Jučer je lopta u našoj mreži bila 12 puta. 12 puta smo čuli Kremenkov jabadabadu i onu šugavu melodiju. Pjesma nije stala ni sekunde s tribine. Momčad ti gubi s devet golova u mreži i još par poništenih, a ti navijaš jer eto, on je život tvoj.

Tih 9:2 boli jako. Poražavajuće je i jadno. Ipak to nije ono nešto što udara na navijače najviše, koliko god će taj rezultat biti uklesan. Na navijače udaraju potezi igrača.
Izgubiš s rezultatom kojim izgubiš, dolaziš pred navijače koji te ne gledaju blijedo, koji ne šute, koji ne zvižde već suprotno. Na tribini ludnica kao da je 9 komada u mreži Bayerna. Kako vrijeme odmiče tako se jedna od najboljih pjesama čuje sve jače Allianz Arenom, navijači se međusobno nabrijavaju i pokušavaju navijanjem prvenstveno igračima, a onda i sebi ublažiti taj poraz. Kaj igrači naprave? Okrenu se i otiđu. Izgubio si s jebenih 9 golova u svojoj mreži, ima da stojiš na tom terenu dokle god se čuje pjesma s tribine. To udara na navijače.
Nakon tekme ti nije u glavi kak si uspio primiti toliko golova, nego kako doći do dresa tog i tog. To udara na navijače

J€bo vas Bayern i Munchen i Allianz Arena, profesionalci ste s plaćama i autima kakve mi ovdje možemo samo sanjati, ne dolazite tamo upoznati nogometne zvijezde, nego im dolazite pokazati za koga igrate. Trebati će jako puno za iskupiti se, navijači ne da imaju strpljenja, nego su toliko tolerantni da možda igrači nisu ni svjesni kaj znači izgubiti s rezultatom od jučer i doći pred navijače koji izmoreni od puta skaču, navijaju i divljaju.

jučer i doći pred navijače koji izmoreni od puta skaču, navijaju i divljaju. — Kepec

Digo se jučer u 4 ujutro, došao kući u 7 jutros.
Direkt na posao (sva sreća radim od doma pa mogu bit zombi dok nisam na sastancima).

I tako tisuće naših navijača jučer.

A dobili smo to, da oni Ogija pošalju pred kameru.
Niti trunke obraza i srama. Ne znam da li me više pogodio poraz ili ponašanje njihovo.

Više vremena su utrošili na razmjenu dresova nego na pozdrav navijačima.

Figurativno ili ne, ali ne mogu se složiti, dosta dugo, gotovo 10 minuta su dečki s isturenim Petkovićem pljeskali navijačima

Neki debil iz uefinih stolica (sektor 101) gađo Petka upaljačem i jebo mu dijete majku i sve ostalo, pa ajde, možda su zato ranije otišli.

Ali da su morali ostat, morali su

ma malo karikiram.

i trebali su još 10. Jer ako navijači imaju snage nakon tog debakla tebi pjevati i bodriti te, onda imaš i ti snage još malo stajati na nogama i diviti se tim ljudima.

https://files.fm/f/gjstjknp4d

https://www.facebook.com/share/p/5BhuSspU8J4hz2wi/

izgleda da smo napravili epic potez. Vidjevši ogromnu guzvu na ulazu u metro, preskocili smo ogradu sa planom da nazovemo taxi kad se malo odmaknemo. Na kraju smo uzeli romobile odmah u kvartu do prek aplikacije, malo manje od 1h se vozili do hotela u centru, turisticki obisli Munchen, otrijeznili se. Malo pederski ali lepo.

Btw, lijepih znamenitosti ima.

Prvi uopće nije penal. Ovaj je već padao kad je RPG bio pola metra udaljen od njega. A preostala dva su penali koje možeš, a i ne moraš sudit. Da je trebalo Dinamu sudit takve penale jučer, dajem ruku u vatru da ih se ne bi sudilo.

Pogotovo kad pogledaš da drugi penal nitko od igrača Bayerna nije ni tražio. Pa koji ku*ac onda ideš gledat snimku i tražit penal ako ni igračima Bayerna ništa nije sporno?!

A to da su im poništili golove, sva tri poništili su im s pravom jer su sva tri bila neregularna.

Mi smo išli samo na jedan dan u Munchen. Krenuli u pol 7 ujutro u utorak, doma sam u srijedu u pola 10 ujutro.

Znao sam da će bit 3-5-2.

Točno je bilo onako kao što sam predvidio. Došao se Jakir nadigravati i vidit kaj može s onim što imamo. Nismo se zatvorili u bunker. Pokazali smo da se u određenim situacijama možemo u otvotrenoj igri nosit s Bayernom. Dokaz su 2 brza gola.

Samo jedno fali. Di su faulevi? Zašto nisamo prekidali njihovu igru? Daleko od igrača. Prvo poluvrijeme samo 2 prekršaja i premalo hrabrosti od strane igrača. Bayern daje prostore koje možeš iskoristiti ak oigraš hrabro. To smo mi napravili 15 minuta u drugom djelu.

Jesam li očekivao više? Jesam malo.

Jesam li potpuni pesimist? Nisam.

Vidlim li nešto pozitivno od jučer? Apsolutno.

Vidim li mjesta za popravak? Apsolutno.

Jesam li u depri radi 9 primljenih komada? Nisam.

Smatram li to gubljenje obraza, morala i nešto što se nebi smjelo dogodit? Ne. Pogotovo ako vidiš gdje kaskaš i na čemu možeš poradit. A to je naš kontekst. Bar tako iz moje perspektive izgleda.

Al oni odbijanci kad Kane posprema u mrežu… nešto mu poništili nešto priznali, al ono zapravo najviše boli.

Čovjek sam ko duh i uz svo vrijeme svijeta.

Ma nije ekskurzija. Napali su ih, zabili su im dva gola.

Realno, nakon četvrtog gola i nakon penala za peti gol su se raspali. Teško je igrati kad značajno boljem protivniku uletiš u mašinu i ovaj te počne mljeti.

Ružan je poraz, ali takva razlika nije neviđena, pogotovo kad je Bayern u pitanju. Ne bih ja ovu utakmicu gledao kao neku mjerodavnu. Utakmice s Rijekom i Hajdukom možemo gledati kao mjerodavne (i s pravom biti ljudi i razočarani), a i nadolazeće utakmice s Monacom i Salzburgom ćemo gledati, pa prema njima suditi. To je moje mišljenje.

Fascinantno je to da je bio Kane sam na odbijenoj a i igrači koji su uputili prvotni udarac. Sjetim se ono Kimmichevog udarca sa 16 metara, u radijusu od 3 metra oko njega nikoga.