Nije ispala nula. Užas. Kad treba nešto naučit prisileš se nekako, jer moraš ili bolja varijanta mi je audiozapis predavanja. Al nešto svojevoljno nikako da uzmem. Rađe 5 sati slušat neki pjesmuljak od Minee nego pročitat neku knjigu.... A volio bih. Al zato sam prvi koji će skupljat knjige po policama da skupljaju prašinu :rofl: :rofl: .

Stripove sam čito do pred par godina. Komandant Mark najviše. Zadnja lektira-8. Razred. Ostala mi u sjećanju Starac i more. Oduševljen sam knjigom tom.

Ajd prošlo ljeto sam uzeo nekakvu knjigu o uvjeravanju. Za cijelo ljeto. Kao pročitat ću ju. Malo sutra. Brijem da sam trećinu pročitao ili možda sam stigao do pola. A imala je negdje 200 strana.

kolega, uz dužno poštovanje, ak ti je zadnja lektira, a kamoli knjiga sa strane, od 8. razreda, onda se zbilja mogu samo pridružit pitanju koje je postavio @Ero

Ne želim ispast neki elitistički seronja, zbilja ne mislim da "svi moraju čitati". Ne moraju. Ima sjajnih, bistrih ljudi, korisnih društvu i obitelji koji ne čitaju ništa.
Ali, ali.. Svatko tko izađe iz sustava visokog obrazovanja zbilja ne bi smio ostati na Santiagu (koji je krasan lik iz, slažem se, odlične knjige, ali to nije poanta).

Ma znam da nije dobro to. Eno za prošli Božić dobio za poklon Dalićevu knjigu iz Rusije. Nabrijao se pročitat ću. Opet ništa. Stoji na ormaru skupa sa ostalim knjigama iz kemije.

Znaš kako to ide. Upališ youtube, neki pjesmuljak minee pa malo magazin pa nešto treće. Pa onda skuhat ručak, serijica neka. Možda za faks nešto i ode dan... Još je dobro sad kad tekmi nema :sweat:

Al da slažem se s tobom skroz, treba čitat.

Bosna, sretan ti rođendan :party:

Daj par preporuka.

Osobno, čitam na mahove. Zaredam par dobrih knjiga i onda neka koja me ubije u pojam i izgubim volju za čitanjem na neko vrijeme. Zadnja takva je "Sto godina samoće". Svi je hvale, a meni užas...

Zadnje pročitano kaj mi se svidjelo je od Iana Kershawa: Do nade i natrag, Europa 1950.-2017.

Nezz kako si uspio proci Hrv jezik u srednjoj a da niti jednu lektiru nisi procitao.Kako si onda rijesio esej na maturi? Sve iz kratkih sadrzaja?

U srednjoj sam imo sve 4 godine 3 iz hrvatskog. S tim da mi je raska bila iz hrvatskog. Zadaćnice sa uvijek nekaj isfilozofiro za 3. Ako je bio neki test za lektiru, snađeš se. Pitaš prije ispita ekipu koja je pročitala. A ako je bio nekakav blic test ili nisi stigo, snađeš se ko i svi drugi. Prepišeš. Ak ni to nisam uspio, uvijek sam imo u glavi bar za dva, al to je rijetko bilo.

Nisam ni kratke sadržaje čito. Možda jednom dvaput.

Zato sam uzeo na maturi B razinu hrvatskog. Bio je manji broj lektira za naučit. Sjećam se da sam samo dan prije pročitao o svakoj ono kaj je pisalo u TRINOM skripti. 2016. je došao Hamlet na B razini, uspio sam napisat nekaj za 3. I tak i tak nije bio hrvatski bitan jer faks ne gleda hrvatski pri upisu. Baš 0% bodova donosi hrvatski pri upisu i nije bila obavezna A razina.

