Volim staviri sir u sampinjon nakon sto skinem tuljac pa ga malo na gril bacim. Bas mi je to top prilog

Tuljac izrežeš na full male kockice, sir isto, slaninu, šunku dodaš malo vrhnja za kuhanje i to sve izmješaš u posudi. Malo soli i papra pa onda puniš gljive sa time. To je posel onda.. :razz:
A vrhnje i ne moraš stavljati. Samo je onda teže to dobro sjediniti..

E jebiga, necu pretjerivati. Tko bude jeo meso onda hahah

Lepi je dan, tko moze neka ode u neke terme ili bazene

Dobro sjeo rostilj.
I dve pivice, ma taman

Poz svim zonasima, nemojte biti zedni :)

Peta piva za mene. Tekma od sinoc za mene ne postoji. Ž

Dobro jutro svima

https://www.24sata.hr/news/pogledajte-ekskluzivnu-snimku-ovo-je-dokaz-da-bad-blue-boysi-nisu-ubili-aek-ovog-michalisa-929002

Stvari se ipak pomalo mijenjaju u Grčkoj.
Odvjetnici obitelji Michalisa od jučer direktno optužuju grčku policiju za odgovornost.
Grčki mediji prenose izjave nekih grčkih policajaca koji tvrde da je moguće da je za ubojstvo kriv Aekovac.

"Od malih sam nogu navijao za Dinamo. Išao sam i pješice na gostovanja."

"Na pitanje novinara kako se osjećao kad je cijeli stadion vikao 'Ustaše, Ustaše!', odgovorio je: 'Odlično, cijeli stadion je navijao za nas!'"

Prošlo je 19 godina otkako je preminuo Stjepan Spajić. Ovo su neke od njegovih izjava, ima po meni još legendarnijih, ali više za osobnu upotrebu nego za javni forum.
Živio Rođo.

Prošlo je nekih dan i pol od utakmice. Dvije noći su trebale biti prospavane, a nisu... Moj Dinamo, zakaj uvijek tako boli voljeti te? Je li u meni problem? Je li to ljudska priroda da budemo mazohisti ili nešto posebno što ti još kod kuće usade, a tribine Maksimira pojačaju? Kad nije dobro i ne da se popraviti (ili ti se ne da popravljati) daš otkaz, raskineš vezu, okreneš leđa. A tebi se vraćam. I ne radim to zbog pobjeda, ne radim to zbog trofeja, golova, ta euforija me ne drži dugo. Ustvari ne znam zakaj ti se vraćam, ali znam da se zbog nekih takvih stvari moram potruditi kad ih se poželim sjetiti (tko je ono zabio za prolaz? je li bilo 2 razlike ili samo jedan?), a ono ostalo ću tako lako prizvati iz pamćenja. Sjećam se bakinog crnobijelog TVa pokrivenog zelenim platnom na kojem je bilo izvezeno "Dinamo Zagreb" i karakteristično malo "d". Starica sa sela koja nikad nije bila na utakmici, a izvezla je na tom komadu tkanine tvoje ime i simbol da dominiraju kuhinjom u kojoj smo se okupljali. Majica "Prvaci 1982" s tvojim grbom na mom srcu u koju me mama obukla za prvi dan škole, i toga se sjećam. A blage veze nisam imao zašto baš to nosim, kao što mi nije bilo jasno zašto bi baka marila za Dinamo. Naučio sam ipak, samo nešto kasnije. Sjećam se i tate kako gasi mješalicu za beton jer se s tranzistora ne čuje prijenos - ma ne, nije zato, baš smo sad ovaj dio završili, idemo malo odmoriti, pojesti nešto, popiti pivicu dok malo popusti vrućina. Ma da, zato svi šute i slušaju taj glas koji nam govori što se događa u Mostaru ili Skoplju - jer je vruće.

Dinamo moj, nemam pojma koja je bila prva tvoja utakmica koju sam gledao, valjda jer smo pobijedili. A poraza se sjećam. Ma, sjećam se i kad nije bio poraz. Kad je Atalanta dobila penal za 1:1 taman kad smo poveli. Prokleti golovi u gostima. I kad je prvi put došao Auxerre kojeg sigurno prolazimo, pa dobili smo u gostima - tata je rekao, a susjed se složio. I drugi put, kad je Blažičko u prijenosu rekao da po zakonu velikih brojeva sigurno prolazimo, a ja nisam znao što to znači - kakav zakon? Steaua, Heerenveen, Šahtar... Masa na atletskoj stazi i vodeni topovi protiv Zvezde. To su slike koje mi samo onaj Nijemac Alzheimer može obrisati. I sad AEK.

Vodimo 0:2 i ja ustanem otvoriti ormar - da provjerim jesu li još tamo novine (a znam da jesu) - na naslovnicama Sportskih 3:0 s Partizanom i 0:5 s Grashopperom. Već razmišljam kako ću ujutro do kioska, moram biti prvi tamo, novine se više ne tiskaju u tolikoj tiraži kao nekada, a ja moram imati dokaz da se to dogodilo, moram imati nešto opipljivo jer ću zaboraviti. Nisam to napravio kad je pao Tottenham jer sam bio budala. Nisam tada to smio preskočiti, ali evo sad prilike, ponovo se događa čudo! A onda bih to mogao staviti na zid? Neću rastavljati novine, neka njih u ormaru, bolje da ih skeniram pa isprintam i napravim triptih, već znam i na koji zid to mogu objesiti, da bude vidljivo - a da žena ne prigovara. Da, to ću napraviti, prva stvar ujutro!
Nećeš.
Već si se trebao naviknuti, kažem sebi. Nije ti prvi put. Zašto te tako boli, pa znao si..? Budalo. Nećeš nikad dovršiti taj triptih.

Ove zime sam razgovarao s čovjekom tek koju godinu starijim od mene. I on se sjeća istih stvari. Ali smo gledali unaprijed. Igramo polufinale svjetskog, četiri naša igrača su tamo - jaki smo! Ne mogu nam ništa ovi dolje, mi imamo igrače, dolazi lova od UEFE jer igramo u skupinama svaku sezonu, imamo koga prodati, budžet je siguran, nema brige. A oni nemaju ništa. I ne prođe dugo - ode Orša. Pa Ademi. Ali ima neka nova nada zbog onog u Sheratonu. Dolaze naši dečki, ići će to sve naprijed! Znam, hoće - mora!

A gdje sam danas? Ode Šutalo, sad će i Livi. Je li to kraj? Zurim u ekran, bezveze. Radim neke repetitivne operacije koje ne zahtijevaju posebnu koncentraciju, nisam sposoban za više, a moram raditi. Nemrem.

Zašto te tako boli, pa znao si..? Nije prvi put.
Budalo.

Kao da je jučer bilo kad nas je napustio. Kako je Rođo salutirao u sred prijenosa tijekom utakmice Dinamo-Partizan


Pokoj mu duši, nikada Rođu zaboravit nećemo!

Hvala Igore, vidimo se

za sve ostale BSN

Ovo mi je najbolji grafit u gradu.

Ima netko sliku Lesičkog za stolom, a na stolu žene lakog morala?
Tražim već dugo, ne mogu naletit :(