Kako se utakmica koja je već sad zanimljiva mnogima ne bi prelila na više drugih tema, otvaram već sad temu za prvu utakmicu Konferencijske lige.

Dinamo će u četvrtom europskom proljeću u posljednjih šest sezona po treći put igrati sa španjolskim klubom.

U 1/16 finala Konferencijske lige protivnik Dinama je Real Betis, o kojem ću opširnije ispod, u prvome dijelu predstavljanja kluba.

REAL BETIS BALOMPIÉ


Real Betis je španjolski nogometni klub koji igra u La Ligi. Sjedište im je u Sevilli u autonomnoj regiji Andaluzija i imaju nadimak 'Los Verdiblancos' (zeleno-bijeli).

Betis je pretrpio mnogo slomljenih srca u svojoj dugoj povijesti, stoga je klupski moto: ¡Viva el Betis manque (aunque) pierda! (Živio Betis i kad izgubi!)

Ipak, doživjeli su i veličanstvene trenutke. Betis je bio prvak Španjolske 1935., a osvojio je Kup Kralja 1977., 2005. i 2022. godine.

Sevilla Balompie i nastanak Real Betisa

Sevilla Balompie osnovali su 1907. studenti Politehničke akademije. Nakon što se Sevilla FC razdvojila, jedna frakcija, Betis Football Club, spojila se sa Sevilla Balompie 1914. i Real Betis Balompie je dobio svoje ime. Riječ 'Betis' izabrana je jer je izvedena iz 'Baetis', rimskog naziva za rijeku Guadalquivir koja teče kroz Sevillu.

Betis je u početku privukao značajnu potporu lokalnih zajednica radničke klase, od kojih su mnogi bili španjolski republikanci.
S obzirom na političke stavove mnogih navijača Betisa, koji su ostali uz momčad nakon spajanja sa Sevillom Balompié, malo je iznenađujuće da je klub stekao divljenje brojnih aristokrata u to vrijeme, uključujući kralja Alfonsa XIII., preko kojega je dobio kraljevsko pokroviteljstvo.

Klub je u svojim ranim godinama osvojio nekoliko regionalnih trofeja, uključujući Kup Seville četiri puta unutar pet sezona između 1910. i 1915. Struktura nacionalne španjolske lige stvorena je do 1928. godine, a Betis je počeo u drugoj ligi s ciljem doći do La Lige.
Betis je završio kao viceprvak Copa del Presidente de la Republica (sada poznatog kao Copa del Rey, odnosno Kup Kralja) 1931. godine, izgubivši od Athletic Bilbaa u finalu.

Godine 1932. Real Betis izborio ulazak u La Ligu i postao prva momčad iz Andaluzije koja je igrala u najvišem rangu španjolskog nogometa - odličan način za proslavu tada 25. godišnjice osnivanja kluba.

Osvajanje titule La Lige

Godine 1935., pod vodstvom irskog menadžera Patricka O'Connella, Betis je pobijedio Real Madrid i osvojio La Ligu. To su uspjeli postići samo tri godine nakon naslova u Segundi i to s pretežno domaćim igračima.

Betis je zapečatio naslov prvaka pobjedom od 5-0 nad Santanderom. Njihov se trijumf poklopio sa sajmom u Sevilli - s proslavama koje su se odvijale na sajmištu.

Međutim, tipično za Betisovu sreću, snašla su ih teška ekonomska vremena uz španjolski građanski rat koji je bjesnio. Mnogi igrači su pobjegli u egzil ili umrli boreći se za republikance protiv fašističkih snaga generala Franca, pa su na ljestvici pali na sedmo mjesto 1936.

Samo 15 mjeseci nakon osvajanja povijesnog prvog naslova u La Ligi, Betis je imao samo dva igrača osvajača naslova koji su ga još uvijek predstavljali: Pearl i Saro. Tijekom građanskog rata, između 1936. i 1939., prvenstvo se nije održavalo. U sezoni 1939./40., Betis je ispao iz La Lige.

Ispadanje u treću ligu

Betis se nakratko vratio u prvu ligu na jednu sezonu. Međutim, klub je bio u padu i pali su u treći rang španjolskog nogometa, 1947.

Unatoč tome što je pao u poretku, Real Betis je nastavio privlačiti veliku publiku. Njihova strastvena i odana potpora u gostima postala je poznata kao 'Green March'.

