jedini koji tu vidim kao sramotu je Olimpija

Ali zaboravljamo da Budimpešta ima nekoliko klubova, i sve to kad zbroji dođe da grad kao grad ipak više gleda nogomet nego mi

Sofija isto, vise klubova, opet dođe grad na prosjek ono 17 000

Beč isto, 2 kluba, kao i Sarajevo. Kad se zbroji posjeta Želje i Sarajeva isto ima više od Zagreba

Na primjer Rapid Beč ima puno bolju posjetu, između 15-18 tisuća pa zašto o tome ne pričamo. Jedina istina je da ljudi u Zagrebu ne vole nogomet, a samim tim je upitno vole li i Dinamo kad se na stadionu uvijek pojavi 7000 istih. — Keyser Soze

Bec je 3 puta veci grad od Zagreba.

I Zagreb je pet puta veći grad od Splita, govorim o tome da Zagrepčani manje vole nogomet. Hnlovac je to dobro opisao gore

primjer Rapid Beč ima puno bolju posjetu, — Keyser Soze

Ali Austrija Beč nema. A nije im stadion ne znam kako velik.

Ali zaboravljamo da Budimpešta ima nekoliko klubova, i sve to kad zbroji dođe da grad kao grad ipak znatno više gleda nogomet nego mi — Hnlovac

Ali Fradi je uvjerljivo broj 1 klub u Mađarskoj. Time još veća sramota ako mu nekoliko manjih klubova može ukrast toliko gledatelja da nemogu stadion od 23k imati barem 18k svaku tekmu.

jedini koji tu vidim kao sramotu je Olimpija — Hnlovac

Slovan Bratislavu bih dodao ovome. Top stadion, preko 20k, a posjeta im u rangu naše na ovakvom Maksimiru. I još ligu prvaka igraju.

Olimpija mi je fakat čudna situacija. Sportska nacija, puno više se i bave sportom nego mi, moderan stadion, a posjet baš mala, čak ni na Europi se nekad znalo ne napunit. Ne kužim kaj tu može biti razlog takvim brojkama.

Slovaci i Slovenci jesu sportske, ali nisu nogometne nacije. Kod Slovaka je hokej i popularniji

Ali Olimpija je isto specifična, slažem se. Oni doslovno imaju po 900 ljudi protiv donjeg doma. Očito Ljubljančani naprosto nisu zagrijani za Olimpiju, ili su barem zagrijaniji za onu košarkašku

Ovo za Fradije, kužim da su uspješni i veliki na razini države, ali naprosto ako je neki kvart za Ujpest, on je za Ujpest, kao i Honved. Zato se ovdje više fokusiram na relaciju Zagreb-drugi gradovi nego Dinamo-drugi klubovi

Konkretno za Budimpeštu - Fradiji 14 000 prosjek, Ujpest 5300, Honved 3800, MTK 2000. Ok, ima tu svega, i lokalnih derbija, ali opet grad dođe na respektabilnu brojku, a Mađari su ipak manji nogometni fanatici od nas (bez obzira na bogatu nogometnu povijest)

Zato bih prvenstveno krivio našu zg publiku, a ne klub

Zato bih prvenstveno krivio našu zg publiku — Hnlovac

I treba. Posjeta bi na, svakako morala biti bolja.

Međutim meni je veći problem kad neki krenu govorit o našoj posjeti i onda ubace on famoznu frazu "razmažena zg publika, nigdje takvih razmaženih i nezainteresiranih za sport nema, ne samo u Hrvatskoj nego i Europi". Nismo mi po ničemu razmaženiji ili nezainteresirani u odnosu na druge. Evo dao sam primjer Splita, "najsportskijeg grada na svitu", van Hajduka mislim da svi splitski sportski klubovi zajedno kad im zbrojiš prosjek gledanosti nemaju niti 5k ljudi. Nije ni kod nas bajno, ali barem se ne busamo u prsa da smo neki k ("najsportskiji i najluđi grad") kad nismo.

