Moj stari Ante, koji je najveći Dinamovac kojeg sam upoznao, bi ti zamjerio na ovom upisu :) — Ivanmtk

Ma ja sam mislio na onog iz predstave "Dobrodošli u plavi pakao". Tko je gledao ili čitao rukopis zna na što sam aludirao....

A taj Ante kojeg ti spominješ je baš ok susjed, zna kaj vredi :sweat:

@Pop corn
Sto stvarno nema nijedan dostavljac koji bi dostavljao u Eu za neku normalnu cijenu. Znam da je inace oko 16€ sto je neisplativo

Mali off, planira li se pustiti u prodaju ili ekskluzivno za pretplatnike nekakav folder (ili nešto slično )u kojem bi se mogle držati revije?
Osim štiva vjerujem da je kolekcionarski predmet za dobar dio ljudi. — Guinness

Bravo! O tome sam i ja razmišljao. Bilo bi super kad bi se tako nešto realiziralo.

Ok, uvijek se mogu sam snaći pa si arhivirati revije. Ali puno bi bolje bilo kad bi klub ponudio nešto takvo (pretplatnicima možda i po povoljnoj cijeni) čisto iz kolekcionarski razloga.

@Pop corn jeste možda razmišljali o tome?

Po treći put da podržim ideju o folderu, nije skupo ni kompleksno za izvesti, a na polici će izgledati prekrasno, bolje nego da revije drzimo po kutijama po tavanima, znam da su neki dečki izrađivali tvrde kartonske kutije za svoje blu rayeve, pa mogu vidjeti ako treba koji je trosak i proces za malo veci format

Protiv sam ikakvih online izdanja jer je jasno cemu to vodi... smanjenoj prodaji iz ocitih razoga. Moze se izmislit 300 nacina kako sprijecit dijeljenje okolo al nas covjek ce se uvijek "snac".

Papirnato/fizicko izdanje ima svoju car i neka ostane tako kao sto je bilo xy godina, ne treba se svaki vrag modernizirat i pretvorit u digitalni primjerak. Uostalom kako su se ljudi prije snalazili za nabavu revije? Najednom postao problem...

Ma sve stoji.

Ali na kraju priče je tiskano izdanje, tiskano izdanje. Ja sam uvjeren da prodaja nebi znatno pala. Ali to je nešto što se vjerojatno da lako provjeriti na temelju bazične business analize.

Ja bih možda za početak prije volio vidjeti digitalizirane stare brojeve revija. Tu realno ne postoji neka opasnost od gubitka prihoda, a može se dobro testirati platforma na kojoj bi se digitalni časopisi nalazili.

Netko je ovdje već spomenuo da postoje platforme koje nude uslugu host-anja upravo digitalnih izdanja časopisa. I sigurno imaju neku vrstu "osigurača" od neovlaštenog dijeljenja. Nije to znanstvena fantastika.

https://gnkdinamo.hr/hr/vijesti/clanak/nenad-bjelica-cilj-mi-je-dupla-kruna-i-plasman-dalje-u-ligi-prvaka

mislim da je danas ipak "pogrešno" pisati Gradjanski, ispravno bi danas bilo pisati Građanski.

Na tadašnjim "tipkovnicama" nije bilo slovo đ pa se pisalo dj, mislim da danas nema potrebe za tim.

Napisati Gradjanski ima smisla samo u kontekstu nekih retro vizuala, kao neku počast tom periodu kluba. — NORTE

Klub se zvao "Prvi hrvatski gradjanski športski klub", zato u grbu ima rimski broj 1, šahovnicu te slova G, Š i K. Postoji ona priča, ne znam koliko je istinita, da je namjerno nazvan Gradjanski, a ne Građanski, kako bi se izvan zemlje ime ispravno pisalo.

Ono što je poanta: nije se radilo o tipfeleru. I na spomenici iz 1938. također piše Gradjanski, to je naprosto ime koje se koristilo i trebalo bi se koristiti i dalje kada se referiramo na razdoblje 1911-1945, odnosno na "Gradjanski" kao de facto ime kluba. Druga je stvar kada tu riječ koristimo kao pridjev, recimo "Građanski nogometni klub Dinamo", gdje se ona treba koristiti sa slovom Đ.

S obzirom na to da znak "đ" u hrvatskom latiničnom slovopisnom sustavu imamo od 19. stoljeća (uveo ga iz islandskoga Đuro Daničić) te da ga u pravopisnim knjigama imamo od 1892. (Ivan Broz), a da se ime kluba uporno pisalo Gradjanski, jedino bi ispravno bilo pisati i dalje tako. Ako je koncem 19. stoljeća i bilo problema s tim znakom u tisku, od 1920-ih nije bilo nikakvih tehničkih prepreka da se koristi, a ipak ime kluba uporno pišu s "dj". Moguće je da su upravo ti "međunarodni" razlozi prevladali, ali ne treba gubiti iz vida ni činjenicu da su se Hrvati dosta dugo opirali tom nesretnom "đ" pa dosta novina piše "dj", kao što se nekada i pisalo. Naravno, kad je riječ o suvremenoj situaciji treba pisati bez iznimke Građanski nogometni klub Dinamo. Tako imamo distinkciju između povijesnoga i suvremenoga i jasno je da kada pišemo Gradjanski mislimo isključivo na klub koji je u tom obliku postojao do 1945.

Druga je stvar kada tu riječ koristimo kao pridjev, recimo "Građanski nogometni klub Dinamo", gdje se ona treba koristiti sa slovom Đ. — Bosskovitz

Tako imamo distinkciju između povijesnoga i suvremenoga i jasno je da kada pišemo Gradjanski mislimo isključivo na klub koji je u tom obliku postojao do 1945. — Gradinamo

Moram reagirati i biti malo provokativan. :razz:

Gradjanski postoji i dalje. Danas ga zovemo Dinamo. A rasprava o tome treba li biti “Građanski” ili “Gradjanski” je nepotrebna. Na kraju krajeva, i u razdoblju od 1911.-1945. to “gradjanski” u imenu našeg kluba je bio epitet, pridjev, jednako kao što je to i danas.

Hvala @Bosskovitz i @Gradinamo na pojašnjenju. Treba artikulirati činjenice vezane uz povijest našeg kluba.

nije se radilo o tipfeleru — Bosskovitz

Nikako tipfeler, stvar je samo tadašnjeg vremena i pisanja "hrvatskih" znakova.

Upravo istražujući povijest kluba vidio sam da je tada svuda pisalo Gradjanski, zato sam tako i ja pisao o njemu.

Kasnije je neki forumaš napisao da danas više nije potrebno pisati "dj" i s time sam se složio, no zapravo ovo što ste napisali ti i @Gradinamo itekako ima smisla.

Danas pisati o Gradjanskom upravo na taj način (dj) jasno daje doznanja da pritom mislimo na razdoblje 1911-1945 dok je to "dj" bilo posve normalno i uvriježeno.

Oba razloga su vjerojatno točna, pisalo se "dj" zbog tadašnjeg tiska i ispravnog pisanja izvan Hrvatske.

Pa eto, čak i danas postoje npr tablice DJ iako je jasno da je riječ o Đakovu.

Na kraju krajeva, i u razdoblju od 1911.-1945. to “gradjanski” u imenu našeg kluba je bio epitet, pridjev, jednako kao što je to i danas. — Gradjanski Dinamo

Originalno, riječ "gradjanski" bila je samo jedan dio imena "Prvi hrvatski gradjanski šport klub", ali se s vremenom profilirala kao de facto korišteno ime za klub, iako se klub i dalje formalno zvao jednako.

Vrlo vjerojatno, do toga je došlo zbog činjenice da se PHGŠK naprosto ne može izreći bez da polomiš jezik, iako nikada zapravo nećemo saznati. I dogodilo se vjerojatno vrlo brzo, jer već na grbu iz 1912. je slovo G u grbu kluba bilo vrlo prominentno naglašeno u odnosu na ostala slova iz akronima (iako ne nužno, moguće je da je to samo zbog dizajna jer je G "okruglo" slovo pa se njime moglo zaokružiti ostala). HAŠK su svi zvali HAŠK jer je to lako izgovoriti, nisu ih zvali "Akademski", ali PHGŠK su zvali "Gradjanski" i to se s vremenom ustalilo kao ime koje se koristilo u razgovornom jeziku.

Uvijek sam za digitalizaciju i diverzifikaciju sustava koji kaskaju i koji danas bespotrebno oduzimaju vrijeme, kao što su kupnja karata i stajanje po šalterima.
No, oprečno tome, novine i časopisi uvijek moraju biti opipljivi, tj. u tiskanom formatu. Neke stvari, ipak, ne iščezavaju!

Hvala na pojašnjenju. Bilo je već rasprava na ovu temu (pa znam za to) i ovo što si napisao zaista ima smisla.

Ono što možda dosta ekipe ne zna je to da je pridjev “građanski” bio dosta popularan među ostalim (manjim) klubovima. I naš Građanski nije bio jedini. Ono što još nisam provjerio je li bio prvi s tim pridjevom u imenu pa su ostali uzimali zbog njegove popularnosti. Ali otom potom. To tek moram provjeriti.

@Pop corn kad pretplatnici mogu očekivati svoj primjerak na vratima?