Vrlo su rijetki slučajevi takvih manjinskih vlasnika. Ili imaš udrugu malih dioničara i jednog ili dva velika vlasnika ili imaš jednog vlasnika. Pokušaj naći primjer da postoji 10 vlasnika s udjelom od 5-8%.

A tko će "izvući klub iz problema" ako ćemo imati udrugu (što većina forumaša želi)? :smile:

Jasno mi je što želiš reći, ali nisam baš siguran koliko je realno očekivati vlasnika koji bi kupio klub i onda još povrh toga ulagao svoj dodatni novac.

Poanta imanja jedne jedine dionice nije da upravljaš klubom nego da svatko tko ima i jednu dionicu i sumnja da netko nešto mulja smije doći na Skupštinu i pitati “gdje je lova od Modrićevog ili Lovrenovog transfera?”

Ako gledamo primjere drugih klubova koji su prošli preblikovanje, nije realno da bi navijači (mislim na male dioničare) kupili više od nekoliko postotaka izdanih dionica. To znači da neće imati nikakav, ni najminimalniji, kontrolni paket. Puno je realnije da grad Zagreb unese zemljište i stadion (ili koncesiju na njega) u temeljni kapital i za to dobije nekakav kontrolni paket (recimo bubam 25%) kojim bi spriječio da se npr. klub prebaci u neki drugi grad, promjenu imena (?) i sl. Slijedom toga, za male dioničare je jedino smisleno kupiti jednu ( ili nekoliko) dionica iz sentimentalnih razloga te gore spomenute mogućnosti da si ipak nešto informiraniji o stanju u klubu. Ostatak bi bio za ozbiljne ulagače.

znači, nije nikom napeto birat upravu već samo biti informiran? :smile:

Na skupštini dd se i informira i bira uprava.

znači, nije nikom napeto birat upravu već samo biti informiran? :smile: — Kwedi

Meni je napeto samo ljudi sa programom, koji ce klub staviti na noge da bude uspjesan rezultatski, koji ce financijski uvijek biti u plusu i tako svake godine sve vise i koji ce sve to radit prije svega za klub i navijace, a tek onda za svoju proviziju, placu i promidjbu. Sutra da moram birat, samo ljude sa planom i projektom biram, boli me kuki tko je to. Stavio bi 2+3 god i ciao, ako nisi ispunio plan od obecanog u prve 2 godine odmah izvaredni izbori, ako jesi imas povjerenje jos sljedecih zasluzenih 3.

Skupština obično bira nadzorni odbor koji bira upravu. Broj članova NO definiran je statutom. Sastav NO je obično stvar dogovora većih dioničara. Mali dioničari obično imaju jednog predstavnika u NO i, realno, vrlo mali utjecaj na odabir uprave.

NO ne bira upravu, on je kontrolira.

Zakon o trgovačkim društvima, članak 244, stavak 1:
''Članove uprave i predsjednika imenuje nadzorni odbor društva najviše na 5 godina...itd.''

Zakuho sam sranje i bestragom nestao. :grin:

Drago mi je što se pokrenula rasprava i drago mi je pročitati sva mišljenja na ovu temu, iskreno nisam očekivao ovakav odaziv na temu i drago mi je što se neki qrac ipak događa.

Odmah da napomenem, iako sam u prvom postu naglasio da sam za model udruge, ne isključujem mogućnost da klub postane šdd niti mi je ta ideja odbojna. Htio sam samo naglasiti da u trenutnoj situaciji kakva nam vlada u klubu i trenutnoj zakonskoj regulativi i nekom općenitom stanju u državi, smatram da kroz model udruge kakav je prisutan recimo u Futsal Dinamu možemo ostvariti najbolju zaštitu identiteta i vrijednosti Dinama. Jer bez obzira na vrhunske rezultate ove sezone i financijsku injekciju koju očekujemo od UEFA-e, Dinamo nije ni blizu u nekoj sigurnoj zoni, pogotovo ne s ovom upravom na čelu (Predsjednice Vlatka, halo?) i smatram da se još uvijek moramo boriti da ga zaštitimo od onih koji svoj interes u Dinamu vide samo radi podebljanja svog računa.

