ma slažem se s tobom, ja sam samo prokometnirao ovaj članak koji si linkao i tamo su neke stavke izvučene za što se zalažu, a besmislene su. Prijepori će postojati unutar svake struke nije to sad neki razlog zašto se treba drbati po nečemu. U znanosti uvijek moraš imati i kontra struju kako bi propitivali i razvijali dalje. Meni je problem (u ovome što sam pročitao) da li treba uopće nešto raditi po tome!? Pa kome je problem što se mora držati gramatičkih pravila jezika države u kojoj živi u službenom jeziku? Šta ćemo pričati ko britanci u slengu pa se više ne razumiju kvart sa kvartom, a kamoli Irci sa Englezima il Škotima. I kvaliteta i edukacija društva im je "jako" porasla sa takvim politikama.

Naravno da ulazi, jer ih naziva jezicima. Onda dalje upozorava da ravnopravnost postoji samo u nazivu (koji je nespretan), ali se pod krinkom uvodi srpski jezik kao službeni jezik cijele administracije, a ostale jezike segregira, te hrvatski svodi na položaj narječja. Jasno je o čemu se priča, zato su i bile žestoke reakcije. Ne uzima se ta deklaracija bezveze kao prekretnica u borbi za hrvatski jezik.
Inače, još je Ustav SFRJ iz 1963. govorio o ravnopravnosti jezika svih naroda Jugoslavije.

Čovjek iz Iloka priča isto kao čovjek iz Srijemske Mitovice a njima dvojici zajedno trebaju titlovi kada gledaju Gruntovčane i onda nas netko uvjerava da ovaj iz Iloka i ovaj iz Gruntovca pričaju isti jezik a da Iločanin i Mitrovčanin pričaju različite jezike.

Hrvat iz Metkovića ili Cavtata priča puno sličnije Crnogorcu iz Kotora ili Srbinu iz Trebinja a za Istrane ili Podravce mu skoro treba prevoditelj i onda nas opet uvjeravaju da Metkovčanin ne priča isti jezik kao Kotoranin ali priča isti kao ovi koje jedva razumije.

Ima još takvih primjera da ne nabrajam sve primjere u kojima stanovnici određenih područja RH bolje razumiju Srbe, Crnogorce, Bošnjake nego one iz iste države sa kojima, kako kažu, priča isti jezik.

Ja nisam opterećen time da mi moramo biti bolji, jači, velebniji od Srba, nisam opterećen susjednim narodima, ne pokušavam se svim silama udaljiti od njih pa i umjetno na silu (kao u pitanju jezika) niti smatram da je mjerilo domoljublja to koliko će netko izraziti gađenje prema Srbima te koliko će se netko distancirati od njih. Pišem potpuno neopterećeno neke očite stvari koje vidi svak ko ih želi vidjeti. Da ova Anglo ekipa sa zapada ima isti mentalitet poput nas ovdje napravili bi od engleskog nekih 100-ak jezika. Ne bi se jezik od Australije do Kanade zvao ''engleski'' nego bi postojali škotski, irski, teksaški, kalifornijski, kanadski, njujorški, alabamski, floridski, sjevernoirski, velški, aljaški, virdžinijski jezik itd.

Čovjek iz Iloka priča isto kao čovjek iz Srijemske Mitovice a njima dvojici zajedno trebaju titlovi kada gledaju Gruntovčane i onda nas netko uvjerava da ovaj iz Iloka i ovaj iz Gruntovca pričaju isti jezik a da Iločanin i Mitrovčanin pričaju različite jezike.

Hrvat iz Metkovića ili Cavtata priča puno sličnije Crnogorcu iz Kotora ili Srbinu iz Trebinja a za Istrane ili Podravce mu skoro treba prevoditelj i onda nas opet uvjeravaju da Metkovčanin ne priča isti jezik kao Kotoranin ali priča isti kao ovi koje jedva razumije.

Ima još takvih primjera da ne nabrajam sve primjere u kojima stanovnici određenih područja RH bolje razumiju Srbe, Crnogorce, Bošnjake nego one iz iste države sa kojima, kako kažu, priča isti jezik. — Maksim Maksimirski

Kojim jezikom pričaju onda Podravci i Istrijani?


