Sergej Jakirović

Trenerska karijera:
Sesvete: 36 18-6-12 55-40 (1.67)
Gorica: 62 27-15-20 102-83 (1.55)
Maribor: 13 9-0-4 33-19 (2.08)
Zrinjski: 77 52-14-11 149-53 (2.21)
Rijeka: 27 17-4-6 51-21 (2.04)


Jakirović je rođen u Mostaru, a svoje djetinjstvo i najveći dio mladosti proveo je u Metkoviću.

“Cijela obitelj moga oca je iz Mostara, a mamina je iz Metkovića. Rođen sam u Mostaru, ali sam odrastao u Metkoviću, te sam kroz djetinjstvo većinu ljeta provodio kod strica i strine, te pokojnih bake i djeda u Mostaru. Kada danas šetam Mostarom sjetim se svih tih ulica u kojima smo se mi igrali. U to vrijeme doslovno niko nije znao gdje ste, nije to kao danas da te svako može zvati na mobitel. U Metkoviću sam prošao kroz omladinske kategorije Neretve, pa onda debitirao i za prvu ekipu u 1. HNL, te dalje otišao ‘trbuhom za kruhom”.


Pričao je Jakirović i o trenerima čiji rad izuzetno cijeni:

“Tomislav Ivić je 70-ih godina igrao presing i sve ovo što se mi danas trudimo prezentirati na terenu. Zamislite koliko je on bio ispred svog vremena, to je nešto nevjerovatno. Ja sam prije svega ljubitelj Jürgena Kloppa i to nije nikakva tajna. Zanima me konkretan i direktan nogomet. Nekada mi se spava dok gledam Manchester City, predugo mi to traje. Imam osjećaj da i Tuchel prati njega. Imao je isti put kao i on. Mislim da je Kloppova vizija i stil igre isti od početka, a da je sva nadograđivanja dobio većim budžetima koji su ga čekali u većim klubovima u koje je dolazio. Jako je važan taj psihološki pristup i koliko njemu igrači vjeruju, pa se i na tome nivou, gdje su materijalno osigurani ‘bacaju na glavu”.


Prva momčad koju je Jakirović samostalno vodio u seniorskom nogometu bio je hrvatski drugoligaš Sesvete.

“U Sesvetama su mi sezone 2017./18. dali priliku da samostalno vodim prvu momčad i tu sam bio sve dok me Gorica nije pozvala. Puno mi je pomoglo to što sam prethodno bio pomoćnik Denisu Bezeru, koji je moj susjed iz Metkovića, pa smo se dugo znali. Od njega sam vidio kako se treba ponašati prema momčadi i prema pojedincima, kako on to lijepo provlači da nikoga ne prozove, a sve ih dotakne. Došao sam u jako dobro organiziranu Goricu, a onda je ona podignuta na još veći level. Kada sam bio na prvoj press konferenciji neki su mi se novinari smijali kada sam rekao da sigurno nećemo ispasti, da nećemo biti ispod osmog mjesta, te da ćemo čak biti iznad toga. Nakon tri mjeseca rada se ipak više nitko nije smijao”.

“U prvoj sezoni smo radili jako dobre stvari, pobijedili smo na svim stadionima osim na Maksimiru. Split je prethodno držao rekord od 54 osvojena boda u debitantskoj sezoni, a mi smo u svojoj osvojili 59. Sportski direktor Nikoličius mi je izračunao da za izlazak u Europu trebamo osvojiti 54, a mi smo osvojili pet više pa ipak nismo uspjeli izboriti Europu.


Jakirović je ispričao i kako je došlo do njegove suradnje sa Zrinjskim.

“Kontaktirao me gospodin Šulenta i obavili smo duži razgovor, od nekih četiri-pet sati. Sa njime se stvarno može pričati o svemu i svačemu u nogomet. Ima nevjerovatnu memoriju i dobro se razumije u nogomet. Laka je komunikacija s njim, dogovorili smo se, pa onda potpisali suradnju. Pratio sam i ranije Zrinjski i uvijek bi bilo ‘1:0 pobjeda, Bilbija strijelac’. Meni je bilo bitno dignuti radnu etiku na još viši level, da igrači dolaze sat do sat i po vremena prije na trening, da rade na sebi. Imaju prostoriju za fitness koja je dovoljna da bi se sve za sebe napravilo. Preuzeo sam momčad koja je bila šesta i jako dobro igrala Europu, bila na korak od izbacivanja APOEL-a. Ima i ta vječna priča da kada igraš Europu ili svaka tri dana da ne možeš igrati u kontinuitetu. Mislim da to nije istina, treba samo imati malo širi kadar i ova onda si u stanju igrati u tom ritmu. Kada smo igrali sedam utakmica u 21 dan upravo smo tu i napravili razliku u polusezoni. Upravo zbog toga što smo bili fizički besprijekorno spremni i što nismo imali ozljeda”.

Zatekli smo po dolasku kadar sa dobrim igračima koji su prošli dosta toga u karijeri, ali koji su se motivirali većinom na europske nastupe. Pri dolasku sam rekao da Premijer liga mora biti majka svih majki i da na rezultatu u njoj moramo graditi sve ostalo. Neki igrači jednostavno nisu bili dovoljno gladni i imali smo dosta otpora u radu. Smatrao sam na kraju da s obzirom na ulaganja u momčad nije adekvatno odgovoreno na terenu, a klub je tada stao iza mene pa smo se riješili nekih igrača.

Mislim da su ti igrači, kao i svi drugi, imali svoje prednosti i mane, ali problem je bio u zoni komfora. Ne želim igrače koji se nalaze u toj zoni, jer ako misliš nešto napraviti moraš izlaziti iz nje. Ne trebaju mi igrači koji dolaze da bi malo trenirali, pa uživali u druženjima i večerama u restoranima. Vrlo jasno sam to iskomunicirao i prema tome smo složili kadar za novu sezonu.


Objasnio je i trenažne procese koje je provodio u Zrinjskom.

“Svi naši igrači su školovani i poznaju osnove automatizama, ali naravno da ih sve usavršavamo i prilagođavamo onome što želimo samo kroz veliki broj ponavljanja i simuliranja situacija iz igre na treningu. Ono na čemu smo najviše radili, jer smo uglavnom napadali momčadi koje se brane u niskom bloku, je igra iz druge zone, linije kretanja, reakcija po izgubljenoj lopti i negativna tranzicija. Simulirali smo takve situacije, da prema formaciji protivnika shvatimo kako ćemo reagirati u kojoj situaciji. Trening se kreira prema našoj analizi i skautingu gdje tražimo koje slabe točke protivnika možemo iskoristiti".

Njegovi igrači suparnika napadaju visoko, dugo drže isti intenzitet presinga i imaju izuzetno dobru tranziciju po osvojenoj lopti. Napadački mehanizmi su na prvi pogled jednostavni i obični, ali se jako teško brane; Zrinjski ne komplicira i ne petlja u vlastitom posjedu, izuzetno je direktan, bombardira suparnika centaršutovima i loptama u prostor, iz kojih stvara daleko najviše šansi u ligi — 119, a najbliži je Velež s tek 88.

"Nije mi bilo lako otići iz Zrinjskog, ali postojala su dva okidača koja nemaju veze s nogometom. Mogao sam ostati do ljeta i biti prvak, ali procijenio sam da je vrijeme za odlazak. Ostavio ih sam na prvom mjestu, a kad sam dolazio, bili su šesti.

Srušili smo brojne rekorde, malo nas je dijelilo da ostanemo u Europi. Imali smo 14 pobjeda zaredom, 84 posto osvojenih bodova, primljenih tek 12, 13 golova… I meni djeluje sad to nestvarno.

Pokazali smo da se može s manjim budžetom i ne toliko poznatim igračima napraviti momčadski stroj, koji izbacuje pojedince kao što je Bilbija, jedan od najboljih napadača na ovim prostorima."


Kada je krajem studenog prošle godine Sergej Jakirović napustio mostarski Zrinjski te prešao na Kvarner mnogi su ga nazvali ludim, a on im je odgovorio i s Rijekom uspio osigurati četvrto mjesto i izboriti Europu.

Jakirović je znao gdje dolazi i da ga čeka težak posao, no on je zasukao rukave i napravio odličan posao. U 80 dana od Rijeke je napravio potpuno drugačiju momčad, počevši od zimskih priprema i provjetravanja svlačionice koje je bilo prijeko potrebno. Momčad koju je zatekao bila je krcata igračima, a mnogi od njih nisu bili pojačanja već samo prinove. Određeni igrači su otpisani nakon priprema jer je smatrao kako ne rade razliku zbog koje su bili dovedeni.

Riječki roster pojačali su Antonio Marin (Dinamo), Deni Jurić (Dinamo), Emir Dilaver (Dinamo) i Niko Janković (Dinamo) koji su stigli na početak priprema što je iznimno važno, dok su Danilo Veiga (Gil Vicente) i Emmanuel Banda (Djurgardens) stigli u klub nešto kasnije.

Planska kupovina i kupovina u pravo vrijeme je jedan od glavnih razloga zašto je Rijeka izgledala mnogo bolje nego u prvome dijelu prvenstva. Zrinjski je pod Jakirovićem izrastao u momčad pobjedničkog garda, a 46-godišnji strateg je i sam je izjavio kako je dolaskom Jankovića i svojih pomoćnika htio taj gard prenijeti i u Rijeku.

Treneri Rijeke su u prvom djelu sezone lutali s početnim sastavom. Gotovo ni jednu utakmicu, momčad s Kvarnera nije izašla s istom početnom jedanaestorkom.

Jakirović je ispravio grešku svojih prethodnika te ustalio prvih 11 u formaciji 4-2-3-1. Stvorio je momčad koja je taktički kompaktna, fizički spremna i motivirana. To je jedan dio njegovog potpisa; točno je znao što želi i kako doći do toga, napravio je selekciju i otpisao je sve koji nisu mogli pratiti zadane standarde. Drugi dio njegovog potpisa, onaj taktički, uključuje visoko postavljenu zadnju liniju, agresivni pritisak na zadnju liniju, dobru kontrolu ‘drugih lopti’ i okomit ulazak u završnicu, najčešće preko bočnih igrača.

Jakirović je zadnju liniju podignuo u prosjeku za čak 18 metara naprijed u odnosu na Tadića, Budicina i Cosmija koji su obično eksperimentirali s trojicom stopera i dva bočna igrača koja su automatski imala veće napadačke zadatke. Jakirović najčešće igra u formaciji 4-2-3-1, ali bočni igrači kod njega imaju gotovo pa dvostruko više dodira s loptom na suparničkoj polovici u odnosu na ono što smo gledali u prvih 17 prvenstvenih utakmica.


Što vas može naljutiti i izbaciti iz takta?

Ako me netko pogodi loptom. Znaju to igrači, taj može odmah uzeti papire, ha, ha… Šalu na stranu, ne volim kad netko ne daje sve od sebe. Nije mi to profesionalno u ovom poslu kojim se bavimo. Ili kad netko kasni. Volim uvijek malo ranije doći na neki dogovor – kaže Sergej.


Sergej ima zanimljiv nadimak – Profa.

Taj nadimak dao mi je mi Hrvoje Štrok. I to u vrijeme dok smo igrali Kutije šibica zbog mog načina igranja. On je zaslužan zašto sam došao u ekipu Promotion Play. Kada sam došao, osvojili smo prvu Kutiju, ukupno njih šest, tri seniorske i tri veteranske. Onda sam otvorio svoj profil Profa Jakir. Ali daleko je to od profesora u normalnom životu, ha, ha… – otkriva Jakirović.


Djelujete kao trener »čvrste ruke«. Kako funkcionira vaš odnos s igračima?

Sa mnom igrači uvijek znaju na čemu su. To baš i nije bio slučaj kad sam ja igrao u odnosima s trenerima. Promijenio sam kao igrač puno klubova i to mi danas dosta znači u odnosima i psihologiji s igračima.

Igrače prvo gledam kao ljude, ne kao neke robote. Imaju svoje potrebe, obitelji i karijere. Zanima me normalan i zdrav odnos. Na terenu sam dosta zahtjevan, jako mi je bitno kako se radi. I da nema praznog hoda.

Volim profesionalnost, jer oni rade posao koji vole i od kojeg se dobro živi. Volim reći da igrači trebaju biti »normalni« samo dva sata dnevno. Osam sati spavaš, a 14 sati imaš za sebe. Nema ničeg ljepšeg, pogotovo kad vidimo čime sve sve ljudi bave.

