https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQsJLZeBESylLfdywiVrkBjMCrwRbWjaJp_u_ll2CKzbQ&s

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQsJLZeBESylLfdywiVrkBjMCrwRbWjaJp_u_ll2CKzbQ&s

Ako je ovo bio povod za osvetu onda bolje da su sami sebe ispljuskali.

Razlog leži u tome da su oni kao grupa već duže vremena podlegli trendovima novog doba pa imaš one famozne krpe/zastave ukradene sa seoskih igrališta po RS-u, žešća smijurija...

Žalosti me da je "Mentalitet Ultrasa" već duže vremena poligon za profitiranje kroz razne brandove streetweara i da je to postala samo još jedna isprazna i klišeizirana fraza za mnoge grupe koje djeluju u našem svijetu. Subkultura koja je na neki način postala mainstream i sa tim je dobila hrpetinu novih poklonika koji ju konzumiraju ali je temeljna bit da je ne osjećaju niti žive.

Čast izuzecima, Ultrasa ne definira koliko ima tetovaža, da li fura Fred Perrya ili K-way, koliko mu grupa ima pregleda na YouTubeu i da li se neki pretili Amerikanac uzbuđuje kad prvi put u životu vidi one neke bljeskalice koje svijetle, definicija njegovog djelovanja je osobna stvar svakoga...

Ja sam svog unutarnjeg Ultrasa upoznao kada sam svaki put sa suzama u očima slušao naše pjesme, kada sam potpunom neznancu na gostovanju osigurao prijevoz, kada sam se stopio sa ritmom naših bubnjeva i uživao u svakoj sekundi njegove magičnosti,kada sam tih teških godina na tribini stajao sa svojih stotinjak suboraca u srijedu oko 15h na radni dan u kupu protiv Istre. Tih 90 minuta osjećam se živim tih 90 minuta participiram u nečemu što se osjeća srcem i što će biti stotinama godina poslije mene, e za taj ideal vrijedilo se roditi i čuvati njegovu baštinu za daljnje generacije!

cigani pokrenuli trend, tovari prate... Nakon kokošarenja po muzejima ovo je novi nivo ciganluka.

Nikada nisam bio fan ovakvih akcija a pogotovo iživljavanja nad manjim grupama poput GD ili cigani i gašenje đavola...

No novo je vrijeme reputacija se gradi alibi akcijama i slikanjem po netu, samo su rijetki oni koji djeluju tam di treba, naša grupa hvala Bogu još drži do tih nekih osnovnih ultra načela.

https://www.youtube.com/watch?v=9WtPQmZZyOY

"The good guys dress in black, remember that
Just in case we ever face to face and make contact"

Malo da dignemo atmosferu na šanku...

Paranoja nekih prošlih vremena ostavila je dubok trag na umove navijača i simpatizera Dinama. Duboko ukorijenjena mantra o njegovoj propasti, zazivanje propalih modela upravljanja klubom i ona čuvena A kaj ako ne uspijemo?

Nogomet je poput života negdje izgubiš negdje dobiješ, usponi i padovi su sastavni dio svačijeg puta. Svaka promjena počinje od nas samih, to osjetiš u srcu imaš ili nemaš u svojoj biti postojanja.

Onda kada smo bili u moralnom dnu, okupani kaljužom i okarakterizirani kao najveće zlo Hrvatskog nogometa nismo odustajali, osobno sam znao da to nije istina da će ljubav nadvladati zlo. Možda zvuči patetično ali je to bilo tako, vrijeme djelovanja gdje su impuls borbe u ovome gradu prepoznali rijetki. Tek šačica golobradih mladića i pokoja djevojka vođeni željom da klub oslobodimo iz okova zla i negativne reputacije.

Dođi na Maksimir bori se za Dinamo glasio je poziv. Poziv koji zbog delikatnosti situacije nisu željeli čuti mnogi, poziv koji nije imao odjeka među normalnim pukom gledalo se na to u neku ruku i negativno upravo zbog paranoje koja nam je usađena kroz godine spinova koje smo kao navijači i ljubitelji Dinama gutali.

