Čekalo se 2 godine da se uopće išta krene raditi kad je trebalo biti — mali M

Ne bih htio o politici ali radi se o investiciji i postupcima javne vlasti pa ju se ne može ignorirati: jasno ti je zašto stadion definitivno nije bio prioritet na samom početku mandata prve nove vlasti u gradu nakon 5. svibnja 2000. godine, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu o koliko se problematičnoj i kriminalnoj vlasti radilo?

Uopće ne mislim debatirati o brzini, vjerojatno su se neke stvari mogle napraviti brže (da nisu, onda bi bilo savršeno, a to sigurno nije), ali već smo puno puta raspravljali o ovome, nema smisla da to radimo opet. Neke procedure definirane su Zakonima i ne mogu se odraditi puno brže no što su odrađene, neki pregovori - poput onih s Crkvom i državom oko čestice u Maksimiru - su trajali dugo jer su jednostavno kompleksni, neki procesi traju jer se pokušava pronaći najbolje moguće rješenje.

Činjenica je da je u zadnjih godinu-dvije napravljeno više po pitanju izgradnje dva stadiona nego što je napravljeno u proteklih dva desetljeća i da se očito radi o procesu koji nije stao nego napreduje svojim tokom. Sve što svaki političar kaže treba uzeti barem sa zrnom soli, ali našim ljudima iz kluba vjerujem. Ako oni kažu da se na svemu radi i da sve ide u dobrom smjeru, onda imam dovoljno povjerenja u njih da to zaista i jest tako.

Frustrirani stanjem stadiona svi skupa imamo pravo mrzovoljno prigovarati, ali ne vidim niti jedan razlog da netko tko voli nogomet prigovara LOKACIJAMA stadiona u Zagrebu. — Mali dioničar

Apsolutno. Trenutna lokacija stadiona je odlično prometno povezana javnim prijevozom: na 5-6 minuta pješice od ulaza su stanice 8 različitih tramvajskih linija, stanica prigradske željeznice i nekoliko autobusnih linija. Ono na što bi trebalo obratiti pozornost kod gradnje novog stadiona je

• izgradnja infrastrukture za sigurno vezanje bicikala, električnih romobila i sličnih prijevoznih sredstava
• poticanje takvog modela dolaska kroz recimo besplatne karte za javni prijevoz uz ulaznicu, bio to ZET ili recimo neki parking na rubu grada za navijače izvan Zagreba s kojeg bi trebalo 5-10 minuta besplatnim vlakom do stanice kod stadiona
• podzemna garaža s više ulaza, prvenstveno ali ne isključivo za potrebe kluba i vip goste, kako bi se riješio sadašnji problem ulaska i izlaska kroz jednu jedinu ulicu, najčešće također prepunu navijača koji pješače

Stadion na ovoj lokaciji je bogatstvo i odlična prilika za klub da više zarađuje kroz dodatne sadržaje poput kafića, restorana, muzeja, fan shopa... neposredna blizina parka Maksimir i zoološkog vrta, a realno i centra grada, odlični su za dolazak turista, školskih grupa, obiteljske posjete i sve ostale revenue streamova na samom stadionu van matchdaya. Većine toga nema, a onoga čega ima - ima u puno manjem obujmu - na nekoj lokaciji na rubu grada, bilo to Blato, Rugvica ili nešto treće.

Uostalom, to je "ne-tema", kako bi rekao premijer. Od ideja o trajnoj selidbi s Maksimira se davno odustalo i o tome nitko relevantan više ne priča.

Tu na zoni ima sigurno insidera iz Mozemo — Ali

Mislim da je ovo fama proizašla iz neosnovanih i izmišljenih optužbi u nekim davnim raspravama na Zoni. Ne sjećam se da smo ikada ovdje imali ikakvog insidera na temu stadiona, pogotovo iz grada ili Možema; uvijek smo raspravljali samo temeljem javno dostupnih informacija i više ili manje osnovanih pretpostavki.

Zaista Dinamo i nitko više što se tiče navijanja, ali uvijek je bilo nekih klubova koji su mi bili draži od drugih - recimo Celtic je jedan od njih. Oduvijek mi je bila zanimljiva njihova povijest, cijela ta političko-vjersko-nacionalna pozadina Old Firma, kao klincu mi je bilo zanimljivo da je i njima i nama najveći uspjeh bio 1967. godine, dresovi su mi se uvijek sviđali i slično.

Boca mi je isto uvijek bila klub koji mi je bio fora i koji sam cijenio, cijeli taj njihov fanatizam, klupski identitet i sl.; a slični su razlozi i oko Borussije Dortmund, mislim da ni jedno ni drugo nije pretjerano originalno i da oba kluba uživaju podjednaku razinu respekta prvenstveno zbog svog identiteta i svojih navijača. Neki klubovi poput Ajaxa, Rapida ili neki američki major league klubovi u raznim sportovima su mi dragi zbog njihovih gradova za koje me vežu lijepa sjećanja. Ne pratim toliko, ali recimo da me netko pita "Za koga bi da osvoji NBA?" uvijek bih odgovorio Boston čisto iz toga što mi je nekako najbliži zbog vlastitog iskustva i kontakta s klubom i gradom. PAO, AIK, Šibenik, Eintracht, Liverpool... ima tih klubova kojima generalno želim sreću u svakoj ili većini utakmica osim kad igraju protiv nas, ali ne bih ništa od svega toga nazvao navijanjem, pa ni simpatiziranjem.

