Dinamo Zagreb 2025./2026. - O svemu pomalo Pridružujem se osjećajima susramlja nakon ovog videa, ali očito nam je to postalo „novo normalno“.
Jučer je Vice sjajno poentirao da Kova vodi Dinamo Belupo, a to je iz ovakvih scena bolno jasno, samo nastavak trenda prisutnog od početka sezone.
Prvo smo na početku sezone slušali kako predsjednik kluba „nema baš nikakvih očekivanja“ od Europske lige (kao momčad iz prvog pota!), zatim je trener to dodatno potvrdio svojom „svaki bod u Europi je veselje“ izjavom nakon spašavanja žive glave u Malmöu, a sada se u ponedjeljak navečer slavi pobjeda u Gorici kao da gledamo Sopića koji je nakon boda u Puli ostao u ligi pa slavi na benzinskoj. Uz to se kroz službene komunikacijske kanale ponovno poručuje da nam je HNL naša Liga prvaka. Razočaran sam ne samo trenutnom formom ekipe, nego i sve dubljim, gotovo programiranim manjkom ambicije koji se uvlači u klub, kao da se Dinamo polako privikava na prosječnost i pritom je još i romantizira. Kao da se cilj više ne postavlja visoko, nego onoliko nisko koliko je potrebno da se opravdaju vlastiti limiti.
Sve mi je jasno, preuzimanje vrha tablice, nova ekipa, tranzicija, bla bla bla , ali kontinuirano spuštanje kriterija iz sezone u sezonu postaje apsolutno smiješno. Dinamo je klub koji slavi titule i skalpove europskih momčadi pod reflektorima Villamarína, Olimpijskog stadiona u Londonu, Vanden Stocka, Salzburg Arene, i rušenja velikana na Maksimiru, ne pobjedu u 15. kolu u svlačionici u Gorici.
No, što je tu je. Umjesto da se ovaj video objavio u četvrtak navečer, dobivamo ga danas. Potkapacitirani trener vodi momčad onako kako zna, slavi onako kako zna i ponaša se onako kako zna, kao trener kojem je Nestorovski najveći igrač kojega je ikad vodio.