Meni je stari cak nesto malo igrao za hajduk u mlađim kategorijama.

66 nastupa, 17 golova, nije to tako malo :smile:

ne, ne, znam da znaš da se regrutiraju i van Zagreba, poanta je u tome da ak Dinamo nije samo ili nije prvenstveno zagrebački klub, onda nije tako jako čudno da osim što za njega navijaju mnogi van Zagreba, ne navijaju neki koji su u Zagrebu.

Meni Zagreb podrazumijeva i Dinamo. Onima dalmatinskog porijekla - ne nužno. Kao što mnogi Riječani nisu navijali za Rijeku do '90., nego nerijetko za Zvezdu/Partizan.

Velim, i meni je normalno da onaj ko odrasta u Zagrebu, odrasta uz Dinamo. Ali identiteti, koliko god fluidni bili, ipak nisu čarape. :)

Kao Imoćanin odrastao u Zagrebu koji poznaje puno ljudi s baš takvom pozadinom i pričom...

Mislim da je omjer din/haj prve generacije, dakle djece čiji su roditelji u nekom trenutku studija/posla došli u Zagreb, prilično sličan kao i kod njihovih vršnjaka u Imotskom. Nekih 80 % u korist Hajduka. Sudim na relativno malom uzorku, ali mislim da nisam puno fulao.

S tim da u zadnje vrijeme i dolje pomalo jača niželigaška scena i ljudi sve češće kao svoj prvi klub prepoznaju Croatiju iz Zmijavaca ili Kamen iz Ivanbegovine, pa onda Hajduk. Ali okej, to su manje više sredine koje su oduvijek navikle na takvo neko dvojno navijačko državljanstvo.

Kod mene je počelo skoro pa iz isključivog dišpeta. Prva riječ koju sam uspio pročitati u životu bila je Dinamo i što su mi agresivnije pokušavali gurati hajdučiju kao dio mog naslijeđa, to me to snažnije odbijalo.

Priča mi stari da smo jednom na putu prema dolje vozili susjede u Split i sjeli u konobu na ručak. Imao sam možda četiri godine i normalno prespavao cijeli put do Splita tako da sam bio pun energije. Dok su ovi pričali za stolom meni je bilo dosadno i dosađivao sam bendu/klapi koji je svirao živu muziku. I u jednom trenutku sam im bio valjda simpatičan pa su mi dali mikrofon i rekli da pokrenem neku pjesmu, a ja ni pet ni šest nego "i u nebo s njim i u pakao" :lol:

Čak je ispala i simpatična scena i nije bilo nikakvih problema, ali eto, s 4 godine već imam neko sjećanje u kojem sam već jasno bio formiran.

:monkey: valja nekad i prešutit.. :joke: — Neki tip sa Zapada

Neka, ja se svojih roditelja ne stidim. Uostalom, ja nisam oni. Stari je imao taj neki cudan stil podrzavanja klubova. Bio je veliki fanatik i navijac Cibone, te onako sa strane Zvezde, mada je vise volio nogomet nego kosarku. Tek kasnije kad sam odrastao sam shvatio koliko to nema smisla :lol:

Meni kao rođenom Zagrepčanu i purgeru po filingu i odgoju apsolutno nije jasno kako netko tko je rođen u Zagrebu ne navija za Dinamo, već za Hajduk.
Čak ako netko ima porjeklo odozdola neka navija za Hajduk, ali apsolutno ne bi smio imati neku mržnju prema Zagrebu i Dinamu jer tu živi.
Meni je cijela familija za Dinamo, oduvijek i zauvijek.

ma kaj bi se stidio, pa nisi Nijemac 60ih.. :)

Kad smo kod Zvezde, evo baš priče od danas.. Sin i ja hodamo prema igralištu, on nosi Adidas loptu s motivima Lige prvaka.
Veli - gle tata, zvijezda na lopti, a možda i ja budem zvijezda.
- Moguće, samo nek nije crvena.. :wink:
- haha, ak mi Crvena zvezda da ugovor, ja ću ga poderati!
- ma ne moraš ga baš poderati, možeš im reći da te ne zanima prelazak u njihov klub i neće ti ni nuditi ugovor
- to se može? Pa super, onda ću odma' i Hajduku i Rijeci reć' da me ne moraju tražit'.

:lol:

S obzirom da živim vani, to mi je vrlo lako za shvatiti... Ja idem na faks, posao, okružen sam ljudima koji navijaju za lokalne klubove a mene boli neka stvar... U ovom slučaju družiš se sa ljudima sličnim sebi, brijete oko svojih stvari a ove druge i ako si okružen njima uopće ne doživljavaš

A bilo je kod nas (malo sjevernije od Zagreba) par klinaca koji su se 2005. kao preobratili na Hajduk. Najglasniji od njih (inače poznat po tome da su ga svi smatrali velikom p*čkom) je čak počeo crtati okolo po ulici Hajdukov grb, pričati da je Dinamo kao beznačajan klub u usporedbi s veličinom Hajduka i da sad u narednih 10 godina nema šanse za naslov.

Pobral je par onih laganih odgojnih od starijh u našoj ekipi, zašutio. Mislim da je niti godinu-dvije kasnije već šetao okolo u dinamovom dresu i naravno negirao da je ikad uopće pomišljal navijati za Hajduk. Ne iz nekog straha jer je bio klinac i nitko ne bi napravio nekaj klincu od 14-15 nego čisto jer je baš bio p*čka koja se okretala kako vjetar puše.

Isto tako sam godinama slušao priče o nekoj ekipi iz susjednog "kvarta" (kod nas se baš ne djeli grad tolko na kvartove ali to je najbliži pojam koji budu svi razumjeli) koja je kao cijela navijala za Hajduk. Pa onda konstantne priče starijih iz ekipe kako ih se konstantno šamara i u nogometu i odgojno i da nitko od njih nema muda da dođe na naš teritorij...al nekako mi je to uvijek zvučalo ko priče za nas mlađe...

Poanta svega je da se kod nas navijanje za Hajduk uvijek povezivalo s p*čkama xD

Meni kao rođenom Zagrepčanu i purgeru po filingu i odgoju apsolutno nije jasno kako netko tko je rođen u Zagrebu ne navija za Dinamo, već za Hajduk.
Čak ako netko ima porjeklo odozdola neka navija za Hajduk, ali apsolutno ne bi smio imati neku mržnju prema Zagrebu i Dinamu jer tu živi.
Meni je cijela familija za Dinamo, oduvijek i zauvijek. — ZGV

Ha gledaj to iz druge perspektive. Da ti se život posloži da se moraš odseliti u Osijek/Split/bilo gdje, jel bi se "pobrinuo" da ti djeca navijaju za Dinamo?

Nisam upoznao nijednog Dalmatinca (podrijetlom) da se tu rodio, a da mrzi Zagreb. Dinamo je već druga priča, ali to mi je čak i normalno u jednu ruku.

Meni to isto nije čudno, kak sam i rekao i ja sam vrlo lako mogao biti hajdukovac da se stari malo više potrudio, hvala mu kaj mi je ostavio izbor. :) Al kak @Zambatine škude veli drugo je da se mrzi grad u kojem živiš.
S druge strane ima i kombinacija di je netko navijač hajduka u Zagrebu i... Cibone.

Kakvih super priča ovdje ima, dala bi se složiti jedna monografija.

Kad se okrenem zapravo je pravo čudo kako sam postao i ostao dinamovac.
Ne samo da je najuža obitelj hajdučka nego i šira. Pradida je bio hajdukovac koji je kao mlad preselio iz Dalmacije u Slavoniju u onim vlakovima bez voznog reda. Pa su onda i ujaci od stare isto bili hajdukovci i njihova djeca. Jedan bratić od stare koji je živio na Bukovcu je bio dinamovac tj. još uvijek je pa smo se nas dvojica odmah skompali. Sjećam se jednom na Bukovcu kad je on komentirao pa kak ne bi navijao za dinamo kad su mi tu niz ulicu, a pradida šuti, šuti i nakon dvije minute samo promrsi - ne bih za njih navijao ni da su mi u dvorištu. :grin: :lol:

Ma stari nije ni trudio da od mene napravi Hajdukovca. Jednostavno lik nije nikad pratio HNL previše pa nije preslo na mene. Plus lik je valjda sam sebe sabotirao sto me je vodio na Maksimir dok sam bio mali plus Virovitica navija za Dinamo pa nije ni čudo.

Čitajući ovu temu ispada da na Zoni ima više ljudi kojima su roditelji hajdukovci nego dinamovci :gasp:

Eto, koliko je Dinamo magično privlačan.. :cool: