Recimo segment poziva na utakmicu se izmijenio pa čak i iščeznuo s obzirom da je Sjever danas uvijek manje više pun ili je popunjena većina kapaciteta. Nekada smo mi mladi smatrali da se treba probati animirati grad pozivima na tekmu.

Prije svake tekme moglo se doći po plakate ili sam ih znao samostalno printati i lijepiti po svom kvartu. Ustaneš ujutro, uzmeš plakate i ljepilo i lagano šetnjica kvartom. U to doba, reakcija grada i kvarta je većinski izostala zbog medijskog trovanja i onako napete atmosfere oko našeg Dinama.

Ljudi bi pozive samo blijedo gledali a manjina bi iste znala trgati ali nauči se čovjek da su navijači mnogima trn u oku. Zato uzmeš još plakata i samo rokanje.

Nikad neću zaboraviti kada nam je slogan u jeku borbe bio "Otpor sistemu". Lijepim ja plakat i naravno penzioneri da protiv kakvog sistema se ja borim? Reko onog koji Hrvatsku djecu tlači zbog unosa povijesne hrvatske zastave na svoj Sjever i koji nam brane boriti se za ono u što vjerujemo. Nažalost neke paralele i danas postoje dok pozivi kao takvi više nisu u fokusu a službeni kanal je telegram s obzirom na vrijeme u kojem živimo.

Začeci naše suvenirnice ili shopa u Ilici su meni bili science fiction da imamo mjesto gdje možeš kupiti majicu ili šal i da se po pitanju marketinga počelo raditi. Radilo se kako se moglo ali sve je bilo na jednom vrlo dobrom nivou. Moja prva majica koju sam kupio bila je kratka bijela sa motivom Old school BBB i buldogom.

Dvije bolesno dobre kolekcije u vrijeme najveće represije su kolekcija 1982 sa zastavom,šeširićem i majicama. Još uvijek imam majicu Dinamo 82 čiji je print kao i prvog dana. Druga kolekcija povodom Eura 2012 baš dobro osmišljena.

U to doba klub je bio na ratnoj nozi sa navijačima da su čak maltretirali ekipu i zezali da zašto prodaju robu sa Dinamovim grbom dok se paralelno tolerirala plac ekipa i njihovi fejk artikli na Pimpeku koji su imali grb Dinama na sebi.

I onda kreću stikeri koji su se prodavali na komad po 1kn ako se ne varam. Dizajn vrlo dobar i zanimljiv ali mislim da je Glava bila najprodavanija... Pa onda otkriješ svijet stikera od ekipa i podružnica, znao sam sa frendom i o svom trošku napraviti neke stikere vezane uz Dinamo. Nikada nam profit nije bio u mislima već širenje vidljivosti u svom kvartu ili gradu pa i drugdje.

Danas sam oduševljen što imamo klupski shop na više lokacija u gradu i moderni shop od grupe u kojemu je ponuda raznovrsna i kvalitetna. Od izbora te zaboli glava a ljudi koji rade recimo u shopu od grupe baš prijateljski pristup i spremnost na pomoć. Kad smo imali shop u Ilici neki su znali pričati o tome kak ih se mrko gleda, moj odgovor takvima je uvijek isti ili uzvrati mrki pogled ili pozdravi svoje suborce sa tribine pa ćeš vidjeti da imate paranoje...

U tom dobu ali i danas je uvijek ta priča o navijačima kao o subkulturi nekakvih luđaka i bitangi. Moj prvi dolazak na Sjever nisam ni ušao već mi je nepoznati lik pohvalio majicu (furao majicu na Millwall F-troop, većinski se furao West Ham ili Celtic, takav je bio trend) a jedan rekao da izvolim ostalima reći da se još jedan ulaz na Sjeveru otvorio. Pravilo uopće odrastanja u Zagrebu i navijanja za Dinamo je po meni uvijek bila Bečka škola, zagrebački smjer. Ako nisi lažnjak i ako si iskreno došao podržati svoj klub i grupu to će ekipa oko tebe prepoznati.

Uz grupu pamtim i dečke iz ZZD koji su znali imati mali štand između sjevera i istoka, neke od biltena ZZD-a imam u kolekciji!

