Da, pa da nam tovari provale u iste i imaju kaj pokazati kao trofeje popraćene domišljatim porukama na razini pjesnika amatera.

Šalu na stranu super ti je prijedlog :smile:

Društvo u kojemu smo već dugi niz godina izgubili moralni kompas i koje počiva na nepotizmu i korupciji, iz dana u dan tone sve dublje u močvaru vlastitog samouništenja.

Polariziranje je česta pojava s kojom se najlakše skreće sa stvarnih poteškoća svakodnevice života u Hrvatskoj. Kao narod koji je svoju slobodu i egzistenciju ostvario natopljenom krvlju naših hrabrih heroja u našim srcima još uvijek tinja ljubav za ono što su naši pradjedovi sanjali, a naši očevi i djedovi ostvarili. I da to je jedna emocija koju oni koji ju nikada nisu imali ne mogu razumjeti. Za njih je ova država početak kraja neke njihove utopije, utopije o bratstvu i jedinstvu, potlačenosti i vjernosti mašineriji koja određuje kako ćeš disati i što ćeš misliti.

Kroz našu slavnu povijest možda jesmo bili iskorišteni za tuđe interese, savršeno topovsko meso za obranu Europe no nikada nismo zaboravili tko smo i što smo. Ideju Hrvatske smo poput baklje otpora nosili kroz sva teška vremena i nikada nismo bili ničiji robovi. Robovi smo samo vlastite zarobljenosti u polarizaciji koja traje do dana današnjeg.

No kada je glavna struja informiranja ljudi ohrabrivanje obezvrijeđivanja države Hrvatske, poticanje borbe protiv imaginarnog fašizma i pozivanje na ljudska prava i slobodu izbora dok se paralelno isto guši i brani drugačije mišljenje, e tada je sasvim normalno da se stvara struja koja prkosi. Ona prkosi samo zato jer ne može postojati višestruko tumačenje zakona. Ako smo pravna država, pred zakonom ćemo biti jednaki ali da bi bili jednaki trebamo prekinuti svaku vezu i reminiscenciju sa obje mračne epizode naše povijesti. Dok god će se tolerirati i gurati samo jedan narativ kao ispravan oni koji su pobornici drugog biti će isprovocirani i reagirati će na ovakav način.

Čovjek u svojoj naravi očigledno ima ono nešto sebično ali u našoj državi tokom tih 90-ih stvorili smo nešto što je potkopano takvom sebičnošću a treba biti stavljeno na pijedestal kao temelj našeg postojanja. Zato je moja poruka da u sebi kojeg god svjetonazora da jeste, Vi koji ovo čitate maknete mržnju i sebičnost iz svojih srca i usmjerite je u demokratsku i nezavisnu republiku Hrvatsku kao zajedničku državu svih nas. Nadam se da će nove generacije pronaći dovoljno ljubavi i snage u sebi da zakonski uredimo svoju državu u kojoj će nam fokus biti na međusobnoj solidarnosti, brizi za svakog od naše braće i sestara dok ćemo slavljenje različitih kresova, mahanje zastavama propalih ideologija i klicanje pokliča ostaviti u ropotarnici povijesti za koju se nadam da se neće više nikada ponoviti.

Previše smo životima platili ono što danas imamo. Osvrnite se oko sebe i otvorenog srca usudite se prepoznati ostarjele dječake i djevojčice koji noćima liježu sa traumama koje nisu sami birali. Možda upravo jedan od tih sjedi u Vašoj kući nasuprot Vas, možda skuplja boce po kontejnerima, možda uz bocu konjaka i repetiranim pištoljem razmišljanja o suicidu. Shvaćate li da Vaš trenutni komfor proizlazi iz nečije najdublje traume i strahota koje je prošao u obrani naše domovine. Otvorite srce i preuzmite odgovornost za ono što je krvlju plaćeno, polarizacija je samo otrovna zmija koja Vam zarobljava srce.

Iznad svih Hrvatska, iznad svih ljubav prema Hrvatskoj!

Bio sam danas i ostao ugodno iznenađen. Prije svega mladi ljudi koji tamo rade odgovorili na sva pitanja, pitali me za pomoć, veseli i nasmijani.

U dućanu sviraju naše navijačke pjesme dok je roba posložena na vješalicama ili na postolju koje imitira komad tribine. Najviše mi je izmamilo osmijeh na lice kada sam među robom ugledao naljepnice od grupe i nekoliko stolica sa stadiona.

Ponuda je trenutno super, znači ima svega od upaljača, bilježnica, retro lopti, plišanih Plavko lutaka, Maksimir 3D puzzle, autobus i ono najbitnije ima dosta veličina svih dresova uključujući i onaj navijački 4.dres.

