Demokracija u našem klubu je mladolika pojava kao i mogućnost povećane autonomije u upravljanju istim. Trebate shvatiti da smo mi kao klub tek na početku procesa tj. trnovitog puta da na nogometnom planu ustrojimo zacrtane želje i ambicije.

Do nedavno nismo imali pošteni Fan shop, do nedavno je većini bilo bitno samo da smo ispred tovara, do nedavno nisi mogao nikoga u klubu pitati najobičnije pitanje a sad postoji nekoliko kanala otvorene komunikacije, do nedavno pojam člana Dinama bio je sveden na fiktivan broj koji nije mogao biti nikakav kotačić promjena...

Ništa ne ide preko noći svatko ima pravo na svoje mišljenje to je tako u demokraciji no nema pravo niti potrebe svoju zlonamjernost i osobnu frustraciju maskirati u brigu prema klubu jer je put do pakla često popločen "dobrim namjerama"

Klub ima svojih pogrešaka i imati će ih u budućnosti zato što je to normalno na nama je da stojimo uz njega i kada mu ne ide. Moj Dinamo su dovoljno iscipelarili tijekom povijesti ljudi koji su silom željeli da njega više nema ali usprkos svemu on je tu i Vi ste tu da mu budete vjetar u leđa a ne oni koji će ga još dodatno cipelariti i dočekivati svaki potez na nož.

Sve 5 ljudi zapravo nije poanta cijene nego timinga i prodajne psihologije. Zato jer se ovakvim prebrzim sniženjem događa efekt koji sam gore napisao.

No najjača stvar od svega je da će mi na putu biti dva dresa što automatski znači da preuzimanjem jednog sam zapravo nekome od Vas oduzeo kupovinu jednog ukoliko niste stigli s obzirom da veličine L više nema.

Zovem jučer web shop šaljem mail da mi jedan dres otkazu i pošalju drugi sa korigiranom cijenom i pazite odgovor. Ekipa ima sve narudžbe zapisane na papirima i kažu da nemaju informatički sustav otkazivanja ili prekrajanja narudžbe a da ne mogu prekopavati po papirima. Rješenje za njih je poslati dva dresa na moju adresu i da jedan slobodno odbijem i preuzmem drugi.

Na kraju sam gospođicama i gospođama u šaljivom tonu poručio da neka naš Zvone kupi računala i investira u ovako bitan segment.

Nadam se da ćemo svi doći do ovoga dresa jer je ovo prvi put u povijesti našeg kluba da imamo dres inspiriran navijačima.

Četvrti dres mi je bio u košarici čim je izašao no glupo je da je dosta nas kreiralo narudžbu i doslovno nakon 1 dana oni snize dres za 20 Eura. Ponovio sam narudžbu za 79,20 EUR a ovu prvu neću niti preuzeti. Po mom mišljenju ovaj dres nije trebao biti snižen jer je friško vani...

Casual as fuck kak bi Englezi rekli...

Nadam se da su bijele šuze i Fred Perry šilterica spremni :starstruck:

Žalosno je da u doba najveće dostupnosti informacija i povijesnih arhiva prosječan navijač Dinama debatira o slovu G u našem prefiksu. Previše pozivanja na davno zaboravljene ljude kojima na taj način dajete pažnju koju niti ne zaslužuju.

Kad budete shvatili ozbiljno da su Građanski i Dinamo silni, nesalomljivi i prije svega ideja onda niti jednom od Vas neće pasti napamet preispitivati to a kamoli se ispričavati tovarsko-udbaškim sinovima ili objašnjavati ideju jednom od onih unuka čiji su djedovi i bake došli u moj Zagreb 1945 i eliminirali Purgerštinu i Građanstvo.

Ideja je iznad pravne formulacije, ideja je vječni znamen nečijeg smisla postojanja to je jednostavno odrednica koja je zapisana u DNK i simbolizira nešto što je teško izbrisivo.

Mi navijači Dinama smo tu ideju i odrednicu dužni očuvati od zaborava jer bez te esencije nebi niti imali prepoznatljive simbole i načine ponašanja po kojima smo poznati u cijelom svijetu.

Mi smo Purgeri, najjači smo najjači!

Ako nekoga zanima preveo sam dijelove članka na naše pismo :smile:

U crnom dijelu piše Nemile scene na gradskom stadionu u Banjoj Luci na utakmici Borac-Dinamo

NAVIJAČI u Aut, Miliciji aplauz!

U desnom dijelu Banja Luka 8.oktobra- nakon izvikivanja nacionalističkih parola :heart: , pravog vatrometa petardi i dimnih bombi a potom kamenovanja organa reda :cool: u obezbjeđenju, grupa od oko 500 navijača Dinama odstranjena je sa gradskog stadiona.Sve se to zbilo juče u 10.kolu prvoligaškog susreta Borac-Dinamo na kojemu je prisustvovalo više od 15.000 zaljubljenika u fudbal.
Umjesto majstorijama na terenu gledaoci su prisustvovali ružnim i nemilim scenama. Obje grupe navijača su sudjelovale ali su prednjačili gosti iz Zagreba.

U 35 minuti su milicajci i obezbjeđenje natjerali goste iz Zagreba da napuste stadion što je bilo popraćeno aplauzom gledalaca.

Sup Banja Luke kaže da je devet lica privedeno te su zadržani tokom noći i pušteni ujutro kućama.Opširnije u sportskom prilogu Glasa.

