Reklo bi se, iz rubrike "Na današnji dan", heh. Za moj se ukus u javnosti puno premalo govori o Badnjaku 1918. i 9. siječnju 1919., kad su naši preci prvo vojno, a onda i politički na jedan fakat zadivljujući način jedan vrli komadić hrvatske zemlje službeno vratili matici Hrvatskoj. U Drugom su nam ratu vjekovni neprijatelji hrvatstva taj komadić hrvatske domovine ponovno pokušali oteti, ali nije im pošlo za rukom, jer su nam ga s krajem tog rata bez pogovora morali vratiti. Tako onda taj 9.1.1919. praktički do danas stoji kao jedan znameniti i bitan trenutak hrvatske povijesti, jer su se tada, u kaosu i košmaru nastalom nakon Prvog svjetskog rata, Hrvati iz svih regija domovine nakon dugo vremena opet sasvim sami i bez ičije pomoći organizirali da provedu jednu odvažnu domoljubnu akciju. Fora oko cijeli stvari leži u tome da je za tu obranu sjevera hrvatskih zemalja svijet i sve tadašnje kakti "prijatelje Hrvata" boljela briga. Hrvatu tada nije htio pomoći ni onaj s istoka, ni onaj sa zapada, dok nam je vjekovni neprijatelj držao lijepe komade zemlje u šaci, pokvarenjački ih smatrajući svojim. Naš je narod trupe, strategiju i diplomaciju tih dana organizirao sam, bez obzira na okolišanje službene politike u regiji i na kontinentu. I naš je narod tada svima u inat, a najviše prljavom Mađaru, prvo 24.12.1918., a zatim 9.1.1919. pobijedio. Ne znam za druge, ali mene to baš ispunjava nekim ponosom i srećom, hebga. Prelijepo hrvatsko Međimurje je na Božić 1918. bilo oslobođeno mađarskog okupatora, a od 9.1.1919. opet i službeno ucrtano u granice onog što se smatralo hrvatskim krajem.

E, sad, kaj Međimurje, osim po toj domoljubnoj liniji, ima veze s ovim forumom? Da, taj je kraj poznat po lijepim i sposobnim ženskama, vrijednim i hrabrim muškima, osebujnoj prirodi, finoj klopi, posebnoj glazbi, ali bome i po velikoj dinamovštini! Privrženost i vjernost međimurskog kraja plavoj boji između ostalog dobro opisuje činjenica da se do dana današnjeg među prvih deset igrača s najviše nastupa za naš klub nalaze čak tri rođena Međimurca: Ladić, Čeči Bogdan i Drago Vabec! Živeli, dečki!