Ne razumijem što hoćeš reći.
Rasadnik glasača može bit i udruga invalida Istarske županije...
Na pravnom planu udruga nije ista političkoj stranci. Na realnom planu u Hrvatskoj postoji 5% udruga koje se bave tim što možda želiš reći i one zbilja jesu rasadnik raznih političkih aktera, ali to je normalno. Jednako je na obje strane političkog spektra. Netko tko je aktivan u udruzi koja se bavi političkim i drugim pravima, vjerojatno je lakše mobiliziran i u pogledu političkog aktiviranja. Po meni je to očekivan ishod. Ili bi ti zabranio ljudima koji rade u udrugama da se uključuju i u političke stranke?
Problematika ipak stoji jer neke udruge mogu biti bliže političkim strankama pa samim time djelovati u njihovu korist, no to je zanemariv broj ukupnih udruga. Kad govorimo o udrugama, ja se prvo sjetim udruga navijača Dinama, udruge darivatelja krvi, SUBOS-a, udruge liječenih alkoholičara, planinarskih društava, a neko se prvo sjeti udruge Iskorak... jebiga i to je indikativno.

Kad govorimo o udrugama, ja se prvo sjetim udruga navijača Dinama, udruge darivatelja krvi, SUBOS-a, udruge liječenih alkoholičara, planinarskih društava, a neko se prvo sjeti udruge Iskorak... jebiga i to je indikativno — Aggro

Kad govorimo o djeci koja ne idu u vrtić, netko se sjeti igranja u prirodi i prvih koraka van šablona na koje su ljudi i tako osudjeni veći dio života, a netko smatra da je takav život izaziva socijalnu retardaciju.

Jebiga i to je indikativno.

Inače kad se već povela diskusija, napravili su i rad o povijesti predškole u RH.

Ne znam sad baš iz iskustva da su nove generacije do te mjere socijalno superiorne našoj generaciji da bi se odrastanje van vrtića nazivalo rasadnikom socijalne retardacije. Možda je to neko napredno razmišljanje da upravo nazivanjem nekoga socijalno retardiranim pokazuješ svoju socijalnu superiornost.

Ovo pišem kao roditelj jednog djeteta koje ide redovno u vrtić od druge godine. Ne razumijem kako netko može a priori tvrditi da bi vršnjak mog djeteta koji ima recimo dvoje troje braće i(li) sestara koji iz nekog razloga ne idu u vrtić, ali su u medjusobnoj očiglednoj interakciji svakodnevno (za razliku od mog djeteta koji ima interakciju s djecom u vrtiću, a doma ima “samo” mamu i tatu) trebao biti socijalno retardiran u odnosu na moje dijete.

Rad je u linku, a ovdje su dvije fotke koje govore o participaciji djece u predškolskim odgojnim ustanovama.





https://hrcak.srce.hr/file/123187

Kao netko tko prati i poznaje demografiju mogu vam reći da tvrdnja kako "siguran posao i imanje vrtića i jaslica" doprinosi fertilitetu je jedna od većih floskula i laži koje se mogu pročitati...

Ajde vi meni onda navedite zemlje zapada sa najvećim BDP-om i njihov fertilitet ? I da, nemojte mi slučajno uzeti primjer nekih zemalja( a danas ih ima dosta) gdje vam već 25% rođenih čine stranci iz Afrike, Azije i imaju žene veći priraštaj, već etničkog stanovništva tih zemalja....

