Ministarstvo je loš lani u listopadu potpisalo ugovor za projektiranje i izgradnju nove bolnice Blato - faza 1. — Profesor Baltazar

Bi li se to uopće išta i pokrenulo da tamo već nije izgrađena betonska konstrukcija zgrade koja propada već 35 godina?

Državna nekretnina, jedino što je moguće je obnoviti tu državnu sramotu.

Novih projekata Vlada za Zagreb nema, nikad ih nije imala i ne planira ih, osim slučaja kad je već vlasnik neke nekretnine koju bi se moglo obnoviti, kao ovo s Vjesnikom, a riječ je o planu izgradnje zgrada za urede državnih institucija.

Vjesnik i poslijepotresna obnova oštećenih zgrada eu novcem nisu ulaganje u Zagreb, koliko god se oni to trudili isticati.

Zemljište je koliko znam bilo u vlasništvu grada. I sada je grad prepustio zemljište državi i zauzvrat zamijenili nekoliko nekretnina.
Šta se tiče države, Plenković će novce u narednom razdoblju preusmjeravati u Dalmaciju. Dalmacija mu je spasila glavu na parlamentarnim izborima jer da je izgubio neku od županija ili većih gradova kao Zadar, Šibenik, Dubrovnik, bio bi bivši. Slavoniju drži Anušić kao njegov protukandidat unutar stranke i tu Plenković nema utjecaja.
Split je dobio Plenkovićev čovjek i sada kao nagradu državni novci se preusmjeravaju dolje.
Jbg to je politika. S tim da i grad mora potencirat neke projekte i kucat na vrata državi.

Bar su se počele rješavat stvari oko Maksimira.

Bar su se počele rješavat stvari oko Maksimira. — Profesor Baltazar

Jesu, a i to možemo zahvalit ulasku Grada Zagreba u projekt s 50% novca.
Grad je Crkvi ponudio vlastita zamjenska zemljišta za dogovor oko Maksimira.

Dok je Vlada u ovo ušla mahom zbog uspjeha reprezentacije i općenito sramote na svjetskoj razini na kojoj uspješna repka predstavlja Hrvatsku u glavnom gradu igrajući protiv najboljih u Europi.
Gdje više ni trećina stadiona nije upotrebljiva zbog istog onog potresa zbog kojeg se eu obnovom hvali Vlada.

Ima li netko cijeli članak?

https://www.jutarnji.hr/kultura/kazaliste/zagreb-90-ih-od-rata-do-klubova-cro-dancea-i-prvih-mobitela-15724055?cx_linkref=jl_home_vijesti_druga_pasica

Može i meni molim ak se šalje cijeli :pray:

U povodu koncerta kojeg organiziraju HNK Zagreb i Jutarnji list u subotu, posvećenog devedesetima, donosimo najvažnije događaje koji su obilježili desetljeće
Devedesete su u Zagrebu bile iznimno turbulentno i formativno razdoblje, obilježene Domovinskim ratom, stvaranjem neovisne Hrvatske i tranzicijom. Sve do kolovoza 1995., do Oluje, grad je ponajprije bio logističko i svako drugo središte zemlje koja vodi obrambeni i oslobodilački rat. Brojni prognanici i izbjeglice našli su svoj privremeni dom u gradu.

Živjelo se pod uzbunama, zračnim i općim.

Zagrepčani su se borili na ratištima. Tijekom Domovinskog rata s područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije u obrani je sudjelovalo ukupno 99.700 branitelja. Kroz zagrebačke postrojbe i brigade prošlo je između 66.000 i 68.000 ljudi.

Grad je pretrpio zračne i raketne napade – 7. listopada 1991. godine raketirani su Banski dvori. Bio je to pokušaj atentata na predsjednika Franju Tuđmana. U napadu je poginula jedna osoba, a ranjene su četiri. U dva napada kasetnim bombama 2. i 3. svibnja 1995. ubijeno je sedam, a ranjeno najmanje 200 ljudi. Među ranjenima bili su i balerine i baletani HNK koje je napad zatekao u baletnoj dvorani na Mažuranićevu trgu.


