Pivo na Maksimiru | ANKETA Inace, super je psiholoski efekt razmisljanja da se proizvod 'pokvario' sa vremenom. — jedan u nizu
Da se vratim na sekundu na ovo, slažem se s dobrim djelom komentara, dostupnost na tržištu je utjecala na to da se kušaju razne opcije, no razmišljanje da se proizvod pokvario sa vremenom je istinita.
Nažalost, kao što su s vremenom sve sirovine poskupile, tako su i sirovine za proizvodnju pive. Ječmeni slad je skuplji, ako uzmem neki duži period, možda i 30-40%, potencijalno i više, hmelj je poskupio isto toliko. Sve to je isto pod velikim utjecajem i klime, pa su onda Ameri nastradali prije koju godinu zbog suše, njihove pivovare su imale problema sa sladom, pa je u Europi zbog nestabilnog vremena dolazilo do lošijeg uroda hmelja, sve to diže cijenu. Ono na što nitko vjerojatno ne obraća pozornost su staklene boce, čija je cijena otišla za sigurno 60-80% gore.
E sad, sve to rezultira time da onda pivovare odluče "optimizirati" troškove (kao Heineken prije 3-4 godine kad su plakali da su im troškovi otišli gore 20% u jednoj godini) i zamijeniti kvalitetne standardne sirovine jeftinom alternativom, npr. kukuruznom krupicom, pa se koriste hmeljni ekstakti umjesto hmelja, pa ovo pa ono i kvaliteta proizvoda ode strmoglavo dolje. Zato ljudi govore da se proizvod pokvario, jer on to zaista i jest, jer to zbog jeftinijih sastojaka više nije isti okus.