Nedjelja. Nedjelja je dan koji je u mojoj glavi povezan sa odlaskom u Crkvu, obiteljskim ručkom, eventualno mamurlukom, ali prije svega odlaskom na utakmice. Danas ujutro dok pijem kavu zamišljam da je 1982. Da, da, mitska godina i svi se osvrću na nju ali jbg. Zamišljam obitelj koja se skuplja na ručku i djeda koji dolazi sa bakom na ručak. Ručak mu je tek sporedna stvar tog dana. Zapravo je došao po svog sina i unuka i idu kasnije zajedno na Maksimir. Igra se protiv Slobode iz Tuzle. Vrijeme vani baš nije najljepše. Hladno je i ima snijega, ali dobro; ne smeta to. Djed je cijeli tjedan čitao u novinama o tome i najbolje ne bi niti jeo nego bi se odmah zaputio prema Maksimiru. Iako je već skoro pa odustao od toga da će doživjeti Dinamov naslov, nešto mu ne da mira i govori sinu kako je ovo možda "ta" sezona. Sin se sjeća zadnjeg naslova. Bio je klinac. Skeptičan je, ne može Dinamo bit prvak pored ovih Iz Beograda. Više su tu sile. Najmlađi član obitelji još nije toliko svjestan svega, ali osjeća nešto prema Dinamu i jedva čeka utakmicu. Ručak traje, a dečki samo o Dinamu. Ženske članice obitelji su već pomalo ljute jer samo o tome pričaju. Ručak je gotov. Dečki odlaze prema Maksmiru uzbuđeni. Popiti će si još gemišt prije da smire živce. Mali će neki sok. Otac ima na glavi dinamov šeširić. Svi ga imaju. Djed i dalje vjeruje svom starom običnom šeširu. Zbog ručka se malo kasnije dolazi jer ima još sat do utakmice. Djed kaže da se ne očekuje previše ljudi, vjerojatno oko 10 tisuća. Da ne duljim, utakmica završava i Dinamo dobiva. Dečki se rastaju uz naredbu djeda da se idućih dana mora nabaviti karte za Sarajevo. Sarajevo je dobro ove sezone, a možda bude i ljepše vrijeme nego danas. Otac i sin odlaze doma, mali ipak ima još zadaću za napisati. Klinac, normalno od uzbuđenja ne može niti misliti na školu. Iz njegove sobe se samo čuje: "iiiiii Mlinariććć, to je 1:0 za Dinamo". Slični povici čuju se još par puta, samo se mijenjaju imena strijelaca (Mlinarić, Deverić, Kranjčar i Cerin). Klinac udara mali jastuk i simulira golove sa današnje utakmice i najdraže bi da sutra već igra njegov Dinamo. Mama se ljuti i dere na klinca. Otac ga samo gleda te se nasmije. I klinac se nasmije njemu iako će možda za par minuta dobiti od mame po guzici.

Ova priča je plod moje mašte, a temelje ima u ovom videu: https://youtu.be/IobdB89ZvaU?t=79
Junaci moje priče ulaze na istok i uživaju na utakmici. Iako je snimka sa Budućnosti vjerujem da je cijele sezone bili slično.

