Medicina je nekad govorila da se bolesti liječe ispuštanjem krvi te lobotomijom :wink:

Znači u krivu su?

Po trenutnim istraživanjima vjerojatno jesu, ali se možda nekada u budućnosti pokaže da su ta istraživanja bila kriva ili su bila nepotpuna.

Kao što se u medicini bezbroj puta pokazalo

Npr, u zadnjih 20-30 godina su se 3-4 puta mijenjale upute o zdravoj prehrani.

Uglavnom Majki moj, nikome se ne treba slijepo vjerovati.

Vjerujem i ja medicini, zato što i sama kaže da se ne razvijaju svi jednako.

Svi imaju neki svoj tempo, neki su genijalci sa 15, neki s 25, neki nikad.

18 godina punoljetnosti je taman, pogotovo za hrvate.

I ovako se mladi ne miču od svojih staraca do 30, kaj bi bilo da su do 25 maloljetni

Majki, za neke stvari ti ne treba mozak na vrhuncu kognitivnih sposobnosti. Stovise, od previse promisljanja i filozofiranja, na kraju cesto dobijes kontraefekt.
Znam poprilican broj ljudi koji su tako, neke stvari previse odgadjali, cekali do razno raznih "idealnih uvjeta"... da bi se na kraju sve izjalovilo. A tad vise nije bilo povratka nazad.

Naravno da treba biti pametan i ne srljati, ne ozeniti neku samo zato jer si se zaljubio ko budala pa ne vidis prst pred nosom od ne znam, njezine ljepote hehe.
Ali ako u osobi vidis kvalitete koje trajno zelis od partnera, i ako je to obostrano, nema tu puno filozofije.

Pogotovo kad su u pitanju djeca... mogu istrazivanja stoput reci kako smo spremniji na djecu u nekim kasnijim godinama, jer smo kao zreliji itd. Ali u praksi, ma nema sanse da je lakse nositi se s roditeljskim izazovima s 45, nego s 25.

Tako da, nekad je bolje vjerovati anegdotalnim dokazima/tudjim iskustvima, nego znanstvenom istrazivanju :grimace:

punoljetnost i prava vezana s njom nemaju nikakve veze s tim kad je mozak u najboljoj formi, u potpunosti razvijen i slično. granica od 18 godina je postavljena jer je (većina) osoba tada dovoljno zrela da može donositi određene odluke. "dovoljno" ne znači "optimalno".
ako bismo pomicali granicu punoljetnosti na 25 zbog medicinskih/neuroloških razloga, onda možda treba razmisliti i da se u određenoj dobi ta prava i ukinu? u određenoj dobi kreću degenerativne promjene na mozgu pa sorry rista, mozak ti više nije na razini 30-godišnjaka, ajd ti sad sjedni u ćošak i čkomi ;)
na kraju krajeva, količina budala u najboljim godinama koji su neurološki u optimalnom stanju nam govori da dob nema prevelike veze. možda bi bilo najbolje da se za određene stvari treba položiti neki test, bilo znanja, bilo inteligencije ili kombinirani, pa da tek onda možeš kandidirati se na izborima, glasati... ;)

Slažem se, pogotovo sa ovom zadnjom rečenicom. Imam 24 i još uvijek sam sa starcima, ali pomalo planiram da se odselim.

Stari i ja sam sa svojima, a 27 mi je. Nekretnine nikakve nemam. Trenutno nezaposlen 2 mjeseca. Imam nešto ušteđevine kaj sam zaradio prošle godine, al velim baš sam sad u nekom tranzicijskom razdoblju, razmišljam u promjeni smjera karijere, gledam kaj bih volio raditi i tako. Kako tržište radi. Takve stvari s 18 nisam gledao nikako.

Do 25 sam uvijek gledao kaj bih ja volio učit, tek unazad pol godine gledam kaj bih ja volio radit. :lol: :joke:

Tu sam pogriješio jer mi radno iskustvo na životopisu izgleda katastrofalno.

Možda s jedne strane mogu bit zahvalan da sam spoznao sada što i kako dalje sa životom, kaj želim u privatnom i poslovnom smislu. Al za ostvarenje ciljeva potrebni su resursi, vrijeme i sreća.

Apsolutno se slažem. Razmišljam isto za roditeljstvo. Bar jedno dijete do 35e bih volio.
Do 24e ništa emocionalno intimno nisam imao ni s kim.

