Već se govorilo o ovom unutar ovog threada. Pa ću bit kratak.

Zahtjevi za promjenom imena su bili početkom 50-ih i krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. I ne bez razloga baš tada. Baš je tih godina politička klima bila takva da se to pitanje moglo/smjelo potegnuti.

Što se tribine tiče, i tu je meni objašnjenje zapravo logično. Nakon one lakrdije i promjene imena 90-ih u ono kaj Dinamo nikad nije bio, svi su raskristili s prošlošću i rekli dajte nam naš Dinamo. I to je ok. Došlo je do zamora. Bilo je dosta napucavanja s Dinamom, imenom i ostavštinom našeg najvećeg kluba. A ubrzo je došao Glava i njegovi poltroni. Ne moram ti niti govorit kaj se tu sve događalo. Divim se onim dečkima koji su i tih crnih godina bili na tribini i do zadnje kapi krvi se borili za Dinamo. Skidam im kapu.

A onda su ponovno došli vjetrovi promjena. Riješili smo se žohara i mogli smo se opet bavit mudrovanjem. :joke:

Gle, ja sam ti pobornik onog famoznog Zeitgeista, duha vremena. Sve se mora promatrat u kontekstu vremena u kojem se događalo.

Al to je sve samo moje mišljenje. Nikako ne smatram da sam ja najpametniji i jedini u pravu. Tak da je dobrodošlo bilo čije razmišljanje o ovoj temi.

Da se razumijemo, Gradjanski je preteča Dinama i to je nepobitni fakt! Međutim, kak to da se ta ideja revitalizacije i reanimacije Gradjanskog pojavila tek zadnjih par godina na našoj tribini? Ok, za vrijeme one mamićeve represije i sam sam bio na nedobrodošao na Maksimir i tada smo vodili druge bitke, no kak to se tada nije (toliko) isticala ta ekvivalencija na relaciji Gradjanski- Dinamo? — masacusec

Građanski se na tribini počelo skandirat u 90-ima. Sigurno ne bez veze. Kasnije se to u borbama za ime Dinamo i borbama protiv Mamića zapostavilo. Bile su u fokusu druge stvari. Danas se može i treba posvetit ljepšim stvarima, a jedna od njih je čuvanje naše povijesti i nasljeđa.

U pravu si. Pitanje je samo koliko se vikalo zbog “provokacije”, a koliko zbog potenciranja naslijeđa. Tu nam možda starija ekipa, svjedoci vremena s tribine, mogu pomoći.

Ali bilo kako bilo, moglo se vikati i HAŠK i Concordia, pa nije.

Uglavnom da, slažem se s tobom. Vremena su bila teška. Došla su napokon lijepa vremena kad se može baviti obnavljanjem purgerskog naslijeđa. A i drago mi je da se klub uključio u izdavačku djelatnost, pa očekujem nekaj i po pitanju Građanskog. Na kraju krajeva, Sanjin je najavio dvije knjige već ove godine. Pa to željno čekam. :cool:

Pitanje je samo koliko se vikalo zbog “provokacije”, a koliko zbog potenciranja naslijeđa. — Gradjanski Dinamo

Potenciralo se naslijeđe u svrhu provokacije i isticanja hrvatstva. Nakon kaj su 1945. godine potamanili građanski Zagreb i na koncu rasformirali naš klub uslijedilo je 45 godina indoktrinacije, propagande i represije. No, bez obzira na sve ipak se u duhu promjene, ljubavi i želje za samostalnom državom, pojavilo i ime Građanski na tribini. Zato kaj je Građanski odnosno Dinamo, pokret, bunt i prohrvatski klub koji ne možeš izbrisat iz čovjeka, osim da nas sve pobiju. Kao takav je osnovan 1911. godine i takav je cijelu svoju povijest.

Ma apsolutno sve potpisujem. Dinamo je na kraju ispao neželjenog dijete. Na kraju krajeva, akteri vremena su još 1975. godine pisali da je partija imala plan FK Metalac (NK Kustošija se poziva na naslijeđe Metalca) postaviti kao nositelja zagrebačkog nogometa. Tito je bio član kluba i doživotni predsjednik.