E sad, odakle meni ovakvo stanje uma i da o ovome razmišljam. Sve je počelo negdje krajem 2001. kad je stari u boravku gledao teletekst. Još je bila stranica 303 za hnl mislim. Sjećam se da sam ga pitao za koga navija. Rekao je da za Dinamo, ali da ja mogu navijati za koga želim. Sreća pa sam se i ja odlučio za Dinamo. Uz Dinamo sam navijao i za Šibenik. Slučajnost, stvarno. Nakon toga sam svaku utakmicu gledao na tv-u, a ako nije bio prijenos onda uvijek slušao na radiju. Nekad kad je bila neka pripremna utakmica u npr. Švicarskoj bi upalio kladionicu na teletekstu i pratio rezultat (bio sam 2 osnovne haha). Da sad ne pišem previše jer sam već puno napisao; zbog Dinama sam kao mali tugovao, plakao, ali se nekad i živcirao više od vršnjaka. Pošto sam iz malog mjesta nije baš bilo razumijavanja za pretjeranu ljubav prema Dinamu, a pogotovo za navijačku subkulturu. I danas je tako, ali se nekako držim. Drži me ono gore maštanje i razmišljanje o Dinamu kakav je nekad bio. Stari me naprimjer, nikad nije vodio na utakmice niti mi kupovao nešto dinamovo. On je načelno uvijek navijao za Dinamo, ali je to sve bilo onak (pogledat na tv nekad i ništa više). Tako da sam ja desetak godina živio odvojen od svog Dinama i maštao o danu kada ću doći u Zagreb. Sjećam se utakmice protiv Fulhama tamo, i tak, utakmica je bila kasno pa su me moji potjerali spavat. Nisam to mogao dopustit pa sam se spustio na drvene stepenice koje škripe i slušao ono što se dalo čuti od tv-a (stari ostao gledat). I tako zabije Olić gol i ja trznem i stepenice zaškripe i eto belaja. Sjećam se da sam tamo negdje 2006. namještao antenu da mogu gledat tada meni nepoznatu televiziju, neki Z1 i to samo zato da gledam onu emisiju TV Dinamo. Također negdje u to vrijeme, možda malo kasnije je na radiju bila emisija o Dinamu. Išla je ponedjeljkom mislim. Slušao sam to cijelo ljeto, a onda je počela škola. Prva 2 ili 3 ponedjeljka kak je škola počela u 9 mj sam se misteriozno razbolio i dolazio doma oko 11 prijepodne da slušam. Na moju nesreću, stara mi je tada ponedjeljkom radila poslijepodne i skužila je da meni zapravo ništa nije. Mislili su onda da me tuku u školi i da tak bježim od nasilnika, a ja sam bježao svom Dinamu; u neki svoj svijet. Nisam nikad imao neki dres kao mali, ali sam imao plavu majicu sa brojem 4 iza. Normalno, Goce. Svu sam ogradu na dvorištu uništio glumeći ga, a i sam sebi sam uspio u žaru borbe slomiti ruku hahah Uz Sportske novosti sam doslovno naučio čitat, a skupljao sam i razne dinamove postere i magazine. Bilo je raznih rituala. 2012 sam upisao fakultet i napokon sam mogao pokazati svu svoju ljubav. Nažalost, nije bilo baš tako s obzirom na situaciju. Kao i svi, išao svuda i pretrpio svašta. Nekad se i pitajući: čemu to? Ako se pitaš, pročitaj sve ovo. Faks se nekako završio. Opet sam u svom malom gradu. Radim. I dalje idem na skoro svaku utakmicu. Svaka mi je gostojuća. Ali ne dam se. Ja sam možda nekako zadnja generacija koja je mogla uhvatit dobru atmosferu na stadionu. Barem preko tv-a. Možda više nikad ne budem osjećao Dinamo kao što sam ga osjećao kad sam bio mali. Ne zato što se Dinamo nikad neće vratit nego jer vjerojatno kao dijete sve drugačije gledaš. Za neke je možda kasno, ali nije kasno da budem otac ili djed iz one gore priče. Sreća tog djeteta možda će biti najveći dar za ovu borbu. Ali, vjerujem da ću se još jednom sigurno u životu veselit ili plakat zbog tog Dinama kao kad sam bio klinac. BIT ĆEŠ OPET DINAMO!

Ja dolazim iz radnicke obitelji. Tata i ja smo uvijek pratili ne samo nogomet nego i sve ostale sportove. Ja jednostavno nisam imao od koga vidjeti i "dobiti" ljubav prema Dinamu jer je tata bio obicni nogometni zaljubljenik koji ce vikendom pogledati sve tekme HNL-a, Premier league i još nekih tekmi iz lige petice koje su mu zanimljive.

