JE LI BIŠĆAN KRIV?

Dinamo je izgubio od AEK-a, a trener odgovornost prebacuje na upravu


Ključna točka svake Dinamove sezone su utakmice trećeg pretkola Lige prvaka.

Najbolje to ilustrira činjenica da je Dinamo u pregovorima oko svakog potencijalnog izlaznog transfera tražio da se posao realizira u drugoj polovici kolovoza; ne nužno nakon playoff faze Lige prvaka, ali nakon trećeg pretkola. Strateški je važno da Dinamo prolaskom trećeg pretkola Lige prvaka osigura najmanje grupnu fazu Europa lige, a onda se može ići u dodatne kalkulacije oko prodaje najboljih igrača.

To je priča koja nema konkretne veze s AEK-om niti s tenzijama koje su se digle nakon navijačkih nereda, odgađanja prve utakmice i kampanje grčkog kluba da se Dinamo izbaci iz Europe. Dinamo je prije svega tofa tražio odgodu utakmice s Lokomotivom, a neki od pregovora o prodajama su se vodili puno prije nego što se uopće znalo protiv koga će Dinamo igrati u trećem pretkolu, jer to nije ni bitno. Bitno je treće pretkolo samo po sebi i u njega Dinamo mora ući bez ijednog otvorenog upitnika u vidu nedefinirane zamjene za nekog od nositelja igre.

U playoffu se, možda, može izračunati vrijedi li više 20-ak milijuna eura koji se mogu izvući kojim bodom u grupnoj fazi Lige prvaka ili je bolje uzeti 20 milijuna eura za, recimo, Josipa Šutala i dobiti još desetak milijuna u Europskoj ligi. U trećem pretkolu nema nikakvih kalkulacija, to je točka na kojoj se lomi Dinamova sezona.

Igor Bišćan je u utakmicu protiv AEK-a ušao upravo tako — bez kalkulacija. Ostavio je, doduše, Martina Baturinu na klupi kako bi pojačao vezni red u koji je natrpao i Josipa Mišića i Roberta Ljubičića i Marka Bulata. Time je dobio dodatnu stabilnost i još malo fizičke snage u sredini, pa čak i nauštrb talenta koji Baturina donosi. Isto tako, na stopera je stavio Stefana Ristovskog, što već polako postaje tradicija za jake utakmice. Ali Dinamo je s formacijom 4-3-3 dominirao utakmicom.

Luka Ivanušec se pojavljivao između linija i tako je kompenzirao Baturinu, a Bulat i Ljubičić su se nametnuli na sredini terena i Dinamo je u prvih 15 minuta utakmice uzimao čak 68 posto duela. Do kraja poluvremena se to smanjilo na 59 posto, ali to je i dalje abnormalno visok postotak za momčad koja je imala veći posjed lopte i koja je aktivno napadala

Dvije bitne adaptacije

Ključ je bio u sredini terena i u postavljanju bekova. Ljubičić je znao napadati dubinu i dolascima iz drugog plana donositi efekt sličan onome koji je svojedobno imao Arijan Ademi, ali većinu vremena su on i Bulat bili jako blizu Mišića kako bi mogli osvajati druge lopte i dominirati duelima. Damian Szymański je u prvom poluvremenu osvojio samo jedan od šest duela, a on i Jens Jønsson, njegov partner u veznom redu, nisu uzeli nijednu ničiju loptu.

Bitan faktor u cijeloj priči je Ivanušec (dolje označen plavom strelicom). On je ulazio s lijevog krila u sredinu terena i većinu vremena se pozicionirao kao desetka. To je otvaralo prostor za Bohdana Mihajličenka koji se mogao priključiti napadu, ali i za Bulata te Ljubičića, jer je ulazio iza leđa suparničkim veznim igračima koji nisu mogli agresivno iskakati prema naprijed.



Imao je Dominik Livaković situaciju u kojoj je morao spašavati udarac Levija Garcíje iz neposredne blizine, ali Dinamo je bio agresivan, uzimao je lopte u sredini terena i proveo je cijelo prvo poluvrijeme na suparničkoj polovici. Vodstvo je došlo iz slobodnog udarca, ali je bio logičan slijed onoga što se događalo na terenu.

Zašto je onda Dinamo izgubio? Zbog dvije bitne adaptacije.