Navijači Real Betisa smatraju da je vrijeme provedeno u trećoj ligi ključno za trenutni identitet Real Betisa, budući da su navijači ostali uz klub kada je bio na najnižoj razini. Klub se u trećoj ligi španjolskog nogometa zadržao sedam godina.

Povratak uspjehu

Betis se vratio u prvu ligu 1958./59. pod vodstvom Benita Villamarina, koji je postao predsjednik nakon što je Manuel Luiz Rodriguez odstupio 1955. Villamarin je postao najznačajniji predsjednik u povijesti kluba.

U sezoni 1963./64. Betis je završio na trećem mjestu La Lige iza Real Madrida i Barcelone te je dobio pozivnicu za Kup velesajamskih gradova. To je potvrdilo njihov ponovni uspon, osiguravajući da Betis više nije predmet podsmijeha Seville.

Villamarinova kupnja Estadio Heliopolisa 1961. bila je ključni trenutak za povijest Betisa. Stadion se do 1997. godine zvao Estadio Benito Villamarin, a onda je vraćen na ovo ime 2010. prema želji navijača Real Betisa. Godine 1997. dobio je ime po tadašnjem predsjedniku kluba Manuelu Ruizu de Loperi.

Villamarin je odstupio sa svoje pozicije 1965., a u godinama koje su uslijedile Betis je redovito bio yo-yo klub, koji se selio po prva dva ranga. Godine 1977. osvojili su Copa del Rey, pobijedivši Athletic Bilbao 8-7 na jedanaesterce na Vicente Calderonu nakon remija 2-2. Betis je također završio na petom mjestu u prvoj ligi 1976./77.

Izborili su mjesto u Kupu pobjednika kupova 1977./78. i šokirali pratitelje nogometa kada su izbacili Milan s 3-2 u prvome kolu. Betis je na kraju ispao u četvrtfinalu od Dinama iz Moskve. Njihova ligaška forma nije mogla pratiti europske rezultate i ponovno su ispali u drugu ligu španjolskog nogometa.

Nakon što se Betis vratio u La Ligu, uživali su u uspješnom razdoblju 1980-ih, kvalificirajući se za Kup UEFA 1982. i 1984. godine.

Real Betis u La Ligi

Real Betis nikada nije uspio ponoviti povijesni uspjeh, tj. naslov u La Ligi iz 1935., ali su imali razdoblja tijekom kojih su bili izuzetno konkurentni u španjolskoj prvoj ligi.

Nakon uspješnog razdoblja u 1980-ima, Betis se početkom 1990-ih našao u financijskim poteškoćama. Međutim, novac koji su prikupili navijači uz ulaganje tadašnjeg dopredsjednika Manuela Ruiza de Lopere spasio je klub.

Nakon tri sezone u drugoj ligi, Betis se vratio u La Ligu 1994. Završili su treći u sezoni 1994./95., iza Real Madrida i Deportiva La Corune.

Betis se kvalificirao za Kup UEFA, gdje su eliminirali Fenerbahce i Kaiserslautern prije nego što su ispali od finalista Bordeauxa.
Mučili su se s izborom stalnog glavnog trenera nakon odlaska Serra Ferrera i ispadanja iz La Lige 1999./2000. Nakon što su odmah osigurali povratak, završili su šesti u sezoni 2001./02.

Serra Ferrer vratio se u Betis 2004. godine i još jednom odradio odličan posao, kada su završili četvrti u sezoni 2004./05., kvalificirajući se Ligu prvaka. Betis je osvojio i Kup Kralja 2005. godine.
Postali su prva andaluzijska momčad koja je igrala u Ligi prvaka, ali su eliminirani u grupnoj fazi 2005./06., završivši iza Liverpoola i Chelseaja u skupini G.

Ponovno su ispali u drugu ligu 2008./09. i pretrpjeli ružne stvari, uglavnom zbog optužbi za prijevaru protiv Ruiza de Lopere.
Betis je osvojio drugu ligu 2010./11. i osigurao povratak u La Ligu.
Nakon sedmog mjesta u La Ligi 2012./13., Betis je stigao do četvrtfinala Europske lige 2013./14. Međutim, te sezone još jedanput su ispali iz lige.

Nakon povratka u prvu ligu u sezoni 2014./15., stabilizirali su se, te više nisu ispadali u drugu ligu. No u prvih pet sezona nakon povratka samo jednom su bili u prvih 10, a dolaskom Pellegrinija završili su dva puta šesti i jednom peti.

