Da smo iskrcali 5 milja za Galesica pa onda nebi srao.
A de je taj debil bil kad smo kupili Leskovica, Čabraju, Štefulja, Bockaja.. jebote igraci koje smo platili cca 7 milijuna eura.

imamo SDa i trenera koji ne kroje momčad prema novinskim člancima. tak da tata Živković malo razmisli postoji li bolji način za potrošiti lovu kojom maže novinarska pera.

cak nebi rekel da su to clanci po naputku Zivkovica seniora.
Najlakse je srati po stoperima.. jer uvijek nekaj zajebu.. kaj je normalno.

Ocito je da smo promijenili kurs sportske politike.. i u Hnl ubrizgali samo 700 keka.. i to za naseg igraca.

A nasim novinarima je definitivno omiljen sport srati po Dinamu.. i kad kritike imaju i kad nemaju smisla.

,,Bilo bi vrijeme da netko prekine tu medijsku pustolovinu zadovoljnoga Predraga, koji ovdje zarađuje više nego što je mogao zamisliti, nije mogao ni sanjati da će na temelju svoga skromnoga znanja ikada pisati za velike novine poput Jutarnjeg. Naravno da je Jurišić sretan u Zagrebu, ali čtatelji Jutarnjeg nisu ni sretni ni zadovoljni što moraju čitati njegove tekstove, a neki su mlađi “klinci” istodobno poslani u druge, manje ugledne redakcije."

Može li ovako?

Šalji mu na mail

Kako je već napisano, nije problem ako je stvarno neka konstruktivna kritika, nemam ni najmanje problema s tim, ali ovo je teški gemišt od teksta što je gospon napisao. Pa, eto, malo igre riječima i nek vidi kako je to lijepo. Bar danas ih se može barem zajebavat lakše nego ikad.

Pogodi ko sam:

"Ne kaže se bez razloga da uspjeh nekog kluba ovisi o simbiozi igrača, trenera, uprave i navijača, da bez tog načela ‘quatro stagione‘ nema velikih rezultata."

Vratio se dobri stari kvatro stađone formađi.

Pretpostavljam da nisam jedini koji se ovako osjeca, a sapun sa slike me jucer na neki neobjasnjivi nacin potaknuo da prenesem svoje misli na papir.

Naime, prilicno me zivcira pljuvanje po Maksimiru za svih strana, kao najvecem ruglu na kugli zemaljskoj, kao da se radi o nekoj gradevini iz Chernobila.

Da, stvarno je tesko naci lijepe rijeci o stadionu s tri upotrebljive tribine bez krova na kojima otpadaju plocice i viri armatura.. ali meni ovaj Maksimir, bas u ovakvom stanju kakvom je sada, jednostavno ima dusu.

Ne mogu reci da nebi Maksimir mijenjao za novi stadion, ali vec sam sada siguran da ce mi jednog dana faliti ‘onaj stari’. Faliti ce mi bocice sa sapunom, pokvarene pipe u WC-ima, miris tih WC-a koje je najbolje opisao nas voljeni Georg Koch.. falit ce mi svaka tekma na kojoj sam pokisnuo, a na kojoj se razmjerno s pojacavanjem kise pojacavalo i navijanje.

Zato lesinari, odjebite od naseg Maksimira i ostanite doma, kao i svih ovih godina.

[img]http://

hvala kolega sto me spominjes, te sto me niste zaboravili.
Ich liebe dir.

kladim se da novi stadion, kad bude gotov tamo 2035.godine neće imati ni blizu ovako dobre pločice u wc-u, sa savršeno urađenim fugama. Nepalci to jednostavno ne umiju napraviti kao naši ljudi.

Pogledajte taj sklad linija.