S repkom se dogodila ista stvar kao i s najbogatijim klubovima lige petice. Izgubili su se pravi domicilni navijači i zamijenjeni su s likovima kojima oči čine slovo V ili su na stadionu u haljinama karakterističnima za bliski istok uz neizostavne rekvizite poput selfie štapa i iPada koji im služi kao kamera.

Utakmice repke su postale event gdje je važno biti viđen/prisutan, a lako ćemo za sama događanja na zelenom terenu.

A kak bi po vama trebali izgledati i što raditi navijači reprezentacije na velikom natjecanju?
Nekakva ultra navijačka skupina ili što?

Poanta reprezentacije, velikih natjecanja je upravo to, za nju navijaju manje-više svi, masa, čak i oni koji nogomet inače baš i ne prate. Sad, presjek našeg društva je takav da ima žena, djece, muškaraca, staraca, ljudi koji vole snimati, oblačiti svakakve navijačke majice, obojati kosu, facu, slikati, snimati, objavljivati po društvenim mrežama, slušati cajke, itd, itd...

Ne možete neku utakmicu reprezentacije na velikom natjecanju uspoređivati sa gostovanjem navijača nogometnog kluba, gdje je homogenost valjda 99%.

Možete se opustiti i prepustiti tom cirkusu takav kakav jest ili biti hejteri...

Prepustite se ljudi cirkusu, lagano dres, pivica i neka igre počnu, boli me uvo, dinamo imamo, a ovo će uvijek bit cirkus, takav smo narod

Možete se opustiti i prepustiti tom cirkusu takav kakav jest ili biti hejteri... — db-izbjeglica

Nema ili ili - prepustit ću se i bit ću hejter!

Takav smo narod? Pa svugdje je isto gdje je nogomet na iole vecoj razini.
Pravi, vaki naki bla bla.. potpis na db-a. Sta ste napeti stalno..

Pa mislim, 90 posto utakmica naše reprezentacije u Hrvatskoj je uglavnom muk i šutnja. Međunarodne na prvenstvima kako tako, na mahove mi se čini. Na Ligi nacija u Nizozemskoj je bilo ok, ali sve ostalo mi se čini dosta tragično navijanje u odnosu na 2006. ili 2008.

Reprezentacija je postala kazališna, a nije bila takva. Jel to uspjeh Uvijek Vjerni i HNS-a, da se ne bi ponovila neka ljuta Malta opet? Vjerojatno. Možda to i je dobro, ali ja osobno nisam fan.

To je sve normalno kad su u pitanju velika natjecanja. Mene muči što ću mjesec dana u HRT studiju slušati Marija Cvitanovića, Carevića, a i Jeličić je sinoć imao privatni show. Uz njih su tu kao urednici i voditelji studijskih emisija Viki Ivanović i Ivan Dorian Molnar, koji će se mijenjati na dnevnoj bazi. Stjepan Balog komentira tekme... nikad gora i iritantnija ekipa.

Ok ok, a zasto mora bit ekstra navijanje da bi se uzivalo u prvenstvu ili utakmici? Naravno da je ljepse uz huk sa tribina, al ono..

Ima opcija Slayer, Megadath ili Machine head prije, poslije i na poluvremenu. Tko će slušat te luđake u studiju...

Ma uzivat cu ja svakako u utakmicama i prvenstvu, žalim što nisam otkaz dobio da gledam svaku utakmicu haha, ali postoji taj dio oko reprezentacije koji mi smeta jbg, pogotovo uz frustracije da nitko ali nitko od moje šire ekipe nije dobio karte, a neki poslovnjaci s kojima suradujem eto imaju za sve tri tekme. Al to je vec druga tema, jel.

dio oko karata kuzim, mi smo prijavili uzu rodbinu i na kraju dobili na neke koji nogomet u zivotu nisu pogledali.. plus drugi i treci krug bjesomucno klikanje..

Možete se opustiti i prepustiti tom cirkusu takav kakav jest ili biti hejteri... — db-izbjeglica

Ne moram biti hejter, mogu biti ravnodušan. Ravnodušan na svu tu pompu. Napisao sam već da sam išao po svim tim prvenstvima. Ali kad se sjetim prvog na kojem sam bio '98 u Francuskoj kao klinac od niti 20 godina i zadnjeg na kojem sam bio u Rusiji, to je nebo i zemlja u sastavu ljudi na stadionima. Tada ogroman naboj, emocije, navijanje, a u Rusiji sam skužio da sam tamo samo zato kak se ono kaže da mi guzica vidi puta. Imam sjećaj da je sve nekako fake, ljudi prate nogomet samo tih mjesec dana svake 2 godine. Ili je stvar u tome da sam sad stariji i zato mi je sve to postalo smiješno i dosadno.

Da, kad usporedim emocije na Euru 1996., znači prvom velikom natjecanju na koje smo se plasirali, pa onda totalnu ludnicu zbog odličnog razultata na SP-u 1998. Onda slabije godine pa "buđenje" na EP-u 2008. koje je na žalost kulminiralo jednim od najvećih (negativnih) šokova u povijesti našeg nogometa. Nakon toga više nisam imao takvih emocija.

No opet, kad pogledaš na to onako "sa strane", zvučimo kao prosječni starci kad gunđaju kako je "u njihovo vrijeme sve bilo bolje" :sweat:

No opet, kad pogledaš na to onako "sa strane", zvučimo kao prosječni starci kad gunđaju kako je "u njihovo vrijeme sve bilo bolje" :sweat: — xavier

Baš htio napisati... dečki, bili ste skoro pa 30 godina mlađi, a svijet je bio sasvim neko drugačije mjesto.

Meni možda i najjača atmosfera ikada na utakmicama reprezentacije je bila u Berlinu 2006. Baš me zanima kak će to sutra izgledat