Seviljski derbi

Sevilla je bila prvi klub u Sevilli, osnovan malo prije Sevilla Balompie. S obzirom na to da je Betis u sadašnjem obliku nastao uglavnom zahvaljujući razlazu unutar Seville, razumljivo je da je rivalstvo između dva kluba preživjelo tako dugo.

Seviljski derbi poznat je i kao 'Veliki derbi', koji je odigran 140 puta. Sevilla je uspješnija s 65 pobjeda, dok je Betis na 40 pobjeda.

S obzirom da stadione obe momčadi dijeli nešto više od kilometra, pogledi Seville iz zraka često pokazuju oba stadiona u istoj snimci.

Baza navijača Zeleno-bijelih

Navijači Real Betisa imaju dugu povijest strastvene podrške svom klubu čak i kroz teška razdoblja. To je dokazano time što su privlačili veliku publiku dok su bili u trećoj ligi, a navijači Betisa pomagali su klubu prikupiti sredstva u vrijeme financijskih problema početkom 1990-ih.

Strastvena podrška čak je dovela do čak 10 tisuća navijača koji su se pojavili u na treningu Betisa pred seviljski derbi 2019.

Budući da su obje momčadi smještene u Sevilli, navijači Betisa su poznati po nadimku svom rodnom gradu 'Ciudad del Betis' (Grad Betis) kako bi se na bilo koji način izbjeglo spominjanje Seville.

Njihova popularnost proteže se diljem Španjolske na način na koji se malo momčadi koje nisu Real Madrid i Barcelona mogu mjeriti, do čega je dovelo iseljavanje radničke klase iz regije Andaluzije 1950-ih i 1960-ih, kada su tisuće obitelji krenule u potragu za poslom.

Kao rezultat toga, postoji više Betis peñas (klubova navijača) u sjevernoj pokrajini Kataloniji nego što postoji za Espanyol koji je iz Barcelone.

Navijači Betisa su poznati po tome što su početkom 2023. godine srušili svjetski rekord po broju navijača s invaliditetom na utakmici, kada je protiv Valladolida prisustvovalo 1740 navijača s invaliditetom.

Također su poznati po tradiciji "lluvia de peluches" ("Kiša plišanih životinja"), gdje navijači obasipaju teren dječjim igračkama tijekom Božića kao poklon djeci koja su u bolnicama, odvojena od obitelji i u borbi protiv teških bolesti.

STADION: Benito Villamarín



Stadion Benito Villamarín, osim što je mjesto održavanja domaćih utakmica Real Betisa, središte je svih aktivnosti Zeleno-bijelih. U stalnoj evoluciji, stadion ima sve moderne sadržaje za članove koji dolaze gledati utakmice prve momčadi.

Riječ je o drugom najvećem stadionu u gradu te šestom najvećem u zemlji. Ime je dobio po Benitu Villamarínu, jednom od najvažnijih klupskih predsjednika u povijesti Betisa.

Postoji veliki izbor ulaznica koje omogućuju pristup stadionu s ukupnim kapacitetom za više od 60 tisuća gledatelja. Navijači mogu odabrati područje na kojem žele pratiti sudbinu svog kluba.

Među ulaznim opcijama, brojne VIP lože i Premium zone privlače veliko zanimanje duž cijele dužine terena. Postoji 25 loža u Fondu (istočna tribina) i 21 loža u Gol Norteu (sjeverna tribina). Svi imaju izvrsnu opremu i dostupni su u različitim veličinama za smještaj 13, 15 i 19 osoba. Kada gledate utakmicu uživo, gosti mogu vidjeti najzanimljivije dijelove i reprize na televizijskim ekranima.

Nedavno završeni radovi na Gol Suru (južna tribina) omogućili su stvaranje nove Premium zone za 395 osoba. Ovo područje, poznato kao Gol Sur Experience, pruža priliku uživanja ​​u jedinstvenom iskustvu hrane i glazbe na jednom od najboljih mjesta na novom štandu.



TRENER: Manuel Pellegrini


Griva sijede raspuštene kose i smežurano lice koje je izrezbarilo vrijeme ostavljaju malo toga za maštu. Manuel Pellegrini napunio je 70 godina, dob u kojoj većina pribjegava lagodnijem životu a ne suočavanju sa žarom treniranja grupe pojedinaca u jednom od najzahtjevnijih nogometnih natjecanja na svijetu.