Daj par preporuka. — Cosey

Pa daj neki okvir, kaj te zanima.. ako ti se svidio Kershaw, onda ti čisto tematski mogu preporucit A.J.P. Taylora - Uzroci 2. svjetskog rata. Pročitao sam ga sad već dosta davno, ali odlično pisana knjiga i, što mi je tad bilo važnije i zanimljivije, iz drugačije perspektive nego što se inače piše o uzrocima 2. svjetskog rata. Pogotovo kad je riječ o britanskim povjesničarima. Pa eto kad si spomenuo Kershawa (za kojeg znam, ali nisam ga čitao pa si me sad zapravo potaknuo, hvala), sjetih se Taylora.

Napiši (možeš i u inbox da ne spamam tu, možda ljude ne zanima) kakvu bi preporuku htio.. nije da sam sve ikad napisano pročitao pa da iz tog bazena biram. :grin: Mogu preporučit dobre stvari, al valjda samo ako nam se poklapaju interesi.

Sto godina samoće me uopće ne privlači, mada je skoro pa stvar opće kulture, al baš nimalo me ne vuče. Ako je sudit po tome i temama kojima se Kershaw bavi, onda ću ti valjda moć reći za poneku dobru (ne nužno samo publicistiku).

Preporuke su nekad baš zeznute, ak nekog ne znaš, a čak i kad jako dobro znaš..

Npr, svim svojim dobrim prijateljima sam preporučivao Borislava Pekića i pogotovo njegovu Kako upokojiti vampira.
Stavio sam Pekića i u jednu dvojbu, s Andrićem čini mi se, jer je nestvarno dobar pisac.

Uglavnom, od dvojice koji su me poslušali i kojima sam posudio knjigu - jednome je to nešto ponajbolje što je ikada pročitao (a čita jako puno), kao što je i meni (sigurno u mojih top 5), dok drugi nije dospio dalje od 50. stranice... ubilo ga, kaže.
Tematski mu je bilo blisko, ali mindset mu je potpuno drugačiji i ta verbalna i mentalna nadigravanja i unutarnje borbe naprosto nisu za njega. Trebao sam to znati, ali mislio sam da će ga tema i genijalnost likova dobiti.

Eto, nešto meni na ili pri samom vrhu najbolje napisanih rečenica ikad igdje i to još s predobrom temom, nekom drugom je neprohodno prenemaganje. :brow:

Pa daj neki okvir, kaj te zanima.. — Neki tip sa Zapada

Povijesna publicistika.
Recimo, jesi čitao "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941. - 1945. od Joze Tomasevicha (čuo da je to najbolja i najobjektivnija domaća knjiga vezana uz Drugi svjetski rat) i "Južnoslavensko pitanje" Ive Pilara.

Napiši (možeš i u inbox da ne spamam tu, možda ljude ne zanima) — Neki tip sa Zapada

Neka bude javno, možda se netko još uključi, da preporuku ili ju barem dobije.

Kaj se tiče književnosti, meni je Krležina "Na rubu pameti" najbolja knjiga koju sam pročitao u životu.
Odlična je i "Kiklop".

Hvala za preporuke, sutra ako se knjižnice otvaraju idem po Žuneca, onda ću Vlaisavljevića, iako možda prije Taylora, zainteresiralo me to da daje pogled iz druge perspektive.

Sto godina samoće sam od dosade prestao čitati i nisam dovršio, u biti više volim publicistiku, ili barem neki miks, npr. Život nastanjen sjenama od Aralice je jedna od takvih za koju su čak i njegovi kritičari rekli da je vrh. Tomashevicha nisam čitao, Južnoslavensko pitanje jesam.

Kužim i kaj Majki govori, sve te neke stvari te odvuku od čitanja...

Kužim i kaj Majki govori, sve te neke stvari te odvuku od čitanja... — Baneki

Shvaćam i ja jer gledam klince oko sebe i razumijem da se svijet jako promijenio. 80-ih i početkom 90-ih smo se igrali vani, ali kad nisi bio vani knjiga je bila sjajna stvar, a drugih opcija nije bilo previše. Dva programa na tv-u (koji je bio samo jedan u svakoj kući), kompjuterske igrice koje nisu bile ni slične današnjima, interneta naravno nije bilo...