Već kad smo se dotakli prošlih vremena, sigurno u navijačkom smislu svako razdoblje je bilo specifično po nečemu.

Razdoblje juge kolorit,prve baklje, transevi pa onda poslije rata i povratka imena neka skinhead faza, zatim meni osobno po ukusu ta 2006 i nešto poslije tzv. Casual faza (bijele Fred Perry šuze i karirane šilterice) pa sve do danas gdje dominira crnina na našim tribinama. Smatram kako je taj modni izričaj u svakoj od faza pratio i djelovanje grupe i njezinu organizaciju u smislu tribine, akcijanja i odlazaka na gostovanja.

U moje doba 2011.godine susreli smo se sa velikom represijom i ograničenim djelovanjem gdje se uvijek na jedan ludi način nastojalo održati navijačke aktivnosti i kad se to pogleda malo iz retrospektive bilo je to dosta dobro i kvalitetno. Uvijek dimne i baklje (naklon ekipi), šalijade, šetalica sa hrvatskim grbom i brojnim zastavama na Šibeniku, dvije dobre akcije jedna u Parizu i ona šora u Kijevu protiv Bande boksera. Pa Poljud gdje smo okupili sve kvartove i podružnice i razvalili tovare u navijanju i u bakljadi...

Već kad smo u pripremi i prisjećanju na tih slavnih 40.godina, Vi koji ste aktivni u većini tih razdoblja kako Vi gledate na evoluciju grupe i u kojim segmentima smo napredovali danas u odnosu na prošla vremena i kako su naši old school Boysi zadovoljni mladim snagama koje drže našu tribinu živom?

Ako netko ima inspiraciju za jednu vlastitu retrospektivu da se malo sa odmakom pogleda tih velikih i ponosnih 40!

Navijački pozdrav!

cigani su perfidni kalkulanti. Složio bih se sa tobom da im je krpa vjerojatno u buksi stadiona Rajko Mitić...

Bilo kako bilo sa navijačke strane lijepa priča, vjerujem da će alpski srbi imati minus kod Generalštaba...

Od onog dana kada je nogomet prešao u komercijalnu sferu od zabave za radničku klasu postao je konzumeristički proizvod modernog doba. Dosta je klubova, poglavito iz lige petice preuzelo novi identitet djelovanja utemeljen na doživljaju i spektaklu gdje je fokus na prodaji lažnog osjećaja sreće kroz grickanje kokica i slikanje sa klupskom maskotom.

Gledatelj koji je prisutan u takvoj atmosferi čak niti ne mora biti posebno educiran da bi pratio neki klub dovoljno je samo da lokalna zajednica kojoj pripada ima nogometni klub ili da se svrsta u sindrom velikih i uspješnih klubova. Mašineriji koja svime rukovodi to i odgovara jer mišljenje i stav prosječnog kokičara sada zastupaju legende klubova, sportski sladoku(r)sci i sportski novinari kroz niz članaka i sportskih emisija gdje vrlo često neodgovorno i huškački vole "informirati javnost".

Kad uvališ priču većini ljudi koji na svoj vlastiti klub ne gledaju iz perspektive navijača/Ultrasa onda imamo moderni nogomet u kojem jedino rezultati i financijska moć donose stabilnost i podršku lokalne zajednice. Moderni nogomet je najveći grobar cjelokupnog sporta a pogotovo velikih klubova gdje svjedočimo primjerima kako su iskreni navijači u Engleskoj maknuti sa stadiona dok su na Pariškoj sceni čak i protjerani i zamijenjeni grupacijom koja je očigledno imala "modernije" poglede i više odgovarala politici "tolerancije" lokalne zajednice.

Na nivou Hrvatske nije ništa bolje samo smo mi u nekim svojim začecima tj. kamenom dobu modernog nogometa. Dovukli smo u eter i staro i mlado, ljude koji su svoju nišu djelovanja i na kraju egzistencije pronašli u komentiranju domaćeg nogometa. Za dnevnicu i neki sendvič i kavicu u kantini komentira se senzacionalistički jer se radi o tome da se komentarima oblikuju članci koji žive od klikova i pale mase kokičara koji se zabavljaju "žutilom" nogometa. To strukturama koje vode klubove itekako odgovara jer smo stvorili narativ da nas boli tko nam i na koji način vodi klub dok god ima rezultata i dok god bude bilo hladne pive i kokica na stadionu.