Vidim da sve više moderatora poziva na to da se neke promjene u klubu moraju dogoditi — Fan

Moderatori su samo forumaši kao i svi drugi.

najsportskijeg grada na svitu", van Hajduka mislim da svi splitski sportski klubovi zajedno kad im zbrojiš prosjek gledanosti nemaju niti 5k ljudi. Nije ni kod nas bajno, ali barem se ne busamo u prsa da smo neki k ("najsportskiji i najluđi grad") kad nismo. — Sibirski plavac

Ja to nikada nisam niti dozivljavao u kontekstu da splićani hrle na ostale sportove nego samo hajduk kako i je.Jebe im se za kk split i ostale,jedino bitno tamo je hajduk i na to idu izuzetno dobro s obzirom na sve

Olimpija mi je fakat čudna situacija. Sportska nacija, puno više se i bave sportom nego mi, moderan stadion, a posjet baš mala, — Sibirski plavac

Cedevita Olimpija ima dobru posjetu, a tu je i hokejaška Olimpija koja opet igra važnu ulogu u ex-EBEL-u. Ta dva događaja, očito, poberu dio navijača nogometu.

najsportskiji grad — Sibirski plavac

Ako se ne varam oni se tu referiraju na broj olimpijaca koji je dao Split, a ne na posjetu ostalih splitskih kolektiva.

Klub se ne vodi demokracijom, demokratski se bira njegovo vodstvo. — vjeko1701

Znam da sam prije pisao o demokraciji i išao prema tom tragu da bi navijači trebali imati veću ulogu, ali u ovom citiranom djelu sam se praktički ispravio i rekao da smo demokracijom birali Bobana. Drugi dio se odnosi na to da bi nas trebalo uzet u obzir, mislim da je to najnormalnija stvar na svijetu u demokratkom klubu, da osluškuješ svoje navijače. Na kraju krajeva, navijači puno većih klubova u Europi su često znali primjerice, zaustaviti neke transfere igrača prema klubu (IAKO se ne slažem s tom praksom).

Dakle, nije poanta da navijači mogu smjeniti trenera, ali ako vlada toliko nezadovoljstvo, a nitko normalan ne može bit zadovoljan Kovom, vodstvo bi sivurno moglo reći: čujemo vas, ali ostat će trener zbog x i y razloga (moram priznat da legitimne razloge ostanka ne vidim niti sam ih igdje pročitao, osim onog da je bolje da ostane samo zato što mislimo da ne možemo bolje, što je potpuna nebuloza jer ak ne možemo bolje od ovoga, onda idemo u provaliju).

Uostalom, pitaj Holywood kolko su uspješni odkad su počeli pratiti mišljenje glasnih i ljutih jadnika po socijalnim mrežama. — vjeko1701

Ovdje si definitivno fulao ceo fudbal. Dva parafa prije si upravo rekao kako ljudi (većina) mogu i novčanikom pokazat što im se sviđa što ne. S obzirom na njihovu (ne)uspješnost, jasno je da je većina (gledatelji) - u pravu. Ali da opet ponovim, navijačima ne treba dat mogućnost da smjene trenera, ali valjda je svima vidljivo da novčanikom (posjetom) pokazuju što misle o ovom Dinamu.

pobrkao si dvije potpuno različite stvari... navijači su nebitni samo zato što ne odlučuju izravno o treneru!? — Eduardo

Ovo nikad nisam rekao, obrazložio sam više puta što sam mislio. Nitko nije budala da misli da navijači mogu smijeniti trenera.

Hipotetski, ako Boban posluša navijače i smijeni Kovačevića, a novi trener napravi još veći problem, tko će onda biti odgovoran? Hoćemo li tada opet tražiti da navijači odluče tko će biti sljedeći trener? I ako ni taj izbor ne bude dobar, tko će preuzeti odgovornost? Boban, zato što je donio odluku koju su mu drugu nametnuli? Ti, ja i ostali navijači, zato što smo to tražili? — Eduardo

Za ovo smo odgovorni mi, navijači, jer bi onda bilo očito da smo pogriješili s izborom Bobana. Sigurno ćeš reći: izvoli, nađi nekog drugog da se kandidira onda i da bolje vodi Dinamo. Legitiman odgovor i tu je stvar jasno: ako Boban bude loš izbor na kraju (da odmah kažem, još imam povjerenja u Bobana da može preokrenut stvari jer je pametan lik) i ako nema boljeg, ha jbg, onda postajemo prosječan klub sa jasnim pokazateljem da idemo prema dolje. I to je to.

