Da, u kontekstu zarade vlasnika.

Daj mi onda objasni kak se vrijednost Liverpool mijenjala jer niti je bio na slobodnom tržištu kad ga je preuzimao FSG 2010. niti u bilo kojem trenu od onda do danas.

Kako to misliš da nije bio na slobodnom tržištu?Nije bio na burzi ali je svatko mogao doći i ponuditi cijenu koju misli da klub vrijedi. I vlasnik ga može prodati za koju god cijenu želi. Kod Dinama nije trenutno tako. Trenutno definirana cijena Dinama je 30 mil. eur i ne možeš ga kupiti za više ili manje, bez obzira na rezultate, okruženje itd...

Po tebi se preuzimanje Liverpoola 2010. dogodilo ovako; vlasnici su loše upravljali klubom i pročulo se da ga prodaju. Došao je FSG i rekao bi da bi kupio. Onda su vlasnici rekli "čuj, prije 3 godine je klub od strane revizora procijenjen na 600 milja funti". Onda je FSG izvadio 600 milja funti iz džepa i kupio klub.

Ili je ipak FSG potpisao non disclosure agreement, napravio due diligence i u pregovorima su došli do cifre za koju je klub prodan.

Naravno da su napravili ovo drugo. Ali se Dinamo na taj način ne može privatizirati tj. preoblikovati. Privatizacija Dinama bi bila sličnija izlasku neke tvrtke na burzu.

Trenutno definirana cijena Dinama je 30 mil. eur i ne možeš ga kupiti za više ili manje, bez obzira na rezultate, okruženje itd.. — The Undertaker

Uvjeren sam da @Kwedi ovdje najbolje poznaje procedure i ako on veli da elaborat ne vrijedi, siguran sam da je tako.

Vezano za cijenu kluba i moguće preoblikovanje, prvi nakon Grada pravo na kupnju imaju članovi. Zato je upravo članovima u interesu da klub vrijedi što manje odnosno jednu jedinu kunu jer u tom slučaju (ako bi se tog prava odrekao grad Zagreb) bi članovi postali vlasnici kluba 100%. Ne bi došlo do nikakvih krugova prodaje nego bi članovi fino upravljali klubom. Ako ima 14.000 članova, svaki član bi fino postao vlasnikom 0,0071% Dinama i fino bi mogli sazvati Skupštinu kluba u Areni, odabrati Upravu, davati ponomoći za glasanje, prodavati i kupovati dionice i tako dalje i dalje i dalje...

Pa u ovome se slažem s tobom. Preoblikovanjem bi se mogao postići isti efekt kao i socios izborima. Samo, ako se ne varam, minimalna cijena je 25% prosječnih rashoda u zadnjih 5 godina što je, ovako napamet, 70-80 mil. kuna, dakle 5-6000 kn po članu. Vrlo upitno.

Vrlo upitno. — The Undertaker

Drugim riječima, preoblikovanje bi dovelo do scenarija Hajduk.

Vjerovatno ne. Preoblikovanje Hajduka je proceduralno isto ali suštinski drugačije. Kod njih se znalo u startu da će, pretvaranjem poreznog duga u vlasništvo, Grad imati većinski paket. Dinamo nema poreznog duga tako da je realno očekivati da će većinski vlasnici biti privatne osobe ili tvrtke. Koliko ja mogu procijeniti, ideja je bila da se malteški dug pretvori u dionice u 5. krugu preoblikovanja i tako preuzme većinski paket.

Nije bitno da li se ta cijena od 30 milijuna eura moze promijeniti od danas do sutra, jer se prica o zaradi moguceg vlasnika. 30 milijuna eura je pocetna cijena pri preoblikovanju. Bitno je da Dinamo od preoblikovanja pa npr. pet godina unaprijed moze vrijediti 100 milijuna eura i njegov vlasnik ce imati zaradu. Glasseri su kroz stotinu nekih fondacija kupili United za 800 milijuna funti. United danas vrijedi 2.5 milijarde, a prije par godina je vrijedio preko 4. Vrijednost se mijenja. Naravno da treba uloziti nesto love kako bi vrijednost rasla, al u nogometu su potrebna puno manja ulaganja za rast, jer vlasnik ima 'pomoc' sponzora, pa ako radis dobar posao imat ces veci preljev sa strane i ulagat ces manje vlastitog novca. Arapima to nije napeto, pa sami sebe sponzorisu, lakse im je i brze s obzirom da im klubovi ne sluze za zaradu. Glasseri Unitedu nisu sponzori i dobar su primjer dizanja cijene, mada je i kod njih bilo svega. I tamo navijaci spominju pokradene milijune i slicno, al nisam toliko upoznat.