Unatoč ratnoj opasnosti, grad je živio kroz specifičnu pop-kulturu, glazbu i sport, a u tom su desetljeću postavljeni temelji modernog izgleda metropole. Druga polovica 90-ih donijela je prilagodbu novim tehnologijama, velike promjene na estradi te u društvenom i kulturnom životu. Odabrali smo neke priče, pojave, pjesme i događaje koji su obilježili posljednje desetljeće 20. stoljeća u Zagrebu.

Kvartovski i drugi kafići
Osim kvartovskih kafića, koji su uvijek bili iznimno bitan segment društvenog života, u Zagrebu su 90-ih godina postojala mjesta zbog kojih se potezalo dalje od kuće, prema centru grada. Kvazar, Melin, Tomato, Concordia, Papagaj, Fanatic, Jedinica... imali su svoje vjerne dnevne, večernje, pa i noćne goste. Većina njih danas ne postoji ili pričaju neke sasvim drugačije priče.

Šoping-centri
U prvoj polovini 90-ih počela je gradnja šoping-centara (i do danas nije stala). Prvi je bio Importanne Centar pokraj Glavnog kolodvora, koji je sagrađen 1993./1994. godine. Tada je renoviran pothodnik ispod Glavnog kolodvora u kojem su i prije bile različite trgovine. No, on je proširen te je sagrađen šoping-centar s gotovo 200 lokala i velikom garažom. Prvi nadzemni šoping-centar otvoren je na zapadu grada, u Prečkom. Slijedili su Importanne Galleria (1997.) na Iblerovu trgu, a 1999. počela je gradnja Centra Kaptol, koji je otvoren godinu dana poslije. Ljubav Zagrepčana prema šoping-centrima razvila se vrlo brzo.

Prosvjed za Radio 101
Najveći prosvjed u povijesti neovisne Hrvatske održan je 21. studenoga 1996. godine na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Brojke kažu da je između 100 i 120 tisuća ljudi došlo podržati Radio 101, kojem je Vijeće za telekomunikacije tri dana ranije oduzelo koncesiju za emitiranje. Glavni razlog – kritika vlasti i kršenje slobode govora. Predsjednik Tuđman, koji je u to vrijeme bio u Washingtonu na liječenju, naredio je ministru Ivanu Jarnjaku da prosvjed spriječi policijskom silom. Jarnjak je naredbu odbio. Kako je rekao mnogo godina poslije, bio je svjestan da je "u škarama" i da "slijede posljedice" bez obzira na to što će napraviti. Prosvjed je prošao mirno, bez ikakvih incidenata. Jarnjak je smijenjen. Zbog pritiska Europske komisije i prijetnje sankcijama, kao i zbog straha od novih prosvjeda i iskaza građanskog neposluha, koncesija je vraćena.

Klubovi koje su svi voljeli
Možda nije bio uzbudljiv kao u nekim drugim metropolama, no noćni život Zagreba imao je svoje adute – u posljednjem desetljeću 20. stoljeća to su bili Saloon, Aquarius, The Best i Gjuro II. Bilo je, naravno, i drugih mjesta za izlaske, no ovi su klubovi bili najviše posjećeni. Svaki je imao neki svoj adut, poput rockerskog Ruby Tuesdayja u Saloonu ili Stereo Studija i Blackout partyja u Aquariusu, gdje se puštala elektronika i razvijala techno i house, a poslije i hip-hop scena. Gjuro II je, pak, imao programe utorkom i četvrtkom koji su mnogima postali glavni dani za izlaske i dugo je bio srce zagrebačke underground scene. U najveći klub, The Best, dolazilo se na koncerte i ples uz elektroničku glazbu.

Jutarnji list
Prvi broj Jutarnjeg lista izašao je 6. travnja 1998. godine. Bio je to prvi novi dnevni list nakon 45 godina. Jutarnji je potpuno promijenio medijsku scenu u Hrvatskoj.


BP Club
Smješten u podrumu u Teslinoj ulici 7, BP Club legendarnog jazz-glazbenika Boška Petrovića bio je mjesto na kojem su nastupili brojni domaći i svjetski jazz-glazbenici. U sklopu kluba otvorena je i izdavačka kuća Jazzette Records, čija je prva produkcija bila BP Club All Stars 90, objavljena 1991. godine, a sadrži neke od najboljih snimki koje su izvedene u klubu. Kroz klub je prošlo mnogo vrhunskih stranih, ali i domaćih izvođača, poput Arsena Dedića, Gabi Novak, Vice Vukova, Jasne Bilušić, Zdenke Kovačiček... Klub je prestao raditi 2011. godine nakon prerane smrti njegova osnivača.

Cro Dance manija
Je li Cro Dance val bio "najuspješniji hrvatski glazbeni val" ili "smiješna mainstream kopija italodisca i eurodancea", blago ili trash, povremeno se raspravlja i danas. Nastao u teškim, ratnim vremenima, glazbeni pokret izrodio je niz zvijezda koje će do kraja desetljeća ili pasti u zaborav ili postati važni ljudi u domaćoj glazbi. E.T. i "Tek je 12 sati", Kasandra "I‘ve got a feeling", Senna M. "Beba", I Bee "Šumica", "Ja sam vlak" Emilije Kokić i Nine Badrić, Ella "Iza ponoći", Velina "Sherry, Sherry", "Nisi me bio vrijedan" Mandi te "Ne tražim ništa" Vlatke Pokos i danas se uredno vrte na radijskim postajama, a Megadance Partyji pune Arenu.

Videoteke na svakom uglu
Počele su se otvarati krajem 80-ih, a 90-ih je svaki kvart u Zagrebu imao barem jednu lokalnu videoteku i one su bile dio društvenog života. Trebalo je biti dobar s gazdom ili zaposlenicima, uvijek vratiti premotanu kazetu i steći njihovo povjerenje. Jer, osim legalnih posudbi, često se mogla naći i pokoja piratica (tada još kinohitovi nisu dolazili u naša kina u isto vrijeme kao na Zapadu), ne baš uvijek najbolje kvalitete. Najveća videoteka u gradu, Pauk, imala je više od 20.000 članova. Na Savskoj cesti postojala je i jedna posebna videoteka u sklopu Filmoteke 16, gdje su se mogli posuditi filmovi koje je bilo teško naći u standardnim videotekama.

Pjesma Eurovizije
Nakon što je grupa Riva pobijedila na izboru za Pjesmu Eurovizije 1989. godine u Lausannei, Zagreb je 5. svibnja 1990. godine, u predvečerje Domovinskog rata, ugostio 35. izdanje Eurovizije. Bila je to još uvijek Televizija Zagreb, a predstavnica Jugoslavije bila je Tatjana Matejaš Tajči. Voditelji natjecanja bili su Helga Vlahović i Oliver Mlakar. Toto Cutugno pobijedio je s pjesmom "Insieme: 1992" o europskom jedinstvu.

Domoljubne i antiratne pjesme
Tijekom prve polovice desetljeća nastale su brojne domoljubne i antiratne pjesme. Najpoznatija je, naravno, "Moja domovina", koju potpisuju Zrinko Tutić i Rajko Dujmić. Pjesmu je snimio Hrvatski Band Aid, sastavljen od više od 150 hrvatskih glazbenika svih generacija. Prvi put je emitirana 15. rujna 1991., a mnogima je do danas ostala najdraža domoljubna pjesma i svojevrsna druga himna Lijepe Naše.


Svi pamte i "Molitvu za mir" grupe E.T., "Hrvatska mora pobijediti" Davora Gopca te techno-hit "Croatia in Flame" Montažstroja i Boruta Šeparovića, nastao u suradnji s HC Boxerom, koji je skladao techno-hit "Croatia in Flame" koji je puštao i MTV.

Mobiteli dolaze
Početak velikih promjena u svijetu komunikacija u Zagrebu (i cijeloj Hrvatskoj) dogodio se 11. siječnja 1991. godine, kada je pokrenuta prva komercijalna mobilna mreža u Hrvatskoj. Tadašnji HPT (Hrvatska pošta i telekomunikacije) službeno je pustio u rad prvu analognu mrežu (prethodnik današnjeg Hrvatskog Telekoma). Golemi uređaji, veličine cigle i kovčega, nisu bili baš pretjerano mobilni, no bili su teška šminka i "must have" za nove poduzetnike. Prava stvar događa se 1995., kada počinje raditi digitalna GSM mreža (CRONET). Uskoro će se pojaviti prve Nokije i Siemensi te uslijediti rasprave koji je bolji telefon. Krajem desetljeća HT dobiva konkurenciju – stiže VIPnet, koji će dodatno proširiti korisnike.