Vezano za prosjek gledatelja i mitova oko posjećenosti u odnosu na stanovništvo nekog grada, kvarta ili regije,
Nema promašenije priče od one kada netko uspoređuje broj stanovnika Splita i Zagreba pa ubaci kako je Split mali grad sa jedva 200.000 ljudi a zaboravi spomenuti da Dalmacija ima oko milijun stanovnika.
Pa se onda zaboravlja na priču o Splitu kao "malom mistu" kada se prebacuju na priču o tome kako se za Hajduk živi jer je najveći na čitavom Balkanu i da se za Hajduka druka u svakom kutu Hrvatske i BiH...
Narativ prema potrebi.

A što se tiče mitova o vječno ispunjenom Poljudu,
Evo brojke otkad je HNL-a, nekako ovisno o okolnostima podijeljeno u 3 faze:

1. Prvih 20 sezona HNL-a (1992 - 2011).
Hajduk redovito igra u Europi, konkurentan je u HNL-u, osvaja naslove prvaka i kupove.
Od 2006. tek kreće dugogodišnja dominacija Dinama ali nema još u tim prvim godinama neke osjetne razlike u posjeti na Poljudu.

Prosjek: ~6.700 gledatelji po utakmici u sezoni.

1992 - 6.955
1993 - 7.087
1994 - 6.647
1995 - 8.467
1996 - 7.400
1997 - 5.900
1998 - 6.800
1999 - 11.875 (Haj-Rij 40.000 te godine)
2000 - 4.875
2001 - 8.656
2002 - 5.563
2003 - 6.594
2004 - 7.219
2005 - 7.594
2006 - 6.125
2007 - 7.559
2008 - 4.882
2009 - 9.471
2010 - 4.864
2011 - 6.933

2. Narednih 9 sezona do Korone (2012 - 2020).
Razdoblje koje počinje proslavom 100-te obljetnice Hajduka i u kojoj je osnovana udruga "Naš Hajduk".
Hajduk se rezultatski srozao do te mjere da se više nije u stanju ni kvalificirati za Europska natjecanja a u domaćem prvenstvu počinje kaskati i za Rijekom.
Nezadovoljstvo rezultatima i glad za trofejima sve više raste.
2017. Rijeka osvaja svoj prvi naslov prvaka Hrvatske, Mamić prividno odlazi iz Dinama i Hrvatskog nogometa, a Hajdukov puk osjeća da je napokon došlo njihovo vrijeme.

Prosjek: ~10.300 gledatelja po utakmici u sezoni. Sa osjetnim trendom rasta.

2012 - 9.461
2013 - 8.735
2014 - 9.639
2015 - 7.929
2016 - 9.622
2017 - 9.377
2018 - 11.999
2019 - 11.978
2020 - 11.837

3. Post-Korona (2022 - danas).
Nakon nezamislivo dugog razdoblja bez naslova prvaka i bez igranja u Europi, dolazi do opće mobilizacije.
Marketing, Hrvatski mediji, HajdukTV, rekordno članstvo i broj pretplata, opća euforija.
U Hajduk se prvo vraća Marko Livaja i "Miriši na titulu".
Zatim dolazi i Ivan Rakitić pa nakratko i Ivan Perišić, Juniori dolaze do finala juniorslog Liga Prvaka, trener postaje svjetski poznati talijan Gennaro Gattuso, kasnije dolazi i Ante Rebić, prije njega Brekalo...
Hajduk ponovno postaje konkurentan i bori se za naslov prvaka tijekom sezone.

Prosjek: ~19.000 gledatelja po utakmici u sezoni.

2023 - 15.345
2024 - 18.873
2025 - 22.028
2026 - 19.784

(Neda mi se ulaziti u one skroz izmišljene brojke gdje su službeno upisivali po 11-13.000 gledatelja kada je bilo jedva 3-4.000 ljudi prisutno radnim danom po lošem vremenu kao na Hajduk-Istra ili Hajduk-Osijek, itd. Držimo se prosječnih brojki na temelju više izvora i delegata)

To je istina. To su činjenice a ne mitovi.

(S drugog foruma):
Čak ni danas i dalje nekima nije jasno da što si dulje bez trofeja ili rezultata to je glad za rezultatom jači.
Trofeji mogu povećati interes a lakoća osvajanja dovesti do zasićenja. Neizvjesno natjecanje može privući više gledatelja od takmičenja bez rezultatskog imperativa zbog dominacije određene momčadi.
S druge strane rijetkost trofeja koliko god može izazvati smanjenje interesa isto tako može povećati emocionalnu vrijednost svakog iole velikog događaja ili rezultatskog postignuća.