Ostatak prostora je dječja igraonica i u nju se ulazi kroz crni brojač ili ti popularni Kentaur što daje još jedan štih stadionske atmosfere. U samom dućanu sa desne strane aparat za sokove a nasuprot vitrina sa nekoliko pehara i starom old school loptom sa tekme slavne generacije protiv Celtica.

Sve u svemu odlično osmišljeno i vjerujem da će biti dobra posjećenost jer i na Zapadu grada Plava Vojska vlada!

Puno se ovdje nakupilo frustracija s obzirom da smo zapali u niz slabijih rezultata od očekivanog. Svatko od Vas pronaći će neki svoj razlog zašto je nezadovoljan i forum je mjesto gdje se to može izreći.

Tako je po pitanju našeg Dinama pogled na situaciju uvijek bio iz dva kuta. Prvi kut je onaj nogometni gdje su godine rezultatskih uspjeha u HNL-u stvorile mit o nepobjedivom šampionu dok smo europske blamaže gurali pod tepih ili im nismo pridavali veliki značaj. Zbog tiranije i lošeg upravljanja klubom vrhunac rezultatske ekstaze bile su nam uglavnom pobjede nad hajdukom dok smo na europska natjecanja gledali kao nagradu jer nije bilo bitno koliko je na semaforu već smo se zadovoljili mrvicama da smo u grupi sa "velikanima" poput Reala ili Lyona. Tada smo zaslijepljeni klicali "Messi" Ronaldu na Maksimiru i rugali se u kancerogenim bespućima društvenih mreža kako mi budemo ugostili Reala dok tovari budu zapopevali sa svojim klapama. Dežurni nogometni znalci tražili su ispunjenje svojih fiksacija kroz spektakl i lažni sjaj Lige Prvaka na derutnom stadionu na kojemu ljudi koji stvari gledaju iz drugog kuta bivaju protjerani i vode neku svoju borbu koju je malo Dinamovaca kužilo.

No svaki pogled ima tu svoju drugu idealističku stranu koja u našem slučaju 15 godina nakon dobiva svoje početne konture vizije koja će se nadam se ostvariti za nekih 10 tak godina. To su mali koraci u kojima da bi hodali uspravno budemo pali još barem sto puta. Draž svega toga je da ne prestajemo vjerovati u naš klub i da kročimo trnovitom cestom znajući da ćemo kad tad ugledati svoje svijetlo na kraju tunela. Takav pogled je onaj iskreni navijački koji naš klub drži na životu jer da nismo u njega vjerovali, danas nebi imali pluralizam mišljenja već samovolju jednog čovjeka.

Za tu drugu stranu zauvijek će igrači i uprave prolaziti jer nikada se njihov pogled i emocija nisu ravnali po prezimenu na dresu, broju osvojenih trofeja i rezultatu na semaforu već shvaćanju da simbol našeg grada i države pripada onima koji će ga voljeti i podržavati u dobru i zlu.

Društvene mreže kao medij služe za socijalizaciju i dijeljenje informacija. Takva konstatacija sama po sebi bi bila u redu da te aktivnosti provode razumni ljudi. Nažalost moderno doba navijaštva sa sobom povlači komunikaciju kroz te mreže gdje se svakome nudi prilika da se prikazuje onako kako on to želi.

Subkulturu koja u sebi posjeduje elemente odbacivanja mainstreama i ponosi se sa time da si drugačiji od drugih, internet je doveo u stupanj novih pojava od kojih su mi najsmješniji tzv. Navijači influenceri i redovni punitelji inboxa brojnih navijačkih stranica. Takve stranice prosperiraju od lajkova i komentara ljudi koji velikom većinom nemaju veze sa navijačkom subkulturom. Način života postao je poligon za kreiranje lažne slike i bildanje vlastite reputacije i zloglasnosti.

Propaganda je danas vodeći pokretač i kreator iskrivljenih vrijednosti dok se navijaštvo prostituira za koji lajk više.

Svatko tko je imalo bio u "priči" razumijeti će da ovakve akcije nemaju nikakvu vrijednost, zastave ovakvog tipa koje ne predstavljaju našu grupu dio su šireg problema o kojima diskutiramo već godinama. No danas svatko može printati zastavu na štandovima diljem Hrvatske navijačkih obilježja more po štandovima i to se teško može iskorijeniti.

Bitno je raditi na prevenciji kao što je akcija zamijene navijačkog šala sa placa, isto tako glavni medij informiranja su službene telegram grupe, u konačnici otvoreno pitati i razgovarati sa relevantnim ljudima iz grupe. Barem ova moja generacija koja je bila na braniku borbe za demokratski Dinamo je otvorena po tom pitanju pa i ovaj forum je dobro mjesto za početak jer je osmišljen da poveže sve nas koji iskreno želimo dobro Dinamu!

Ova akcija je jedna velika navijačka sramota iz razloga što ozbiljne grupe ne djeluju na ovakav način. Još jednom su pokazali komplekse manje vrijednosti i ovo je uz bok onom lažnom transu "BBB Sisak" koji su prikazivali kao trofej.

Vama mladim navijačima poruka da se informacije o navijačkom životu konzumiraju sa oprezom i da su jedini relevantni izvori službeni kanali naše grupe. Takodjer svoje poglede na navijački svijet najbolje ćete definirati aktivnom konzumacijom istog, na ulici na tribinama ne u WhatsApp grupama i tzv. Huliganskim stranicama.

Osjećaj zadovoljstva u srcu, osmijeh tijekom transa Sjevera i sreća nakon utakmice kada svoje dojmove iz prve ruke podijeliš sa svojom braćom sa tribine vrijede više od stotinu lajkova ljudi koji samo misle da razumiju nešto ali zapravo žalosni i nesretni sami sebi daju na važnosti u virtualnom prostoru koji niti živi niti osjeća.

Promjena imena kroz povijest i preuzimanje tj.preoblikovanje postojećeg kluba po meni nisu ista stvar. Različiti su to primjeri i okolnosti nastanka Cibone kao Cibone i KK Dinama.

I da Sloboda ti je u Tuzli :wink:

Nogometni klub Dinamo, košarkaški klub Cibona...

Kodeks je skup nepisanih pravila koje možemo poistovjetiti sa zdravim razumom. Nogomet kao sport radničke klase oduvijek je u sebi sadržavao elemente borbe a samim time i elemente viteštva.

Protivnika na terenu kao i onog na tribinama možeš taktički nadmudriti na sto i jedan način ali kroz povijest nitko normalan nije cijenio pokvarenosti, krađu i građenje identiteta na osnovu prljavih rabota.

U današnjem svijetu slušamo različite verzije tumačenja navijaštva no izbjegavanjem zdravog razuma od osnovnih viteških pa ako hoćeš i muških načela dolazimo do izopačene bestijalnosti. Svatko tko u sebi probudi te porive ubio je elemente svoje ljudskosti.

Da bi bili dobri navijači i uživali u čarima stila života kojega mnogi ne razumiju trebamo prije svega biti ljudi. Mišljenja sam da navijački svijet već nekoliko godina ide u pogrešnom smjeru kroz manifestaciju svoga djelovanja kroz društvene mreže propagirajući perfidno nadmudrivanje za koji lajk više. Naši mladi to konzumiraju i preuzimaju pogrešne obrasce ponašanja pa čak i kreiraju svoje koji mogu biti izuzetno pogubni ne samo za pojedince koji nastradaju od njihove ruke već i za cijelu subkulturu koja je na meti gašenja od strane represivnog aparata.

Po meni je cilj da "zabava" traje i da je zanimljivo, ovako navijačke grupe postaju svrha sami sebi te se gubi esencijalna draž participiranja u navijačkom životu. Ajmo nasumično gasiti jedni druge ne bitno je da li je fer ili nije i kaj bumo onda naposljetku ugasili sami sebe??

Spomenuo si riječ respekt toga danas sve manje ima upravo zbog nepoštovanja osnovnih načela i stavljanja svoga ega ispred drugih.

Ja mislim da bi se ugasili ako bi to palo na fer način. Provale u bukse, mahanje oružjem ili James Bond akcije ne spadaju u kategoriju da bi se netko trebao ugasiti...

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQsJLZeBESylLfdywiVrkBjMCrwRbWjaJp_u_ll2CKzbQ&s

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQsJLZeBESylLfdywiVrkBjMCrwRbWjaJp_u_ll2CKzbQ&s

Ako je ovo bio povod za osvetu onda bolje da su sami sebe ispljuskali.

Razlog leži u tome da su oni kao grupa već duže vremena podlegli trendovima novog doba pa imaš one famozne krpe/zastave ukradene sa seoskih igrališta po RS-u, žešća smijurija...

Žalosti me da je "Mentalitet Ultrasa" već duže vremena poligon za profitiranje kroz razne brandove streetweara i da je to postala samo još jedna isprazna i klišeizirana fraza za mnoge grupe koje djeluju u našem svijetu. Subkultura koja je na neki način postala mainstream i sa tim je dobila hrpetinu novih poklonika koji ju konzumiraju ali je temeljna bit da je ne osjećaju niti žive.