Bilo je to ljeto 2013. godine. Na Novoj Tv se prikazivala reklama kako ce oni sutradan prenositi tekmu Dinamo-Hajduk (superkup). Odmah sam otisao kod frenda i pitao ga za koga ce navijati. S obzirom da su u nasoj blizini bili njegov tata i stric odmah su mu poceli namigivati i time davati znakove da kaze da ce navijati za Hajduk s obzirom da su oni rođeni u Dalmaciji i oduvijek su Hajdukovci ali ne zagrizeni nego oni koji se mozda pogledati par tekmi ali na TV-u. Frend je naravno rekao da ce navijati za Hajduk i to je u meni odmah probudilo neki inat te sam mu stalno nabijao na nos kako ce to Dinamo lako dobiti te da Hajduk nema sanse. Kada je dosao dan tekme bio sam jako nestrpljiv da tekma pocne. Nekoliko dana prije tekme sam slavio rođendan i moji su me pitali kaj da mi kupe pa sam ja rekao da hocu Dinamovu majicu a uz to sam dobio i plavi ruksak Dinama od Diadore. Nakon te tekme mi se Dinamo poceo priblizavati sve vise no jednostavno to nije bilo to. Na tekme jos nisam poceo ici i a ni starom se nije dalo da me vodi jer je radio dosta i di da me jos nakon posla vodi na tekmu. On je uvijek bio toga "Sta cu ici na stadion i gledati tekmu s onakvog istoka ako mogu gledati na TV-u" mada je tu veliku ulogu igrao i bojkot protiv Mamica pa je to bio dodatan razlog da me ne vodi zbog tzv. huligana.

Frend iz razreda i s kvarta je nakon nekog vremena poceo ici na tekme na istok sa starim i stricem jer su oni bili veliki Dinamovci, Boysi i jednostavno su tako i njega odgajali. Sjecam se tekme Dinamo-Rijeka 2014. (4-0) te se sjecam da su Boysi u to vrijeme isli na istok. Hodajuci kroz kvart sam vidio da letke po stupovima na kojima je pisao kolko se sjecam "DINAMO-RIJEKA, 15h, SVI NA ISTOK". Starog sam pitao jel bi me htio odvest na tekmu no dobio sam ocekivani odgovor.

I tako, nakon toliko provedenog vremena pred TV-om u skoli je profa iz tjelesnog dijelila vouchere za tekmu protiv Hajduka, to je bilo pred kraj sezone 2014/15. Ja sam uzeo 1 voucher s kojim su se mogle podic 2 karte za istok. Pitao sam starog da odemo na tu tekmu i on je izenađujuce reko moze. Nakon te tekme je pocela moja ljubav prema Dinamu. Te iste 2015. se igrala i tekma Dinamo-Skenderbeu (kvalifikacije za LP). Kad sam se probudio nazvala su me 2 bratica i pitala jel bi s njima htio ici na tekmu na sto sam ja odmah bez razmisljanja rekao moze. Za bratice bi mogao rec da su Dinamovci ali ne toliki da bi sad odvojili vrijeme i otisli na neku tekmu HNL-a.

Nakog nekog vremena sam ponekad odlazio na tekme s frendom, njegovim starim i stricem no ne uvijek jer je tad u mene usla ona recenica "Zasto bi isao na tekmu ak mogu gledat na TV-u". Nakon te tekme sa Skenderbeu-om mi je bilo i normalno da dobijem za rođendan kao poklon nesto Dinamovo.

Nakon toga je opet uslijedilo vrijeme kada sam tekme gledao na Tv-u. Slijedi upisivanje u srednju i tada sam se odvojio od ekipe s kvarta. Frenda iz srednje sam nagovarao par puta da odemo na tekme. Trebali smo ici na tekmu protiv Benfice no nismo uspjeli kupiti karte na vrijeme. Poslje toga smo otisli na 2-3 tekme HNL-a i jednu Superkupa, onu protiv Rijeke. Njega mi se vise nije dalo nagovarati da odemo jer on nije bio Dinamovac pa sam i ja od toliko nagovaranja izgubio volju da odem na tekmu. Nakon par mjeseci sam se ponovno sastao s ekipom s kvarta. S obzirom da sam kod njih vidio clanske iskaznice odmah sam se i ja morao ici uclaniti. Dolazi tekma protiv Osijeka, frend mi salje poruku da odemo na tekmu i tako zove sve koga zna. Ja i jos jedan frend smo rekli da cemo ici na istok a par njih s kvarta je otislo na sjever jer su oni i prije isli tam. Na istok smo frend i ja isli sve dok nas ostala ekipa s kvarta nije odvukla na tekmu Futsal Dinama i Splita u Ciboni krajem prosle godine. Otisli smo s njima među Boyse i od tada idem na sjever svaku tekmu.