To možda je ili nije zdrav razum ali je dokazano milijun puta od Liverpoola, Manchestera ili Glasgowa preko Frankfurta do Napulja ili Rima...

Obzirom da se Hajduk kao klub rezultatski potpuno srozao, euforija te povod za otvaranje šampanjca i dočeka na aerodromu je danas postala i kvalifikacijska utakmica za najnižu razinu europskog natjecanja - Konferencijsku Ligu.

Kod Dinama se (s pravom!) traže otkazi zbog plasmana u Europsku Ligu jer apetit uvijek mora rasti u odnosu na trenutnu situaciju.
Mogu samo zamisliti da je Dinamo 15-20 godina bez osvojenog prvenstva i da je u situaciji gdje aktivno ganja naslov. Vjerojatno ne bi spavao noćima pred svaku nadolazeću utakmicu.
Ustvari ni nema se šta zamišljati jer je Dinamo imao takvu situaciju u "domaćem" prvenstvu 1982. nakon više od 20 godina čekanja (ako se zaboravi krađa 1979) pa je prosjek gledatelja bilo 30.000 po utakmici a sezonu iza isto preko 25.000.
A ne treba ići ni toliko daleko u prošlost. 2005/06 nakon 2 godine bez naslova i igranja u "Ligi za Bedaka", Dinamo je uvjerljivo osvojio naslov a prosjek gledatelja je bio oko 12-13 tisuća na ruglu i pun sektor na svakoj gostujućoj utakmici i to bez rezultatski bitnih i neizvjesnih susreta.

Činjenica je da su se radi svih sranja oko kluba i stadiona Dinamovci odviknuli od pohođenja Maksimirskog rugla.
Počevši u 90-ima s promjenama imena kluba i svih borbi oko povratka imena do Mamića i bojkota.
A stadion su pretvorili u gradilište i ruglo pa ruševinu.
Prvom polovicom i sredinom 2000-ih je krenula dobra generacija igrača i paralelno s tim generacija i brojnost na tribini, ali kratkog vijeka zbog one sotone Mamića.
Kreće lopovluk, zabrane, crne liste, nameću se podjele u grupi i ponovni pokušaji gašenja BBB od strane države te apsolutni bojkot i nova borba.
Podjela se proširila s grupe i na simpatizere kluba i Dinamov puk te ponovno slijedi totalno gađenje i odmak od kluba.

25 godina je poprilično dugo razdoblje bez povezanosti s klubom. Sve te izgubljene generacije novih navijača koji nemaju u sebi urođenu posjetu stadionu i gledanje Dinama uživo. Nikada se kod pitanja "di ćemo gledat tekmu?" ne uzima u razmatranje opcija "na stadionu"...
Još onda nakon potresa se ruglo pretvorilo u doslovnu RUŠEVINU. Kompletno se zatvara glavna i najveća tribina - Istočna - na kojoj se okupljao najveći broj Dinamovaca i starije ekipe te "bivših BBB".
Dinamo se još uvijek nije prebacio ni na privremeno rješenje u Kranjčevićevu nego igrači i dalje izlaze pognutih glava na onu ruševinu sa (ne računajući Jug) dvije donekle "prihvatljive" tribine - Zapad dolje i Sjever dolje, plus dvije gornje etaže koje se praktički nalaze u drugim kvartovima koliko su udaljeni i nepovezani.
Na tu ruševinu idu jedino najzagriženiji koji biraju i mučenje samo da prisustvuju uživo umjesto gledanja TV prijenosa.

Stoji da je trenutna Dinamova klupska struktura napokon oživila situaciju oko kluba ~70k članova, ~12k prosjek gledatelja prošle sezone, ~7-8k dinamovaca na finalu kupa u Osijeku, ~2k ljudi u Malmöu i Lille-u, itd..., ali nakon ovogodišnjih priprema za Europu i europskih predstava se vidjelo da je putanje silazno baš kad su se svi ponadali da bi stvari trebali početi sjedati na svoje mjesto i kad su očekivali Ligu Prvaka.
Ovo sad ne ide pa ne ide i atmosfera oko kluba je tmurna.
Jebiga.