Modna vrata u svijet
Na samom početku 1991. godine, 7. siječnja, Zagreb je dobio prvu hrvatsku modnu agenciju. Obitelj Bangoura osnovala je modnu agenciju Midikenn model management. Iako osnovana kao "škola manekenstva", agencija je brzo prerasla u top modnu agenciju kroz koju će tijekom godina proći brojne poznate hrvatske manekenke i modeli. S pojavom Midikenna organizacija UMAH – Udruženje manekena Hrvatske (a poslije agencija UMAH), koju je osnovala poznata modna agentica Regina Jäger, dobila je konkurenciju. UMAH je, među ostalim, imao licencu za World Top Model.

Fini restorani i fast food
Zagrebačka ugostiteljska scena tijekom 90-ih imala je svoje klasične adute: jelo se u Kordiću na Kaptolu, u Starom Puntijaru, Asu na Zelengaju, u Klubu Maksimir, Kod Drageca (Klub kulturnih radnika), u Baltazaru na Novoj Vesi. Fantastično su radili Okrugljak u Mlinovima i Le Bistro u hotelu Esplanade. Na samom početku desetljeća otvoren je i prvi azijski, kineski restoran Asia. Bila je to prava atrakcija, za mnoge egzotika. Vlasnica Xiaotong Chen-Li i njezina obitelj i danas žive i rade u Zagrebu. U ovom desetljeću u Hrvatsku je stigao i prvi globalni fast food lanac – u Zagrebu je u veljači 1996. godine otvoren prvi McDonald‘s, a u Jurišićevoj ulici čekalo se u redovima za testiranje hamburgera i cheeseburgera koji su se dotad jeli samo u inozemstvu.

Jedna neslužbena himna
"I znaj da Bog zna za sveto ime to..." otpjevali su 1992. Pips, Chips & Videoclips, rockeri iz Zapruđa koji su bili i ostali dio jedne urbane priče. Pjesma "Dinamo ja volim", s njihova debitantskog albuma "Shimpoo Pimpoo", postala je neslužbena himna Bad Blue Boysa, navijača Dinama. Klub koji je u to vrijeme nosio naziv HAŠK Građanski, a zatim NK Croatia, "sveto ime to" vratio je 14. veljače 2000. godine.

Rave scena
O "Under City Raveu", održanom 30. listopada 1993. godine, i danas se pričaju priče. Bio je to prvi veliki rave party u gradu. Mjesto događanja bio je tunel Grič. Umjesto očekivanih tristotinjak ljubitelja elektroničke glazbe – jer je ta scena bila u samom začetku – na partyju se pojavilo nekoliko tisuća ljudi. Uz mnogo problema s rasvjetom, vlagom, blatom i gužvom ljudi su se zabavljali do jutra. Već sljedeće godine održan je prvi zagrebački Future Shock, na Velesajmu u paviljonu 10A, po uzoru na njemački Mayday.

Izbori za Miss
Već 1992. godine Hrvatska je na velikom izboru u Zagrebu dobila svoju prvu Miss. Licencu za taj izbor imao je Milan Šećković, koji je bio poznat i kao vlasnik butika Škorpion. Prva Miss nije bila Zagrepčanka, nego Rovinjanka Elena Šuran. O misicama se uvijek puno govorilo i pisalo – Anica Martinović bila je prva pratilja Miss svijeta i imala najbolju nacionalnu haljinu koju je osmislila Branka Donassy, Fani Čapalija i Branka Bebić ušle su među pet najljepših i bile Miss Europe. Uz ovaj izbor vezan je i jedan od najvećih showbiz skandala 90-ih – 1998. na izboru za najljepšu Hrvaticu pobijedila je Lejla Šehović. Pet dana nakon proglašenja kruna joj je oduzeta. Iz Direkcije su tvrdili da je jedan listić ocjenjivačkog suda bio krivo popunjen, no Lejla je bila uvjerena kako joj je kruna oduzeta zbog muslimanske vjeroispovijesti. Novom Miss Hrvatske proglašena je Ivana Petković. Lejla se nije dala, tvrdila je da je stvar u njezinu imenu i prezimenu. Rekla je da će angažirati odvjetnika i "tužiti Direkciju predsjedniku Republike i saborskom Odboru za ljudska prava". Titula joj na kraju nije oduzeta. Ivana Petković Hrvatsku je predstavljala 1999. godine.