Igrači znaju da želim red, rad i disciplinu te zasad stvarno nema nikakvih problema. Ako postoji neki problem, moja su vrata otvorena svakom igraču. Pomoći ću igraču na svaki način van terena, ali zauzvrat on mora to vratiti na travnjaku.


Trener, igrač i klub po vašem ukusu?

Kloppa posebno cijenim kao trenera. Pratim njegov rad od Mainza preko Borussije Dortmund do Liverpoola. Zanimljivo, uvijek je sproveo svoju viziju, svoj način nogometa, koji nikad nije dosadan.

Liverpool mogu gledati dan i noć, to je »rock and roll« na terenu. Njegove momčadi uvijek igraju za gol, bez obzira pobjeđivali ili gubili. S druge strane, možemo biti sretni što živimo u doba Messija i Ronalda.

Tko zna koliko će proći vremena da se istvovremeno nađu takva dva igrača. A klub? Kad je Guardiola bio u Barceloni, nema tko je nije volio. Pa pola ljudi voli Real. Nisam tu baš isključiv, sviđao mi se i onaj stari Manchester United – kaže Sergej.

https://www.germanijak.hr/nogomet/vijesti/dinamo-nudio-da-jakir-ide-u-lille-miskovic-odbio/117795
I šta sad, hoće se itko ispričat za blaćenje koje je trajalo cijeli dan?

A koliko su ga htjeli svjedočit će podatak da su u Dinamu bili spremni pričekati Jakirovića da odradi utakmicu s Lilleom u četvrtak i potom dođe u Dinamo.

Ponuda koju je Vlatka Peras dala Damiru Miškoviću bila je da Jakirović vodi još jednu utakmicu Rijeku pa da onda napusti klupu u zamjenu da se ukine odštetni zahtjev od 250 tisuća eura. Međutim, predsjednik Rijeke odbio je tu opciju. I Jakirović je postao trener Dinama!

Super ali ne znam kome više vjerujem, Miskovicu ili Perasicki :rofl:

Vjerujem scenariju koji je logičniji, a logično sigurno nije da je Miško bezbrižno sjedio u fotelji s nogama u lavoru, kad mu je žena poremetila mirno posljepodne facebook objavom da je Jakirović u Dinamu.

Tko je sve sada u stožeru? Vidim da je đalović ostao u rijeci..

Jakirevic je dosao u Rijeku koja je u tom trenutku bila na konopcima, mislim 3.od zada.
Kroz malo vremena vidio se njegov rukopis u igri, te su po meni igrali najbolji nogomet u HNL-u.
Mislim da nije previse ako se nadamo istom, cak i kojem levelu vise, s obzirom na kadar koji ima u Dinamu.
Mislim da ce ovo biti win-win situacija

Za sada samo Đalović i sportski direktor Raić-Sudar

win-win — mm8

Win-win za nas i Rijeku ili..? :sweat:

;)
Za nas i Profu., ide u klub koji je par stepenica vise, kao sto je rekao sinoc Dinamo je za mene top(ili tako nesto), gdje ce moci dokazati svoj potencijal.
Kao sto je bio trans boysa nakon sto su si zapalili onaj veliki bbb, pa iducu protiv hajduka je pisalo nesto tipa: Ako smo ono uradili sebi, zamislite sto cemo tek vama.
Tako ja gledam, ako je ovakav posao uradio sa RI, zamisli sta ce sa nama. Bar se nadam.
A otici cu i korak dalje i reci da ce kroz godine sto dolaze, biti izbornik repke.
Vidjet cemo jesam li preoptimistican.

Kako je ono reka za potencijalni transfer Frigana i Dinama, “biznis je biznis”! E pa Misko moj u vezi Jakira “biznis je biznis”

Koliko vidim iz ovog intervjua gore kod Jakira je samo jedno važno, a to su dvije stvari - red, rad i disciplina.

Lijepo su ga oprali kao i upravu Dinama, baš onako navijački... bijesni i ogorčeni do srži.

RIJEKA – Da je Sergej Jakirović u nedjelju 20. kolovoza 2023. godine nešto iza 23 sata poručio kako mu je hitno potreban bubreg, istog časa dobio bi ih najmanje 5.441.

Toliko je, naime, bilo gledatelja na utakmici koju je Rijeka odigrala protiv Lokomotive. Iste te lijepe, tople večeri, nakon utakmice niz je navijača, pretežito mlađih, tražilo model kako najpovoljnije stići do Lillea i natrag.

Iako je to dalek i skupi put, vrijedan po prilici kao polovica mjesečnih primanja tih mladih ljudi koji zbog ljubav prema Rijeci nikad ne pitaju koliko je čemu cijena, ili koliko je naporno voziti ukupno tri i pol tisuće kilometara kako bi se bodrilo svoj klub.

U ponedjeljak ujutro, u kultnoj emisiji Radio Rijeke Pod stijenama Kantride, počeo je razgovor s trenerom Rijeke.

Vrlo je pedantno oslikavao taktiku za ogled Rijeke u Lilleu, najavio je poduzimanje svih aktivnosti kako bi se za uzvrat na prepunoj Rujevici imalo aktivan rezultat.

Nakon što je, ozbiljan i sugestivan, dodatno podignuo emocije navijača Rijeke, Sergej Jakirović je sjeo u automobil i otišao put Zagreba.

Otišao je u Maksimirsku 128 i potpisao ugovor temeljem kojeg je postao trener Dinama?!

Iako je riječ o jednoj od najvećih nogometnih prevara, pa i ne samo na hrvatskim prostorima, iako je na taj način Rijeka dovedena u tešku situaciju pred tri silno važne utakmice – dvije joj mogu trasirati put u grupnu fazu Konferencijske lige i dodatnu stabilnost proračuna, ona s Dinamom u Zagrebu pak otvoriti put prema novoj borbi za titulu prvaka, možda je čak i dobro da je Jakirović otišao.

Jer riječ je, sudeći po onome što se dogodilo u ponedjeljak, o beskrupuloznoj osobi koja nema baš ni zrnce morala. Da, svi bismo se zakleli da je on savršen čovjek za Rijeku, da je nakon Keka baš ono nešto što nam je trebalo da bismo bili jaki i moćni. Sve do 21. kolovoza 2023. u ranim popodnevnim satima.

Samim time, jasno je i o kakvoj se novoj upravi Dinama radi – primiti na svoju klupu osobu takvih karakteristika jako je opasno.

Ali očigledno i oni su sami takvi, spremni kršiti sve ljudske, profesionalne, sportske, etičke pa i moralne kodekse ponašanja.

Ekipica koja se okupila oko Dinama je nakon triju poraza, koji su u osnovi morali biti pobjede, shvatila da je vrag odnio šalu.

Uhvatila ih je panika, a u takvom stanju uma čine prekršaje koje se rijetko viđaju čak i u poslovično “nemoralnom” nogometu. Da, da nam je netko rekao da je jednak takav i naš profesor Sergej, rekli bismo mu da je – lud.

Jer naš je profesor za nas bio oličenje morala, skromna poštenjačina, ali ispalo je da nije takav. I sada više neće biti samo protivnik iz Dinama, već sasvim nešto drugo – izdajica.

Svijet se srušio. Ali kad god u nogometu do toga dođe, ostaju tribine. Najmoćnije oružje javnosti, najbolja scena s koje se šalju poruke, one koje za neke neće biti ni najmanje ugodne.

Ostatke srušenog svijeta i bol koju izaziva izdaja u neki novi sklad mogu dovesti samo navijači.

Ljudi srećom suprotnog profila od moralnog kodeksa koji kroje osobe poput Sergeja Jakirovića i Uprave Dinama. — novilist.hr

Jakir zanimljivosti:

U utakmici Kupa ZNS-a zbog isključenja vratara i iskorištenih svih izmjena svog tadašnjeg kluba NK Lučko par minuta prije kraja utakmice Jakirović stao na vrata i u jedanaestercima koji su potom uslijedili obranio 3 od 4 udarca protivničkih igrača NK Ponikve Zagreb i osigurao svom klubu nastavak natjecanja

Zna li itko kaj je taj jakirević po nacionalnosti/vjeri?