Baš tako deda.

Dakle moje razilaženje u tome da je d=G, se svodi isključivo na to da bi Dinamo kao klub i institucija ove godine trebao proslavit 78. godina. A to mislim da si ti skužio.

A 26.04. bi se trebao proslavit rođendan, ne Dinama, ne “purgerskog kluba” kako nam to Tomašević prezentira.. već Građanskog koji je na kraju bio ključan da Dinamo bude onakav kakvog ga volimo. Ponos Zagrepčana, Hrvata, klub bez kojeg vjerojatno ne bi nikad stekli ove razine slave.

ovako promatrajući, izgleda mi da je ova generacija navijača 90-ih bila da bi se dinamo zvao građanski, a ne dinamo.

Ja sam definitivno bio za Građanski, ali nakon gluposti koje je Tuđman nametao godinama, danas sam za ostanak imena Građanski nogometni klub Dinamo, skraćeno Dinamo.

I vjerujem da je 91 vraćeno ime Građanski da bi i dan danas stajalo i bilo prihvaćeno.

Ja nemam informaciju kako je išao pravni proces gašenja prijeratnih klubova, ako ga je bilo. — Mlađi referent

“Posljednju službenu utakmicu Građanski je odigrao 1. svibnja 1945. godine, a nedugo nakon te utakmice, kasnije u svibnju 1945. donijeta je Odluka o ukidanju klubova koju je potpisao tadašnji ministar zdravlja dr. Aleksandar Koharević. U odluci kojom je ukinut i Građanski stoji (cit.) „Rješavam da se raspuste uprave svih športskih saveza, podsaveza, župa, klubova i ostalih fiskulturnih društava na području Federalne Hrvatske, a koje su djelovale za vrijeme okupacije 10. travnja 1941. do Oslobođenja. Sva pokretna i nepokretna imovina športskih foruma i raspuštenih klubova povjerava se do daljnje odredbe na čuvanje i raspolaganje Zemaljskom fizkulturnom odboru Hrvatske.“
Po završetku Drugog svjetskog rata i nakon odluke o ukidanju nogometnih klubova nova je vlast krenula sa osnivanjem fiskulturnih društava koje su, po uzoru na sovjetski model, bile osnivane na bazi sindikalnih struktura komunalnih poduzeća. 08. lipnja 1945. bivši je igrač HAŠK-a Ico Hitrec u tadašnjem časopisu “Vjesnik“ izdao poziv (cit.) „Pozivaju se športaši Gradske električne centrale, Plinare, Zagrebačkog električnog tramvaja, Klaonice i Gradskog poglavarstva – da dođu na osnivačku skupštinu fizkluturnog društva komunalnih poduzeća koja će se održati 09. lipnja 1945. godine u 18:00 sati u kino-dvorani Gradskih poduzeća u Gundulićevoj ulici broj 32/V – Akcioni odbor.“. Osnivačku skupštinu vodio je Bruno Volčanšek, a za prvog predsjednik FD Dinama izabran je Herman Mattes, dok je Ico Hitrec izabran za pročelnika odbora Dinamove sekcije za nogomet. Uz Hitreca, ostali članovi odbora nogometne sekcije Dinama bili su i Milan Šarić, Ivan Zmajšek te Adalbert Mraz. Tako je FD Dinamo osnovan 09. lipnja 1945., manje od mjesec dana nakon odluke kojom je ukinut Građanski, a tek nešto više od mjesec dana nakon posljednje službene utakmice Građanskog 01. svibnja 1945. FD Dinamo se tako samo „nadovezao“ na Građanski, a čemu svjedoče najava utakmice između Hajduka i Dinama od 05. kolovoza 1945. najavljena kao “Hajduk-Građanski (Dinamo)“ i knjiga „Zlatni jubilej Zagrebačkog nogometnog saveza“, izdana 1970., jedna od rijetkih iz doba SFRJ koja priznaje poveznicu između Građanskog i Dinama. U toj je knjizi izričito navedeno kako je jedan od članova ZNS-a “Dinamo i njegov prethodnik Građanski“. Dinamo je zadržao plavu boju dresova, trenera, članove upravnog odbora te većinu igrača bivšeg Građanskog. Osim toga, Dinamo je od svog osnutka 1945. pa do 1948. domaće utakmice igrao na stadionu Građanskog u Koturaškoj ulici. Također, nadimci “purgeri“, “modri“ i “plavi“ koji su korišteni za igrače Građanskog korišteni su, a koriste se i danas, za igrače Dinama. Samim time je razvidno kako zagrebačka publika nije smatrala da se radi o nekom novoosnovanom klubu, bez povijesnih korijena, nego da se radi samo o pukoj promjeni imena njihovog kluba, a čemu svjedoči i velika posjećenost svih utakmica Dinama već od samog “osnutka“. Vezu Građanskog i Dinama, naposljetku potvrđuje i današnji grb Dinama koji je izrađen upravo po uzoru na grb Građanskog.

Ime Dinamo je na osnivačkoj skupštini jednoglasno prihvaćeno, međutim u literaturi se spominje nekoliko različitih tzv. “kumova“ imena Dinamo. Po Frediju Krameru to je Ivica Medarić, bivši nogometaš Građanskog i jedan od osnivača kluba koji je o tome sam posvjedočio 1989. u časopisu Dinamova revija. Po Peri Zlataru predlagatelj imena Dinamo je Nikola Duković, također bivši igrač Građanskog, a kasnije i HAŠK-a. Navodno je Duković na osnivačkoj skupštini rekao (cit.) “Dinamo je motor, pokretačka snaga strojeva bez kojih se ne može zamisliti većina komunalnih poduzeća kao što su: električna centrala, plinara, vodovod, tramvaj i tome slično.“ Zanimljivo, Miroslav Tomašević u svojoj knjizi citira bivšeg predsjednika Dinama Marka Belinića koji je rekao (cit.) “Građanski je svoje uporište imao u Zagrebačkoj električnoj centrali gdje su radili i njegovi igrači Franjo Wölfl, August Lešnik i mnogi drugi. Wölfl je predložio ime Dinamo, što će označiti vezu između kluba i električne centrale.“ Nadalje, spominje i navode nekih svjedoka osnivačke skupštine FD Dinama koji tvrde da je ime predložio Milan Šarić, kasniji član upravnog odbora nogometne sekcije FD Dinama.

FD Dinamo je, zbog smanjenja broja sportskih sekcija, 08. siječnja 1949. preimenovan u Sportsko društvo Dinamo. Međutim, ubrzo je postalo očigledno da ostale sportske sekcije SD Dinama “žive“ na račun nogometne sekcije te je već 05. listopada iste godine, dolaskom Josipa Kolara na funkciju predsjednika kluba, donesena odluka kojom se nogometna sekcija SD Dinama osamostalila od ostalih 16 sportskih sekcija te naziv kluba od tada, pa sve do 1991., glasi Nogometni klub Dinamo. “

Inicijativa oko Građanskog bilo je i devedesetih, ali kao što smo već rekli, Dinamo je već bio prepoznat u narodu kao nasljednik Građanskog i svega što je on predstavljao stoga promjena imena bi dala možda i kontraefekt koliko god legitimno bilo traženje struje koja je bila za promjenu imena u Građanski

raspuštenih klubova — LM1995

Hvala ti, ovaj dio u cijeloj toj odluci sam nekako skroz preskočio.

Znači imamo i tu odgovor na taj dio.

Sad ću reći još jednu stvar koji je mnogima blasfemija. Ali u stvari je do poimanja svijeta, svemira i Boga oko nas. I tu se razlikujemo. Kako ja vidim stvari? Ime je nebitno, bitna je suština, kao i kod čovjeka također. Imena su samo oznake radi lakšeg raspoznavanja. Identitet i karakter su jedino bitni.

već Građanskog koji je na kraju bio ključan da Dinamo bude onakav kakvog ga volimo. Ponos Zagrepčana, Hrvata, klub bez kojeg vjerojatno ne bi nikad stekli ove razine slave. — Mlađi referent

Ne samo da nebi "nikad stekli ove slave" nego da nije bilo Građanskog ne bi bilo ni Dinama. Osim toga da komunisti nisu zabranili Građanski 1945. godine, ne bi ni bilo potrebe za formiranjem Dinama.

Ako proširimo temu Dinamo/Gradjanski, kad se spominje povijest, ova knjiga Kibici Purgera je inspirativna upravo zbog šireg društveno političkog konteksta kojim se bavi. Koliko sam ja ja čitao o povijest nogometana ovim prostorima nekako se kroz ove 3 svjetske medalje Hrvatske izbalansiralo 45 SFRJovskih godina zatiranja i poricanja da Hrvatska ima najveću tradiciju i najveću kvalitetu i to se sada sve izbalansiralo. Kao što je i osnivanje Dinama postalo bumerang onima koji su ugasili presratne klubove. I ne treba spavati na lovorikama trenutne situacije nego prionuti još jačem radu da se tako i nastavi.

Od ključnih dogadjaja bih izdvojio paradoksalno preseljenje Jugoslavenskog nogometnog saveza koji je osnovan sa sjedištem u Zagrebu i u Beograd i preimenovanje 1930. u Fudbalski savez Jugoslavije koje je je do bojkota hrvatskih nogometaša svjetskog prvenstva u Urugvaju. Eto, da su naši išli tamo, Jugoslavija bi sigurno imala medalju koju bi si jasno Srbija prisvojila, ali nisu i neka je tako. Danas lijepo piše Hrvatska 3 medalje, Jugoslavija nula.

Za pogledati kakav je genocid zagrebačkog nogometa napravljen 1945. najbolje je poslužiti se faktografijom. U kraljevini Jugoslaviji igralo se 17 prvenstava. Gradjanski i BSK (nije Bijelo Brdo) Beograd su osvojili po 5 naslova, Hajduk, Concordia i Jugoslavija (klub preimenovan iz Velika Srbija hm hm :smile: ) Beograd po 2 i HAŠK 1 naslov.

Znači od 17 prvenstava, 8 je otišlo u Zagreb, a Beograd je imao 7 naslova. Hrvatski klubovi osvojili su 10 od 17 prvenstava.

Nakon toga u SFRJ nakon nogometnog genocida 1945. zagrebački nogomet je toliko devastiran da je od klubova jedino Dinamo bio značajan čimbenik pa je Zagreb kao Grad od 8 naslova u 17 sezona Kraljevine došao na velebna 4 naslova od 47 prvenstava SFRJ. Uz napomenu da Dinamo naravno drži rekord po 11 drugih mjesta u prvenstvu što je isto tako dosta indikativno.

I sad se neki ko pura dreku čude tome da ima ljudi kojima je stalo da se cijeni baština zagrebačkog nogometa od samog starta i koji smatraju da se svaki nogometni klub nastavio na tradiciju prijeratnih zagrebačkih klubova.

I opet ako njima plava boja, purgeri i grb nisu dovoljno da ako već Dinamo nije po habitusu (pravno nije sigurno) nasljednik Gradjanskog, onda jebi ga.

U Koharovićevoj je odluci pisalo: „Rješavam da se raspuste uprave svih sportskih saveza, podsaveza, župa, klubova i ostalih fiskulturnih udruženja na području Federalne Hrvatske, a koje su djelovale za vrijeme okupacije od 10. travnja 1941. godine do oslobođenja. Sva pokretna i nepokretna imovina športskih foruma i klubova raspuštenih uprava povjerava se do daljnje odredbe na čuvanje i raspolaganje Zemaljskom fiskulturnom odboru Hrvatske (ZEFIOH-u).”

Upravo je ZEFIOH bio najviši republički sportski forum koji je bio ovlašten za tumačenje statusa i kontinuiteta novih i starih sportskih društava. Predstavnik ZEFIOH-a na Dinamovoj skupštini u lipnju 1945. godine, Miro Mihovilović, dakle jedini koji je po svojoj funkciji i legitimitetu meritoran suditi o ovoj temi, kasnije je precizno pojasnio:

“Dinamo nastavlja kontinuitet Gradjanskog na jednak način kao što je kasnije Croatia nastavila kontinuitet Dinama”. Raspuštena je, dakle, uprava kluba, a ne klub.

Sa službene stranice iz 2021. Ne znam koliko je ovo relevantno ali sigurno podržava ideju da Gradjanski nije raspušten nego preimenovan u Dinamo

Ovaj tekst sa žutim zastavama je ili najgluplji ikada ili je meni nekaj promaklo u periodu 1986-1991.

Osobno nemam pojma zbog čega je nošena ta zastava s pijetlom, ali nek me netko prosvijetli ako ona ima veze s Gradjanskim. Bizarnost je da zastava Valonie ima crvenog pijetla na žutoj podlozi.



Ta zastava nošena je i 1989. kad nije bilo nikakvog govora o Gradjanskom.

Netko od starijih Boysa bi nam mogao objasniti značenje te zastave na tekmama. Ja je se sjećam, ali ne i značenja.

Rekao bih sa ima veze sa Škotskom koliko se ja sjećam iz tog vremena. Ne znam, možda su ju Škoti poklonili na utakmici Jugoslavija-Škotska 3:1 06.09.89. Čudo živo da je utakmica igrana u Zagrebu, ali eto veli Mutić “povodom 70 godina osnivanja Jugoslavenskog nogometnog savez”. U Zagrebu naravno.

Mislim da je to ova zastava na ogradi.

Jbte ispada da smo manjina mi što smo se godinama borili za povratak imena dinamo. Kako sa par dokumenata možeš izvrnuti povijest. Još me sjećanje jako dobro služi i o građanskom nije bilo govora. Ultimatum je bio ili dinamo ili ništa! Još će se skupit ekipa da se opet mijenja ime. Igrate se sa opasnim stvarima

baš to što kaže droljo, ni meni nije jasno od kud sad ta fama za građanskim