Ne mogu reći da sam čitao zakone niti želim reći da ih razumijem bolje od vas tu, dapače. Ali dovoljno znam da zaključim da su oba zakona koja nas se tiču u ovoj raspravi loša. Loš je zakon o udrugama jer ne predviđa ovakve situacije kao naša, a loš je i zakon o preoblikovanju jer je pisan za neke druge nečasne svrhe. Smatram da bi promjena zakona, kojeg god, bila neka vrsta nultog koraka ka stvarnom rješavanju našeg problema. Promjena zakona u pozitivnom, tržišnom smjeru naravno, a ne u rikvcer po našem običaju.

Osvrnuo bih se malo na investicije, kako bogatog pojedinca, tako i više manjih dioničara, ali prije bilo kakve vrste teoretskog preoblikovanja možemo li se složiti sljedeće (ako već nismo): Dinamo mora posložiti svoje knjige kako bi se znalo što se posjeduje, koliko se duguje i koliko se potražuje, mora se voditi precizna evidencija članova i moraju se provesti izbori na kojima bi sudjelovali svi punoljetni članovi koji bi izabrali legitimnu upravu kluba. Tek onda možemo početi govoriti o nekoj privatizaciji. Jer privatizacija u današnjim uvjetima, da se provede sutra, bez obzira javio se jedan ili pet velikih ili nas 10.000 malih dioničara bila bi pucanj sebi u nogu, po meni.


E sad, moram priznat da me malo iznenađuje ekipa koja zagovara jednog ili nekolicinu bogatih vlasnika koji će svojim financijskim injekcijama spašavati klub kad mu krene loše i podići ga na veću razinu od ove danas. Ponavljam, nije mi odbojna ideja zbog jednog gazde (za kojeg ste rekli da mora bit ispravan lik), već jednostavno ne vjerujem da postoji normalan investitor, normalan poduzetnik koji je spreman tako nešto uraditi u Republici Hrvatskoj, a kamoli još u Hrvatskoj nogometnoj ligi kad je i jedno i drugo premrežno interesnim skupinama i korupcijom. Zašto bi netko to sebi uradio, kad je očito da ako ne plešeš kako 'oni' sviraju ćeš naići na nevjerojatne izmišljene prepreke? Pa imamo zadnjih 30 godina dokaznog materijala da bi bilo tako. Bez obzira sad na raspravu koje je naše točno tržište, ipak postojimo u Zagrebu, u Hrvatskoj.
Isto tako, moram priznat da nisam uvjeren u realizaciju ideje da nas 10.000 kupi jednu-dvije dionice ili koliko već. Apsolutno se slažem kako je interes za Dinamom puno veći od one brojke koja u prosjeku pohodi utakmice HNL-a. Ali čak i u nekim najoptimističnijim kombinacijama, ne mogu zamislit da bi se u današnjoj situaciji, pa ni kroz godinu-dvije dana, moglo skupiti nas 5.000 koji bi dali po 500kn za jednu dionicu (znači 2,5 milijuna kuna u odnosu na godišnji klupski proračun od 30 milijuna eura). Iskreno, zvuči mi apstraktno ponajviše iz dva razloga: 1) Identitet kluba i njegov odnos s navijačima se sustavno uništavao posljednjih 30 godina, 2) ekonomska nepismenost nacije. Je li možete zamisliti koliko bi truda trebalo uložiti za objasniti prosječnom Dinamovcu zašto je jako bitno da on kupi dionice i kako je na kraju to njemu i u financijskom interesu, pa čak i ako ne bi bilo dividende?

Svaka čast svima, ali dok ne sredimo stanje u vlastitoj kući ove stvari mi se čini kao najveći SF. Zainteresiranost plavog puka za ovakve stvari je još uvijek vrlo niska. Pa čak i Futsal Dinamo, čiji članovi imaju zavidnu razinu participacije u aktivnostima i radu svog kluba, skupštine pohode u zabrinjavajuće malom broju!

Klub mora srediti odnose sa svojim navijačima i poraditi na povećanju posjećenosti, a bojim se da bez novog stadiona tu neće biti ni centimetar progresa, uz povremeni bljesak za neki derbi. A stadion, to je tek posebna tema... Ne mogu vjerovat da su toliki silni milijuni došli i prošli kroz klub, a da se nitko nije sjetio kupiti zemljište na kojem se nalazi stadion u Maksimiru. Kad bi bili vlasnici tog zemljišta, vjerujem da bi s pola snage našli privatne investitore koji bi nam izgradili stadion za normalnu cijenu, sa svim popratnim sadržajima, koji su očigledno prosječnom Zagrepčaninu bitni. I ne govorim kao da je to nešto loše, dapače. Loše je što klub to ne zna prepoznati i što su očito nezainteresirani za bilo kakav oblik suradnje sa svojim navijačima. Volio bih znat postoji li još jedan takav primjer, igdje u svijetu...

Ako sam nešto krivo rekao, slobodno raspalite.

Svaka ti je na mjestu. Imaš plus od mene :up:

Je. U pravu si, moj lapsus. Pomiješao sam udrugu i dd.

Nisi ništa krivo rekao. Pokušao sam na na primjeru Liverpoola 2010-2019 pokazati da je:
a) u tom trenutku neki navijač Liverpoola htio i mogao kupiti dionice po cijeni po kojoj je kupio sadašnji vlasnik, sve što je u ovih 10 sezona potrošio na Liverpool bi mu se višestruko kompenziralo kroz porast vrijednosti dionica
b) s obzirom na euforiju navijača Liverpoola i na činjenicu da privatnom klub plaćaju čak i članarinu, njima je puno bitnije dobro upravljanje klubom i njegovi rezultati nego struktura vlasništva.

Ovaj zaključak pod b) se podudara sa tvojom opaskom o broju članova FD i participiranju u Skupštini te sa recimo brojnim stanjem akcija koje su predvodili BBB kada se na ulici pokušalo pokazati koliko je nezadovoljstvo upravljanjem Dinamom od strane Mamića. Jedini masovni odaziv bio je derbi sa Hajdukom s prvim odlaskom u Remetinec, Dinamov prosječan navijač je nezadovoljstvo pokazao nedolascima na europske utakmice.
Dinamo je 2 godine zaredom bio negativni rekorder Lige prvaka i skoro i Lige Uefa po posjeti.

Liga prvaka 2012/13 protivnici Porto, PSG, Dynamo Kiev - 5.891 gledatelj

https://www.worldfootball.net/attendance/champions-league-2012-2013/1/

Liga Uefa 2013/14 protivnici Ludogoroets, Černomorec, PSV 2.833 gledatelja

https://www.worldfootball.net/attendance/europa-league-2013-2014/1/

Ove godine je prosjek 20.487 (od toga jedna utakmica - Anderlecht praktički za prestiž, bez natjecateljske draži) Fenerbahce, Spartak Trnava, Anderlecht, Viktoria, Benfica
Zbog ove činjenice da je Dinamo gledalo više navijača sada nego u Ligi prvaka kad je došao Arsenal, Bayern i Olympiakos (tada je prosjek bio 17.000) ću se zadržati pri argumentu da Dinamo ipak zanima ljude i da ljudi ne dolaze u maksimir samo zbog atraktivnih protivnika.

Veazano za našu temu, znači Dinamove navijače zanima da je Dinamo konkurentan rezultatom, da nitko ne urla, pizdi, ne stvara pritisak na igrače i trenera i ne proglašava se svemogućim, a paralelno očigledno krade, a sad za upravljanje kako bude, bit će.

To bi se dalo zaključiti i o većini navijača vani, recimo evo u Engleskoj nisam primjetio da se veliki postatok navijača bavi tim stvarima, dapače mislim da će u Leicesteru biti zauvijek zahvalni vlasniku kluba na naslovu. U biti činjenica da ljude to baš ne zanima nije kompliment za našu raspravu, ali je tako. Naravno da se ovdje rasprava zahuktala, ali sam svjestan da nas nema puno koji uopće razmišljaju o ovim stvarima.

Klub treba ostati udruga dok se tu stvari ne poslože prema zakonu, odnosno tek kad na čelo kluba dođe uprava izabrana od skupštine koju čine članovi kluba može se eventualno razmišljati o privatizaciji kluba, opet ne nužno.