Dinamo Zagreb - nepopularna mišljenja Lesički, Blažičko, Davor Pecci i svi ostali "kritičari" nisu bili u pravu. Dogodilo se samo da su u svom silnom lajanju, uspjeli pogoditi prava vrata na koja će lajati.
Svi ti isti likovi nisu bili u pravu jer su vidjeli konkretne nedostatke pa su ukazivali na njih, oni su lajali jer bi lajali na bilo koju drugu strukturu koja bi preuzela Dinamo u "članskom modelu". Da je Barić pobjedio na izborima, srali bi po njima, da je Zambata uskrsnuo i pomladio se 30 godina i preuzeo Dinamo, srali bi po njemu.
Srali bi po svima koji nisu stare strukture, od kojih su dobro živjeli, koje su im davale uvid u klub, plaćale su se večere, pustile tu i tamo insajderske informacije, fino bi se išlo s klubom svugdje, lagano se davao ekskluzivni intervju s kojim god igračem želiš. Nisu oni lajali jer je njih brinula budućnost Dinama, lajali su jer su se bojali za svoju budućnost s Dinamom. To je problem.
Uzmite si primjer Blažička. Lik je bio sljubljen s Mamićem godinama u vrijeme najveće krađe, rušenja ugleda kluba, bojkota i silovanja medijskog prostora od strane istog. Niti jednom u tom cijelom desetljeću taj isti Blažičko nije osjetio brigu za klubom pa reagirao, napisao neki tekst, otišao u neku emisiju pa ukazao na to. Ne, nije ga tada uhvatila briga za financije kluba (FBI i IRS pokrenuli istragu), broj navijača na tribinama (konstantno plakanje u prijenosima o praznom stadionu), gubitku titule (2017.) ili sramoćenjima u Europi (šamaranja, zadnja mjesta u miki maus ligama, ispadanja od albanskih i ukrajinskih zaseoka) ili ne daj Bože, na grozne uvrede upućene njegovim kolegama ili profesiji. Tad se fino jelo, pilo i živjelo od Dinama. Tad je Blažičko izgubio svaki kredibilitet i sva njegova briga za klub je nebitna.
Lesički je ista priča, lik koji je bio uhljebljen na mjesto glasnogovonika i u medijima ga se predstavilo kao "dojučerašnji novinar Jutarnjeg lista i osoba od velikog povjerenja obitelji Mamić." Lik koji je počeo lajati na klub još od one famozne sistematizacije kad je masa uhljeba dobila nogu, poput njegovog dobrog frenda Rukavine, direktora marketinga Dinama, koji kurca nije napravio, da se tako vulgarno izrazim, dok je radio na toj poziciji, a Lesički je isticao njegovo otvaranje fanshopa kao nekakav generacijski marketinški uspjeh. Lik je otvorio fanshop u drugom desetljeću 21. stoljeća, WOW. Da ne govorim da je to isti lik koji je smislio da se navijače na stadion zove tako da se daruje milijun kuna da bi se netko pojavio. Imao je debele informacije iz kluba koje je plasirao kao EKSKLUZIVNO. Pa je onda danima plakao kad je došla nova garnitura.
I pokvareni sat dvaput dnevno pogodi vrijeme, a to su Lesički, Blažičko i slični, pokvareni sat.