Ipak, čini se da nema kraja slavne karijere za ovoga Čileanca. Real Betis je toliko oduševljen radom koji je obavio u dosadašnje tri godine da su odlučili vezati iskusnog trenera ugovorom do 2026.

U svakoj od svoje tri sezone na čelu Betisa, Manuel Pellegrini pomogao je momčadi da se kvalificira za igranje u europskim natjecanjima, što je postignuće koje nije uspjelo niti jednome treneru prije njega u povijesti kluba.

Čileanac je trener koji je vodio Betis u najviše utakmica u klupskoj povijesti i drugi koji je najduže na klupi u kontinuitetu. Osvojio je naslov Kupa kralja, njihov prvi veliki trofej od istog 2004./05., te jedan od četiri trofeja u povijesti kluba.

Rođen u Santiagu u Čileu, obitelji talijanskih korijena, Pellegrini je mladost proveo trenirajući u akademiji Audax Italiano, klubu koji su u gradu osnovali talijanski imigranti, što se odražava u njihovom identitetu nadahnutom Italijom.

Pellegrini se kasnije preselio u Universidad de Chile, u kojem je debitirao u seniorskom nogometu i proveo svaku minutu svoje profesionalne igračke karijere, skupivši preko 450 nastupa. Borbeni branič je usputno studirao građevinu te diplomirao 1979.

Manuel Pellegrini skupio je i jednu reprezentativnu utakmicu za Čile, 1986., iste godine kada je odlučio zauvijek objesiti kopačke o klin. Nakon umirovljenja, Čileanac se počeo baviti trenerskim poslom, a prvi je put vodio svoj bivši klub 1988.

Nadimka "El Ingeniero" (Inženjer), posvetio se trenerskom poslu u svom rodnom Čileu, uživajući u kratkim periodima s Universidad de Chile, Palestinom i O'Higginsom prije nego što je prešao u Universidad Catolica, koju je vodio do osvajanja Copa Interamericana i Copa Chile 1993. odnosno 1995. godine. Stekavši ukus za srebrninu, Pellegrini je krenuo s uspješnim boravcima diljem Južne Amerike, vodeći LDU Quito, San Lorenzo i na kraju River Plate do domaćih naslova.

Nakon što je izgradio reputaciju, Manuel Pellegrini stigao je u Europu 2004. kada je preuzeo španjolski Villarreal, kojeg je vodio pet godina s izvrsnim učinkom. U pet sezona pod njegovim vodstvom, Villarreal se nije spuštao ispod sedmog mjesta na ljestvici, završio je čak na drugom mjestu 2007./08., a osvojio je UEFA Intertoto kup 2004. U 259 utakmica na čelu momčadi, pobijedio je u 123 utakmice, utirući put velikom prelasku u Real Madrid 2009.

Pellegrini je izdržao godinu dana u kotlu Real Madrida prije nego što se vratio u skromnije okruženje na koje je navikao, ovaj put u Malagu. U svojoj prvoj punoj sezoni u klubu doveo ih je do povijesnog četvrtog mjesta i ulaska u Ligu prvaka prije nego što je to nadmašio odvevši momčad do vrha, odnosno do četvrtfinala Lige prvaka u svojoj drugoj godini. Malaga, koja se borila protiv Borussije Dortmund za mjesto u polufinalu Lige prvaka 2012./13., bila je nekoliko sekundi udaljena od nezaboravnog trijumfa, kada je Dortmund s dva kasna gola ipak prošao dalje, uz sudačke pogreške.
Ipak, Pellegrinijeva postignuća tijekom njegovog trogodišnjeg boravka u klubu bila su dovoljna da ga grad proslavi preimenovanjem ulice u njegovu čast.

Čileanac je napustio Malagu 2013. i pridružio se engleskom Manchester Citiju, kojeg je u svojoj debitantskoj sezoni doveo do drugog naslova u Premier ligi. Manuel Pellegrini postao je prvi trener rođen izvan Europe koji je to postigao u debitantskoj sezoni, dok je za sobom ostavio veliki dio plana na koji se nadogradio njegov nasljednik, Pep Guardiola. Uslijedio je kratak boravak u Kini, ali Pellegrini nije dugo bio izvan europskog nogometa, pridruživši se West Ham Unitedu u ljeto 2018.