I ne, ne pišem ovo sa gorčinom niti zamjeram ikome tko je i dalje zarobljen u tom začaranom krugu. Kao Dinamovac želim svim takvima da se što prije oslobode tereta prošlih vremena, zamaranja sa najvećim rivalima i da se za ništa ne ispričavaju drugima jer se svi oni moraju ispričati nama. Kada smo bili glavna snaga promjena u tim surovim vremenima bili smo meta mržnje i podsmijeha. Ugašena grupa ugašeni navijački puk ali ne možeš protiv mladosti, ne možeš protiv naših ludih glava i nikada to nećete moći.

Danas živimo u nekom drugom vremenu, vremenu gdje smo kovači vlastite sreće ili nesreće, kada se osvrnem unatrag i shvatim da sva ona patnja nije bila uzaludna i da se napokon u našoj kući osjeća ta toplina Doma koju jako dugo nismo imali, vjerujem i dalje da će dobro nadvladati zlo i da će biti samo bolje jer sve krugove pakla smo već prošli.

Ekipa koja i danas gura, ekipa koja je od golobradih klinaca danas u organizaciji svega vezanog uz podršku našem klubu i svi Vi koji ste makar i jednu tekmu zalutali u logor Maksimir i onu kockicu okruženu murijom na Istoku znajte da Vas Volim!!

Živio Dinamo i živjela ljubav!

Demokracija u našem klubu je mladolika pojava kao i mogućnost povećane autonomije u upravljanju istim. Trebate shvatiti da smo mi kao klub tek na početku procesa tj. trnovitog puta da na nogometnom planu ustrojimo zacrtane želje i ambicije.

Do nedavno nismo imali pošteni Fan shop, do nedavno je većini bilo bitno samo da smo ispred tovara, do nedavno nisi mogao nikoga u klubu pitati najobičnije pitanje a sad postoji nekoliko kanala otvorene komunikacije, do nedavno pojam člana Dinama bio je sveden na fiktivan broj koji nije mogao biti nikakav kotačić promjena...

Ništa ne ide preko noći svatko ima pravo na svoje mišljenje to je tako u demokraciji no nema pravo niti potrebe svoju zlonamjernost i osobnu frustraciju maskirati u brigu prema klubu jer je put do pakla često popločen "dobrim namjerama"

Klub ima svojih pogrešaka i imati će ih u budućnosti zato što je to normalno na nama je da stojimo uz njega i kada mu ne ide. Moj Dinamo su dovoljno iscipelarili tijekom povijesti ljudi koji su silom željeli da njega više nema ali usprkos svemu on je tu i Vi ste tu da mu budete vjetar u leđa a ne oni koji će ga još dodatno cipelariti i dočekivati svaki potez na nož.

Sve 5 ljudi zapravo nije poanta cijene nego timinga i prodajne psihologije. Zato jer se ovakvim prebrzim sniženjem događa efekt koji sam gore napisao.

No najjača stvar od svega je da će mi na putu biti dva dresa što automatski znači da preuzimanjem jednog sam zapravo nekome od Vas oduzeo kupovinu jednog ukoliko niste stigli s obzirom da veličine L više nema.

Zovem jučer web shop šaljem mail da mi jedan dres otkazu i pošalju drugi sa korigiranom cijenom i pazite odgovor. Ekipa ima sve narudžbe zapisane na papirima i kažu da nemaju informatički sustav otkazivanja ili prekrajanja narudžbe a da ne mogu prekopavati po papirima. Rješenje za njih je poslati dva dresa na moju adresu i da jedan slobodno odbijem i preuzmem drugi.

Na kraju sam gospođicama i gospođama u šaljivom tonu poručio da neka naš Zvone kupi računala i investira u ovako bitan segment.

Nadam se da ćemo svi doći do ovoga dresa jer je ovo prvi put u povijesti našeg kluba da imamo dres inspiriran navijačima.

Četvrti dres mi je bio u košarici čim je izašao no glupo je da je dosta nas kreiralo narudžbu i doslovno nakon 1 dana oni snize dres za 20 Eura. Ponovio sam narudžbu za 79,20 EUR a ovu prvu neću niti preuzeti. Po mom mišljenju ovaj dres nije trebao biti snižen jer je friško vani...