Danas klincima knjiga uzima vrijeme za Facebook, YouTube i gomilu drugih stvari na internetu. Roditelji tjeraju djecu van da se igraju, to je bilo nezamislivo u moje vrijeme. Bili smo vani dok starci nisu rekli da je stvarno dosta.

Meni je i danas pisani oblik daleko najdraži i moram priznati da uopće ne gledam većinu poscasta i sličnih video stvari o kojima često govorite. Uvijek preferiram da netko svoje misli lijepo sroči u obliku smislenog teksta.

A onda gledam djecu oko sebe koliko se bore s nekoliko stranica teksta dok su za to vrijeme spremni satima vrtiti meni besmislene videe na YouTubeu, Tic Toku ili gledati što je napisao netko od ljudi koje znaju ili ne znaju na Facebooku...i mora priznati da to ne razumijem.

Meni je i danas pisani oblik daleko najdraži i moram priznati da uopće ne gledam većinu poscasta i sličnih video stvari o kojima često govorite. Uvijek preferiram da netko svoje misli lijepo sroči u obliku smislenog teksta — xavier

Sve što si napisao mogu potpisati, ali izdvojio sam ovaj dio jer sam mislio da sam jedini koji te podcaste nikad, baš nikad ne gleda. Mislim, tu na Zoni.

Recimo, jesi čitao "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941. - 1945. od Joze Tomasevicha (čuo da je to najbolja i najobjektivnija domaća knjiga vezana uz Drugi svjetski rat) i "Južnoslavensko pitanje" Ive Pilara. — Cosey

Tomasevich - jesam. Ne samo domaća.. niti sam čuo niti mogu zamisliti da je netko napisao nešto bolje o tom razdoblju kod nas. Jedino što je ogromna.. razvlačio sam to par mjeseci.. Zanimljivo je, guta se, ali čitao sam to kad sam već počeo raditi pa je vremena manje i znao sam je ostavljati pa se vraćati i čitati pomalo na preskokce. Da me je bar dopala za vrijeme faksa.

Pilara nažalost nisam, ali me taj naslov sjetio na drugi koji jesam i koji svakako preporučujem - Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Ivo Banac. Ma tko što inače mislio o njemu i njegovim stavovima o aktualni(ji)m pitanjima, Banac je dobar povjesničar, a ova knjiga je po meni najbolje što imamo o toj temi. O hrvatskoj perspektivi znamo više manje sve, oni koje zanima, pa i srpskoj. No, meni je jako zanimljivo bilo čitati što se sve događalo u Crnoj Gori tih prvih godina Jugoslavije - pravi građanski rat između zelenaša i bjelaša. Tko za to ne zna, teško da išta od ovog što se danas događa može razumjeti.
Ali i našim pogledima TADA, a ne iz današnje perspektive puno se može naučiti i shvatiti neke stvari.

@Baneki vrijedi li uzeti Južnoslavensko pitanje? Imam osjećaj, možda malo neskroman, da o tome već sve znam pa me zanima daje li neke snažne uvide, nešto manje poznato i istraženo?

A onda gledam djecu oko sebe koliko se bore s nekoliko stranica teksta dok su za to vrijeme spremni satima vrtiti meni besmislene videe na YouTubeu, Tic Toku ili gledati što je napisao netko od ljudi koje znaju ili ne znaju na Facebooku...i mora priznati da to ne razumijem. — xavier

Mislim da je to sve stvar do roditelja i koliko će se baviti svojim djetetom. Teško je djecu maknut od ekrana (pa i sam sam katkada takav), ali ako im se usadi od malena nekakvo ograničenje vezano uz druženje se ekranima (daleko od toga da ga ne mora biti) i umjesto toga im se da slikovnica ili da skaču vani mislim da se može postić kakav takav čitač.