Komentara a pogotovo onih zlobnih će uvijek biti samo smatram kako bi se naš PR trebao baviti stvarima koje nama kao navijačima Dinama znače, a to su akcije darivanja krvi u Petrovoj, zakladom Nema predaje, novim i još boljim klupskim asortimanom i suradnjom sa grupom Bad Blue Boys koja je i najzaslužnija za ono što imamo danas.

Za sve ostalo će govoriti izdanje našeg Dinama na terenu gdje ćemo kao i uvijek na viteški i sportski način pokazivati iz kola u kolo zašto smo najveći hrvatski nogometni klub i institucija!

Toliko o čišćenju onih koji su za to plaćeni...

https://www.zagreb.info/zagrebacke-price/objavili-nezamisliv-odgovor-radnika-holdinga-u-ralici-stajao-je-kraj-nas/803505/

Od 3 trake napravili dvije, od 2 trake napravili jednu. Snijeg po sredini ceste, dosta prilaza nije očišćeno, biti će opasno sad kad krene padati sa krovova ili kad se ta masa krene topiti.

Pohvale za bend Plava Priča i za pjesme o Dinamu i Zagrebu koje su napravili. Po mom mišljenju baš fali taj jedan val kvalitetnih navijačkih pjesama koje će u prvom planu imati nekakvu priču i poveznicu sa emocijama koje doživljavamo kada je riječ o našem Dinamu.

Zadnje kaj smo izbacili (mimo ove nove ploče) je bila Dvadesetica od Boysa i CD Dinamo u srcu koji su svojevrsno glazbeno putovanje jednog hardcore navijača i jednog kibica koje spaja ljubav prema našem gradu i našem klubu.

Ako ima ekipe koja ovo čita u klubu dajte neku kompilaciju novih pjesama o Dinamu da nam mladež ima nekaj kvalitetno za slušati. Kroz glazbu se mogu ispričati prekrasne priče o postanku našeg kluba, njegovom identitetu i društvenom značaju i šteta bi bila da se to ne okruni jednom kvalitetnom i cjenovno pristupačnom kompilacijom.

Koga zanima kako Plava Priča zvuči

https://www.youtube.com/@PlavaPrica

To je stari češki film u kojem se tematiziraju navijači Sparte koji divljaju u vlaku pri povratku sa gostovanja.

https://m.imdb.com/title/tt0093786/

Već kad smo kod širenja vidika u navijačkom smislu meni je simpa Kazahstanska scena gdje postoje Ultrasi i Huligani koji odrađuju livade i bodre svoj klub.


https://youtu.be/lIj8MwJ7kOE?si=Gs8XYlQWSXCh7vXd

Neke info kažu da je livada bila održana u Srbiji vjerojatno su im teren osigurali cigani s obzirom da su jedni s njima u bratstvu a drugi im ližu pakšu.

Praška scena mi je ok, definitivno Slavia mi je top za koreografije dok Spartini njeguju neki hool britanski stil s obzirom na njihovu tradiciju i film Proć. Znam da je spika da Slavia regrutira profi MMA borce pa i od tuda proizlaze njihovi uspjesi na livadama.

Vrlo lijepo sumirano. Čisti pokazatelj kako nazovimo ga "kult ličnosti" i razumijevanje psihologije mase mogu unesti pomutnju koja će biti prisutna do dana današnjeg.

Osobnog sam stava da se prosječni navijač Dinama ne bavi niti sa 5% tema o kojima mi ovdje raspravljamo i pokušavamo čitati određene stvari između redova. Takvi su navikli i medijski im je servirano kako je jedino bitno biti ispred tovara i da dok je rezultata na terenu biti će i publike na stadionu. Oni nogomet konzumiraju poput kave u Starbucksu ili Happy meala u Megiću.

Percepcija kluba naše veličine od strane lokalne zajednice pa onda i onog šireg navijačkog puka tema je za razmišljanje ljudima koji trenutno sjede u klubu. Nitko od njih ne očekuje revolucionarne koncepte ali trebamo se na vrijeme odrediti hoćemo li percipirati utakmice našeg kluba kao nekakav event sa naglaskom na prodaju doživljaja ili kao mjesto okupljanja lokalne i šire zajednice gdje je dolazak na utakmicu motiviran pokazivanju pripadnosti jednoj zajednici koja je duboko ukorijenjena u našu svijest i našu naciju.

