1.HNL 2023./2024. Na jednu jedinu stvar u klubu mi kao navijači trenutno imamo utjecaj. To je posjeta. I u tom djelu smo nikakvi. Prosječni igrač Istre u životu nije igrao pred vise od 10 000 ljudi možda sam puno i rekao. Danas će na poljud istrčati pred 30ak tisuća ljudi i sad razmislite koliko se ionako male šanse za pobjedom tim pritiskom još umanjuju.
Nemojte umanjivati naš dio odgovornosti jer itekako postoji. Za sutra je nas sektor rasprodan što je bilo i za očekivati jer grupa većinom odradi svoj dio posla.
Prije nego krenu priče o komforu, udaljenosti terena, penjanju na mont everest da bi došli do tribine... Sjetite se da 16.9 igramo na stadiončiću koji se nalazi nekoliko stotina metara od centra grada. Prima pišljivih 5-6 tisuća ljudi. Obe tribine su od terena udaljene toliko da bez problema pljuneš igrača, za uspet se na tribinu treba pregrmit nekih 7-8 stepenica, u slučaju kiše il prejakog sunca ne navijačka tribina je zamisli natkrivena u slučaju tih strašnih vremenskih nepogoda. Situacija u klubu je znamo kakva, na tablici također. Nazivamo se velikim klubom i sve osim pune kranjče 16og bez obzira na sutrašnji pa i današnji ishod bi bila sramota.
Ali zašto bi prosječni dinamovac gledao svoj veliki klub u svome gradu na solidnom stadionu protiv nekog kvarta. U isto vrijeme je sramota igrati sve osim lige prvaka jer dinamo jedno tamo pripada, a gdje pripada prosječan dinamovac? Kažu da navijači čine klub, a ako je suditi po nama i ova konferencijska nam je previše. Dakle po nama konf liga i nova kranjča od nekih 10k su negdje po mjeri. Odbijam vjerovati u te puke činjenice i odbijao sam sve do ove sezone, ali ako se ove sezone uza sve što se događa nešto u tom dijelu značajno ne promijeni apsolutno nas svatko ima pravo nazivati sendvičarima, kobasičarima, event navijačima. Žalosno je što ćemo pod te nazive spasti i nas manjina redovnih, ali baš zato što smo manjina. Toliko od mene.