Evo vam struke na koju se toliko pozivate:

Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje: "Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci se međusobno razumiju, no hrvatski standardni jezik je poseban jezik. Imamo specifičnu povijest, kulturu i nasljeđe. Baš kao što se nordijski jezici međusobno razumiju, a različiti su, tako je i hrvatski jezik, primjerice, drugačiji jezik od srpskog. Hrvatski jezik nimalo, kazao nam je Jozić, ne ugrožava to što se razumijemo s govornicima drugih, sličnih jezika u regiji".

"Hrvatski standardni jezik je dijapazon izraza i konstrukcija koje su razumljive svima, svim dobnim, socijalnim skupinama, svim skupinama govornika. Hrvatski jezik je poprilično razveden u dijalektološkom smislu, osoba iz Bednje i osoba s Visa se ne mogu razumjeti u dijalektu, ali zato postoji standardni jezik."

U osvrtu na "deklaraciju":

Kako komentirate prošlotjednu sarajevsku Deklaraciju o zajedničkom jeziku? Vidimo da je više od 200 potpisnika toga, prema mišljenju mnogih, kontroverznog akta koji je uzburkao javnost u Hrvatskoj?

- Mišljenja sam da je riječ o nepotrebnoj akciji koja s hrvatskim jezikom nema nikakve veze, niti na bilo koji način može utjecati na hrvatski jezik. Riječ je o medijski pretjerano praćenom projektu kojemu su cilj i svrha nepoznati, a ono što se iz teksta tog manifesta može iščitati, razvidno je da je riječ više o političkom nego o jezikoslovnom projektu.

Koliko se tom Deklaracijom, samom idejom o zajedničkom jeziku, ugrožava samostalni i Ustavom zajamčeni hrvatski jezik?

- Takvi i slični neformalni manifesti ne mogu imati nikakva utjecaja na hrvatski jezik, ne mogu ga ugroziti, a nikome ne mogu pomoći, i zato mislim da je riječ o promašenom pokušaju koji će vrlo brzo otići sasvim zasluženo u trajni zaborav kao potpun promašaj.

Ipak, treba li Deklaraciju kao takvu ignorirati, ili na nju obratiti veću pozornost, pomnije ju analizirati, s obzirom i na političku razinu toga dokumenta?

- Uopće ne čudi što se taj manifest najviše u Hrvatskoj doživio kao nešto negativno, jer se povijest hrvatskoga jezika ponovno počela odvijati pred našim očima - ponovno su tu lijepe riječi i “primamljive” poruke o zajedništvu u jednome jeziku, doduše, zasad jeziku bez imena. Sastavljačima su puna usta slatkorječivih fraza, ali na njihovu žalost hrvatska je javnost danas već toliko zrela da je bez poteškoća prozrela podvalu, a činjenica da smo samostalni i da smo svoju, između ostaloga, i jezičnu samostalnost krvavo stekli, daje nam za pravo da takvim manifestima već u početku kažemo: Ne, hvala!

Zašto Deklaracija upravo sada, nakon što je RH obilježila 50 godina od Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967.? Je li to sračunati potez, smišljen u Beogradu?

- Tko i za čiji račun to radi, meni je u ovome trenutku nepoznato, a mislim da i nije toliko važno. Ne mislim da je pravilno nešto poput ovoga nazivati deklaracijom, jer deklaracija podrazumijeva izjašnjavanje, jasno određivanje, što ovdje nije slučaj, jer ponajprije nije jasno kako bi se taj zajednički jezik zvao. Nije jasan ni cilj, a nisu jasne ni metode njegova postizanja. Dodatni je problem što su se neki akteri tog manifesta izjašnjavali da on ima veze s Deklaracijom iz 1967. godine, što je apsurd. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika plod je borbe za jezičnu samostalnost i protivna je “zajedničkom jeziku”, a ovo bi se moglo zvati antideklaracijom jer ide u suprotnom smjeru.

U jednom medijskom istupu u svezi sarajevske Deklaracije referirali ste se i na Bečki književni dogovor potpisan prije 167 godina. O čemu se radi?

- Deklaracija o zajedničkom jeziku više je na tragu Bečkoga književnog dogovora iz 1850. godine, ali i Novosadskoga dogovora iz 1954. godine. Naime, i jedan i drugi “dogovor” počivaju na istoj tezi, koja je zastupljena i u ovom manifestu, a to je da je riječ o jednome ili zajedničkome jeziku naroda na ovim područjima.