West Ham i Pellegrini rastali su se sredinom sezone 2019./20., a Čekićari su pali ispod očekivanja svojih vlasnika i navijača. Međutim, posao nije trpio jer se se sljedećeg ljeta vratio trenerskom poslu s Real Betisom, s ciljem da vodi i treću skromnu španjolsku momčad koja će nadmašiti svoje mnogo veće protivnike.

U desetljeću koje je prethodilo Pellegrinijevom dolasku, Betis je u prosjeku svake godine otpuštao svog menadžera. U 2019. završili su na 15. mjestu, igrajući u svom uobičajeno turobnom stilu. Tada je Pellegrini preuzeo klub. Nije napravio dramatične igračke promjene, nije napravio drastičan stilski preokret, ali je napravio svoju magiju i doveo klub do petog mjesta.

"Kada je došao, svi su govorili da treba promijeniti sustav" kaže Betisov Rodri, koji čak nije ni najpoznatiji Rodri među španjolskim nogometašima. "Ali nije. Samo je svima dao priliku."

U Pellegrinijevoj drugoj sezoni, Betis je osvojio Kup kralja tek treći put u povijesti. Joaquin, kapetan i navijač iz djetinjstva, plakao je od radosti. Pehar je posvetio osoblju momčadi, trenerima, pa čak i kuharima.

Nakon što je West Ham bio prvi europski klub u kojem sezonu nije završio do kraja, sada u Sevilli ponovno uživa. Grad nevjerojatne ljepote te sajmova i festivala gdje posao i zadovoljstvo nalaze prirodnu ravnotežu. Navijači Betisa, koji su među najvatrenijim navijačima u Španjolskoj, su u Pellegriniju pronašli svoju zvijezdu putokaz. Obožavaju ga, pogotovo zato što je, prvi put nakon desetljeća, Betis u vrhu, a Sevilla jako pala.

Gradeći poput vještog inženjera s ograničenim resursima, Pellegrini drži Betis iznad rezultatskh okvira na koje su navikli. Sretni što će Čileanca zadržati još tri godine, ekipa sa sjedištem u Sevilli cilja na veće stvari, poput možda izjednačavanja s postignućima svojih gradskih rivala i osvajanja europskog natjecanja.

Za Manuela Pellegrinija, u međuvremenu, novi ugovor signalizira pokazivanje vjere kluba što je nekoliko drugih učinilo prije. Ako bi se tu zadržao ostatak novog ugovora, Betis bi postao klub u kojem se najduže zadržao od svih svojih bivših klubova.


TAKTIKA

Real Betis - temelji stila igre

Postoji idealistička crta koja se provlači kroz zeleno-bijelu povijest Betisa. Pellegrinijevo iskustvo i njegova predanost napadačkom nogometu bila je kao stvorena za Betis, koji je uvijek pokušavao igrati lijep nogomet. Ali unutar Betisovih pokušaja da igra stilom koji se temelji na posjedu lopte nalazila se velika suprotnost. Mogli su postići tri gola i dominirati utakmicom, ali su isto tako imali jednaku mogućnost da će primiti četiri gola do poluvremena. Katastrofalna obrana i Betis gotovo su išli ruku pod ruku i to je uvijek ograničavalo njihov potencijal.

Pellegrini je to popravio razumnijim pristupom svojim dolaskom. Betis više ne drži veliki posjed kao u prošlosti. Popravili su svoju tranzicijsku obranu i uspostavili čvrstu i pouzdanu bekovsku četvorku s agresivnim i dosljednim dvostrukim dupliranjem. To je platforma na kojoj su izgradili jedan od najboljih španjolskih napada u posljednjih par sezona.

Njihov prosječni posjed lopte u ligi je samo 49,3% ove sezone, što je najniže u posljednjih osam sezona. Imaju jednu od najviših stopa očekivanih golova po utakmici (1,46) u posljednjih 10 sezona, a broj pogrešaka koje su dovele do pogotka i suparničkih udaraca su jako smanjili dolaskom Pellegrinija.


Real Betis - obrana

Betis čeka u sklopljenom položaju u veznom redu i odatle vrši veliki pritisak, tjerajući protivnike prema krilima gdje do 3 igrača pritiskaju protivnike kako bi zaustavili prolaz lopte naprijed. Jedan ide izvršiti izravan pressing dok drugi blokira linije dodavanja, a treći ulazi u prostor koji ostavlja igrač koji vrši pressing.


