po zutoj traci smiju voziti javna prevozna sredstva, elektricni auti i auti u kojima se nalaze dvije i vise osobe. — Dino
Ima po gradu dosta zutih traka samo za autobuse i taxije, pa se nitko ne pridrzava toga.
Uzmi samo primjer Aleje Bologne, gdje ne govorimo o zutim trakama sa tramvajskim prugama, vec o jednoj traci za sve autobuse koji sa zapada putuju prema Crnomercu.
U idealnom svijetu, kao u Danskoj, ljudi bi dobivali kazne jer se voze tamo, pa bi ta traka bila prazna i javni prijevoz na tom potezu bi funkcionirao daleko bolje nego sada.
Ali eto, ipak smo tu di jesmo pa to ne funkcionira bas.
Najveci problem, u ovom primjeru prometa, smo mi sami gradani. Moze bilo koja vlast imati neku dobru ideju, ali tu ideju treba istrpiti godinama, jer svaku ideju ce ekipa probati ugusiti. Koju god novinu implementiras u promet, nahvatat ce se ljudi i reci kako je to lose, a oporba ce skupljati poene aludirajuci na tu ideju i kako je ona pogresna.
A zapravo tu ideju treba podrzati i ona sljedeca vlast, i ona nakon nje, kako bi u buducnosti to imalo smisla.
Evo ti primjer.
Vjerovatno se vecina ljudi ovdje slaze da bi javni prijevoz funkcionirao puno bolje da je potpuno odvojen od automobilskog prijevoza.
Kako to rijesiti?
Pa odvojiti jedno od drugog.
Ali kao sto kolega rece, skoro 100 godina se nije planski radilo, i da sada odvojis javni prijevoz od automobilskog prijevoza, trebas uskratiti jednu prometnu traku, na ionako vec zaguzvanu rutu, i onda nastane kaos.
Koliko se nas ovdje, koji smatramo da je ta ideja dobra, spremno odreci po jedne trake u pola grada sljedecih 10 godina?
Koliko nas je spremno voziti se po guzvama, bez da kukamo, ili se prebaciti na javni prijevoz ili bicikle?
Alternative nemas. Ne mozes izmisliti dodatne prometnice na svim mjestima, ne mozes stvoriti dodatnu traku i srusiti pola grada prosirivajuci ceste.
Grad ne mozemo promijeniti.
Ali mozemo promijeniti svoje navike, nista drugo nam ne preostaje.