Djeca nema jer ih ljudi ne žele, danas su ljudi djelomično sebični i "uživaju" u životu, a takva je komplet kultura. Ne tvrdim da je život lagan, teško je u brojnim aspektima. Međutim, u usporedbi sa svim prthodnim generacijama u povijesti mi kao društvo i djeca imamo najbolje uvijete i živimo najlagonijim životom od prehrane, obrazovanja, lagodnosti poslova koji više nisu 99% agrarni na polju od jutra do mraka, pa do odmora i stvari za sebe.
Naš standard i ekonomija ovisi o potrošnji i radnoj snazi. Bez djece i mladih dolazi do stagniranja društva i propadanja istog. Dovoljno vam je pogledati Japan koji ima preko 30% starijih od 65 godina i oko 50% starijih od 50-ak godina uz prosječnu životnu dob od 50. Gube već blizu 700 000 priodnim prirastom godišnje. Ekonomski oni dosta stagniraju te se zadužuju unutar zemlje. Za razliku od zapada imaju flozofiju da ne žele migracije i kolektivno su spremni izumrijeti nego mijenjati svoju kulturu da budu pregaženi.
Inače, najbolje mjere vam imaju Skandinavske zemlje, jedna Danska vam je čak imala reklame prije dnevnika , ne budite sebični i onda neka prodemograska mjera sa djecom...Uz Mađarsku....
Međutim, ništa od tih mjera ne može ni približno dosegnuti granicu od 2,1, osobito zadnjih godina kako su se socijalne mreže i trendovi raširili. Svi oni imaju katastrofu demografije, pogledajte Finsku, Švedsku, Norvešku itd. Imali su blagi rast 2000-ih godina i onda opet drastičan pad.
U Hrvatskoj najbolji fertlitet vam ima Dalmacija, točnije Dubrovačka županija dok od gradova je najbolji Solin. Uz njih Slavonija kada govorimo samo o fertilitetu je dobro stajala. Najgore su bile Istra, Primorskog goranska i Krapinska. U Zagrebu su vam najbolje stajale Sesvete i istočni dio dok najgore centar. Drugim riječima što je sredina tradicionalnija to će vam prirast biti bolji, što su liberalnija to je slabiji. Tu čak mislim na one društvene zajednice koje se drže svog učenja i ne žele prilagoditi modernom pogledu. Hoćete od Roma kod nas, muslimana, pa i kršćanskih zajednica koje su tradiocionalne kao Mormoni ili Amiši u SAD-u.

Jedinu bitku koju je pokleknuo je ona sa smećem, pa onda advent, tu imamo obitelj, zatim mjera sa majkama, pa sad besplatni udžbenici u srednjim školama, a da murali o Praljku, Bobanu, to im sve smeta i "treba ukinuti"...

A na proljeće/ljeto, će se izdvajat novci semafore, zebre i njihove parkiće i slične gluposti


Pa nek mi netko kaže da se ne radi tu o ideologiji i njihovom svjetonazoru, sve što im ne paše treba ukinuti ili treba biti harač neki, a za svoje gluposti i bedastoće će imati i nebi mu palo na pamet da napravi istu mjeru, kako za jedne tako i za druge


A o sportu da ne pričam...

Naravno da je trebalo ukinuti ovu debilnu mjeru roditelj odgojitelj, to je valjda svakom ko ima imalo pameti jasno

Najbolja demografska mjera je obiteljsko poduzetništvo jer u tako posloženom poslovnom okruženju ljudi mogu imati i petero djece i upravljati vlastitim karijerama i financijama.

Čeka se neka biznis frendli mjera od strane gradske uprave.

Sad će se opet apologeti javiti da to nije posao grada nego države. :smile:

Koje to europske zemlje imaju siguran posao i jeftino stanovanje, pogotovo ovo drugo? Raspudić je fino rekao, sa ovim mjerama nema rasta već pad nataliteta. Pitanje je koliki bi pad bio bez mjera.