Kult ličnosti je prejaka i možebitno pogrešna formulacija.

Navijači Dinama su mnogim velikim facama, predsjednicima, frajerima i zajebanim likovima rekli i reći će što ih ide svidjelo se to njima ili ne.

Zvone je sve rekao, rezultati određuju sudbinu ili ih imaš ili ih nemaš.
Jedna stvar na koju sam alergičan je defetizam, proispitivanje procesa u kojega se ušlo zahvaljujući mukotrpnoj borbi hrabrih ljudi i seciranje tko i kako bi se trebao ponašati i što bi trebao govoriti.

Po pitanju Dinama nema šablone nema zacrtanog puta nema dodvoravanja i stvaranja medijske slike da bi se u očima drugih prikazali ovako ili onako.

Mi smo najveći klub u državi, mi smo mudonje sa Zagrebačkog asfalta, sanjari gradskih ulica i vjerujte nema popuštanja nikome i svatko će imati epilog kakvog zaslužuje. Jedino što nikada nismo voljeli je da izgovori i opravdanja budu nečiji plašt nevidljivosti jer za ovaj klub se bori i gine a ne kmeči poput uvrijeđenih frajli.

Jedini kult ličnosti koji ja priznajem je Dinamo i majka Hrvatska!

"Korteo kreće sa trga Eugena Kvaternika" stajalo je u objavi...

Nedugo nakon postavlja se upit "Zar nije korteo na Kvatriću" :)

Iskra fanatizma / Grad je naš

Rođen sam u svijetu u kojemu je nepravda pravda, sloboda ropstvo a ljudi su svedeni na štovanje lažnih idola pokretanih novcem. Tmurna je 2011.godina, mom klubu nije dobro kao da su svi digli ruke od njega. Stadion u polu raspadnutom stanju, nema blještavila samo goli sivi beton i mala kućica kod popularnog Brke koja je Fan Shop, Odjel za članstvo i mjesto informacija u jednom...

Zagrebački simbol za kojega su ginule generacije, simbol moje Domovine, purgerski gospodin sada stoji u tami bespomoćan i sa brojnim vapajima za pomoć. Sjedim u sobi kao i stotine drugih mladića i djevojaka diljem Hrvatske, na repertoaru mi svira "Košulja plava" , gledam britanskog glumca Dannya Dyera u serijalu Real Football Factories Balkan, vrtim video 13.5.1990 ne sramim se ničega, puštam suzu koja nije suza očaja već nade da sve ono o čemu sam slušao tokom svog odrastanja, sve ono što sam vidio na brojnim video zapisima ne smije i neće biti zaboravljeno...

"Grad Zagreb ne diše za Dinamo, u gradu Zagrebu ne postoji nitko koga zanima Dinamo, zagrebačka publika je kazališna publika u kojoj nema ni trunke fanatizma " govorili su tako mrzitelji Zagreba i našeg kluba Dinama. 2011.godina kao da je bila prekretnica u glavama mnogih ljudi s kojima dijelim istu strast i ljubav prema plavoj boji... Dok su gorjele dimne bombe u Tkalči zapaljene od grupe ljudi koji su odlučili reći dosta na polu popunjenom Maksimiru odigravao se najveći hrvatski derbi. Gledatelji su dovučeni besplatnim dresovima i popularnim cijenama ulaznica no naglasak je na gledateljima iz razloga što su pravi Ultrasi i navijači nepoželjni gosti u svojoj kući. 90 minuta čistog orgijanja najvećih rivala koji su bili smješteni na južnoj tribini pokazatelj je koliko su našem klubu bili i jesu potrebni fanatici i navijači na Sjevernoj tribini.

Nakon nekoliko tjedana/mjeseci dolazi vijest kako se najvjerniji vraćaju i kako se bojkot prekida jakim gostovanjem u Splitu 10.9.2011.godine ! Godine odricanja i šutnje pretvaraju se u lavinu koja u tim trenucima u srcima mnogih pali iskru fanatizma i nade kako Dinamo pripada onima koji ga vole bez interesa i koji su spremni stati na crtu. Nisam dvojio niti sekunde ovo je trenutak koji će biti prekretnica za naš Klub i za našu grupu u kojoj je ukorijenjena ta "Tradicija bunta". Dužnost mi je bila stati uz te ljude, dužnost mi je bila svoj fanatizam izgraditi kada ga se najviše želi ugušiti i ugasiti. Shvatio sam tada da pojam ljubavi ima širu dimenziju, da ta dimenzija nadilazi izlizane fraze, lijepe geste i ušminkanost. Svoju ljubav pronašao sam u "najružnijem" stadionu, komadima betona koji ti mogu pasti na glavu, vonju urina i vodi čudne boje u WC-u sjeverne tribine. Moj pojam romantike bio je boriti se za ispravne ideale i ne uzmicati niti milimetra!

Tog dana kada je na utakmici sa Varaždinom sa megafona zagrmilo "Vjeruj nema života bez Dinama", e tada sam znao da je Grad oduvijek bio naš i da se samo jedno mjesto na svijetu zove Dom. Naučio sam kroz godine kako je biti navijač Dinama čast i ponos, kako se on ne voli radi uspjeha kako mi u životu nije niti bitno tko je trener i tko je zabio najviše golova, mene najiskrenije zanima da ona simbolika sa početka priče gori kao baklja otpora u zemlji ugašenih ideala!