Ako protivnik uspije nadvladati ovaj početni pritisak, Betis će postaviti obrambenu liniju od 4 igrača s nekoliko veznih igrača ispred. Ove dvije obrambene linije omogućuju im da zaštite gol s maksimalnom učinkovitošću dok ostatak momčadi ne stigne, pa se tako često pregrupiraju u obrambenu formaciju 4-4-1-1.


Kada je riječ o obrani ubačaja, okupljaju do 6 igrača u šesnaestercu: jedan na bližoj vratnici, jedan u sredini gola, jedan na daljnjoj vratnici, jedan na šesnaestercu i još dvojica vise oko ruba gola. Jedan od tih igrača uvijek ide prema lopti kako bi izvršio pritisak na ubačaj.



Real Betis - gradnja igre iz obrane

Kod novog napada i lopte kod golmana, Betis počinje svoju izgradnju postavljanjem 2 središnja braniča na otvorenu poziciju, dok se jedan od veznjaka vraća kako bi pomogao i stvorio liniju od tri središnja braniča.

Krilni bekovi postavljeni su na ofenzivniju poziciju, dok se krilni napadači guraju u protivničku polovicu kako bi privukli suparničke braniče i otvorili prostor u sredini terena za "napredovanje" bekova i veznih igrača.


Obično pokušavaju pružiti barem dva igrača podrške onome s loptom, formirajući trokut. Klasičnim trokutom s tri igrača, pokušavaju što brže iznijeti loptu naprijed.


Imaju i opciju duge lopte kojom traže kretanje iza suparničkih obrambenih linija, primaju loptu i guraju prema golu.



Real Betis - napad

U napadu, Pellegrinijeva momčad vrlo jasno zna što i kako želi napraviti, igrajući izuzetno okomit i kombinatoran nogomet. Dosta koriste krila za niske ubačaje u 16m gdje vrebaju predatori, Willian Jose i odnedavno Bakambu.

Za ubačaju osiguravaju da postoje i do tri igrača koji čekaju priliku za šut. Zauzimaju pozicije na bližoj i daljoj stativi te na šesnaestercu. Općenito, imaju nekoliko igrača na rubu šesnaesterca koji također čekaju na ubačaj.


Te se prilike stvaraju na različite načine. Jedan je način na koji napadaju protivničkog krilnog igrača, uključivanjem vlastitog krilnog igrača i dodavanjem duboko u for. To znači da lako mogu osvojiti prostor, pogotovo na desnom krilu.

Kretanje krilnog igrača također je važno za stvaranje prostora ulaskom unutra i približavanjem lopti.


Ističu se pojedinačni doprinosi Isca i Fekira. Ova dva igrača omogućuju momčadi dodavanja na mjesta na koja protivnik ne očekuje, jer imaju sjajan pregled igre i u trenutku izbacuju protivničke igrače.


Obrambena tranzicija

Nakon što izgube loptu, igrači Betisa idu u vrlo visok pritisak, što im često omogućuje brzi povratak lopte u svoj posjed na protivničkoj polovici s kojim iznenade protivnika. Do tri igrača prilaze igraču s posjedom lopte, čime guše i tjeraju protivnika da se povuče, izgubi posjed ili plasira dugu loptu. Sve to Betis koristi za vraćanje posjeda lopte i pokretanje kontri.

Ako protivnici nadvladaju ovaj početni pritisak, Betis se vraća na sredinu terena i postavlja u dvije linije s po četiri igrača.


Pellegrinijev dvostruki "bedem" u vidu Guida Rodrigueza i Williama Carvalha savršena je ravnoteža čvrstine obrane i raspona dodavanja. To je lansirna rampa za sve što Betis radi i omogućuje odlične napade.

Čileanac je nakon odlaska iz Real Madrida rekao da "nije dobro imati orkestar s 10 najboljih gitarista ako nemam pijanista". U njegovom Real Betisu, Carvalho je taj koji svira klavir.

Carvalho je među najboljim igračima lige što se tiče dodavanja u posljednju trećinu. On je savršeni box-to-box veznjak za Pellegrinija. Portugalski reprezentativac dobro čita igru ​​i može neprimjetno prijeći iz obrane u napad. U napadu su ključni igrači poput Isca i Fekira, ali bez Carvalha, ništa od toga nije važno.

Guido Rodriguez je među najboljim igračima lige po oduzetim loptama, koje zatim prosljeđuje Carvalhu ili Iscu, koji je najbolji igrač lige po ključnim dodavanjima i kreiranim velikim prilikama. Ponovno igra sjajan nogomet, ali srećom neće biti spreman za Dinamo.


Napadačka tranzicija

Jedno od najopasnijih oružja u arsenalu Betisa su njihove tranzicije. Kad ukradu loptu, Isco ili Fekir projure kroz sredinu, praćeni s nekoliko suigrača koji jure punom brzinom. Dvojica se postavljaju široko, dok druga dvojica napadaju stopere.

Odlična tranzicija čini njihove kontre jako opasnima, budući da su obično dobro postavljeni pri dolasku do opasne zone.


Osim toga, oslanjaju se i na sporiji prijelaz. Ako nema otvorenog puta prema naprijed i, posebno, ako ima puno protivničkih igrača iza lopte koji su organizirani i spremni za iznenadnu kontru, oni daju prioritet osiguravanju posjeda i vraćaju se na organiziraniju izgradnju igre prema naprijed.



Real Betis - slabosti

Glavna slabost ove momčadi je obrambeni stil. Agresivan presing čovjek na čovjeka 4–4–2 ima neke vrlo ozbiljne nedostatke.

Ako se suoče s momčadi koja je fizički ili tehnički bolja od njih, ona im može nanijeti jako puno problema. Još jedna slabost je što je sustav markiranja jako iscrpljujući. To znači da je Real Betis vrlo sklon pogreškama u kasnoj fazi utakmice i često im je teško održati intenzitet kroz cijelu utakmicu, pa tako padaju u završnoj fazi utakmice.

Pokazatelj toga je i broj primljenih golova u ligi. Čak 13 od 25 golova su primili u posljednjih 15 minuta prvog i drugog poluvremena.

Povrh toga, postaju vrlo osjetljivi na simetrične rotacije. Za one koji nisu upoznati s rotacijama, simetrična rotacija je rotacija u kojoj svaki igrač mijenja poziciju svojeg suigrača u rotaciji.
Zbog takvog ubrzanja igre protivnika i sprječavanja markiranja igrač na igrača, tako se naprave veliki problemi obrani Betisa.

Kao što se vidi ispod, u zonskom sustavu to ne bi napravilo veliku štetu, jer bi jednostavno naletjeli na drugi marker. No u sustavu igrač na igrača, to postaje jurnjava za protivničkim igračima, čime se gubi stabilnostu obrani i igrači kao što su Baturina i Petković bi trebali biti u mogućnosti to iskoristiti.




KADAR

[/img]

Vrijednost momčadi je 202.8 milijuna eura prema Transfermarktu, što je oko tri puta skuplje od Dinama (72.55), a najviše vrijedi argentinski reprezentativac Rodríguez (28M) pa Fekir, Silva, Henrique i Ezzalzouli (svi po 15M).

Najskuplje plaćenja pojačanja u povijesti kluba su Denilson (31.5M €), Iglesias (28M €) i Lo Celso (25M €), dok su najskuplje prodaje Lo Celso (48M €), Ruiz (30M €) i Joaquin (25M €).

Prosjek godina momčadi je 28.5
U momčadi je 12 igrača s 30+ godina, 5 od 25 do 29 godina te 9 do 24 godine.
Imaju 6 reprezentativaca i 14 stranih igrača.

U ovoj sezoni najviše minuta su odigrali stoper Pezzella te veznjaci Roca i Isco.
Najbolji strijelci su Willian Jose s 10, Perez s 6 i Ezzalzouli sa 5 golova.
Najbolji asistenti su Isco s 4, Ruibal i Carvalho s 3 asistencije.

Prošle sezone u Europskoj ligi upisali pet pobjeda i neriješeno u skupini u kojoj su bili Roma, Ludogorets i Helsinki.
Nakon toga su s dva poraza ispali od Manchester Uniteda u osmini finala.

Sezonu prije u Europskoj ligi su s 10 bodova prošli skupinu u kojoj su bili Leverkusen, Celtic i Ferencvarosa. Zatim su u 1/16 finala izbacili Zenit da bi potom na produžetke ispali od kasnijeg osvajača Eintrachta iz Frankfurta.

Ove sezone, opet u Europskoj ligi, su završili tek treći jer su u skupini osvojili tek treće mjesto, iza Sparte Prag i Rangersa a ispred ciparskog Arisa.

Koeficijenti za prvu utakmicu su:

Real Betis 1.85 - 3.60 - 4.40 Dinamo

Koeficijenti za prolazak su:

Real Betis - 1.67
Dinamo 2.10