No, ponavljam treba jasno reći - hrvatski jezik samostalan je i svoj, jedinstven i poseban, od pamtivijeka je u osnovi hrvatskoga identiteta, a jezičnu samostalnost koju smo nakon svih proživljenih nedaća uspjeli izboriti ovakve akcije ne mogu ni na koji način ugroziti."

To kaj u svakodnevnom govoru postoji sličnost susjednih narječja na nekim područjima ne znači da se radi o istom jeziku. Ako pričaju na svom narječju razumiju i Nijemci iz Münstera bolje Nizozemce, nego Nijemce iz Konstanza. Navedi onda i da čakavci i kajkavci nemaju sebi bliska narječja u Srbiji i da sigurno ne razumiju torlake iz Leskovca. Nije to jedino mjerilo.
Ovo s engleskim jezikom uopće ne stoji, jer engleski jezik ima isti naziv na svim tim područjima cijelu povijest, temelji se na istom pisanom korpusu, iz istog je izvora, standardiziran na istom mjestu i u isto vrijeme, specijalistička terminologija je praktički ista, te cijelu povijest postoji svijest govornika tih područja da govore istim jezikom i da su kulturno povezani.
Ne bih ulazio u mentalitete, jer onda isto tako se možemo igrati pa reći da kad bi srpska ekipa imala mogućnosti provesti mentalitet Anglo ekipe sa zapada da bi se jezik od Vardara pa do Triglava zvao srpski.

https://www.forbes.com/sites/ariannajohnson/2024/02/19/covid-vaccines-linked-to-small-increase-in-heart-and-brain-disorders-study-finds-but-risk-from-infection-is-far-higher/

Covid Vaccines Linked To Small Increase In Heart And Brain Disorders, Study Finds—But Risk From Infection Is Far Higher

Ipak nisu bezopasna cjepiva kak su nam prodavali spiku...

Zbilja trebaš biti golemi idiot da ne shvaćaš koliko je bitno istaknuti da je hrvatski jezik HRVATSKI i ništa više ni manje od toga.

U doba kad dan danas Srbi svojataju od dubrovačke književnosti do starohrvatskih crkava, svatko tko misli da nije bitno kako se naš jezik zove je kretenčina.

A svaki potpisnik ove sramotne inicijative je maliciozan.

Studija i to još od diskreditirane WHO na ogromnom uzorku od 99 milijuna ljudi pokaže da cijepljeni imaju povećanu vjerojatnost od neželjenih nuspojava a dnovinari onda pitaju nekog "eksperta" koji im kaže da oni inficirani imaju još veću i to stave u naslov kao da je to cjepivo sprječavalo da se netko inficira. Dnovine.

Kanadski profesor Denis Rancourt ima vrlo detaljna neovisna istraživanja o stopi smrtnosti tih cjepiva pa vidi ako te zanima.

https://denisrancourt.ca/page.php?id=1&name=home

Srbi svojataju jer su preko 500 godina bili pod Turcima u tamnom vilajetu i propustili sva događanja u Europi od renesanse i baroka na dalje. Tako da nemaju ništa, a i onih par prosvjetitelja što imaju poput Dositeja Obradovića nisu rođeni u Srbiji nego u Austrougarskoj monarhiji.

Ej, 500 godina. I zato kradu i svojataju sve što mogu. Mislim da je Krizy stavio dobru tablicu usporedbe hrvatskog i srpskog jezika, rječnika, prvog romana, itd. gdje se dobro vide stoljeća razlike u svemu.

Pa da, prilično jednostavno

Navedi onda i da čakavci i kajkavci nemaju sebi bliska narječja u Srbiji i da sigurno ne razumiju torlake iz Leskovca. — Boogieman

Po sličnosti govora možemo ljude podijeliti:

1) Slavonci i Vojvođani - jedna cjelina
2) Ljudi iz dalmatinske Zagore, srednje Bosne, Hercegovci, Ličani i Crnogorci - jedna cjelina
3) Istrani - jedna cjelina

i tako dalje, da ne nabrajam sve.

Politički je određeno da čovjek iz Iloka tobože ne priča istim jezikom kao čovjek iz 20 km udaljene Srijemske Mitrovice a da priča isti jezik kao Draš Katalenič iz Podravine ili kao ovi iz Ćićarije. Politički to ima smisla ali jezično je to budalaština. Ovaj stručnjak kojeg Sljeme spominje je također politički postavljena osoba to jest ravnatelj nekog instituta, on će reći ono što je politički korektno u tom trenutku i ono što je državna politika tog trenutka.

