Pa nema onog tko treba provesti privatizaciju. :lol:

Da se i ja uključim u raspravu, pročitao sam sve vaše upise do sad... Smatram da je ova tema već godinama najvažnija tema oko Dinama i da će biti najvažnija tema još nekoliko narednih godina dok se ova šizofrena situacija ne razriješi u potpunosti. Sportski rezultati i uspjeh su super, ali u mojim očima klub je puno više od toga. Pa odmah oprostite na dugačkom upisu, kome to smeta, ali smatram da je tema prekompleksna za kratke i britke komentare.

Odmah u glavu - osobno smatram da je najbolja opcija za funkcioniranje Dinama neka vrsta udruge. Odnosno, trenutno, danas, to smatram najboljom opcijom. Ponajviše zato što živimo u društvu u kojem živimo. Ako pogledamo primjere privatizacije diljem hrvatskog sporta, bojim se da nećemo naći nijedan pozitivan primjer u kojem je jedan Hrvat, pa i stranac, kupio/privatizirao neki klub i od njega napravio uspješnu sportsku priču. Spomenuo bih sad primjere drugih klubova u ligi jer upravo su oni ogledni primjer privatizacije na hrvatski način, a bitni su nam jer mi i dalje živimo i postojimo u Hrvatskoj, ne u Engleskoj, a mislim da su društveni uvjeti jako bitna stvar kad pričamo o (budućem) ustrojstvu klubova.

Od svih primjera, Rijeka je možda najuspješnija i najbliža tom nekom idealu, ali daleko je to od idealne (usudio bih se čak reći normalne) priče. Međutim, Mišković je bar uradio onaj zakonski minimum prije nego je privatizirao klub - proveo je svojevrsni referendum među članovima koji su se izjasnili za privatizaciju kluba s više od 90% glasova. I tu je ta priča završena, a Miško je hladno kao vlasnice kluba upisao svoje dvije kćeri sa sjedištem u Londonu. A nisam spomenuo ni brojne malverzacije oko Rujevice i Kantride, nisam spomenuo ni sumnjiv nigerijski naftni početni kapital, a da ni ne spominjem otvoreno uvlačenje Mamiću i besplatnu razmjenu igrača... Ta su vremena nadam se zauvijek iza nas, Rijeka nije tema ovog foruma, ali meni sve ovo iznad ne zvuči kao uspješna priča, a svakako ne zvuči kao priča kroz koju bih htio da Dinamo jedan dan prođe. Da, osvojen je naslov, ali nakon toga uslijedio je blagi pad na svakom području u klubu. Što će se dalje događati na Kvarneru će biti jako zanimljivo za ispratiti, ali moje je mišljenje da Rijeka neće više ponoviti šampionsku sezonu, kao i da će Miško uhvatiti crtu čim se financijska situacija u klubu pogorša, a onda će tek nastat drama. Tu bih istaknuo kao veliki problem privatizacije odlazak "gazde", odnosno nesigurnost koja nastupa njegovim odlaskom. Tko garantira da će se naći novi vlasnik za Rijeku, a da će taj pritom imati spreman novac za ulaganje bar kao Miško? Teško. Što ne znači da su kratkoročni bljeskovi loši za Rijeku, ako pričamo o kontekstu njihovog krajnjeg dometa. Ali odbijam misliti da su Rijeka i Dinamo na istom rangu i s istim potencijalima. Nisu. Dinamo je nebrojeno puta veći klub s puno više potencijala.

Osijek je pak druga priča, od koje bi se mi također trebali maksimalno distancirati. Osobno, ne bih volio da je stvarni vlasnik mog kluba produžena ruka susjednog diktatora čije političke ideje i teritorijalne pretenzije sežu i na dobar dio hrvatske zemlje, pa i na dio u kojem se taj klub nalazi, a na mjesto direktora kluba je postavljena glasna marioneta koja očigledno o realnom stanju u hrvatskom nogometu nema pojma, a ni sluha za rješavanje problema, pa tako osuđenom kralju nogometne mafije u državi na poklon daje klupski dres. Mađari su svakako u nogometnoj ekspanziji, što dokazuje i gradnja novih stadiona diljem države, pa tako i u Osijeku, ali novac njihovih vlasnika u ogromnoj mjeri ovisi o političkoj situaciji u zemlji. Promjenom situacije u državi, odnosno promjenom vlasti i taj novac će nestati i iza sebe ostaviti pustoš. Možda ne u Budimpešti, ali zašto bi se netko starao o Osijeku, ako nema love za to? Dva dosadašnja primjera, kratkoročno možda imaju rezultate. Ali dugoročno, što bi trebala bit osnova svakog normalnog razmišljanja, strahujem od katastrofe...

Ovdje bih sad spomenuo druge klubove u ligi poput RNK Split, NK Istra i slični gdje se privatizacija provodi na klasični hrvatski način. Ne zna se tko pije tko plaća, direktori se smjenjuju na pokretnoj traci, jedan od ovih klubova se bori za opstanak u trećoj ligi, a drugi slovi kao apsolutni primjer neprofesionalizma i dilentatizma na svim razinama, što je začuđujuće s obzirom na komparativne prednosti koje postoje u Puli i Istri kao regiji. Za oba ova dva kluba trajala je medijska fama glede privatizacije te su njeni protagonisti bili predstavljeni kao spasitelji hrvatskog nogometa. Od toga nije bilo ništa, a nije bilo ništa ponajviše zato jer postoje u našem visoko korumpiranom društvu gdje ne postoji pošteno tržišno natjecanje.

Pa da rezimiramo... Hrvatska je visoko korumpirana zemlja u kojoj pravo pošteno i nesmetano tržišno natjecanje ne postoji, bar ne još, a vlada crony kapitalizam koji ustvari nije kapitalizam već neki socijalistički ostatak koji nam ne da da idemo naprijed. U situaciji kakva vlada u hrvatskom društvu, ali poglavito u hrvatskom sportu, ne vidim da bi itko "normalan", "pošten" i "odgovoran" bio spreman uložiti u Dinamo hrpu milijuna svog novca. Odnosno, vidim tu mogućnost, ali isključivo radi izvlačenja klupskog novca na svoj račun, odnosno radi kupoprodaje igrača, a odbijam prihvatiti da je to razlog zbog kojeg jedan klub postoji. U današnjim uvjetima u kojima živimo u Hrvatskoj mislim da nijedan ozbiljan, pošten, društveno osjetljiv poduzetnik nema razloga uložiti silne milijune u vođenje sportskog kluba, osim zbog pridruživanja etabliranoj nogometnoj mafiji, a to onda nije naš direktor nego naš neprijatelj. Jednostavno, infrastruktura za pošteno tržišno natjecanje u HNL-u ne postoji, a glavni odgovorni za to stanje, HNS, ne pokazuje bilo kakav interes za rješavanje te situacije. Dapače, stječe se dojam, da su oni izrazito zadovoljni trenutnim stanjem hrvatskog nogometa, jer ono, repka je druga.


Volio bih reći da postoji bar jedan period hrvatskog nogometa za koji možemo reći da je bilo zlatno doba funkcioniranja i uživanja u igri na koji bi se mogli referirati, ali ne postoji. Smatram da je iluzorno za očekivati da će se pojaviti netko tko će "razriješit kesu" i riješiti naše brige. Ako se do sad nije pojavio - neće. Nitko ovaj naš klub ne voli i ne cijeni kao mi navijači, odnosno članovi. Zato smatram da je zasad još uvijek najbolji model upravljanja Dinamom neka vrsta udruge. Ne želim ovdje ponuditi konačan odgovor jer ga nemam. Ali isto tako mislim da bi se anketa iz prvog upisa na temi morala proširiti za bar još jednu opciju: hibrid.

Kao idealan model upravljanja Dinamom zamišljam model u kojem bi skupština kluba, koju čine svi punoljetni članovi kluba, imali pravo izabrati predsjednika kluba na mandat od pet godina. Svaki od kandidata za predsjednika kluba bi iza sebe morao imati program, viziju i svoje ljude koji bi činili izvršni odbor kluba, a mi, kao članovi, bi izabrali najbolji program, odnosno predsjednika i njegove ljude na mandat od pet godina. Nadzorni odbor kluba bi također odabrala skupština, a uvjeti za biti članom nadzornog odbora moraju biti maksimalno dinamovski. Taj odbor moraju činiti ljudi koji žive i dišu Dinamo i koji će brinuti da se ne odstupa od vrijednosti kluba (naš klub zbog strahovlade koja njim vlada od početka Hrvatske pati od nedostatka jasno definiranih vrijednosti. Sva sreća da te vrijednosti žive u svakom od nas na tribini). Nakon toga, članovi nemaju više nikakvu mogućnost utjecati na profesionalni rad kluba. Tada na scenu stupa predsjednik sa svojim izvršnim odborom koji ima pet godina da osvoji povjerenje svojih članova za novi mandat. Predsjednik i članovi izvršnog odbora bi bili plaćeni. Dobro plaćeni jer je nogomet biznis u kojem se vrti velika lova. Ali uz svoje velike plaće imali bi i još veću odgovornost. Ne vidim zašto klub u tom slučaju ne bi mogao ostati neka vrsta udruge koja bi sav svoj ostvareni profit uložila nazad u klub? U stadion, akademiju, zajednicu, itd.

Nadam se samo da ne moram ni spominjati da potencijalni kandidati moraju imati vrhunske poslovne reference. Naravno, nitko ne bi smio spriječiti Muja i Pera kao članove kluba da se kandidiraju na mjesto predsjednika, ali bez svojih ljudi, bez iskustva u biznisu, bez vrhunskih referenci ne bi ih se uzelo u obzir kao ozbiljne kandidate.

Moram sad ići, a imam osjećaj da dosta toga nisam rekao i da je cijeli upis "na vrat na nos", pa se ispričavam ako je tako. Ali volio bih da o ovome nastavimo pričati jer ponavljam, ovo je prebitna tema za budućnost Dinama... :victory:

Mr Blue odličan post :up:

Ništa od ovoga što si naveo ne bi bilo problem da se udrugom upravlja efikasno na način na koji bi neki dobar manager upravljao trgovačkim društvom. Dinamom kao udrugom se upravljalo loše i jer je služila za osobno bogaćenje ekipi koja je upravljala udrugom.

Sad recimo Dinamo kao udruga ima odličnu poslovnu godinu. 10 milijuna eura dobiti, zaduženost kluba je tu negdje isto oko 10 milijuna, materijalne imovine nema, a nematerijalna imovina su igrači i ona znatno premašuje dug od desetak milijuna eura.

Znači, ovaj poslovni subjekt ima potencijala za zaduženje i to nekakvih 200-300 milijuna kuna koje bi nosilo 20 milijuna kuna kamata godišnje i po meni bi zaduženje trebalo ići u dva pravca;

1. infrastrukturno - rješavanje pitanja stadiona - Svetice kako je i sam Mumija rekao - to je dugoročni dug
2. igračko - dovesti igrače koji su spremni napasti treće mjesto u skupini Lige prvaka - to je kratkoročni dug

Prezimljavanje u Ligi prvaka bi otplatilo barem pola tog cjelokupnog duga.

Sad, kako vidim da je FD na snazi upravljanje temeljem čistog cash-flowa što znači da je prihodima pokrivaju tekući troškovi, a ne ide se ambiciozno možda i zadužiti sa ciljem postizanja nekog vrhunskog rezultata, meni se čini da je 1č1g sveden na to. Ima se fenomenalan štimung na utakmicama, recimo protiv Uspinjače je bilo fenomenalno i teško ponovljivo, a protiv Makarske je uslijedilo otrežnjenje.
FD je fenomenalan projekt sa aspekta očuvanja dinamovštine, a gledajući djecu na terena na poluvremenima utakmica čak i podizanja višu razinu nego je ikada i bila, ali ja se osobno ne bih zaustavljao na poslovnoj politici "pokrij se koliko si dug" bez ikakve agresivne stategije rasta.

Da su jedini kriterij upravljanja članovi i navijači, Hajduk i FD bi bili prvaci Hrvatske. Udio prihoda od članova je mizeran u odnosu na ostale poslovne prihode.

Prvo plus dajem, onda kasnije sve procitam kada ulovim vremena..

Tekst do pola stranice. Masala

Odličan post Blue. Imaš odličnu argumentaciju i čini mi se da si dosad bio najuvjerljiviji na ovoj temi. Barem meni jer sam ja samo čito tuđe komentare kak se ne kužim previše u ove stvari. :smile:

Mr. Blue, nije ti loša analiza. Kritički osvrt na klubove koji su privatizirani je dosta dobar. Da bi tekst ocijenio za više od dobar fali mi kritička strana o djelovanju klubova kao udruga. Ili da svima olakšam tj. zakompliciram posao. Navedite mi top10 uspješnih sportskih klubova u Hrvatskoj i proanalizirajmo njihov ustroj tj. način organiziranja.

10 uspješnih sportskih klubova? Optimistično.
U nogometu su ove sezone uspješni Dinamo i Gorica - oni su na maksimumu potencijala.
Rijeka i Osijek su malo ispod optimuma - njihov maksimalni potencijal bio bi Europa liga.
Ostali su ispod potencijala definitivno.

Možemo uzeti 5 ili 3. Nije bitno. Ili da ovako kažem. Koji je najuspješniji sportski klub koji istinski funkcionira kao udruga?

Možemo uzeti 5 ili 3. Nije bitno. Ili da ovako kažem. Koji je najuspješniji sportski klub koji istinski funkcionira kao udruga? — deda

Jedino Futsal Dinamo kao udruga, al oni su jos mali u pocetcima i imaju stigmu nad glavom svih onih koji ne vole BBB, koji ne vole nikakve udruge, ZZD, ZND, DTSM i na kraju krajeva ne vole nista sto diskriminira duhovnog vodju ZM sa prijestolja velikog Dinama. Njima nedostaje rezultat, a on nazalost dolazi ili sa novcem ili sa radom u omladinskom pogonu a da taj omladinski pogon podignes na najvisi nivo ti treba opet novac ali i vrijeme kao jedan od bitnih faktora, zato u ovome djelu sto se tice vremena u FD tek dolazi, trenutno u manjim koracima ali dolazi. Mozda FD nije najbolji primjer za veliki Dinamo jer gledanost i kolicina navijaca svih vrsta nije niti priblizno isto, al sami pogled i smisao buducnosti kluba je sigurno bolji, dugorocno gledano u svim pogledima samo treba ustroj i sustav i najbitniji faktor da oni koji dolaze u sve navedeno imaju plan i program za vodjenje kluba kroz taj isti ustroj i sustav te ih u sve to prati rezultat i uspjesnost kako financijski tako i na sportskom djelu.

Sto se tice privatizacije tu mozemo razgovarat tek kada se napravi posteni projekt o oblikovanju kluba bez rezije Hanzekovica i company i njihove revizorske kuce gdje klub se moze kupit za prodaju jednog igraca tipa Olma, a sve ostalo kasnije od kluba i u klubu je gratis, a ako tu jos nadodamo da ne znamo ili znamo gdje su novci i koliko novaca koji su pokradeni iz kluba tu onda o rijeci privatizacija je besmisleno razgovarat. Ja, da dodje do toga da klub krene u preoblikovanje bez obzira na sve navedeno, ja kupujem dionicu iz 2 razloga, jedan je da imam za sebe i vise je nikom nedam dok sam ziv i druga je da netko drugi ne kupi umjesto mene, bio on dobrih ili vjerojatno u nasem slucaju losih namjera i ima dionicu vise jer ju ja nisam kupio. A kupit cu onoliko koliko cu moci odvojit, zelje su za sebe i dijete ili djecu.

a kak se dolazi do toga da klub ima 1 gazdu?

ako želiš da članovi kupe dionicu, onda ti je definitvno u interesu da je cijena kluba čim niža jer u drugom i trećem krugu bi dionice kupovali članovi pa tek onda Gazde.

Meni je upravo neshvatljiva ta histerija gdje sami članovi kluba kao mogući prvokupci dionica rade pobunu zbog niske cijene. Niske cijene dionica koje oni imaju pravo kupiti?!

Ja pokušavam izići iz okvira Dinama da tako kažem. Većina nas barem ovdje na forumu zagovara udrugu, a mi u isto vrijeme nemamo niti jednu pravu udrugu koja vodi vrhunski klub u Hrvatskoj. Ili su privatni, ili hibridi, ili devijacije tj. kvazi udruge. Dakle, razgovaram općenito o sustavu tj. koji pokazuje bolje rezultate. Na žalost kod nas zakonska regulativa u sportu nije dobro postavljena ni definirana 28 godina nakon ostvarenja samostalnosti.

a kak se dolazi do toga da klub ima 1 gazdu? — Mali dioničar

Vjerojatno mislis na privatizaciju. Pa da taj gazda dodje i kupi 50++ dionice i postane vecinski vlasnik i to nije sporno, dapace legalno i legitimno, ali je sporno ova nas pokusaj privatizacije gdje ne znas koliko je novaca ukradeno i zamraceno, koliko ce od toga biti vraceno i kome, kada kupujes klub, a igraci koji imaju svoju trzisnu vrijednost ne ulazi u troskovnik za konto koliko bi trebala iznositi dionica i dodatno klub je u plusu tako da onaj koji ga kupi u ovom trenutku drugi dan da proda sve igrace ima deseterostruku zaradu i lovu koju je ulozio u samog sebe. Nemam ja protiv privatizacije ali neka bude postena, cak stovise ova mala vrijednost dionice kluba bi bila prilika kupit dionicu vise pa ako hoces da smo mi navijaci slozni uz kampanju sam siguran da bi mogli skupit 25 + dionica kao mali dionicari pod jednu kapu, ali zato treba radit vec sada, tocnije jos prije par godina svi moramo biti uclanjeni jer oni imaju prvopravo otkupa.

Nemre nitko kupiti ni jednu jebenu dionicu ako članovi žele kupiti sve.

Jedine dionice koje Gazda može kupiti su one dionice koje članovi odbiju kupiti. Prije toga je Gazda u mogućnosti kupiti koliko i ti. Znaš da ja recimo ne mogu jer se ove godine nisam ni učlanio upravo zbog tih debilana.

Zakon je pisao NH.