Zato mi je super što se klub odvažio na reklamu na TV-u i što je slogan ovogodišnje kampanje "Ovdje pripadaš". Važnost članstva nije u benefitima već u osjećaju za pripadnost koji bi nam trebao biti prirodan i logičan te neka vrsta tradicije.

Vrlo zahtjevan zadatak je raditi na ovom segmentu jer su navijači Dinama dugo godina zatrovani medijskim spinovima i utjeran im je strah koji polarizira. Jedni vjeruju u demokratski proces preoblikovanja kluba iz jednog diktatorskog režima u slobodu izbora iz razloga što su isti preko svojih leđa i ugroženog života vodili bitke dok oni drugi slijepo konzumiraju Dinamo kao proizvod ali pod utjecajem dnevno političkih tema i spinova iste koriste za liječenje svojih osobnih frustracija. Takvima nikada u klubu neće ništa valjati i uvijek će kritizirati svaki potez, na tekmu će doći dva puta godišnje ali zato imaju svaki dan gostovanja po društvenim mrežama gdje si daju za pravo etiketirati, kritizirati i pljuvati jer je tako lakše.

Demokracija je ustroj vladavine prava na izbor no da bi bili razboriti u istom trebamo imati osjećaj pripadnosti i afirmativni pristup jer se nitko normalan nebi trebao učlaniti ako ne misli stvarati okruženje pozitivnih misli i nuditi rješenja da klub kojeg voli i čiji je član može ići samo naprijed nikako nazad.

Poraz demokracije u budućnosti za mene bi bila i dalje jedna lista na izborima i ne prihvaćanje promjena. Razlog leži u tome da pozitivna konkurencija tjera postojeće strukture da rade bolje i kvalitetnije kako bi opravdali povjerenje svojih birača.

Ima tu hrpa segmenata na kojima će klub morati poraditi kako bi biračko tijelo bilo što educiranije kako i s kojim razlogom budu nekome dali glas na budućim izborima. Dnevno političkih analitičara i dežurnih komentatora biti će uvijek no vjerujem da njih barem 95% nisu članovi Dinama i da je njihovo djelovanje strogo u virtualnom prostoru.

Nedavno je bila livada između Spartakovog Uniona i Forrest Teama Sparte Prag, s obzirom da to pratiš kakva je pozicija Sparte jer ne vidim da su nešto aktivni tj. djeluju sa malo informacija? Da li su to bivši Prague Boys ili je ovo novo formirana ekipa?

Mali krug velikih ljudi / Na koljena pred nikog nećemo

Sivilo glavnog grada bilo je vidljivo samo onima koji ga nisu gledali kroz ružičaste naočale. Odrastao sam kao i mnogi od Vas na zagrebačkom asfaltu, na kvartu među svojim ljudima i tokom godina odrastanja shvatiš da nisi sam. Postoje još uvijek ljudi kojima je sudbina pri izlasku iz majčine utrobe namijenila put borbe.

Većina ljudi je svoj vikend provodila u blještavilu grada i hrpetini sadržaja koji se tamo nudi, nas nekolicina svoje smo vikende odlučili posvetiti borbi koja nas prati poput najodanijeg psa tijekom cijelog našeg života. Navikli smo mi u životu gubiti i trpiti, dobivati udarce preko svojih leđa zbog tuđih grijeha iz prošlosti no zbog toga smo izgrađeni drugačije, zbog toga smo bili i biti ćemo to što jesmo.

Zapaljena iskra fanatizma na Maksimirskom stadionu bila nam je nit vodilja da se podredimo prije svega kao ljudi a onda navijači višem cilju oslabađanja našeg kluba. Jer za neke je on samo prolazan trend, sjete ga se kada igra velika natjecanja, vole ga i podržavaju kada igra protiv velikana Europe ali za nas je on više od kluba za nas je on personifikacija borbe i teške muke koju smo poput njega prošli i doživjeli katarzu. Put do te katarze bio je popločen "dobrim namjerama" svi su znali što i kako treba samo su zaboravili da se od riječi ne živi, te da se jedino na muci poznaju junaci koji su iste bili spremni pretvoriti u dijela.