Čast izuzecima, Ultrasa ne definira koliko ima tetovaža, da li fura Fred Perrya ili K-way, koliko mu grupa ima pregleda na YouTubeu i da li se neki pretili Amerikanac uzbuđuje kad prvi put u životu vidi one neke bljeskalice koje svijetle, definicija njegovog djelovanja je osobna stvar svakoga...

Ja sam svog unutarnjeg Ultrasa upoznao kada sam svaki put sa suzama u očima slušao naše pjesme, kada sam potpunom neznancu na gostovanju osigurao prijevoz, kada sam se stopio sa ritmom naših bubnjeva i uživao u svakoj sekundi njegove magičnosti,kada sam tih teških godina na tribini stajao sa svojih stotinjak suboraca u srijedu oko 15h na radni dan u kupu protiv Istre. Tih 90 minuta osjećam se živim tih 90 minuta participiram u nečemu što se osjeća srcem i što će biti stotinama godina poslije mene, e za taj ideal vrijedilo se roditi i čuvati njegovu baštinu za daljnje generacije!

cigani pokrenuli trend, tovari prate... Nakon kokošarenja po muzejima ovo je novi nivo ciganluka.

Nikada nisam bio fan ovakvih akcija a pogotovo iživljavanja nad manjim grupama poput GD ili cigani i gašenje đavola...

No novo je vrijeme reputacija se gradi alibi akcijama i slikanjem po netu, samo su rijetki oni koji djeluju tam di treba, naša grupa hvala Bogu još drži do tih nekih osnovnih ultra načela.

https://www.youtube.com/watch?v=9WtPQmZZyOY

"The good guys dress in black, remember that
Just in case we ever face to face and make contact"

Malo da dignemo atmosferu na šanku...

Paranoja nekih prošlih vremena ostavila je dubok trag na umove navijača i simpatizera Dinama. Duboko ukorijenjena mantra o njegovoj propasti, zazivanje propalih modela upravljanja klubom i ona čuvena A kaj ako ne uspijemo?

Nogomet je poput života negdje izgubiš negdje dobiješ, usponi i padovi su sastavni dio svačijeg puta. Svaka promjena počinje od nas samih, to osjetiš u srcu imaš ili nemaš u svojoj biti postojanja.

Onda kada smo bili u moralnom dnu, okupani kaljužom i okarakterizirani kao najveće zlo Hrvatskog nogometa nismo odustajali, osobno sam znao da to nije istina da će ljubav nadvladati zlo. Možda zvuči patetično ali je to bilo tako, vrijeme djelovanja gdje su impuls borbe u ovome gradu prepoznali rijetki. Tek šačica golobradih mladića i pokoja djevojka vođeni željom da klub oslobodimo iz okova zla i negativne reputacije.

Dođi na Maksimir bori se za Dinamo glasio je poziv. Poziv koji zbog delikatnosti situacije nisu željeli čuti mnogi, poziv koji nije imao odjeka među normalnim pukom gledalo se na to u neku ruku i negativno upravo zbog paranoje koja nam je usađena kroz godine spinova koje smo kao navijači i ljubitelji Dinama gutali.

I ne, ne pišem ovo sa gorčinom niti zamjeram ikome tko je i dalje zarobljen u tom začaranom krugu. Kao Dinamovac želim svim takvima da se što prije oslobode tereta prošlih vremena, zamaranja sa najvećim rivalima i da se za ništa ne ispričavaju drugima jer se svi oni moraju ispričati nama. Kada smo bili glavna snaga promjena u tim surovim vremenima bili smo meta mržnje i podsmijeha. Ugašena grupa ugašeni navijački puk ali ne možeš protiv mladosti, ne možeš protiv naših ludih glava i nikada to nećete moći.

Danas živimo u nekom drugom vremenu, vremenu gdje smo kovači vlastite sreće ili nesreće, kada se osvrnem unatrag i shvatim da sva ona patnja nije bila uzaludna i da se napokon u našoj kući osjeća ta toplina Doma koju jako dugo nismo imali, vjerujem i dalje da će dobro nadvladati zlo i da će biti samo bolje jer sve krugove pakla smo već prošli.

Ekipa koja i danas gura, ekipa koja je od golobradih klinaca danas u organizaciji svega vezanog uz podršku našem klubu i svi Vi koji ste makar i jednu tekmu zalutali u logor Maksimir i onu kockicu okruženu murijom na Istoku znajte da Vas Volim!!

Živio Dinamo i živjela ljubav!