Grad Zagreb Baš je nekako simbolično da je Vjesnik izgorio nakon desetljeća nebrige i zapostavljanja od strane države i gradske vlasti koja je držala istoj državnoj vlasti ljestve. Ovako kako je Vjesnik ostavljen da trune na jednoj od najprometnijih križanja u Zagrebu, tako je Zagreb ostavljen da propada dok se paralelno bjesomučno uništavao urbanistički.
Vjesnikov neboder jest bio simbol Zagreba. Naravno, nije to bila Katedrala, Crkva sv. Marka ili Mimara, nije to Umjetnički paviljon, HNK ili Zgrada pošte u Jurišićevoj, ali je svakako bio simbol moderne arhitekture i važan dio vizure grada uz Cibonin toranj, Zagrepčanku, Rakete i još neke novije primjere.
Sama činjenica da se tramvajska stanica zove "Vjesnik", a ne "Slavonska avenija", "Rakete" ili nešto drugo pokazuje da je bila i orijentir i simbol.
Sad će, umjesto da se održavao, obnavljao i dobio svrhu, nažalost nestati, na tom mjestu ćemo dobiti bezlični hotel, nekakav besmisleni mastodont ili Pionirovih 5 identičnih krletki. Zadnjih trideset godina grad propada pred našim očima, infrastruktura je ostala u sedamdesetima, centar grada je prije izgledao kao Mosul kad god se uđe u neko dvorište ili prolaz, sad već i izvana sve više izgleda kao Mosul, fasade su oronule, išarane, a sve po čemu je Zagreb bio prepoznatljiv polako kopni i nestaje. Nažalost, meni kao rođenom Zagrepčaninu je svake godine sve teže i teže gledati u što se grad pretvara.
Velikom većinom zbog politike, dobrim djelom i zbog nas se Zagreb pretvorio u nepodnošljivu, učmalu sredinu.