Na putu prema stadionu grad živi svojim uobičajenim tempom, svakodnevne obaveze i hrpetina lažnog pomodarskog sjaja kao da ljudima daje lažni štit od vlastite nemoći i nezadovoljstva. Nitko niti ne zna niti ga zanima da nekoliko tramvajskih stanica dalje igra Dinamo na trošnom stadionu.Kažu nije više to to, odustali smo, ne možemo na stadion radi huligana i luđaka ali sve bi to bilo drugačije da imamo komfor, da nema problema i da se borimo sa Realom, Milanom ili Bayernom jer hajduk smo već prerasli. Znamo da ćemo biti prvi znamo da ćemo biti bolji od tovara i to je nama dovoljno.

Svi oni koji nisu gledali na stvari poput većine u našem gradu smatrani su "neprilagođenima" i pokušalo ih se svesti na margine društva. Nikada neću zaboraviti kada su me poznanici iz osnovne sreli u tramvaju i dotakli smo se teme navijanja i uopće odlaska na stadion, u nekoliko izmijenjenih riječi nazvali su sve one koji zahtjevaju neke promjene za boljitak budalama. Glasno sam im poručio da sam ja jedan od tih budala i to ponosna budala ali u mome srcu nije bilo povrijeđeno ništa jer većina nije htjela razumijeti niti ima kapacitet shvatiti kako je to kad vikendom u našoj drugoj kući Sjeveru imaš svoj "Mali krug velikih ljudi".

Nismo se znali možda točno u srce niti se poznavali na formalnoj razini ali tih tmurnih godina hodajući kroz svoj Zagreb shvatio sam da nikad nisam sam i da moji suborci sa tribine čine jednu specifičnu grupu ljudi gdje smo na ulici komunicirali sa pogledom, osmijehom ili onim prijateljskim pozdravom "Bok'!

Bila mi je iznimna čast tih godina biti svjedokom/sudionikom jedne od najvećih borbi za ono što naš klub predstavlja danas. Unatoč svemu još uvijek trajemo, preživio sam degradaciju kao građanin ovog grada, nadobudne pametnjakoviće koji su zazivali Margaret Thatcher dok su mi školski sendvič zaplijenili kao da je bacač granata, stavljanje na crnu listu jer se tako nekome prohtijelo, ismijavanje od strane ljudi koji su odabrali biti poslušnici i skupljali nečije mrvice, većinu tekmi nisam nikada bio siguran hoćemo li uopće biti pušteni na istu a da bi se tribini uopće pristupilo čekale su me metalne ograde koje su više davale dojam logora a ne nogometnog stadiona.

Hvala tom Maksimirskom logoru jer nas je sve na neki način ojačao da budemo generacija navijača koja će misliti svojom glavom i koja razumije što znači imati čistu tribinu i navijačku grupu. Taj period mog životnog sazrijevanja pomogao mi je da shvatim da na koljena neću pred nikoga jer svatko onaj koji ima čisto srce ima i obavezu pružiti svoj obol u stvarima koje nadilaze njegovo vlastito postojanje. Da taj mračni period ima svoju reprizu, a nadam se da neće, opet bi bio uz svoju braću jer ako ja neću i ti nećeš e onda sami sebi kopamo duboku jamu vlastitog samouništenja.

Živjela ljubav i hvala svim mojim Dinamovcima i Boysima (znam da hejtate naziv Blubači) jer je ova subkultura meni bila jedno od najboljih perioda moga života i mladosti. Proslavimo tih velikih,ponosnih i glasnih 40.godina onako kako samo mi to znamo!

Loud and Proud snc.1986!

Prošla mi je uplata i aktivna mi je digitalna članska no zanima me kada bi okvirno ona fizička mogla biti poslana na moju adresu?

Globalizacija bi vrlo lako mogla biti pogubna za države poput naše. Danas moped sutra možda neki ured.

Momčino čuvaj svoje zdravlje i nemoj si dopustiti da ti nekakvi internetski mamci i maliciozno usmjereni postovi pokvare dan ili ulazak u godinu.

Dinamo to smo MI, a mi smo HRVATSKA!