Ima jos jedna stvar zvana dividenda. Preko toga vlasnik moze ostvarivati zaradu na godisnjem nivou. Ovo nije popularno medju klubovima. Arsenal isplacuje dividende i navijaci su bijesni zbog te cinjenice. Radije bi da se lova ulozi u klub i rast. Ovo je ono cega se ja najvise bojim. Ne znam kako je to regulirano u Hrvatskoj i zakonu o sportu, al neki novi Mamic bi sutra legalno mogao pobrati lovu koja se mogla uloziti u pojacanje momcadi i slicno.

U svakom slucaju, nacini za zaradu postoje.

Ako je tako fenomenalno biti vlasnik nogometnog kluba pa zašto članovi koji imaju pravo prvokupa dionica to pravo ne iskoriste?

Mozda slucajno nemaju 30 miljuna

Vjerovatno ne. Preoblikovanje Hajduka je proceduralno isto ali suštinski drugačije. Kod njih se znalo u startu da će, pretvaranjem poreznog duga u vlasništvo, Grad imati većinski paket. Dinamo nema poreznog duga tako da je realno očekivati da će većinski vlasnici biti privatne osobe ili tvrtke. Koliko ja mogu procijeniti, ideja je bila da se malteški dug pretvori u dionice u 5. krugu preoblikovanja i tako preuzme većinski paket. — The Undertaker

U pravu si, samo sam ja ubrzao na ono kaj bi moglo uslijediti.

Mišljenja sam da su male šanse da navijači steknu 51% dionica tako da bi ili neki privatnik ili grad bili većinski vlasnik. U teoriji to ne mora biti toliko loše, iako sam osobno protiv toga, ali poznavajući hrvatske prilike i kaj se sve događa oko Dinama u zadnjih 30 godina (a i prije da se ne lažemo) mislim da bi sve vodilo u pravcu trenutnog stanja s Hajdukom, možda i gorem.

U Hrvatskoj imamo dva relativno veća kluba u vlasništvu privatnika, Rijeku i Osijek. I Hajduk je naravno d.d., ali tamo je većinski vlasnik grad, u klubom upravlja udruga.

U Rijeci je priča krenula veoma optimistično. Pričalo se o sjajnom novom stadionu, ali planovi su na kraju srezani, a svake je godine sve teže i teže zatvoriti financijsku konstrukciju. Miško de facto moli investitore ili kupce.

Osijek je još u ranoj fazi i za sad se sve čini idilično. Stadion se gradi, a Meštrović se nada da bi klub za 3 godine možda mogao biti samoodrživ, što znači da vlasnik više ne bi trebao upumpavati dodatni novac svake godine, iako je svjestan da to nije realno.

Znam da se neki neće složiti, ali meni je teško povjerovati da možeš voditi klub koji će biti profitabilan. @The Undertaker spominje povećanje vrijednosti kluba, ali to nije, kako on to naziva, "zarada". To je procjena vrijednosti kluba i bez da uopće ulazim u to želi li netko stvarno to platiti ili ne, da bi tu "zaradu" realizirao, moraš prodati klub. Nisam baš siguran da bi bilo tko od navijača bio sretan investitorom koji bi kupio klub kako bi mu "nabildao" vrijednost i za koju godinu ga prodao.

Kako god bilo, ako do procesa privatizacije dođe, dionice kluba će prvo moći kupiti grad i članovi kluba tako da se nitko ne mora bojati da će se netko dočepati kluba prije reda. I tu su slažem s onim što je @Mali dioničar više puta pisao. Neki ovdje pišu kako bi trebalo znatno povećati članarinu, nije li onda logičnije da kupuješ dionice nego da svake godine plaćaš neku enormnu članarinu koja ti daje puno manja prava?

The 2011 takeover bid by Stan Kroenke puts the club's market capitalisation value at £731m.[5] As at 5 March 2018, a single share in Arsenal had a mid price of £30,000, which set the club's market capitalisation value at approximately £1.9 Billion. — Mali dioničar

Vrijednost klupske dionice koju vlasnik ostavlja tu gdje je. Kroenke je bio 10+ milijardi težak i tad, pa ćemo se složiti da motivi nisu financijski. Kiril Domuschiev je težak milijardu eura, nek je po ovoj računici zaradio i 20 milijuna eua (a vjerojatno nije), primarni motiv opet nije te naravi.

Dakle, tražimo vlasnika/vlasnicu koji je prije kupovine X kluba imao bitno manju lovu nego kad posjeduje klub jer mu on generira lovu. Koji je to primjer u svijetu i koliko ih je?