja i ostali cca polovinu svega što zaradimo svakog mjeseca prisilno - pod prijetnjom zatvorske kazne - dajemo državi za njezine usluge; a s druge strane jer država ne sudjeluje na tržištu, nema konkurenciju pa nema ni potrebu čuvati iznos pojedinačnih plaća kao poslovnu tajnu.

Uostalom, ne vidim zašto bismo ti ili ja trebali znati plaću pomoćnog trenera. Postoji nadzorni odbor (u kojem sada sjede vrlo stručni i iskusni ljudi) kojem je uloga, između ostaloga, nadzirati financijsko poslovanje kluba. Oni imaju uvid u plaće i mogu problematizirati prema svima drugima, pa i prema javnosti, ukoliko smatraju nečiju plaću "sumnjivom" ili problematičnom.

Povjerenici s najviše članova ne ulaze u skupštinu od demokratskih promjena statuta tako da je sve na tebi, želiš li i dalje nastaviti s istim povjerenikom, prijeći kod nekog drugog ili sve obaviti online.

Ja sam nekidan obnovio online, uključio onu opciju za automatsko obnavljanje članstva i to je sve kaj sam htio od tog sučelja.

Iako sam fan zaokruzenih tribina, u zadnje vrijeme najbolji stadion na kojem sam bio je Hamburgov. — Aggro

Zašto, kaj ti se tamo svidjelo?

Bio sam na njemu ovog ljeta na Euru i nije me se pretjerano dojmio, recimo onaj u Leipzigu mi je bio puno zanimljiviji. Jasno, oba su neusporediva s Maksimirom jer su 50% (Leipzig) i skoro duplo (Hamburg) većeg kapaciteta od onog koji se spominje za Maksimir, ali Leipzig mi je fora jer je stadion napravljen unutar starog stadiona, oni food courtovi sa šankovima s kojih možeš gledati teren su super praktični, plus sjedala sa zaista visokim naslonima kaj je ozbiljna rijetkost.

Nemojte se uopće truditi raspravljati s nekim ljudima, naprosto nema nikakve potrebe za tim. Neki baš svom silom gledaju samo na negativu i ne žele vidjeti dobre stvari koje se događaju, samo loše. To je nešto što razumnim analizama i logičnim komentarima nećete promijeniti.

Kad se kaže da se ide graditi stadion, oni kažu "to su pusta obećanja".

Kad se riješe 30 godina stari vlasnički sporovi oko zemljišta, oni kažu "to se moglo napraviti za mjesec dana."

Kada se krenu rješavati administracija i papirologija, oni kažu "to je ništa, gdje su renderi".

Kad izađu renderi, oni kažu "rendera smo se već nagledali".

Kad se dobije građevinska dozvola, oni kažu "i stadion u Sesvetama je imao građevinsku".

Kad se raspiše natječaj za izvođača, oni kažu "neće se to krenuti graditi ovog proljeća".

Kad se krene graditi, reći će "to je rušenje starog, vidjet ćemo kad krenu lijevati beton".

Kad krenu lijevati beton, reći će "do sad su već trebali raditi na krovu, a ne lijevati beton".

Kad se sve dovrši, reći će "čekaj dok ne dobije uporabnu, vjerovat ću kad sjednem na tribinu".

Kad sjednu na tribinu, reći će "ovo je kasnilo dvije godine, koliko će tek kasniti Maksimir".

Kad se krene rušiti Maksimir, reći će "Kranjča je naša Rujevica, nećemo Maksimir dočekati".

Kad Maksimir probije prvi, poprilično nerealni rok, slavodobitno će reći "jesmo vam rekli, sve kasni".

Kad se napravi Maksimir, reći će "ovo je odavno trebalo biti napravljeno, a ne sada."

mali ste članski dan na kojem ste mogli pitati koja je njegova funkcija i opis posla. — superhik

I neki su pitali. I dobili su odgovor, ne od anonimaca na forumu nego iz samog vrha kluba. Sve nakon toga je čisto trolanje inicijalno potaknuto od ne znam točno koga, ali mogu pretpostaviti.

Moram napisati ovo, a onda ću se izvjesno na neko vrijeme maknuti sa Zone jer se već tjednima suzdržavam napisati neke stvari i ne želim podleći tom izazovu.

Žao mi je što je Članski dan došao u vrlo komornom i nesretnom trenutku, nedostojnom njegove povijesne važnosti. Previše vrućih glava, previše zaredanih sportskih neuspjeha koji su mu prethodili, malo previše ljudi ne baš najčistijih namjera i obraza; zbog svega toga je u drugi plan pala činjenica da su pred dvjestotinjak zainteresiranih članova izašli predsjednik, potpredsjednik, svi članovi uprave, sportski direktor i član izvršnog odbora te dva sata neumorno, bez ikakve cenzure, odgovarali na pitanja koja su im postavljali svi: od članova skupštine s njihove izborne liste, preko provokatora koji su se aktivno borili protiv demokratizacije kluba do forumskih anonimaca. Neovisno je li pitanje bilo mudro i kvalitetno ili provokacija jedva dostojna komentara ispod tabloidnih članaka; svako je dobilo odgovor.

Zastanite na sekundu-dvije i razmislite koliko je to veliko za klub koji je prošao kaj je prošao zadnjih 30-ak godina. I to u trenutku kad se znalo da će to biti neugodna dva sata za sve koji su tamo sjedili.

Jeste li? Niste, ali trebali ste.

Jer da, u rezultatskoj smo krizi, ali dojma sam da su se mnogi vrlo brzo navikli na novo stanje kao da je povratak na staro nezamisliv, a da ne kažem da neki i otvoreno zazivaju povratak na staro, sve zbog nekoliko zaista loših utakmica. Izvrsnost je dio Dinamovog identiteta, najveći smo klub u Hrvatskoj i šire te toj izvrsnosti treba uvijek težiti, a u nogometnom klubu sve počinje i završava rezultatima; ali to ne znači da trebamo spaliti selo kako bismo osjetili toplinu. Nije to kritika kritike - na koju svi imaju pravo - tek mala buba u uho. Nemojte nikome davati alibije, ali nemojte ni zaboravljati gdje smo bili prije svega godinu dana ni defetistički konkurentima i/ili neprijateljima poklanjati naslove dok nismo ni na pola prvenstva.

Ljudi, bolji smo od toga.

Nisam komentirao odgovore nego prozivanje za nedemokraticnost i netransparentnost. Pojedinci koji truju po Zoni konstantno, danima su trovali da će se moći postaviti samo pitanja koja odgovaraju upravi, na kraju svi postavljaju sva neugodna pitanja i to jest transparentnost i demokracija. Razumijem vruće glave, ni moja nije hladna, ali za debilizam i toksičnost nemam razumijevanja.

Ja kad pogledam oko sebe, vidim pristojan broj praznih mjesta u dvorani.