Casual as fuck kak bi Englezi rekli...

Nadam se da su bijele šuze i Fred Perry šilterica spremni :starstruck:

Žalosno je da u doba najveće dostupnosti informacija i povijesnih arhiva prosječan navijač Dinama debatira o slovu G u našem prefiksu. Previše pozivanja na davno zaboravljene ljude kojima na taj način dajete pažnju koju niti ne zaslužuju.

Kad budete shvatili ozbiljno da su Građanski i Dinamo silni, nesalomljivi i prije svega ideja onda niti jednom od Vas neće pasti napamet preispitivati to a kamoli se ispričavati tovarsko-udbaškim sinovima ili objašnjavati ideju jednom od onih unuka čiji su djedovi i bake došli u moj Zagreb 1945 i eliminirali Purgerštinu i Građanstvo.

Ideja je iznad pravne formulacije, ideja je vječni znamen nečijeg smisla postojanja to je jednostavno odrednica koja je zapisana u DNK i simbolizira nešto što je teško izbrisivo.

Mi navijači Dinama smo tu ideju i odrednicu dužni očuvati od zaborava jer bez te esencije nebi niti imali prepoznatljive simbole i načine ponašanja po kojima smo poznati u cijelom svijetu.

Mi smo Purgeri, najjači smo najjači!

Ako nekoga zanima preveo sam dijelove članka na naše pismo :smile:

U crnom dijelu piše Nemile scene na gradskom stadionu u Banjoj Luci na utakmici Borac-Dinamo

NAVIJAČI u Aut, Miliciji aplauz!

U desnom dijelu Banja Luka 8.oktobra- nakon izvikivanja nacionalističkih parola :heart: , pravog vatrometa petardi i dimnih bombi a potom kamenovanja organa reda :cool: u obezbjeđenju, grupa od oko 500 navijača Dinama odstranjena je sa gradskog stadiona.Sve se to zbilo juče u 10.kolu prvoligaškog susreta Borac-Dinamo na kojemu je prisustvovalo više od 15.000 zaljubljenika u fudbal.
Umjesto majstorijama na terenu gledaoci su prisustvovali ružnim i nemilim scenama. Obje grupe navijača su sudjelovale ali su prednjačili gosti iz Zagreba.

U 35 minuti su milicajci i obezbjeđenje natjerali goste iz Zagreba da napuste stadion što je bilo popraćeno aplauzom gledalaca.

Sup Banja Luke kaže da je devet lica privedeno te su zadržani tokom noći i pušteni ujutro kućama.Opširnije u sportskom prilogu Glasa.

Kult ličnosti je prejaka i možebitno pogrešna formulacija.

Navijači Dinama su mnogim velikim facama, predsjednicima, frajerima i zajebanim likovima rekli i reći će što ih ide svidjelo se to njima ili ne.

Zvone je sve rekao, rezultati određuju sudbinu ili ih imaš ili ih nemaš.
Jedna stvar na koju sam alergičan je defetizam, proispitivanje procesa u kojega se ušlo zahvaljujući mukotrpnoj borbi hrabrih ljudi i seciranje tko i kako bi se trebao ponašati i što bi trebao govoriti.

Po pitanju Dinama nema šablone nema zacrtanog puta nema dodvoravanja i stvaranja medijske slike da bi se u očima drugih prikazali ovako ili onako.

Mi smo najveći klub u državi, mi smo mudonje sa Zagrebačkog asfalta, sanjari gradskih ulica i vjerujte nema popuštanja nikome i svatko će imati epilog kakvog zaslužuje. Jedino što nikada nismo voljeli je da izgovori i opravdanja budu nečiji plašt nevidljivosti jer za ovaj klub se bori i gine a ne kmeči poput uvrijeđenih frajli.

Jedini kult ličnosti koji ja priznajem je Dinamo i majka Hrvatska!

"Korteo kreće sa trga Eugena Kvaternika" stajalo je u objavi...