Jos pripadam ekipi U18 (ali ne jos dugo :grin: ), od tuda je i moj nick za forum. Svaka cast onom kom se dalo ovo uopce citat :lol: , za vas starije koji imate stotine tekmi u nogama ce ova prica bit vjerojatno cudna i dosadna s obzirom da sam po meni relativno kasno poceo ici na tekme, ali eto. Toliko od mene

I tako, nakon toliko provedenog vremena pred TV-om u skoli je profa iz tjelesnog dijelila vouchere za tekmu protiv Hajduka, to je bilo pred kraj sezone 2014/15. Ja sam uzeo 1 voucher s kojim su se mogle podic 2 karte za istok. Pitao sam starog da odemo na tu tekmu i on je izenađujuce reko moze. Nakon te tekme je pocela moja ljubav prema Dinamu. — NewGeneration

Ovaj dio mi je jako zanimljiv.... Vjerujem da vas nema puno koji su se na ovaj način zakačili

A neki mislite da je PR Dinama los :rofl:

Ovaj dio mi je jako zanimljiv.... Vjerujem da vas nema puno koji su se na ovaj način zakačili — Bosna86

I mene začudilo. Ali drago mi da je bar nekaj dobrog donijela ta nesretna akcija. Super priče dečki :up:

Samo da se još malo nadovežem na onu svoju priču. Stavljam izvještaj iz novina sa utakmice protiv Slobode na kojoj su bili djed, otac i sin te izvještaj protiv Sarajeva. Djed, stara iskusnjara je zaista bio u pravu. Vrijeme protiv Sarajeva je bilo nešto bolje, a i naroda je bilo puno, puno više. A i karte se isplatilo nabavljati ;)

Čestitke na postu i iskrenosti. :clap:

Stvarno čudna priča. Ja evo imam prijatelja koji navija za Hajduk i za Cibonu (čovjek stvarno prati oba kluba, Cibonu pogotovo), ali ovo nisam još vidio. Al dobro, samo nemoj više mijenjati strane haha ;)

Ja evo imam prijatelja koji navija za Hajduk i za Cibonu (čovjek stvarno prati oba kluba, Cibonu pogotovo) — Miro93

Meni ovo cak nije ni cudno. Moj stari je nakon rata navijao za Hajduk i Cibonu. Takodjer imam frenda koji navija za Hajduk i Cibonu. To mi dodje pod normalno :rofl: Znam jos tovara koji nisu neki navijaci Cibone, al da ih pitas i da moraju birati rekli bi Cibona. Simpatizari da tako kazem. Al dobro, to su cari kod nas koji nismo iz Zagreba, nismo vezani za jedan grad pa ti dodje pod normalno navijanje za Hajduk i Cibonu, jer te realno ne dira relacija Zagreb - Split.

Hajduk i Cibona nije neobično, znam ih dosta.

@domobran86, stvarno čudna i zanimljiva priča. Kako veli deda, svaka čast na iskrenosti.

Nego daj podijeli malo post na pasuse, puno lakše bi se onda čitalo. :sweat:

Nesto nas zanima. Ne moras postavljati link, kopirati pricu i slicno, ali nam reci jesil ikad napisao post na nekom forumu Rijeke gdje si pisao kako si bio navijac Dinama, pa Hajduka i onda si na kraju 'otkrio' Rijeku?

Ne moras ni odgovoriti na pitanje. Ne mislim nista lose, onako iz zafrkancije pitam.

Nisam. Odlazio sam u Rijeku u tajnosti kao što i danas rijetko pričam da sam uopće navijač. Bio sam član hocu.ri foruma ali sam vrlo brzo maknut jer su admini i cijela ekipa zadnja govna na planeti i misle da su iznad svih ostalih pa sam puko i jebo mater adminu i pobro ban.

Bio sam član hocu.ri foruma ali sam vrlo brzo maknut jer su admini i cijela ekipa zadnja govna na planeti i misle da su iznad svih ostalih pa sam puko i jebo mater adminu i pobro ban. — domobran86

Pa što si uspio u to kratko vrijeme napisati da su te odmah maknuli? :blush:

pa sam puko i jebo mater adminu i pobro ban. — domobran86

@marcio amoroso @deda @Eduardo @markoli

Moramo bit fini prema ovom decku :rofl:


Sala mala. Dobro ti nama dosao na forum. Tu postuj pravila i nece te se gnjaviti. I ne mijenjaj strane vise :cool: