Povijest sukoba Purgera i 'Ajduka - 5. dio

Nakon sukoba oko Oskara Jazbinšeka, Građanski je još jednom odlučio pružiti ruku pomirbe Hajduku te su im kod pokušaja ponovnog osnivanja kluba 1943. pružili novčanu i materijalnu pomoć.
Tako su u arhivskim zapisima H.Š.K. Hajduk Split – Odbor u Zagrebu ostale zapisane donacije Građanskog preko njihovog predstavnika Đure (Đuke) Petermanca (novac prikupljen u njegovoj trgovini „Kokolo“) i Bernarda Bende Hügla, igrača Građanskog.

Nakon rata i odigravanja prve utakmice protiv reprezentacije zrakoplovaca, dr.Šime Poduje doputovao je u Zagreb kao bi dogovorio gostovanje Dinama u Splitu.
Nažalost, igrači za ovu utakmicu jedva su skupljeni iako je u splitskim medijima bila najavljivana najjača postava Građanskog.

Do ponovnog većeg sukoba dolazi u prvenstvu 1960.
Dinamo je bio jesenski prvak, a u Split je došao direktno sa finala Kupa iz Beograda gdje je podigao ovaj pehar po drugi put.

Na ovoj utakmici rješavalo se pitanje prvaka. Dinamo bi s pobjedom ili pak neriješenim rezultatom praktički bio prvak te osvajač duple krune.
Pobjeda Hajduka odgovarala je samo Zvezdi.

U Beogradu nisu željeli samo mirno promatrati pa su tako za suđenje angažirali suca Živka Bajića iz Beograda.
Međutim željeli su biti sigurni i da će igrači Hajduka dati sve kako bi pomogli Crvenoj Zvezdi.
O ovim događajima više je rekla nekadašnja legenda Hajduka, Ante Žanetić:

“Negdje 1958. splitski orjunaši doveli su za trenera Hajduka velikosrbina Milovana Ćirića. Alfa i omega splitske Orjune tada je bio Miljenko Smoje, kojeg se svakog dana moglo vidjeti u hotelu Bellevue, kako pije ‘kafu’ sam s Ćirićem. Ćirić je u kratko vrijeme zatrovao odnose između Hajduka i Dinama, tako da je sada Zagreb neprijateljski grad, a Beograd prijatelj Hajduka. Od tada je počeo pravi rat između navijača bilih i plavih” rekao je Žanetić koji je inače 1960. godine bio izabran u najbolju jedanaestorku na svijetu.

Već prve minute igre pokazale su da će domaćini igrati oštro na pobjedu. Tako već u trećoj minuti izbačen je iz stroja Dražan Jerković. Golom Lipošinovića čak je Dinamo poveo, i postigao još jedan gol, ali ga je Bajić poništio. Bio je to regularan gol. Modri su čak vodili i 2:1 i sasvim se približili naslovu prvaka kojeg je isto tako željela i Crvena Zvezda. Međutim, događaji u Splitu išli su na ruku Beograđanima, naročito nakon što je Garov teško ozlijedio Željka Matuša. Neki igrači nisu se složili sa stilom preoštre igre koju je forsirao trener Milorad Ćirić. Tako je Ante Žanetić odbio igrati u drugom poluvremenu i plačući krenuo kroz Marmontovu ulicu kući.
Utakmica je završila rezultatom 3:2 za Hajduk, a Dinamo je unatoč pobjedama u posljednje tri utakmice ostao bez prvenstva za jedan jedini bod. I to sve uz pomoć Hajduka.

Ante Žanetić kasnije je bio pretučen na splitskoj rivi uslijed bijela dana. Od tada mu je život u Splitu postao pakao, a bio je pretučen još dva puta. Godinu dana kasnije na jednoj utakmici Hajduka u Njemačkoj pobjegao je u emigraciju. U Hajduku ga se više nije smjelo spomenuti, nije ga se navodilo u almanasima, niti ga se za sve vrijeme Jugoslavije ikad uvrštavalo među najbolje Hajdukove momčadi svih vremena, niti ga se spominjalo kao kandidata za tu momčad.

Iako će sredinom osamdesetih ponovno donekle ojačati odnosi ova dva kluba, oni su nakon ove utakmice još jednom bili trajno poljuljani.

Pamti se tako opća makljaža igrača dvaju klubova 1977. u Splitu.

U novijoj povijest sve će promijeniti još jedna utakmica u Splitu koja se igrala 18. ožujka 1990. Dinamo je odnio pobjedu od 2:3 golovima Bobana, Shale i Šukera.
Nakon susreta Torcida je napala skupinu BBB-a koja je išla prema željezničkom kolodvoru, a pripadnik navijača plavih Marijan Šimić dobio je kamen u glavu te je hitno prevežen na Neurokirurgiju KBO-a Firule, gdje je idući dan operiran.
Nakon dva tjedna kome, Marijan je za čitav život ostao invalid.

Od tad utakmice ova dva kluba imaju još veći neprijateljski predznak.

Bolesno dobar tekst

Činjenice :smile:

Kak je ovo odlična fotka iz starih novina, meni je taj stari jezik baš fora.

"Dočekajte Vaše sportaše i iskažite im vaše simpatije. To će im biti zadovoljština za sve surovosti koje su preživjeli u Splitu zastupajući sport bijeloga kulturnoga Zagreba", pa onda dolje desno "Engleski profesijonali na kontinentu", gdje su Parker Huddersfield pobijedili neki Red Star 2:0.

da, odlično mi je to. Dosta se "pjesnički" izražavalo novinstvo tada

Povijest sukoba Purgera i 'Ajduka - 5. dio — superhik

Ima tu zanimljivih stvari, no što se tiče navijača to su bili prijateljski odnosi i kroz 70-e sve do 1990.

Sjećam se sezone 1997./1998. Dinamo - Hajduk 2:0. Tad je većina školske ekipe navijala za Hajduk protiv "Croatije". Mislim da je 2. gol zabio bivši trener Krznar.

Na današnji dan 2008. godine umro je Dražan Jerković.

Rođeni Šibenčanin i to tamo 1936. godine od najmlađih dana bio je član Dinama. S Purgerima je osvojio prvenstvo 1958., te dva kupa 1960. i 1965.

Bio je stroj za zabijanje golova - na 315 utakmica zabio je čak 322 zgoditaka- u prosjeku više od jednog gola po utakmici, a poseban je majstor bio za takozvane “škarice”.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 21 utakmicu i postigao 11 pogodaka. Sudjelovao je na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1962. i osvojio četvrto mjesto te s 4 pogotka, uz Alberta, Garrinchu, Suáreza i Ivanova, bio najbolji strijelac. Na Europskom prvenstvu 1960. osvojio je srebrnu medalju.

Od 1. rujna 1990. do 24. lipnja 1992. prvi je izbornik u slobodnoj Republici Hrvatskoj. Imao je priliku i čast povesti hrvatske izabranike na europsku i svjetsku scenu pod vlastitom zastavom i himnom, poslije punih 46 godina (ako izuzmemo utakmicu 1956. protiv Indonezije za vrijeme FNRJ). Vodio je hrvatsku reprezentaciju prvi put 17. listopada 1990. godine u Zagrebu, u prvoj povijesnoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije od uspostave neovisnosti protiv reprezentacije SAD-a, u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1., zatim protiv Rumunjske u Rijeci (2:0), te u Murskoj Soboti u gostujućoj pobjedi protiv Slovenije od 1:0.

Dugo godina je bolovao od šećerne bolesti, zbog koje mu je 2. prosinca, 2008. u KBC Zagreb u Zagrebu amputirana lijeva noga. Nakon operacije je rekao: "Ionako mi lijeva ne treba, s njom nikad nisam zabijao."

Jaroslav Šifer jedan je od suosnivača Građanskog, te strijelac provog pogotka u povijesti ovog kluba.

O osnivanju Građanskog je rekao:
"Na sastanku u Novoj pivani govorilo se ponajviše o osnutku kluba građana našeg grada, no kad su neki govornici potakli i pitanje osnutka mađarskog kluba usred Zagreba, došao je do izražaja pun revolt prisutnih, tim više jer se pronio glas da taj mađarski klub već ima sastavljenu i buduću upravu i da nagovaraju istaknute igrače naših klubova da prijeđu kod njih.

Po završetku ovog sastanka svrstali su se skoro svi prisutni u povorku. Pjevajući hrvatske rodoljubne pjesme, kao i ratnim povicima protiv mađarizacije Hrvatske, te osnivanja mađarskog kluba u Zagrebu, dali su prisutni u toj povorci oduška svom negodovanju i prosvjedu.
Povorka je krenula u pravcu Glavnog kolodvora i potom skrenula u Mihanovićevu ulicu prema svim tada omraženoj zgradi Prometne uprave državnih željeznica. Spomenuti još moram da su nam se putem priključili i brojni građani, koje smo putem susretali, kada su doznali o čemu se radi.
Stigavši pred tu zgradu demonstranti su za tren oka kamenjem razbili gotovo sve prozore te dvokatnice. Ubrzo je stigla policija koja je izgleda nezapaženo pratila našu povorku, jer se nadaleko čula lomljava i zveket razbijenog stakla na prozorima zgrade.
Policija je odmah brutalno stupila u akciju, kao što je to uostalom u ono vrijeme uvijek bio slučaj kod demonstracija protiv mađarskog režima, rastjerujući demonstrante.
Dobro se sjećam da je tom prilikom bio uhapšen i mladi tipografski naučnik Dragutin Vrbanić, zvan Basso, kasniji dobar igrač Građanskog i priličan broj mojih vršnjaka. Vrbanić nam je jednom prilikom i sam priznao, da su ga na policiji dobrano istukli, jer je bio uhvaćen 'na djelu, tj. dok je bacao kamenje na prozore zgrade.
U zatvoru je odležao 5 dana, sve dok ga nije izvukao prijatelj sportaša dr. Josip Reberski."

Šifer je prvi pogodak u povijesti Purgera postigao 21.5.1911. godine na popularnoj “Elipsi”, igralištu iza tadašnje Realne gimnazije, današnjega muzeja Mimara protiv rezervne momčadi HAŠK-a. Novoosnovani klub pretrpio je poraz od iskusnije zagrebačke momčadi 5:1

Za vrijeme Prvog svjetskog rata radio je u Beču u tvornici aviona, te igrao za bečki WAC. Nogomet je napustio u 29. godini zbog unosnog posla. Imao je stolarsku radionicu i bavio se gradnjom unutrašnjosti ratnog broda “Hvar“

Umro je u Zagrebu 29.11.1982. godine, a pokopan je s dinamovim dresom i kopačkama.

Izgleda da je ovo fotka sa Olimpijade 1920.

Hm, nisam siguran. Može biti da je to s nekog pojedinačnog slikanja. Na skupnoj fotografiji imaju drukčije dresove.
Inače, reprezentacija sa tih Olimpijskih:
Dragutin Vrđuka (Građanski), Vjekoslav Župančić (HAŠK), Jaroslav Šifer (Građanski), Stane Tavčar (Ilirija Ljubljana), Slavin Cindrić (Concordia kasnije Građanski) , Rudolf Rupec (Građanski), Dragutin Vragović (Građanski), Antun Dubravčić (Concordia), Emil Perška (Građanski), Ivan Granec (Građanski), Jovan Ružić (Jugoslavija)

"Znam na kojem smo mjestu na ljestvici. Zbog toga se zadnjih dana i sam često pitam: zašto u toj situaciji ideš u Dinamo? Dva su mogla biti razloga – ili sam na cesti bez posla pa sam morao prihvatiti što god mi se nudi, ili sam došao zbog vas. Bez posla ne bih bio, došao sam dakle zbog vas, jer vjerujem u vas i u vaše sposobnosti. Dinamo je uvijek bio moj izazov, no prije nego što sam se prihvatio te delikatne zadaće, vrlo sam podrobno analizirao čitavu situaciju u klubu. Mislim da on ima jedan vrlo važan preduvjet za svakog ambicioznog trenera kao što sam ja – renome“, rekao je Miroslav Ćiro Blažević koji je na današnji dan 1981. godine preuzeo Dinamo.

Njegov prethodnik Ivan Đalma Marković odstupio je krajem 1980. godine dva kola prije kraja jesenskoga dijela natjecanja, a u ta je zadnja dva prosinačka kola momčad vodio njegov dotadašnji asistent Rudolf Cvek u statusu v. d. trenera.

Momčad je krenuo brusiti na australskoj turneji u siječnju i veljači 1981. godine, a sve je kulminiralo nezaboravnim „plavim proljećem“ godinu kasnije kad je Dinamo protutnjao do naslova prvaka dočekavši ispravak nepravde od tri godine ranije, kad je FSJ administrativnom odlukom jednostavno oteo Dinamu pokal prvaka.

Jedini je trener koji je s Dinamom osvojio naslov prvaka i u bivšoj Saveznoj ligi i u HNL-u, jedini je trener koji je osvojio Kup i u doba SFRJ i u samostalnoj Hrvatskoj. Maksimirsku je momčad vodio u čak četiri različita mandata u tri različita desetljeća i osvojio tri naslova prvaka, dva Kupa i Superkup.

Njegov prethodnik Ivan Đalma Marković odstupio je krajem 1980. godine dva kola prije kraja jesenskoga dijela natjecanja, a u ta je zadnja dva prosinačka kola momčad vodio njegov dotadašnji asistent Rudolf Cvek u statusu v. d. trenera. — superhik

Đalma se u Sarajevu potukao sa Cicom i to je bio, nastavno na loše rezultate, kap koja je prelila čašu da ode.

Momčad je krenuo brusiti na australskoj turneji u siječnju i veljači 1981. godine, a sve je kulminiralo nezaboravnim „plavim proljećem“ godinu kasnije kad je Dinamo protutnjao do naslova prvaka dočekavši ispravak nepravde od tri godine ranije, kad je FSJ administrativnom odlukom jednostavno oteo Dinamu pokal prvaka. — superhik

Već je to proljeće bilo bolesno dobro i mi iz zone ispadanja dolazimo tik do plasmana u Kupu UEFA-e. Zadnje kolo sjebao trener Rijeke koji se ne drži dogovora da igraju druge momčadi i da bude X s kojim bi mi ušli u Europu, a oni se spasili od ispadanja.

Inače prva Ćirina tekma je bila na Marakani. 0-0. Zajec fulao penal.

Australija posebna priča.

Nije bas nostalgicno, al je zanimljivo za pogledat.