Trener - Mario Kovačević Vidim da općenito vlada stav - igrači su nam fantastični, samo je trener užas i ne zna iz njih izvući najbolje. Kova se pogubio, pitanje je koliko je kvalitetan kao trener, al daleko je od jedinog problema.
Ono što će među plavim pukom roditi novu porciju strašnog razočaranja je vjera u ove igrače. Boban je pogodio s otprilike pola novopridošlih, a promašio s ovima koji su trebali biti nositelj, glavne face i udarna snaga ove ekipe. Beljo, Ljubičić, Villar i Bennacer su zasad teški promašaji, 3 šminkera koji očekuju da im se sve servira plus Ljubičić za kojeg nakon 5 mjeseci u Dinamu nije jasno što i zašto igra. Imamo najmanje prekršaja u Europi ne zato što imamo 80% posjeda nego zato što se ne krećemo i ne možemo uhvatiti nikoga. Preslika lanjskog mučenja.
Što možemo, tu smo gdje smo, utakmicu po utakmicu i osvojiti prvenstvo. U Europi još sve stigne biti super, valjda tužne Rumunje možemo pobijediti. Na proljeće tko živ, tko mrtav.
Boban radi i griješi, uči se i očito će trebati vrijeme da sazrije za poziciju na kojoj je. Smatrali smo ga bezgrešnim i to je logično kad se nekog toliko čeka. Ipak je čovjek, bez obzira na sve, najbolji mogući na ovom mjestu. Moju bezrezervnu podršku ima, treba nastaviti s doselekcijom i čistiti one kojim nisu vrijedni Dinama.
Onima koji u ovim igračima vide nekakve klase kojima "samo" treba pravi trener da počnu letjeti želim da se prisjete prošle sezone, da prolistaju Zonu i vide kolika je vjera bila u propale zvijezde Kebabspora, Twentea (ili kojeg već NL mediokritetskog kluba), Cagliaria, Sarajeva plus seat heatera iz Coma. Pogotovo u vrijeme kad je dokazano odličan trener u kojeg sam i sam sumnjao, Jakirović, sjedio na našoj klupi.