DINAMO JE PROMAŠIO S TAKTIKOM

Pristup nije bio prilagođen suparniku i Plavi su propustili dobru šansu


Utakmica protiv Chelseaja na Maksimiru bila je prekretnica u drugom mandatu Ante Čačića na Dinamovoj klupi. Nakon velike pobjede oprostile su mu se zamjerke s početka sezone, ali i grijesi struktura koje je vukao iz prvog mandata. Izgradio je povjerenje i potpuno mu se promijenio status u javnosti, u kojoj su kritike utihnule.

Čačić je odlično postavio tu utakmicu. Promijenio je formaciju, prešao je na igru s petoricom natrag; u fazi obrane je žrtvovao bočne zone za kontrolu sredine, a napad je bazirao na dugoj lopti prema Bruni Petkoviću i njegovim konstantnim duelima te mehanizmu s Mislavom Oršićem, koji čeka Petkovićevu loptu kojom bi u kontrama mogao napasti dubinu. U suštini, Čačić je napravio istu stvar koju je Nenad Bjelica napravio protiv Atalante.

Na temelju te promjene — koja je još važnija jer Čačić, za razliku od svojih prethodnika, nije igrao u domaćem prvenstvu s trojicom stopera — Dinamo je upisao tri boda koja su bila ogromni zalog za nastavak natjecanja i koje je trebao kapitalizirati protiv AC Milana i Salzburga. Ne znači to da je Dinamo imao imperativ pobjede protiv Milana. Imao je dobar start, ali prolazak grupe je još uvijek bio daleko. Jednako kao što pobjeda protiv Chelseaja ne znači da je Dinamo bio favorit u Austriji.

Red Bull je puno mijenjao kadar. Samo ovog ljeta klub je napustio najbolji strijelac Karim Adeyemi, zatim Rasmus Kristensen koji je prošle sezone imao najveću minutažu, Brenden Aaronson koji je tik iza njega te Mohamed Camara koji je startao u 37 od 38 utakmica za koje je bio dostupan. No, koliko god mijenjao, riječ je o vrhunskoj momčadi koja jako rijetko gubi na domaćem terenu.

Ipak, ostaje dojam da Dinamo nije maksimizirao vlastite šanse za uspjeh.

Najbolje to ilustrira situacija iz 66. minute, kada je domaćin već ispucao dobar dio svoje energije i kada je pritisak koji je držao na početku poluvremena počeo lagano popuštati. Salzburg je imao najdužu sekvencu posjeda na cijeloj utakmici i loptu je čuvao gotovo minutu, kružeći s jedne na drugu stranu prije nego što je pokušao gurnuti loptu u kazneni prostor. Dakle, Dinamo se povlačio i pritisnut je prvo na svoju polovicu, a onda i pred vlastiti kazneni prostor. Andreas Ulmer je ušao ispred Sadegha Moharramija na isti način kao što je ušao kod skrivljenog kaznenog udarca, ali Kévin Théophile-Catherine je bio dobro postavljen i spasio je, nakon čega je išao brzi drugi i treći val Red Bullovih napada. Kada se Dinamo napokon dočepao druge lopte, Josip Mišić je mirno odigrao za Oršića ispred kojeg su bila samo dvojica suparničkih stopera i 70 metara prostora.

Red Bull trči i ne staje

Oršić je dobro primio loptu, oko njega u krugu od 10-ak metara nije bilo nikoga, okrenuo se prema suparničkom golu i pokušao napraviti ono što je napravio protiv Chelseaja, ali i toliko puta prije toga.
Od trenutka kad je Oršić primio loptu i u krugu od 10 metara oko njega nije bilo nikoga, pa do trenutka kada je zamrznuta ova slika, prošle su dvije sekunde.



Oršić je sve napravio dobro; nije se mučio s prijemom niti je petljao s loptom. Okrenuo se i zaputio se najkraćom mogućom linijom prema suparničkom golu, ali za doslovno dvije sekunde se situacija da je sam s Petkovićem protiv suparničkih stopera pretvorila u situaciju dva-na-šest. Za samo dvije sekunde Red Bull je s četvoricom igrača zatvorio kavez oko Oršića, pri čemu trojica aktivno ulaze u oduzimanje, a četvrti ga usmjerava prema sredini i pokriva dubinu. Dubinu pokriva još jedan igrač koji je korektor čopora koji lovi Oršića, a pozicioniran je tako da može duplirati Petkovića koji ima svog čovjeka.

Situacija za koju je Dinamo živio u utakmici protiv Chelseaja, ali i hrpi drugih europskih utakmica, ovdje je iskontrolirana bez ikakvih problema.

Red Bull trči i ne staje. Energija koju u povratni presing ulažu Nicolás Capaldo, Maurits Kjærgaard i Nicolas Seiwald neusporedivo je veća od one koju ulažu Mateo Kovačić i Mason Mount. Zatvaranje suparničke tranzicije dovedeno je do faze da je to refleks; Red Bull ide na svaku odbijenu loptu, a kada god suparnik prvi dođe do nje, svi sprintaju natrag u obranu kako se ne bi dogodilo da stopere ostave same protiv Oršića i Petkovića na 70 metara brisanog prostora, kao što Chelseajevi veznjaci ostave svoje.

Čačićeva formacija 5-3-2, u kojoj je primarni plan napada bio odigravati lopte prema Petkoviću i Oršiću, bila je promašena. Ona je bila pogođena protiv Chelseaja i tu je Čačić zaslužio pohvale, ali ovaj put nije funkcionirala. Poraz u Salzburgu — pogotovo u kontekstu toga da je Dinamo imao svoje šanse i da su odlučivale nijanse — nije katastrofa. Glavni problem nije rezultat nego činjenica da Čačić nije postavio igru tako da maksimizira šanse vlastite momčadi. Ono što je bilo uspješno protiv Chelseaja nije prošlo protiv Milana, a pogotovo neće proći protiv Salzburga.

Kako lomiti presing

Ideja igre u kojoj se forsiraju okomite lopte na Petkovića u svojoj suštini nije bazirana na tome da će Petković dobiti sve duele. Na kraju krajeva, protiv Red Bulla je imao drastično bolji postotak dobivenih zračnih duela nego protiv Chelseaja. Poanta te ideje je u tome da Oršić pokupi drugi loptu koja se odbije iz Petkovićeva duela — jer nije da će si on zalijepiti loptu na čelo i nositi je na glavi do suparničkog gola — te je iskoristi kako bi napao otvoren prostor. To protiv Red Bulla ne prolazi, jer je riječ o momčad koja savršeno kontrolira druge lopte. Odbijanac ne može pasti blizu Oršića, a čak i kad se to dogodi, suparnički bekovi i vezni igrači trče u punom sprintu kako bi pokrili prostor i zatvorili Oršića u kavez.

Ne radi se o tome je li igra bila previše defenzivna ili nedovoljno atraktivna. Može se i u 4-2-3-1 biti defenzivan, jednako kao što se u 3-5-2 može biti atraktivan. Radi se samo o tome da taktika nije prilagođena konkretnom suparniku, kao što je to bilo slučaj protiv Chelseaja.

To što Dinamo nije bio nadigran i što je do samog kraja imao rezultatsku ravnotežu ne znači da je utakmica dobro pripremljena i da je izabrana optimalna taktika. To prije svega znači da Dinamo ima kvalitetne igrače čija je jezgra na okupu već četiri-pet godina i s kojima može igrati protiv Red Bulla.

Mišić je tijekom cijele utakmice samo dvaput izgubio posjed lopte. Protiv vjerojatno najintenzivnijeg presinga na svijetu imao je 63 dodira s loptom, 98 posto točnosti dodavanja, 5/6 točnih dugih lopti, a stigao je dvaput zapucati na suparnički gol. Takav igrač može lomiti ovaj presing, može distribuirati loptu lijevo-desno i može prebacivati težište igre na weak side, zone terena dalje od lopte u kojima Red Bull, logično, ima manje igrača jer ih većinu šalje blizu lopte. Jedina stvar koja mu treba je ta da suigrači mogu raširiti prostor, a ne da su Oršić i Luka Ivanušec pozicionirani blizu Petkovića kako bi eventualno uzeli odbijenu loptu.

Mišićevih 98 posto točnih dodavanja je individualna izvrsnost; baš i kao kod Dine Perića koji je imao 7/7 dobivenih zračnih duela, pri čemu je većinu vremena proveo hrvajući se sa 195 centimetara visokim Benjaminom Šeškom. Perić je imao i 7/10 točnih dugih lopti, od čega je bilo šest (od šest pokušaja) dijagonala na Moharramija ili Darija Špikića, koji je kasnije ušao na desnu stranu, što je opet ogromni kapital u kontekstu okretanja strane i premošćivanja suparničkog presinga prebacivajući loptu na drugu stranu. Špikić je dobio 10 minuta i imao 2/2 uspjela driblinga, a Martin Baturina je u isto toliko vremena zabilježio ključno dodavanje i zaleđem poništenu asistenciju za Josipa Drmića.

Slijedi druga šansa

Na kraju krajeva, Dinamo je osvojio ukupno 61 duel, a Red Bull 49. Tih 12 na prvi pogled ne izgleda baš puno, ali je Red Bull, koliko god intenzivan bio, trebao osvojiti još petinu svojih duela da bi došao na Dinamovu razinu.

“Nisam relevantan da pričam o taktici”, osvrnuo se Petković nakon utakmice na Drmićevu izjavu da je trebalo ranije napasti. “Napadač želi biti što bliže golu, u šansama. Možda je Dinamo prije 10 godina odavao drugačiji dojam i bio zadovoljan i ako dobro odigra, ali sada ima što reći u Europi.“

To je samo još jedan indikator da se Dinamo može nositi s ovakvim suparnikom. Individualno je ravnopravan, a kad počne igrati svoju igru i kad ne odigrava one karte u kojima je suparnik najjači, može biti dominantan i takav ima što za reći u Europi. Propuštena je prva šansa za kapitaliziranje ona tri boda iz prvog kola, ali druga je već idućeg tjedna u Maksimiru. Samo što se prije nje Čačić treba sjetiti zadnjih desetak minuta utakmice iz Salzburga, a ne one protiv Chelseaja jer šanse protiv Red Bulla ne donosi ista taktika koja ih je donosila protiv Chelseaja, bez obzira na to koliko je Dinamo bio blizu.

https://telesport.telegram.hr/analize/dinamo-je-promasio-s-taktikom/