Medicina kaže da je mozak s 25 najrazvijeniji. Vjerujem medicini. Vjerujem da smo svi kognitivno sposobniji s 25 u odnosu na 18. — Majki2111

To je ok, al kaj to znavi da ona iza 35e treba prestat s bitnim odlukama i pravom glasa.

Ne. Nisam to rekao. Ja bi pravo glasa dao ekipi od 25 godine do mirovine. Taj neki raspon.

a of 18 do 25 bi ljude uzdrzavao tko? Morali bi raditi i placati poreze/prireze/davabja ali nebi imali pravo glasa? Ili bi svi morali biti starcima na grbaci do 25e?

Pa kao i dosad, Samo bez prava glasa. Imaš ekipe koja radi, a imaš ekipu koja studira i eventualno dela studentski. Ne bih to ništa mijenjao.

Ja sam bio u ovoj drugoj skupini. Studirao i delao prek studentskog ugovora kolko sam stizao.

Postoji jedno uredjenje drzave gdje radis a nemas pravo glasa... Nije bilo bas uspjesno kroz povijest...

Joj daj i ovak nam je izlaznost manje od 50%. Svi hoćemo demokraciju, a svaka druga šuša ne izađe na izbore. Gadi mi se demokracija. Radio sam sad u biračkom odboru za izbore za predsjednika. Gadi mi se. Ako su se branitelji borili za takvo državno uređenje, onda mogu biti razočarani.

Kad će nam izlaznost bit 80 i iznad posto onda mogu reći da smo demokratičan narod i da se uzdamo u demokraciju. Ovako je to sve jedno veliko smeđe govno. Kao što sam i ja dvolično govno koji ne voli demokraciju a dobio 160 eura u džep od nje.

Ja sam protiv ovog državnog uređenja pa opet svaki put izađem na izbore i nikad ne poništim listić neko izaberem jednu opciju. Imam pravo pisati ovako.

Nekretnine nikakve nemam. Trenutno nezaposlen 2 mjeseca. Imam nešto ušteđevine kaj sam zaradio prošle godine, al velim baš sam sad u nekom tranzicijskom razdoblju, razmišljam u promjeni smjera karijere, gledam kaj bih volio raditi i tako. Kako tržište radi. — Majki2111

o ovome sam pričao kad sam rekao da se životari i onda ljude "odjednom" pukne kako zapravo život funkcionira.. Nisi ti to sad otkrio jer si postao mudriji nakon 25-e nego te to sad zanima, a prije te bilo briga... Btw klinac koji do 18-e godine razmišlja o nekretninama, kako tržište rada funkcionira, a ne o "curkama, nogometu i autima" nije dobro odgojen...

Do 25 sam uvijek gledao kaj bih ja volio učit, tek unazad pol godine gledam kaj bih ja volio radit. — Majki2111

to ti nemam nikakve jedno s drugim pa možeš raditi što voliš i učiti što voliš. Ja trenutno radim što volim, studiram što volim i dodatno se educiram na polju koje mislim da bi me odlično nadopunilo. Nema veze niti sa "razvijenim frontalnim korteksom nakon 25" (ovo fakat bubam bezveze da se ne nakačite), nego nisi kao ni mnogi mladi razmišljao o ničemu niti preuzimao odgovornost za svoj život.. Ja sam znao odmah šta bi volio raditi, ali sam odabrao ono što sam mislio da sam dobar u tome, sviđalo mi se ili ne... I to je bio svjesni odabir koji me ničime nije usporio, dapače, dao mi je iskustva koja su me izgradila i dovela do mjesta gdje sam danas...

Al za ostvarenje ciljeva potrebni su resursi, vrijeme i sreća. — Majki2111

Nou, jes i nou.. Tim redom kako si napisao..
Cilj ne mora biti materijalan (a btw i vrijeme je jedan od najvrijednih resursa), vrijeme je potrebno uvijek (to je život), a sreću ne bi nikad unosio u računicu za moj cilj.. Onda to nije cilj nego želja. Cilj mora imati strategiju, sreća ne spada u strategiju. To je kao da kažeš da ti je cilj postati bogat igrajući loto. U tome sve ovisi o sreći tj. oslanjaš se na svoju "wishfull thinking" kao stratešku točku do cilja..

btw. kako u ovom razdoblju gdje sa lasom love zaposlenike na svakom ćošku u svim granama zanimanja ti ne radiš mjesecima? Do tebe je, ne do situacije. Ja kad god sam htio i mijenjati posao i napraviti promjenu sam radio istovremeno dok sam tražio.. Preizbirljivi ste postali vi iz mlađih generacija...