Međutim, Dinamo se sa svojom plavom bojom iskristalizirao u nositelja ZG nogometa već kroz nekoliko tjedana. Pročitaj kolumnu dr. Šimića koju sam objavio u jednom od prijašnjih postova. I ostale postove. Sve je jasno.

I površni promatrač opazit će, da se neke pojave na frapantan način ponavljaju u oba razdoblja našeg nogometnog života. To je prije svega domet naših uspjeha. Engleze smo na primjer pobijedili na gotovo identičan način 1939. i 1954. godine. Ako smo s Italijom igrali 0:0 poslije rata, to je ne malji uspjeh bio i 1:2 u Beogradu, jer su tada Talijani bili svjetski prvaci. Našli bismo dosta analogija. Neke su se pobjede klubova ponovile gotovo doslovno. »Građanski« je pobijedio »Wunderteam«, a pod imenom reprezentaciie Hrvatske tukao je reprezentaciju Švicarske. Poslije rata »Dinamo« je također svladao Austrijance i Švicarce. Ako je BSK imao znatnih uspjeha na prijeratnim turnirima, to su »Partizan«, »Crvena zvezda« i »Hajduk« izjednačili, a možda ponešto i premašili nizom gostovanja.

Samo kibici bave se nagađanjem, da li bi BSK pobijedio »Partizana« ili HAŠK »Dinamo«. Nema potrebe niti je korisno da time taremo glavu. U pogledu klubova možemo, što se tiče zagrebačkog nogometa opaziti u najmanju ruku kvantitativan pad, a ponešto i nazadak kvalitete, jer »Lokomotiva« i »Zagreb« ne zauzimaju zasad pozicije nekadašnjeg HAŠK-a i »Concordije«. Ali situacija u zagrebačkom nogometu je pitanje za sebe i nije na meni, da je ovdje rješavam.

Franjo Wölfl je u knjizi Uspomene objavljenoj 1954. godine iznio zanimljivo razmišljanje na temu je li nogomet bio bolji prije ili je bolji nakon 2. svjetskog rata.

Ovom prilikom ne prilažem kompletan tekst, već samo jedan manji dio koji je zanimljiv zbog toga što pažljiv čitatelj može puno toga pročitati između redaka.

U prvom dijelu priloženog teksta Wölfl uspoređuje uspjehe prijeratnog Građanskog s poslijeratnim Dinamom, jasno dajući do znanja da su te dvije ekipe bile najbolje, svaka u svom vremenu. Potom konstatira da se samo kibici bave nagađanjem bi li HAŠK pobijedio Dinamo.
Postavlja se pitanje zašto baš HAŠK? Zašto ne Concordia? Ili još logičnije, ako su Građanski i Dinamo dva različita kluba koja su igrala najbolji nogomet u svojim vremenima, zašto ne Građanski!?!

Također, odmah potom Wölfl zaključuje kako Lokomotiva i Zagreb (nakon Dinama tada dva najbolja kluba u gradu) kvalitetom nogometa trenutno nisu blizu HAŠKU i Concordiji. U prijevodu, autor izjednačuje kvalitetu nogometa Dinama s kvalitetom nogometa Građanskog, ali isto tako još jednom Dinamo stavlja u kontekst Građanskog.

S obzirom da je ovo pisano 1954. godine, iz političkih razloga nije bilo za očekivati da Wölfl napiše da je Dinamo bivši Građanski. Ali između redaka se može zaključiti u kojem smjeru razmišlja.

Slobodno komentirajte što vi mislite o ovome.

Prilažem nacrt glavnog ulaza u stadion Građanskog u Koturaškoj, kao i tlocrt igrališta.
Izvor: Povijest sporta, br. 48

S obzirom da se neko vrijeme ozbiljnije priča o izgradnji novog stadiona našeg Dinama, našeg Građanskog, bi li podržali da se arhitektonski u izgled stadiona nekako smisleno uklopi izgled ulaza na stadion u Koturaškoj (naravno to je pitanje za struku koja je to sposobna odraditi na moderan način)?

Prilažem prvi dio teksta o povijesti Građanskog (od 1911.-1915.) koji je Bogdan Cuvaj objavio u časopisu Povijest sporta, br. 25, 1976. godine.

Nažalost nemam drugi dio teksta objavljen u broju 46. Pa ako netko ima taj dio, zamolio bih ga da nam skenira i priloži.

Treći dio teksta objavim uskoro.

Nadam se da će vam ovo biti poučno i interesantno. :smile:

Vidio sam uživo predmete sa stranica 2213 i 2214, sjajni kolekcionarski predmeti koje su jednostavno neprocjenjive vrijednosti. Hvala na @Gradjanski Dinamo na ovome.

Ma nema problema. Čim naletim na nekaj za kaj mi se čini da nije bilo stavljeno na forum, potrudim se staviti. Iako nažalost ne mogu doći do drugog dijela teksta. Nadam se da netko od forumaša ima pristup tome.

Inače, skoro svi brojevi časopisa Povijest sporta su digitalizirani (ko za peh, jedan od onih koji nisu je upravo br. 46 u kojem se nalazi drugi dio Cuvajevog teksta o Građanskom). Evo link ako je netko zainteresiran.

Vidio sam uživo predmete sa stranica 2213 i 2214, sjajni kolekcionarski predmeti koje su jednostavno neprocjenjive vrijednosti. — BluePhone67

Smije se znati tko to ima u zbirci? Možda gospodin Bartolčić?
Slažem se da su takvi predmeti od neopisive vrijednosti i pravo je čudo da su sačuvani. Pravo blago.

Evo još jedna zanimljiva fotografija - rukometaša Građanskog!

Na fotografiji se nalazi i rukometaš Marold (stoji, peti po redu u odijelu). Pretpostavljam da je riječ o Marijanu Maroldu, rukometašu koji je morao popuniti redove Dinama u prvoj odigranoj utakmici nakon rata. O tome je već bilo rasprave na forumu unutar ove diskusije, pa ne bih sada u detalje. Neka me netko ispravi ako griješim.

Izvor: Povijest športa, br. 90, rujan 1991.g.

Prilažem treći dio teksta o povijesti Građanskog (od 1932.-1945.) koji je Bogdan Cuvaj objavio u časopisu Povijest sporta, br. 48, 1981. godine.

Nažalost nemam drugi dio teksta objavljen u broju 46. Pa ako netko ima taj dio, zamolio bih ga da nam skenira i priloži.

Da, Gospodin Ivo ima navedeno. Uz mnogobrojne predmete koje ima u svoj kolekciji ima jedna interesantna priča i meni jako zanimljiva , a radi se o jednom peharu koji je pripadao nekom srpskom klubu u obliku statue igrača u pokretu sa loptom ako se dobro sjećam i prilikom čišćenja slučajno je pao dolje na pod i tako odvojila pločicu na peharu, a na drugoj strani plocice jack pot, ugravirano piše da je to pripadalo Gradjanskom kao mnogi pehari i predmeti koji su bili spaljeni i ukradeni i tako završili u tuđim rukama, ovaj se pukom slučajnosti spasio od zaborava i zaživio punim sjajem.

Prilažem treći dio teksta o povijesti Građanskog (od 1932.-1945.) koji je Bogdan Cuvaj objavio u časopisu Povijest sporta, br. 48, 1981. godine. — Gradjanski Dinamo

Moram podijeliti oduševljenje, jer ova slika prve članske iskaznice Gradjanskog je fenomenalna! Baš vrijedan detalj, hvala :ok:

Evo, za one koji ne znaju tko je gospodin Ivo prilažem reportažu koju je o njemu prije par godina napravio MAXSport. On je kroz godine predanog rada doma formirao vlastitu arhivu koju je i sistematizirao (npr. kada dođe do neke stare fotografije, istraži i popiše tko se sve na njoj nalazi). Ma fantazija. U kolekciji ima mnoštvo predmeta koji su unikati i ne postoje nigdje drugdje.

ugravirano piše da je to pripadalo Gradjanskom kao mnogi pehari i predmeti koji su bili spaljeni i ukradeni i tako završili u tuđim rukama — BluePhone67

O ovome sam već negdje čitao. Sasvim je moguće da nisu baš svi trofeji uništeni (oni rađeni od plemenitijih i vrijednijih metala vjerojatno jesu) jer su "naši osloboditelji" 1945. godine dio trofeja navodno davali kao nagrade novoosnovanim klubovima na prvim turnirima. Problem je samo kako do tih trofeja doći. :meh: