Imam osjećaj da glavnu riječ vodi, danas, Modrić, ranije i neki drugi kvalitetni igrači. Ne vidim svemir u kojem Dalić objašnjava Modriću, Rakitiću, Mandžukiću kako bi trebali izgledati na terenu. Samim time vjerujem da ni popis nije radio 'na svoju ruku'. — Mr Blue

Vratila bih se malo na ovo “vođenje”.
Ne bi bilo čudno da takve zvijezde, kakve su nabrojani bili i jesu, zajedno s izbornikom (tada ne baš iskusnim) sve i slažu.
No meni se čini da Modrić vodi igru od početka i da im je on svima objašnjavao, uz blagoslov izbornika.
2018. je Zlatko imao dosta problema s ekipom koja je već godinama igrala skupa. Rakitić je bio nezadovoljan jer se morao podrediti Luki (čak je prijetio odlaskom i prije sp-a, ako se ne varam) pa se nakon Rusije oprostio, iako je još nekoliko godina aktivno igrao klupski nogomet.
Mandžo je bio duže vremena posvađan s Lukom prije Rusije (LM je sam o tome pričao). Pomirili su se taman prije SP (Mandžo je očito popustio), a nakon toga i Mandžo odlazi. Vratio se u stožer nakon završetka karijere no i od toga odustaje.
Luka je zamjerio svom velikom prijatelju Čarliju javni komentar o propuštanju prijateljske tekme u Americi prije SP-a (među pošteđenima je bio i kapetan Luka) pa se valjda Veks pokajao, oprašta se i ulazi u stožer uz Zlatka.
Svi znamo priču oko Kalinića, Rebića i da su imali podršku nekoliko igrača (Perišić?) ali su ti isti na vrijeme stali, “radi mira u kući”.
Broz dosta neočekivano odlazi, na opće iznenađenje izbornika.

Mislim da Zlatko niš nije vodio ni slagao osim kaj je stvarao svoj kult ličnosti svih ovih godina, temeljen na family vrijednostima.
Repku (je) vodi(o) Luka, uz pomoć Čarlija i ostatka stožera.
I ne procjenjujem sada jel to tako bilo ispravno ili ne.
Valjda je, kad je dalo rezultate.
No ta se ekipa već potpuno osula, mlađi dečki nisu tolika kvaliteta i sad bi trebalo nekaj i složiti da se ta kvaliteta podigne. Luki kopni snaga (možda i volja jer ono, Milan, Real, Real, Milan) i Zlatko se našao u neobranom grožđu.
A onda još privatni problemi izašli van, koji uzrokuju obilaske medijskih kuća kako bi se popeglao imidž, pa Boban/Dinamo/Beljo, torcida i poruke iako se svim silama trudio dokazati pomirbu nacionalnog saveza sa navijačima s juga.

Jednostavno je vrijeme, a nema mu tko reći da je vrijeme.
Kustić se ne bavi takvim stvarima, osim ako dođe kakav nalog iz stranke.

Ma da i dalje mislim da Zlatko neće otići :lol: nego će si Luku ubaciti u stožer i nastavljaju dalje.
A onda će ga Luka smijeniti kad procjeni da je vrijeme.

Nije mi drag Dalić i mislim da je vrlo vrlo prosječan trener i ništa specijalno, ali u isto vrijeme mi jako ide na živce narativ nekih da smo sve od 2018. do danas uzeli srećom. "Penali su lutrija koju dobiva onaj sretniji". Ovo je narativ kad mi dobijemo na penale, a kada neka Španjolska Njemačka ili Argentina dobiju na penale to je "mentalna snaga". Onda "da nije Lukaku fulao, da su Rusi i Danci preciznije pucali penale, da nije Kane fulao zicer...." i slični narativi "što bi bilo kad bi bilo" jedino u Hrvatskoj ostaju upamćeni i komentirani, a uspjesi koje smo ostvarili su u desetom planu. Da pitaš prosječnog Grka "što bi bilo 2004. da su Česi bili precizniji, da se Portugal ozbiljnije postavio, da ovaj ili onaj igrač nije fulao nešto" i utvrdiš da im je to donijelo titulu, on se ne bi složio s tobom nego bi te poslao u 3 pm. I s pravom. Boli ga kurac, titula prvaka Europe i Grčka će zauvijek biti spomenuti zajedno u povijesnim knjigama. Real i oni njegovi silni preokreti u LP, to je kao "gard šampiona", "mentalni divovi", "90 minuta na Bernabeu su duge". Nek im netko kaže da im je sreća donijela nekoliko liga prvaka zaredom, jer skoro sve su prolazili u produžecima , penalima i golovima u 90-oj. Barem ako gledamo logiku kojom se objašnjavaju hrvatski uspjesi.

Isti narativ koristimo u drugim sportovima. Kad god naša repka ili klub u nekom sportu naprave uspjeh bude par komentara o veličanstvenom uspjehu naših, a barem 100 komentara o očajnom protivniku koji je imao svoj loš dan i zato smo mi dobili.

U drugim zemljama uspjesi se veličaju kao postignuće tvoje ekipe, a samo kod nas se medalje i trofeji ne pripisuju igri i gardu naših, nego "nesreći protivnika" ili "protivniku koji je imao srećom po nas loš dan".

Da je sve ostalo na 2018., moglo bi se pričati o sreći ali 2022. i liga nacija je pokazala da je iza toga ipak nešto više. Jbg, složila se taktika da svjetski veznjaci drže loptu i umrtve igru i da ima dovoljno individualne kvalitete da naprijed složi nešto. Za penale smo imali solidne izvođače, dobre golmane i mentalitet iskovan 2018.

Budimo realni, mi nemamo brze igrače, nemamo krila i nemamo klasične bekove. Ono kaj smo imali je vrhunske veznjake, shot stopper golmana i generalno tehnički dobre igrače.

Da se sa raspoloživim kadrom mogao složiti kvalitetniji nogomet? Da, je, al dal bi tim nogometom došli do jednakih ili većih rezultata? To nikad nećemo znati.

Pod Dalićem/Modrićem se složila turnirska ekipa koja igra na prolaz a ne ljepotu, lepršavost ili nadigravanje. Europska su bila flop, svaki na svoj način, svjetska su bila uspješna.

Slažem se sa gotovo svim kritikama Dalića. Sam sebi uskače u usta, dvoličan je, egoističan, nekonzistentan. Sve to stoji. Ali reći da je sve bila sreća, to umanjuje sve, ne samo njega. Umanjuje igrače, njihov trud i uspjeh.

Dalić je uspjeo nešto što će biti prepričavamo desetljećima ako ne i stoljećima. Uspjeo je biti omražen iako je kao izbornik u Hrvatsku donijeo srebro i broncu sa svjetskih prvenstava.

Rijetki će mu osporiti medalje, ali ljudskost pa i trenersko znanje hoće mnogi.

U mojim očima je točno ono što organski mrzim. Lik iz prve klupe u crkvi koji se švaleriše, mulja, a ovamo propagira vjeru i domoljublje. Njegovu priču puši još samo #family ekipa koja nema dva razreda osnovne.

Kakav je trener pokazuju ponude i tržište. Jedina potvrđena ponuda je ona iz Kuvajta. Jebeno za trenera koji je osvojio srebro i broncu.