Prvu je napravio Bišćan. U ovoj situaciji gore moramo obratiti pozornost na to kako je pozicionirana zadnja linija. Obojica su bekova odlazila visoko prema naprijed i bili su poravnati s krilima, a Šutalo je postavljen u suparničkoj polovici. Prema WyScoutovim podacima, prosječna udaljenost Dinamove zadnje linije od vlastitog gola u prvom poluvremenu je bila 52 metra. Ristovski i Šutalo su konstantno bili na centru, a povremeno i na suparničkoj polovici. Za usporedbu, u prvih 15 minuta drugog poluvremena spustili su se 20-ak metara niže i bili su pozicionirani samo 31 metar udaljeni od vlastitog gola.

Bišćan je počeo kalkulirati i odjednom se povukao. Imao je gol prednosti i spustio je zadnju liniju kako bi se osigurao od kontranapada. Bekovi su ostajali nisko i nisu se priključivali napadu, a stoperi su liniju držali na 30-ak metara od svog gola. Nakon što je AEK izjednačio, Dinamovi su se stoperi podigli za 10-ak metara, ali utakmica je išla suprotnim tijekom od onoga što se događalo u prvom poluvremenu.

Jedan od razloga zbog kojih se Dinamo nije mogao nametnuti niti nakon što je podigao zadnju liniju nakon primljenog gola je to što je Matías Almeyda napravio adaptaciju i agresivno napao Josipa Mišića.

Loptica odgovornosti

Najbolja ilustracija toga je prvi gol koji je Dinamo primio. Ristovski je prozujao u pokušaju da presiječe loptu, Sadegh Moharrami nije uzeo duel, a Šutalo se povlačio i nakon prvog lažnjaka više nije aktivno bio u obrani. Međutim, začetak svega je dobar pritisak na Mišića. Prije nego što Mišić uopće primi loptu, prema njemu u punom sprintu izlazi suparnički vezni igrač. Međutim, ne samo da je AEK agresivno iskakao na njega, iskakao je i na opcije koje je Mišić imao za dodavanje.

A kad je Almeyda ugušio Mišića, ugušio je i Dinamo.



AEK je u drugom poluvremenu imao posjed lopte, inicijativu na terenu i dominaciju duelima. Momčad koja je u prvih 15 minuta utakmice osvojila samo 32 posto duela u drugom je poluvremenu skočila na 58 posto, a kad je Dinamo povukao svoju zadnju liniju za 20-ak metara, AEK je svoju podigao i počeo dominirati. Izjednačio je, pa onda i poveo, a Dinamo je od puno težeg rezultata sačuvao isključivo Livaković, koji je imao nekoliko dobrih obrana.

Bišćan je svoje objašnjenje Dinamovog pada pripisao manjku kvalitete: “Sigurno da nemamo dužinu u rosteru da bismo mogli držati taj nivo igre svih 90 minuta”, rekao je nakon utakmice. “To nas prati još od priprema. Kada dođu ovakvi iskusni i ozbiljni protivnici, to se još više vidi i potvrđuje. Nismo u stanju igrati cijelu utakmicu kako smo igrali prvih 45-60 minuta. To je problem. Kad nam Ivanušec izađe, mi više nismo ista momčad. Kad Bruno izgubi snagu, kad vezna linija padne fizički, nemamo rješenja koja bi zadržala isti nivo. Treba reagirati. Ako želimo igrati nogomet visoke kvalitete i biti konkurenti pa čak i na nešto nižem nivou od ovoga, jer igramo na dva kolosijeka, ovo neće biti dovoljno. Puno se priča, malo toga se realiziralo. Ne znam što će biti dalje, ja o tome ne odlučujem.“

Bišćan je lopticu odgovornosti prebacio na Darija Šimića i ostatak uprave. Ali nije objasnio zašto Petković izgubi snagu ili zašto vezna linija fizički padne. I nije objasnio kako je moguće da se to dogodi odmah na početku drugog poluvremena, kad bi se igrači trebali oporaviti i prikupiti barem malo snage, jer Dinamo je svoju zadnju liniju spustio odmah nakon poluvremena.

Uprava nije pojačala ekipu, ali dokazano uspješni kostur momčadi ostao je na okupu za ključnu točku sezone i Dinamo je bolja momčad od AEK-a. To može dokazati već u subotu kao što je dokazao u prvom poluvremenu utakmice u Maksimiru, ali odgovornost za drugo poluvrijeme koje je dovelo do zasluženog poraza je na Bišćanu, u povlačenju i u tome što Dinamo nema mehanizme kojima može kompenzirati to kad suparnik isključi Mišića kao što je to napravio AEK u drugom poluvremenu.

https://telesport.telegram.hr/analize/je-li-biscan-kriv/