Hrvatska nogometna reprezentacija Ne bih rekao, jos uvijek igramo, po meni, dosta pozicijski nogomet s prebrojavanjem i dosta posjeda koji ne ide nigdje pretjerano.
Ne sjecam se nijedne naše kontre u tri utakmice, kao ni nekog znacajnog perioda snaznog presinga gdje protivnik ne dise (tu ne ubrajam 45-55 protiv italije, dva tri slicna perioda protiv spanjolske i 15-20 minuta protiv albanije).
Ne bih rekao da smo bili okomiti ni izravni, a opet nismo s posjedom stvarali konstantni presing koji je gušio protivnike, al opet to ne moje misljenje i dojam jebiga. — Paggini
Ne mogu se složiti. Mi od početka prvenstva igramo na gol više. Tek protiv Talijana smo svjesno zatvorili prvo poluvrijeme. Čak mislim da ni tu nismo hjteli toliko zatvoriti, ali je postava jednostavno bila previše smušena. Mislim da Dalić od Pašalića traži dubinu, ali Pašalić je igrač iz drugog plana kao i Krama.
Mislim da je Portugal bio ogledni primjer ideje koju Dalić ima, ali nas je ta utakmica malo i prevarila. Precijenili smo trkačke sposbnosti veznog reda, a Portugal nam je istovremeno ostavljao previše prostora i labavo nas zatvarao. Mislim da bi Dalićeva ideja imala smisla sa samo jednim od dvojca Modrić/Broz te sa jednim prirodnim krilom i Baturinom na drugom krilu odnosno širokoj desetki.
Sve u svemu, stvorili smo dosta prilika, pucamo mnogo više po golu nego unazad nekoliko godina, igramo mnogo okomitije i sa mnogo više slobode. Ima i mnogo više rotacija, ali kada spominjem slobodu mislim prvenstveno na te široke desetke koje se relativno slobodno kreću terenom bez da su nužno definirane nekom sistemskom logikom.