Kako najbolje opisati razliku u atmosferi oko Dinama i Hajduka samo jednim primjerom?

Dinamo - Gorica 1:0:

Očajna igra Dinama, jedva uspjeli osvojiti 3 boda.
Dominirali posjedom 75 minuta ali jalovo, bez izrađenih čistih prilika i uz dosta grešaka u igri. Obrana nesigurna, u napadu spori i bezidejni, krila bezopasna.
Kako je utakmica odmicala, tako je Gorici raslo samopouzdanje. Dinamo se zadnjih 15 minuta povukao i odlučio sačuvati prednost a u nekoliko je navrata opasno živio.
Dinamo je s lošom igrom osvojio 3 boda na Maksimiru minimalnom pobjedom 1:0.
Ukratko, statistički:



XG Koeficijent: 1.51 - 1.00.
Posjed lopte: 67% - 33%
Udarci prema golu: 15 - 9
Obrane vratara: Dinamo 2 - Gorica 5
Točna dodavanja 578 - 277
Korneri: Dinamo 6 - Gorica 2
Pretrčani km: 104.3 - 106.2

Zaključak medija, komentatora, novinara, portala, bivših igrača, youtube analitičara:

Traže se uzroci slabe igre, potrebno je stvari pod hitno mijenjati, navijači su s pravom nezadovoljni, prstom se upire u trenera, igrače, upravu, loše odrađene pripreme. Portali prave ankete o otkazu treneru, mediji su preplavljeni kritičnim tekstovima i osvrtima, seciraju se greške pojedinaca i stavljaju naglasak na nedostatke, naslovnice se svode na raspad, krizu, nužnim promjenama...


Ajmo sad pogledati za usporedbu kako se doživljava situacija i kakav je dojam nakon jedne druge utakmice,


Hajduk - Slaven Belupo 1:0:

Očajna igra Hajduka, jedva uspjeli osvojiti 3 boda.
Jedini pogodak na utakmici postignut je glavom nakon ubačaja. Osim pogotka nismo vidjeli ni jednu intervenciju vratara Slavena a od 79. minute gosti ostaju s igračem manje nakon drugog žutog kartona Mažara. Utakmica je završila bez uzbuđenja pred vratima i jedne i druge momčadi.
Hajduk je s lošom igrom osvojio 3 boda na Poljudu minimalnom pobjedom 1:0.
Ukratko, statistički:



XG Koeficijent: 0.66 - 0.32.
Posjed lopte 68% - 32%
Udarci prema golu: 9 -7
Obrane vratara: Hajduk 2 - Slaven Belupo 0
Točna dodavanja: 611 - 282
Korneri: Hakduk 3 - Slaven Belupo 4
Pretrčani km: 99.2 - 96.1

Zaključak medija, komentatora, novinara, portala, bivših igrača, youtube analitičara:

Hajduk nastavlja pobjednički niz i postaje sve ozbiljniji kandidat za osvajanje naslova prvaka. SN: "Ovakav Hajduk nije viđen više od desetljeća" - vratar Silić nije primio pogodak već četvrtu utakmicu zaredom (Rudeš u gostima i 3 utakmice na Poljudu u kojima su gosti ostajali s desetoricom). Garcia je pronašao dobitnu formulu i Hajduk djeluje moćno i poletno, a što je najvažniije pobjeđuje i utakmice u kojima ne ide sve onako kako je zacrtano. Ovakvom su Hajduku s pravom porasli i europski apetiti!

Eto a jedni i drugi jedva na domaćem terenu nakon tjedan dana odmora minimalno pobjedili najgore ekipe u ligi, a Hajduk još uz to i po običaju s igračem više.

-------------------------------------------------

Kad sam se već bio zalaufo oko prosjeka gledatelja da vas nebi "nostalgično" hranili mitovima o prepunim stadionima za vrijeme one smrdljive bivše "države" jer ljudi imaju običaj pamtiti jedino pune stepenice na HSV-u i međusobne susrete, tj. derbije četvorke a zaboravljaju utakmice protiv Čelika iz Zenice, Radničkog, Sloboda, Budućnosti, OFK i Olimpije...

