Dinamo Zagreb - nepopularna mišljenja Ponukan ovom sezonom i svime što se napisalo u zadnjih par tjedana, moram napisati jedno nepopularno (a možda sam u krivu pa je popularnije nego mislim) mišljenje.
Navijači Dinama su jedna od najgorih i najtoksičnijih skupina koja samo nije imala prilike kroz zadnjih 20 godina izaći na vidjelo.
Da smo mi bez naslova jedno 3 godine, bili bi apsolutno nepodnošljiviji, naporniji od Tovara. Naviknuti na titule i pobjede, razvili smo mentalitet koji ne tolerira ni najmanji pad u rezultatima, a svaka kriza, ma koliko kratka bila, izaziva histerične reakcije, vrijeđanje igrača i rušenje vlastitog kluba iznutra, pa su nam krivi svi, od sudaca, do komunjara do nevidljivih neprijatelja iznutra. Čim se pojavi problem – loš trener, neadekvatna uprava, smjena generacije u momčadi – dolazi do raspada sustava.
Ironično, upravo oni koji ismijavaju navijače Hajduka zbog "kukanja" i opsesije nepostojećim nepravdama, pokazuju sto puta gori mentalitet kada stvari ne idu po planu. Da se nama zareda par godina bez titule, kmečalo bi se do Saturna.
Ono što je najgadljivije, je to što danas čitam od više ljudi kako je nekima najgore to što će se neki Hrgovići i Siguri upisati u zlatna slova splitske povijesti. Koga doslovno boli briga? Ako Dinamo ne osvoji, zaboli me tko će. Nekad imam osjećaj da bi masa “velikih navijača Dinama” dala sve da Hajduk ne osvoji nikad titulu, pa makar to značilo da ju ni Dinamo ne osvoji.
Ne znam, baš sam duboko razočaran dobrim djelom ove naše “plave obitelji” kroz ovu sezonu da mi je što se bliži kraju sezona baš sve mučnije biti na stadionu, sjediti po kvartovskim bircevima i uopće čitati komentare.