Oprosti, ovo nije išlo tebe nego čisto načina razmišljanja. Ali drago mi je da si se uhvatio.
Nego, socijalna retardacija ne postoji. Ne znam zašto si iz svega što sam naveo u kolokvijalnom razgovoru, izvadio ovaj dio s tim da je dijete koje ne ide u vrtić socijalno retardirano. Možda zato što ti nisi išao u vrtić, osim jednu godinu, kao i ja na kraju krajeva. Nije. Niti mora biti. Niti su djeca koja idu u vrtić superiorna. Ali ako baš hoćeš raspravljati o tome, možemo.
Djeca koja idu u vrtić (ovdje moram podvuć crtu pa spomenuti da ovisi o kvaliteti ustanove) ostvaruju brži kognitivni i jezični napredak i uspješnija su naspram djece koja ne idu u vrtić (Clerk i Van Ijzendoorn, 1990; Andersson 1989 i dr. prema Clarke-Stewart, Gruber i Fitzgerald, 1994), više vremena provode s drugom djecom (Rubenstein i Howes, 1980), bolje komuniciraju s drugom djecom nego s odraslima (Silba, Roy i Painter, 1980 prema Clarke-Stewart, Gruber i Fitzgerald, 1994). Također, prema autorima (Clarke-Stewart et al., 1994) nije samo stvar frekvencije razgovora s odraslima, nego i naravi. Tako se pokazuje da je razgovor s tetama zaigraniji, medijatorniji, nije autoritativan, nije oslonjen na kritiku, u odnosu na razgovor s majkom ili druim figurama kod kuće. Nadalje, interakcija s majkom je puno više usmjerena na emociju nego na racio time je komunikacija induktivna, dok je s tetama deduktivna (tetama odgovaraju na pitanja, majkama sami započinju razgovor jer je atmosfera opuštenija).
Djeca koja idu u vrtiće (ili slične ustanove) razlikuju se i po tome što imaju više samopouzdanja, ekspresivna su, osjećaju se ugodnije u razgovoru s drugima, nisu plašljiva u novim situacijama. Također, neovisnija su od svojih roditelja, igraju se daleko od roditelja, jednostavnije započinju interakcije s djecom koju ne znaju (Wynn, 1979 prema Clarke-Stewart et al., 1994), znaju više o društvenim pravilima (Siegal i Storey, 1985 prema Clarke-Stewart et al., 1994). Ove razlike, kako navode autori, ponavljale su se tijekom nekoliko uzastopnih istraživanja, različitih znanstvenika.
Negativne posljedice vrtića odrazile su se u agresivnijem ponašanju i pobunjeničkom duhu prema roditeljima i tetama (Bates et al, 1991; Thornburg et al, 1993), ali sami autori to svojom studijom odbacuju u zaključku te pretpostavljaju da se agresivno ponašanje događa češće u jednostavnijim vrtićima (bez sadržaja), u vrtićima koja crpe djecu iz siromašnih i disfunkcionalnih obitelji i dr.

Kao što možeš vidjeti, ovo su uglavnom stari podaci. Zato sam se išao pozabaviti s pronalaskom nekih novijih podataka (u hr. nisam našao ništa ovog tipa, iako ne znači da ne postoji, nego je jednostavno u nekim bazama do kojih ne mogu doći) i došao na recentniju studiju sa Sorbonne, gdje su autorice na uzorku od 1428 djece predškolske dobi, koju su postojano pratile u razdoblju od godine dana do 8 godina života, utvrdile da su djeca u formalnom okruženju (vrtiću) manje sklona visokim emocionalnim šokovima i problemima u odnosima s vršnjacima, a vrtići promoviraju prosocijalno ponašanje pri čemu djeci koja ih pohađaju daju pripremu za obrazovanje, kognitivne, jezične i predakademske sposobnosti. Osim toga daju im društvene i bihevijoralne vještine koje ih izdvajaju (Gomajee, El-Khoury, Cote, Van der Waarden, Pryor i Melchior, 2018).

Nije mi dao vrag mira, pa sam išao tražiti razliku između djece koja su za vrijeme ove pandemije išla u vrtić i one koja nisu. Istraživanje na engleskoj djeci (Davies, Hendry, Gibson, Gliga, McGillon, Gonzalez-Gomez, 2021) u razdoblju od proljeća do zime 2020. godine rezultiralo je podacima da djeca koja idu u vrtić tijekom pandemije imaju bolje jezične sposobnosti i kognitivne sposobnosti bez obzira na socioekonomske faktore iz kojih djeca dolaze. Dakle, u tako malom razdoblju se već iskristalizirala bitna razlika u recepciji vokabulara i kognitivnih funkcija i to bez obzira na socijalnu situaciju iz koje dijete dolazi.


- Clarke-Stewart, K. A., Gruber, C. i L. M. Fitzgerald (1994). Children at Home and in Day Care. Hilldale-New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates, Publishers.

- Davies, C., Hendry, A., Gibson, S. P., Gliga, T., McGillon, M. i N. Gonzalez-Gomez (2021). ECEC and cognitive development. Infant and Child Development, 30(4).

- Gomajee, R., El-Khoury, F., Cote, S., Van der Waarden, J., Pryor, L. i M. Melchior (2018). Early childcare type predicts children's emotional and behavioural trajectories into middle childhood. Data from EDEN mother-child cohort study. Journal of Epidemiol. Community Health, 72:1033-1043.

Mislim, ne znam kako da ti navedemo zemlju Zapada s visokim fertilitetom, a da iz računice oduzmemo imigracijske valove zadnja dva stoljeća... Koja zemlja Zapada nije imigracijska zemlja?
Slažem se da je individualizacija sigurno napravila svoje, ali nije to jedini segment. Pitanje je koliko utječu svi društveni procesi koje si naveo na ljude koji žele imati djecu i/ili već imaju djecu pa se o različitim faktorima brinu u pogledu toga bi li napravili još jedno ili ne. Kultura (čitaj tradicionalizam) djelomice, zavisno o striktnosti normi, uvjetuje natalitet, ali u velikoj mjeri ga uvjetuju i socioekonomski faktori i to pogotovo u razvijenim društvima gdje j prisutna individualizacija. U tradicionalnim društvima uvijek postoji taj homogeni faktor obitelji koja će uskočiti zlu ne trebalo jel'. To jest, osjećaj "sigurnosti" je viši u tradicionalnim društvima, ali je i definicija sigurnosti drugačija. Kod nas je definicija sigurnosti drugačija, nego kod ljudi u Pakistanu. Za nas sigurnost znači relativno sigurna primanja, rješavanje stambenog pitanja, sadržaj i standard.

recentniju studiju sa Sorbonne, gdje su autorice na uzorku od 1428 djece predškolske dobi, koju su postojano pratile u razdoblju od godine dana do 8 godina života, utvrdile da su djeca u formalnom okruženju (vrtiću) manje sklona visokim emocionalnim šokovima i problemima u odnosima s vršnjacima, a vrtići promoviraju prosocijalno ponašanje pri čemu djeci koja ih pohađaju daju pripremu za obrazovanje, kognitivne, jezične i predakademske sposobnosti. — Aggro

Ono kaj sam neuspješno rekao je da nije svako dijete isto i da u biti s obzirom na tvoj inicijalni post dolazimo do slijedeće dileme koju sam ti i napisao:

1. dijete jedinac koje ide u vrtić
2. dijete mnogobrojne obitelji koje ne ide u vrtić

U varijanti 2 se interakcija s majkom smanjuje, a postoji interakcija sa mladjim i starijim braćom i sestrama. O takvim obiteljima govorimo i za njih si implicirao da su socijalno retardirana. Jer nitko ni ne priča o tome da djeca koji su jedinci ne idu u vrtić.

Moje dijete je jedinac i kao što sam ti napisao ne samo da ide u vrtić nego je išao i u jaslice i to odgovara i njemu i nama.

Isto tako imaš predrasudu da samo neuki rode troje djece i uzimaju mjeru odgajatelja, a ja sam prijatelj s obitelji gdje je žena vrlo svjesno odabrala biti majka odgajateljica u odnosu na rad u marketinškoj agenciji koji je sigurno bio plaćen preko 10.000 kuna neto.

Ne znam kakva su tvoja iskustva iz prve ruke van istraživanja, ja samo dijelim svoja iz prakse.

Mislim, ne znam kako da ti navedemo zemlju Zapada s visokim fertilitetom, a da iz računice oduzmemo imigracijske valove zadnja dva stoljeća... Koja zemlja Zapada nije imigracijska zemlja? — Aggro

Zemlje u svojoj statistici jasno razlučuju fertilitet stranih i žena rođenih u zemlji. Također se udio djece u ukupnoj populaciji jasno kategorizira koliko ih je rođeno od žena strankinja...Tipa u Engleskoj je ta brojka veća od 25% i dok je fertilitt domaćih žena ispod 1,60 onih strankinja je oko 2...

Brojne zemlje, tipa Danska čak vode i statistiku koliki je fertilitet prve generacije žena rođenih u toj zemlji, a da su njihovi roditelji od nekud došli. Da pače, imaš podjeluje čak po regijama Afrika, Azija, EU, ostale euro zemlje i slično...

Kako god bilo, izuzev Francuske nema niti jedne zemlje koja ima veći fertilitet od 1,8. A preko 80% zapadnih razvijenih zemalja ima TRF ispod 1,65 čak i kada uračunamo strance što je katastrofa. Daleko najbolji fertilitet u Europi i dalje ima Kosovo, iako su i oni drastično pali, no još su i dalje tu negdje oko 2 djeteta po ženi. Drugim riječima sigurnost posla i dobrih vrtića ne pokazuje vezu u današnjem Svijetu sa imanjem djece( odnosno utjecaj je jako mali), već kultura društva koja prevladava.

Koje su to mjere u Njemačkoj, Danskoj i Švedskoj za povećanje nataliteta?

Zanimljivo predizborno obraćanje.

Čovjek od rođenja prati bandića, spremajući se da ga zamjeni ali jebiga nije znao koliku je rupu ostavila lopina pa najlakše uzmi narodu.