Prosjek gledanosti četvorke u prvenstvu SFRJ od 1966. do 1991.:

1965/1966:
C.Zvezda - 17.880
Partizan - 14.000
Dinamo - 13.300
Hajduk - 11.800

1966/1967:
C.Zvezda - 21.490
Partizan - 18.590
Dinamo - 17.800
Hajduk - 12.660

1967/1968:
C.Zvezda - 21.800
Partizan - 16.120
Dinamo - 12.050
Hajduk - 10.950

1968/1969:
C.Zvezda - 17.430
Partizan - 13.320
Dinamo - 10.820
Hajduk - 9.740

1969/1970:
C.Zvezda - 14.500
Partizan - 11.400
Hajduk - 9.430
Dinamo - 7.490

1970/1971:
Hajduk - 16.900
Dinamo - 15.010
C.Zvezda - 14.120
Partizan - 11.680

1971/1972:
Partizan - 14.590
Hajduk - 12.220
Dinamo - 11.920
C.Zvezda - 11.620

1972/1973:
Partizan - 11.940
C.Zvezda - ~ 9.000 do 11.500
Dinamo - ~ 9.000 do 11.500
Hajduk - ~ 9.000 do 11.500

1973/1974:
Hajduk - 16.390
Dinamo - 15.000
Partizan - 12.480
C. Zvezda - 11.530

1974/1975:
Hajduk - 20.290
Dinamo - 19.530
C.Zvezda - 17.770
Partizan - 16.410

1975/1976:
C.Zvezda - 27.180
Partizan - 22.650
Dinamo - 18.180
Hajduk - 17.940

1976/1977:
C.Zvezda - 23.770
Dinamo - 18.770
Partizan - 15.880
Hajduk - 13.410

1977/1978:
Partizan - 24.530
C.Zvezda - 20.590
Dinamo - 17.650
Hajduk - 11.590

1978/1979:
Dinamo - 23.290
Hajduk - 18.090
Partizan - 17.650
C.Zvezda - 17.230

1979/80:
C.Zvezda - 26.350
Dinamo - 19.770
Partizan - 17.120
Hajduk - 16.940

1980/81:
C.Zvezda - 20.410
Dinamo - 14.790
Partizan - 14.470
Hajduk - 14.000

1981/82:
Dinamo - 29.350
C.Zvezda - 16.120
Partizan - 16.000
Hajduk - 15.770

1982/83:
Dinamo - 25.470
Partizan - 22.000
C.Zvezda - 15.770
Hajduk - 15.350

1983/84:
C.Zvezda - 23.590
Partizan - 16.650
Dinamo - 16.290
Hajduk - 13.350

1984/85:
C.Zvezda - 17.530
Hajduk - 12.940
Dinamo - 11.470
Partizan - 11.470

1985/86:
C.Zvezda - 19.880
Partizan - 13.770
Dinamo - 12.350
Hajduk - 8.880

1986/1987:
Partizan - 14.780
Dinamo - 14.420
C.Zvezda - 13.410
Hajduk - 12.810

1987/1988:
C.Zvezda - 15.750
Dinamo - 13.700
Partizan - 10.670
Hajduk - 7.850

1988/1989:
Hajduk - 9.620
C.Zvezda - 9.470
Partizan - 8.090
Dinamo - 7.440

1989/1990:
C.Zvezda - 16.000
Dinamo - 13.200
Hajduk - 8.630
Partizan - 7.850

1990/1991:
C.Zvezda - 9.580
Dinamo - 6.040
Hajduk - 5.110
Partizan - 4.880

Ukupno (26 sezona)
1. C.Zvezda - 17.350
2. Dinamo - 15.210
3. Partizan - 14.580
4. Hajduk - 12.800

vezano za igre i rezultate kod uspoređivanja Dinama i Hajduka, ako se bilo tko nađe u "gle medije kak ih uzdižu nakon pobjede i slabe igre, a nas nakon pobjede pljuju", u krivu ste.
Dajte malo razmislite zašto. Oni su klub koji 20+ godina nisu vidjeli naslov, u 95% sezona nisu ni blizu bili i više sezona su bili treći nego drugi. Pa jbt, normalno da je njima svaka pobjeda, svaki niz ogroman uspjeh i veselje (kao i nama svaki bod u Europi trenutno he he). Ako vi mislite da bi se mediji, pa i mi navijači, prema Dinamu trebali odnosit isto kao oni prema svojima nakon tih jadnih pobjeda i igara, onda to znači da smo izgubili nogomet.
Tako da, s punim pravom mediji mogu pisati o njihovim rezultatima kao velikim uspjehom jer smo svi (pa i oni) naviknuti da do sada već izgube borbu za naslov, a mi da odletimo na +5, 6 (bar što se zadnjih 20 godina tiče).