Ne treba se nitko pjeniti. Australci i Kanađani pričaju engleski ali nitko ne govori da su to isti narodi zato što pričaju istim jezikom tako da ni kod nas priznavanje očite činjenice da tip iz zapadnog Mostara (Hrvat) i tip iz istočnog Mostara (Srbin ili Bošnjak) pričaju istim jezikom neće ugroziti ničije nacionalno osjećanje. Dubrovačke pisce prvo treba čitati. Ja sam dojma da ih malo ljudi čita ali da se previše ljudi sa svih strana bori oko toga je li Držićeva baba bila Hrvatica ili Srpkinja.

Opet sve jako pojednostavljuješ i svodiš na sličnosti govora susjednih narječja. Kad sam ti napisao zakaj usporedba s engleskim ne prolazi, naveo sam nekoliko osnovnih stvari koje hrvatski i srpski nemaju zajedničkih, dok varijante engleskog imaju, a krucijalne su za ovu temu. I to si izignorirao.
Ravnatelj nekog instituta je u svakom slučaju pozvaniji od Dežulovića ili Benčićke govoriti o temi, jer je valjda nekakav znanstvenik koji je život posvetio tom znanstvenom području.
Nema veze s pjenjenjem, ali ima veze s jeftinom tko-nas-bre-zavadi pričom. Zamijeni ovo kaj pišeš o jeziku s nacijom i kaj je iduće- konstatacija da su Crnogorci fizički sličniji Hercegovcima, nego Zagorcima, a Baranjci Vojvođanima, nego Dalmatincima, ali nas je eto politika pogrešno uvjerila da smo ista nacija? Ni jezik, ni nacija se ne formiraju samo na temelju "gle razumijem se s ovim". Ovo ne ide tebe, ali upravo takvo gledanje na stvari, omogućuje da nam iduća tema bude o postojanju hrvatske nacije. Zato sam odmah napisao da ovakvo relativiziranje ne bi trebalo imati mjesta na Dinamovom forumu i zato se sad odjavljujem. Meni je ovo sramota čitati. Lp

Nekada srbizmi,danas anglizmi,vulgarizmi,ali preživio je naš Hrvatski jezik puno toga i ne bojim se za njega :heart: :strong: :pray: :wink:

.

Dobro, ako stvarno vjerujete da netko iz Mostara ili Metkovića ne priča isti jezik kao čovjek iz istočnog Mostara ili Trebinja a priča isti jezik kao Draš Katalenič (za kojeg mu trebaju titlovi) iz Podravine i Istranin iz Ćićarije onda vjerujte u to. Meni je vidljivo da je to politička odluka jer je jezično sve jasno.

Uopće to ne govorim sa pozicije jugoslavenstva ili srpstva nego iz pozicije zdravog razuma jer zdrav razum govori da Slavonac i Vojvođanin pričaju sličnije nego Slavonac i Istranin ili da Metkovčanin i Trebinjanin pričaju sličnije nego Metkovčanin i Međimurec. Možemo mi vaditi pojedine riječi razlike između Metkovčanina i Trebinjanina poput ''spisak, hiljada'' ali onda bi između Metkovčanina i Podravca mogli naći cijelu knjigu razlika debelu poput Biblije sa potpuno različitim riječima. Ljudima skoro treba prevoditelj da se razumiju.

Dobar je primjeri kada se recimo u Berlinu nađu Hrvat iz zapadnog Mostara, Bošnjak iz istočnog Mostara i Srbin iz Trebinja. Ko bi ih razlikovao po jeziku? Onda im ubaci Draša Kataleniča iz Podravine i isticat će se po govoru kao mačka među psima. Ubaci im i Istrijana opet će se isticati. Isto vrijedi i za to da se nađu recimo Iločanin i čovjek iz Vojvodine, isto govore. Onda im dođe Međimurec i ističe se, strši, ovi ga jedva razumiju. Treba stvarno napraviti mentalnu gimnastiku da objasniš kako ovi koji u potpunosti pričaju isto zapravo ne pričaju isti jezik a ovaj za kojeg im trebaju titlovi zapravo priča isti jezik sa jednim od ove dvojice ali ne i sa drugim. To je čista politika koja nema veze sa znanosti o jeziku niti sa zdravim razumom i ne treba čovjek biti jugoslavenčina i Srbin da to vidi. To je sve od mene za ovu temu.