Nedugo nakon postavlja se upit "Zar nije korteo na Kvatriću" :)

Iskra fanatizma / Grad je naš

Rođen sam u svijetu u kojemu je nepravda pravda, sloboda ropstvo a ljudi su svedeni na štovanje lažnih idola pokretanih novcem. Tmurna je 2011.godina, mom klubu nije dobro kao da su svi digli ruke od njega. Stadion u polu raspadnutom stanju, nema blještavila samo goli sivi beton i mala kućica kod popularnog Brke koja je Fan Shop, Odjel za članstvo i mjesto informacija u jednom...

Zagrebački simbol za kojega su ginule generacije, simbol moje Domovine, purgerski gospodin sada stoji u tami bespomoćan i sa brojnim vapajima za pomoć. Sjedim u sobi kao i stotine drugih mladića i djevojaka diljem Hrvatske, na repertoaru mi svira "Košulja plava" , gledam britanskog glumca Dannya Dyera u serijalu Real Football Factories Balkan, vrtim video 13.5.1990 ne sramim se ničega, puštam suzu koja nije suza očaja već nade da sve ono o čemu sam slušao tokom svog odrastanja, sve ono što sam vidio na brojnim video zapisima ne smije i neće biti zaboravljeno...

"Grad Zagreb ne diše za Dinamo, u gradu Zagrebu ne postoji nitko koga zanima Dinamo, zagrebačka publika je kazališna publika u kojoj nema ni trunke fanatizma " govorili su tako mrzitelji Zagreba i našeg kluba Dinama. 2011.godina kao da je bila prekretnica u glavama mnogih ljudi s kojima dijelim istu strast i ljubav prema plavoj boji... Dok su gorjele dimne bombe u Tkalči zapaljene od grupe ljudi koji su odlučili reći dosta na polu popunjenom Maksimiru odigravao se najveći hrvatski derbi. Gledatelji su dovučeni besplatnim dresovima i popularnim cijenama ulaznica no naglasak je na gledateljima iz razloga što su pravi Ultrasi i navijači nepoželjni gosti u svojoj kući. 90 minuta čistog orgijanja najvećih rivala koji su bili smješteni na južnoj tribini pokazatelj je koliko su našem klubu bili i jesu potrebni fanatici i navijači na Sjevernoj tribini.

Nakon nekoliko tjedana/mjeseci dolazi vijest kako se najvjerniji vraćaju i kako se bojkot prekida jakim gostovanjem u Splitu 10.9.2011.godine ! Godine odricanja i šutnje pretvaraju se u lavinu koja u tim trenucima u srcima mnogih pali iskru fanatizma i nade kako Dinamo pripada onima koji ga vole bez interesa i koji su spremni stati na crtu. Nisam dvojio niti sekunde ovo je trenutak koji će biti prekretnica za naš Klub i za našu grupu u kojoj je ukorijenjena ta "Tradicija bunta". Dužnost mi je bila stati uz te ljude, dužnost mi je bila svoj fanatizam izgraditi kada ga se najviše želi ugušiti i ugasiti. Shvatio sam tada da pojam ljubavi ima širu dimenziju, da ta dimenzija nadilazi izlizane fraze, lijepe geste i ušminkanost. Svoju ljubav pronašao sam u "najružnijem" stadionu, komadima betona koji ti mogu pasti na glavu, vonju urina i vodi čudne boje u WC-u sjeverne tribine. Moj pojam romantike bio je boriti se za ispravne ideale i ne uzmicati niti milimetra!

Tog dana kada je na utakmici sa Varaždinom sa megafona zagrmilo "Vjeruj nema života bez Dinama", e tada sam znao da je Grad oduvijek bio naš i da se samo jedno mjesto na svijetu zove Dom. Naučio sam kroz godine kako je biti navijač Dinama čast i ponos, kako se on ne voli radi uspjeha kako mi u životu nije niti bitno tko je trener i tko je zabio najviše golova, mene najiskrenije zanima da ona simbolika sa početka priče gori kao baklja otpora u zemlji ugašenih ideala!