Totalno je besmisleno uspoređivati naše posjete sa ikim drugim…Nađite mi klub koji je od promjene imena Dinamo 1991. do prije 3 godine imao ovakvu situaciju između navijača i uprave….Jebenih 32 godina borbe, bojkota, otuđenosti od kluba…Uz par kratkih razdoblja “primirja”…Mi tek od dolaska DP radimo na povratku ljudi na stadion koji je jebeno ruglo i bitan razlog u cijeloj priči. Frend koji ne ide puno po gostovanjima je ovo ljeto bio prvi put na Poljudu na tekmi Hajduka i rekao mi je da je imao osjećaj kao da je u dvorani zbog tog krova kojeg mi nemamo i koji jako utječe na kulturu dolaska na stadion….A čovjek redovito dolazi kisnuti na Maksimir i ne smatra to takvom katastrofom…Neki “normalniji” i manje zagriženi neće redovito dolaziti dok se infrastruktura ne riješi. Nije isto kad mi igramo protiv Istre i pada kiša i kisnu svi osim onih koji se sakriju ispod Sjever gore, i kad oni igraju, a pod krovom im može biti 20 000 ljudi….

Ma to ja i govorim da si nikada ne smijemo dozvoljavati srozavanje kluba i očekivanja na tu razinu. Možeš neke moje prethodne upise pročitati na tu temu.
Ono je primjer stvaranja atmosfere oko kluba, medijski "hype", privlačenja publike.

Van svake pameti je uspoređivati Dinamo sa drugim klubovima iz HNL-a. Sorry, Jebiga, nismo više u 1984., 1994. ni 2004.

Dinamo je osvojio u zadnjih 20 godina 18 puta naslov, igrao 18 puta u Europi, naprodavao se igrača za valjda 500 milijuna eura,
Dok Hajduk nije osvajao ništa, u Europi nije igrao nikako, a prodao je Kranjčara, Srnu i Vlašića...

Manchester City i Leeds United su nekada isto bili tu negdje kao i Paris St Germain i Olympique Marseille... ili Borussia Dortmund i Schalke 04.

Ali gledajmo to i s ove strane,
Dinamo je u zadnjih 20 godina imao 18 prilika napraviti europski iskorak i postići uspješan rezultat u Ligi Prvaka.
Koliko momčadi u Europi ima tu privilegiju izuzev možda Celtica u Škotskoj i ajde u zadnje vrijeme Srbadije?
Da si toliko dominantan u domaćem prvenstvu da ti je svake godine gotovo garantirano igranje kvalifikacija i svaki put imaš priliku napraviti rezultat u Ligi Prvaka?
I nikada se nisu dali u to nego im je bilo bitnije koliko pokrasti.

Sad više nemamo taj uteg kao klub a dominacija ne može trajati vječno.

Znači brate mili tetak na fejsu piše da je Baturina prodan za 18 milki, a sad vrijedi na TM-u 45 milja (onda ide post od 100 redova kak je Boban nesposoban) i završava sa tko će odgovarati za poklanjanje Baturine. Ispod naravno zazivanje kriminalca i prozivanje Bobana kak je uništio Dinamo. Nije problem reći da misliš da je Boban uništio Dinamo, to je legitimno ali i puno preuranjeno (po meni). Problem je konstantno zazivanje glave da se vrati. Jer glava se mjeri po periodu Dinama zadnjih godina u kojima on čak nije ni bio u klubu. Liga za bedake, gaženje u Europi od strane svih, hrpa propalih igrača dovedenih uz najave da su zvijeri, to se lagano zaboravilo. Doslovno imaš period od 15 godina sramoćenja pod njim ali to u njihovim glavama ne postoji. Oprostite na rantu ali u periodu kad si tužan zbog Dinama, ovakve gluposti dodatne bole i ne mogu vjerovati koliko ima idiota na ovome svijetu. Onda se čudim kad nam nađu tone otpada po zemlji. Gazi stoku, za drugo ni nismo