Kako je moguće da milijunski Fener (makar u krizi, ali opet Fener) dobiješ 3 1 doma dok se još ti i ekipa ne znate skroz, a godinu dana kasnije kad se već znate mučiš se protiv Thuna, Hapoela i sličnih? Prilično neobjašnjiv fenomen, barem meni. — Sibirski plavac
poprilicno objasnjiv.
Šok terapija.
Igraci imaju osjecaj da je sve novo (jer i je), da se igra drugacije makar novi trener za pocetak ostavi slicne/iste postavke kao prethodni.
Probudi se zelja igracima, sto za pobjedama, sto za dokazivanjem.
Svaka osoba na svijetu se opusti kada ude u rutinu. Zato se i najbolje osjecamo doma kada radimo stvari rutinski, po planu i tu nam je safe zone. I to u tom kontekstu nije lose.
Ali kada si profesionalni nogometas, moras biti discpliniran. Motivacija dode i prode, ali disciplina je ono sto te drzi da dajes najbolje od sebe uvijek.
Kada si dugo pod istim trenerom, a on te ne ''tjera'' da dajes najbolje od sebe, kada si siguran u prvih 11, kada si opusten, odmah pate tvoje performanse.
Dio toga je svjesno, moze doci do efekta ''busenja trenera'', kada manjkom zele iskazujes neki bunt, zelju za promjenom, jer se ne slazes sa necime (bilo treningom, vodenjem utakmica, svojom pozicijom).
Dio je nesvjesno jer udes u neki svoj safe zone i ta glad prestaje.
Tu je meni najveca greska trenera koji takve stvari treba primjetiti i djelovati.
Ako ti se igrac opusti jer je siguran u prvih 11 (Hoxha), i onda krene isporucivati ispod minimuma - trebas ga poslati na klupu, pa cak i izvaditi u 23. minuti da mu pokazes neke stvari.
Ako igrac daje malo na treningu i ispod je svog nivoa, onda trebas ili pricati s njim, ili ga drilati zesce na treningu, na utakmicama, ili ga mijenjati za drugog igraca. Ili mu svojim znanjem naci bolju poziciju, ulogu i dati mu neku motivaciju.
Kad je dosao Jakir, isto je bilo, prvih par utakmica rapsodija, makar smo imali iste postavke igre kao prije njega. I onda nakon par utakmica opet srednje zalost.
Kad je dosao Kova, ista stvar, ekipa prodisala, sjetite se Fenera samo, i zidovia u Srbiji, HNL tada, rekli smo konacno imamo trenera, kad par tekmi kasnije, opet kurcina.
Mislim da zato mnogi zazivaju Bjelicu, jer je on u stanju lupiti sakom o stol i poslati igraca u B momcad ako mu padne motivacija/profesionalizam/doprinos.
Da ce se izderati na njega na treningu ako mu ovaj frkne nosom, ili ce se derati na njega na terenu kada fula zicera. Ili ce stati pred medije i reci da menadzerske igre kod njega ne igraju i da ga boli kurac za takve igrice.
Zato neki i prizeljkuju Sopica, jer ce on izvaditi igraca 15min nakon sto ga uvede u igru jer je nezadovoljan. Koji ce na presici reci da je ljut na igraca tog i tog, da je ljut na suce, a nece reci da je protivnik pametnije trcao i da je svejedno zadovoljan svojom ekipom.