ne dižen ih s ničin, ali iz dalmacije san i znan kako oni dišu povodom toga i u mentalitetu im je Vikend - utakmica i po mom mišljenju to neće izgubit i kad se vrate na -10 u 11. misecu iz razloga jer su to izgradili i naučeni su tako. A Zagreb i ljudi i iz Zagreba nisu (zbog svih nabrojanih razloga) i možemo se samo lagat u suprotno trenutno. — don
Ako gledas kulturoloski, mi i Split smo poprilicno razliciti u nekim stvarima.
Nema osobe koju znam a da je u nekom trenutku otisla zivjeti/raditi/boraviti u Split a da nije rekla da je tamo toliko lezerno i toliko usporen tempo naspram Zagreba da je to nevjerovatno.
Nacin zivota u Zagrebu je puno uzurbaniji i stresniji nego dolje. Ljudi nesto vise rade u Zagrebu, drugaciji su poslovi, drugaciji je tempo zivota. I kada ti imas uzurbaniji tempo zivota i kada nemas vremena za sebe cijeli tjedan, onda na utakmicu nedjeljom gledas malo drugacije.
SD županija nema veliku nezaposlenost, ali ima veliki udio stanovnistva koji ne radi, ali ne trazi posao i ne vodi se kao nezaposlen. Ljudi puno vise zive od turizma, i nemaju poslove 7-15 i onda pola godine drkaju kurac i ispijaju kave na rivi, pa je i odlazak na utakmice i pomalo ritualan.
Naravno da i u Zagrebu ima neradnika, ali je razlika od Dalmacije vise nego ocigledna.
A to je samo jedan od brojnih razloga zasto mi uopce i raspravljamo ovdje.
Zato je meni usporedivati zagrebacku i splitsku publiku malo promaseno jer su to dva razlicita svijeta
O razlozima i razlicitostima njihove posjete na Poljudu i nase na Maksimiru bi se moglo napisati nekoliko knjiga siguran sam. Nema jednostavnog odgovora, nego je to jako kompleksna situacija.
Makar se i ja slazem da je zagrebacka publika razmazena.
Ali ne u smislu da nece kisnut, nego u smislu da 20 godina suvereno vladamo hrvatskim nogometom.
Pa svatko bi u toj situaciji bio razmazen.
Tko je vise razmezen? Dijete koje ima sve igracke i bogate roditelje, ili dijete koje je odraslo u siromasnijim uvjetima i bude presretno kada dobije jednu igracku godisnje?