Dinamo Zagreb 2023./2024. - O svemu pomalo Stvarno ću se potruditi ne duljiti, jer baš znam upiliti i ne želim da ovo preraste u još jedan monolog. Zato u startu lijepo "na glas" velim da "neću" pa sam si dao malo pritiska da skratim na bitno.
Bitno je da je jučer pun raspoloživi kapacitet Maksimira slavio Dinamo i Dinamu u čast pjevao, bitno je da smo jučer položili navijački kamen temeljac za bolesno dobru atmosferu na Maksu iduće sezone, a malu, kompaktnu, zatvorenu Kranjču u navijačkoj interakciji ultras istoka i casual zapada strah me i zamišljati.. Bitno je da smo jučer vidjeli i neke već zazivane klince (meni Vrba zapeo za laičko nogometno oko) kao potentnu igračku rotacijsku sadašnjost, ne samo budućnost (ali ajde, ima k'o o tome misliti), bitno je da sam svuda oko sebe gledao nasmijana, istinski sretna lica ljudi koji ni na tribinama ni kasnije na ulicama i trgovima nemaju na sebi nijednu drugu etiketu - radnika, znanstvenika, člana uprave, ultrasa sa zabranom, bogataša, sirotinje, lijevog, desnog, europejca, euroskeptika, cjepiše, antivaksera, studenta, prodavačice, ovisnika o Dinamu ili samo povremenog posjetitelja... i još milijun drugih - nego samo jednu jedinu, "dinamovac".
Dajte si ponovite tu riječ, "dinamovac".
Doslovno te zaboli k za sve drugo što netko jest.
"On je dinamovac". Kako je to lijepa riječ! I kako je to jučer lijepo bilo biti.. i kako se radujem što je to jučer moj stariji naučio na najljepši mogući način..
Želim opisati što se jučer događalo i imam osjećaj kao da izmišljam, kao da lažem da su se "tisuće dinamovaca slijevale Maksimirskom i pjevale, palili baklje, grlili se, skakali, radovali". Jebote pa bio sam tamo, vidio sam, sudjelovao, ruku pod ruku sa sinom, pored nekoliko prijatelja i znanaca i tisuća neznanih s kojima me povezuje najdraži klub. I svejedno djeluje nestvarno..
Opet duljim. Evo "neću", da si ponovim i pritisnem.. vratim na bitno.
Bitne su mi riječi moga sina, a citiram od riječi do riječi "tata, ovo mi je najljepši dan u životu!".
Tata, ovo mi je najljepši dan u životu.
Naravno da je to djetinje pretjerivanje, naravno da je bio pod dojmom svih emocija, ludovanja, blizine igrača i da će mu već neko cjelodnevno ljetno kupanje na nekoj novoj plaži biti novi "najbolji dan u životu"i naravno da kao svaki tata želim da ih ima još tisuće, povezanih i nepovezanih s dinamom...
...poanta je u tome da moj malac nije jučer bio jedini klinac kojem je to "najljepši dan u životu", već da se jučer u tisućama dječaka i djevojčica rodila ili učvrstila ljubav prema Klubu kojim smo mi ovdje toliko inficirani.
To je meni bitno, to ću pamtiti i te će mi se riječi urezati, druge će izblijediti, kao što mi i inače igrači i uprave s vremenom blijede.. a Dinamo ostane.
S tom emocijom i s tom slikom u glavi, malca na mojim ramenima koji uzdignutih ruku pjeva Dinamovu himnu na punom Trgu bana Josipa Jelačića vas sve lijepo pozdravljam, bez ograde i bez ijednog "ali", jer me trenutno boli k za sve drugo što bilo tko od vas jest i što nas razdvaja.
Hm, a da ja napišem skraćenu verziju ovog svog "kratkog" posta? :chin: :lol: Može.
Dragi dinamovci,
Dinamo i dinamovština su bitni, ostalo će prekriti prašina.
Čitamo se u novoj sezoni,
neki dinamovac.