Ne gledam utakmice, ne pratim ni rezultate, nemam pojma za većinu tko tamo igra, nemam dresove, ne dira me kako prolaze i svima želim svu nesreću ako to i malo pomaže Dinamu - kao što recimo pomaže ove sezone u LP.

Ako misliš na ona 4 nova, još prije koji tjedan.

Ma zadovoljan sam i ja samo ova utakmica nije nikakav pokazatelj uspona naše forme. — The Undertaker

Naravno da nije test forme, doveli smo na klupu Bjelicu, ne Gandalfa. Koliko je odradio, cetiri treninga? Nakon ta cetiri treninga vec se vide vrlo ociti pomaci u igri, a definitivno smo se i psiholoski podigli. Nema tog trenera na svijetu koji moze puno vise napraviti u manje od tri dana.

To je to, pozitivan šok koji smo trebali. Prva misija izvršena. Idemo dalje jako.

Ja sam vratio ulaznicu prije možda sat vremena, normalno je radilo.

Radi normalno. Nažalost, znam iz prve ruke.

Možda tebi, ali definitivno ne i ljudima koji ismijavaju tu poziciju u timu.

Dobro sam se nasmijala neandertalskim komentarima na racun toga, svi se iscudjavaju. — Marley

Kao i u svakom društvu, i u našem ima nešto pametnih ljudi, nešto idiota i mnoštvo onih povodljivih i labilnih koji puštaju da im prvi ili (nažalost, puno češće) drugi kreiraju tobože "njihove" stavove i mišljenja.

Kladio bih se da je barem pola tih koji negativno komentiraju psihologa u timu, pod uvjetom da prate Dinamo, barem jednom u zadnjih 10 dana reklo da novi trener treba "podići momčad" - što je samo i isključivo psihologija. Ljudi su hodajuća kontradikcija, a nisu toga ni svjesni.

Ajme, ovo je bilo fora prije 10 godina, kakvo susramlje...

HVALA Nenade na svemu i nadam se da ćeš se vratit jednog dana kada poteramo ovu bagru kako su potjerali i tebe... — Dragon1Warrior123

Tko je tada zaista vjerovao da će to biti ovako brzo… :)

Trener koji se rusenjem prokletstva europskog proljeca zauvijek upisao u povijest Dinama i postavio temelje jednog drugačijeg, svima nama dražeg Dinama na terenu, koji se nije bojao nikoga. Ako može ponoviti što je radio onda, ali sada u zdravijem Dinamu, vraćenom svojim korjenima, onda su pred nama neke predivne sezone.

Nek mu je sa srećom i u drugom mandatu i ajmo rušiti neke nove domaće i europske rekorde. Sretno, Nenade!

Covjek nakon Dinama ima spiralu nizbrdu u karijeri i ovo mu je zadnja sansa da pokaze da i dalje ima ono nesto sto ga je do tada krasilo — flexXy

Ajmo pretpostaviti da je ovo točno, iako bi se dalo o tome raspravljati - to je gotovo idealna situacija: trener koji je napravio najveću pozitivnu promjenu u našoj igri u zadnjih više od desetljeća, vraća se ovdje, no opet ima ogroman motiv kao i prvi put.

Često se taj aspekt motivacije podcjenjuje. Mnogi su na ovoj temi govorili da žele trenera kojem "Dinamo nije najveći klub kojeg je trenirao" i to ima svojih prednosti - Gattuso u Splitu ili Boto u Osijeku su definitivno donijeli neke novine i nove metode treninga ili pripreme igrača (često spominjem Vahu koji je bio šokiran kod nas kad je shvatio da neki igrači ne idu na pedikuru), donijeli bi i kod nas neki koji u CV-u imaju Barcu, PSG i slične klubove, ali meni je tu voljni moment puno važniji. Ne da netko dođe profesionalno odraditi ugovor, dva treninga, presica, sastanak i čilanje; nego da netko dođe i da 100% svoje energije, znanja, elana i želje kako bismo kroz 3-4 godine strepili da nam ga ne otme neki od puno bogatijih klubova. Ako je Bjelica taj i ako ima tu motivaciju da se vrati na "mjesto zločina" i dokaže kako mu je mjesto među najvećima - to je onda to.

Osobno, puno mi se toga karakterno ne sviđa kod Bjelice, to nije upitno. Ali jednako tako nije ni malo upitno da smo za vrijeme njegovog mandata igrali najbolji nogomet, taktički jak, s jasnim automatizmima, imali smo jebeni stav na terenu, šampionski, fakinski pristup, gledali smo utakmice u kojima smo primali gol za 1:0 bez brige jer smo znali da se momčad neće raspasti i to je bio jedan od najboljih, ako ne i najbolji Dinamo kojeg sam ja gledao u životu. Ako Bjelica to može ponoviti... dobrodošao natrag!

Zašto ne bi mogao? Ovo uopće nije loša momčad. Objektivno je bolja od prošlogodišnje momčad i imat će sigurno boljeg trenera.

Realno, mi igramo ozbiljno ispod razine na kojoj bismo mogli igrati zbog psihološkog pada i lošeg trenažnog procesa: taktike, automatizama i sličnog. Itekako se možemo približiti tom maksimumu vrlo brzo psihološki, a onda polagano i na drugim poljima. Što smo bliže tom maksimumu, to više imamo pravo tražiti nešto u utakmicama protiv onih koji su protiv nas blagi favoriti (Celtic i Salzburg), te oni protiv kojih smo mi favoriti (Slovan). Svi ostali su objektivno toliko bolji da nemamo protiv njih tražiti išta osim da igrači poginu na terenu pokušavajući ostvariti senzaciju.