Glazba ima ZZ Top, dinamo ima ZZZ Top: Zvone, Zeko, Zvone - top ekipa koja će nas (p)ostaviti na vrh, gdje i pripadamo!
Misli koje su mi se vrzmale po glavi unazad tjedan dana, još prije nego je povratak legendarnog kapetana bio spominjan u javnosti išle su u jednom smjeru - svatko će te razočarati ako mu daš dovoljno vremena. Naravno, na to sam najviše bio potaknut člancima o neslaganjima vodećih ljudi našeg kluba i svemu ostalome što se u to vrijeme događalo. Ali mi je istovremeno na pameti bilo i ono što je
@Neki tip napisao u pismu Zvoni - "Ako pogriješiš, nisi kriv. Jer naš si izbor i onda i sada."
Izvor razočaranja može biti objektivan, to može biti iznevjereno povjerenje i namjeran loš potez ili gesta. Ali razočaranje nerijetko nastaje i našom vlastitom krivicom kad smo nerealni, kad idealiziramo, kad tražimo nemoguće, kad ne damo onima u koje se ugledamo da budu ljudi i imaju slabosti kakve imamo i sami. Zvonimir Boban, Velimir Zajec, Zvonimir Manenica su ljudi koji su griješili i koji će griješiti. Razlika između njih i mnogih drugih koje svaki dan imamo prilike gledati jest što te greške (što se tiče dinama) neće činiti s namjerom da ga oštete, da se okoriste, da zadovolje svoj gladni ego. Loša prosudba ili kriva informacija učinit će svoje, ali konačni zbroj njihovog rada će biti pozitivniji nego smo se ne tako davno uopće smjeli nadati.
Sjetio sam se izjave Mikea Tysona otprije par mjeseci: "Ne znam, ne vjerujem u riječ 'ostavština'. To je samo druga riječ za ego, riječ za koju se svi hvataju, evo sad i ti svakih pet sekundi. Meni to ništa ne znači. Ja prolazim. Umrijet ću i sve će biti gotovo. Koga je briga za ostavštinu nakon toga!? Ne želim da ljudi misle da sam velik, ovo ili ono. Mi smo ništa. Mrtvi smo. Prah. Mi smo ništa i moja ostavština je ništa."
Tako govore ljudi koji nikad nisu ništa imali, koji su uzeli sve i sve izgubili. Ljudi koji se za ništa ne mogu uhvatiti, nihilisti. Ljudi poput ministara koji su nesposobni, znaju da su nesposobni ali odbijaju otići i pri tom trpaju u svoje džepove. Ljudi koji nam truju svakodnevicu na portalima i tv ekranima. A ova naša ZZZ trojica nisu takvi ljudi ni u kojem pogledu. Oni su svjesni da ostavština itekako postoji i da ima značenje jer su je dobili u naslijeđe, neki još davno i pomagali su je dalje stvarati, a neki tek maloprije, ali su od malih nogu sanjali biti njen dio. I makar smo svi mi na kraju ništa i prah, naša ostavština nije. Bilo da su to golovi i obrane, slavlja i žalosti, ovi komentari na zoni ili glas koji odjekuje s tribine - to sve ima svoju vrijednost i pamtit će se, primjer nam je što se svi trgamo doći do svog primjerka knjige o običnim kibicima koji su uz naš Klub bili između svjetskih ratova. Zato dajmo podršku ovoj trojici jer njihov posao je dugotrajan i posljedice će se vidjeti kroz godine i mnoge sezone, a ne u sljedećih 90 minuta nogometa. Svi mi možemo dati obol boljem i uspješnijem Dinamu, nastavimo graditi, a ne rušiti.
Ajmo svi purgeri moji, ovu noć zapjevajmo!
Sa Sjevera nek se ori, najbolji je Dinamo!