Parma Calcio 1913 - osnovan 1913, ugašen 1968
Parma AC - osnovan 1969 - ugašen 2004.
Parma FC SpA - osnovan 2004 - ugašen 2015.
S.S.D. Parma Calcio 1913 - osnovan 2015. - ...


Jel Parma isti klub od 1913. do danas?
Pitam za jednog frenda iz Parme, ima iste diskusije sa svojim partizanima na forumu u Italiji.

realno isto pitanje možeš postaviti i za Zrinjski... Razlika u njihovom gašenju i gašenju domaćih klubova je što su naši prisilno raspušteni.

↪Draž realno isto pitanje možeš postaviti i za Zrinjski... Razlika u njihovom gašenju i gašenju domaćih klubova je što su naši prisilno raspušteni. — Bruh

Između ostalog, Zrinjski je najbolji primjer.
A primjera po Europi ima koliko hoćeš. Samo je percepcija inteligencije pojedinca kako želi shvatiti povijesne i dokazane činjenice

mislim da je tu više o preferenciji nego povijesti... Npr. Hajduku slave 1911 kao godinu osnivanja a taj isti klub je raspušten od talijana kada su okupirali split i ponovo osnovan 1944. To možeš gledati i u kontekstu tadašnje SFRJ.

O tome kako je cijela momčad Građanskog "da je htjela mogla preći u novoosnovano FD Dinamo" govorio je zapravo Stjepan Bobek u svom iskustvu i o tome koliko je nova vlast imala utjecaj na sastavljanje momčadi klubova.

"Prvo prvenstvo Jugoslavije u fudbalu održano je 1945. Učestvovale su reprezentacije Hrvatske, Srbije, Vojvodine, Makedonije, Kosova i JNA. Tada su sve nas vojnike koji smo igrali fudbal, a među njima su bili Čajkovski, Glazer, Matekalo, pozvali u Beograd, u Dom garde. Formiran je armijski tim, koji je dospeo u finale, gde smo izgubili od Srbije 0:1.

Posle te utakmice došao mi je major Mađarić, Varaždinac, i rekao da je namera Generalštaba i armije da se formira jedan armijski klub poput onih u Sovjetskom Savezu i pitao me da li bih ja želeo da dođem u Beograd i igram za taj klub koji bi se zvao Partizan.

A ja kažem: "Znate šta, ja sam vojnik, služim vojsku u Zagrebu, i ako me Generalštab pozove i dobijem prekomandu, dolazim".

Tri puta je Generalštab slao telegrame, ali Marijan Matančić nije bio raspoložen da me pusti. Nadao se da će da sastave tim i bez mene, da su već izabrali mnogo igrača pa da me neće uzeti... Ali, kada je treći put stigao zahtev, nije imao kud. A ni ja.

Nije mi bilo lako. Plakao sam, jer ja sam rođeni Zagrepčanin i pre toga nikada nisam bio u svetu, nisam znao kakav je život izvan svoje kuće...

Nas nekoliko najboljih postavljeni smo za vojne službenike, da bi imali neki dinar. Fudbaleri treba da imaju bezbrižniji život, da ne misle da li će imati za mleko i hleb. Ali, iako niko od nas nije imao ugovor, kao vojno lice nisam mogao da odem u drugi klub.

Niko se nije ni usuđivao da nam ponudi da pređemo u neki drugi klub. Tada su u Generalštabu sedeli Tempo, Krajačić i mnogi drugi koji su mogli svakoga, ako nešto pokuša, bez problema da sklone."

ne mora se čak ići u Italiju, imaš primjer nešto bliže u Puli. Demoni si odlučili podržati klub NK Pula 1856, ako se preimenuje u NK Istra 1961, koji je pak prvo osnovan kao Nogometni klub (NK) Uljanik, a pod tim su imenom nastupala tri pulska kluba: prvi od 1948. do 1961., drugi od 1964. do 2003., kada mijenja ime u NK Pula 1856 (i konačno 2007. u NK Istra 1961), i treći, osnovan 2003., koji djeluje i danas.

Mislim da ni pola tovara ne zna da su bili ugašeni duže vrijeme nego što je trajalo gašenje Građanskog i osnivanje dinama ako se ne varam nekako mi stoji ta informacija od negdje a ne da mi se na Google. I to još od partizana osnovani valjda zbog toga nose danas "maksove mesere" trans dobro je rekla Armada jučer na tekmi "kako vitar puše."


A kod nas našli smo se na poraženoj strani u ww2 dobro da je bilo ljudi za osnovati klub a još da je taj klub uspio sačuvati u sebi taj duh Građanskog kroz dinamo je samo pokazalo da se duša grada ne može slomiti.

Zadnju službenu prvenstvenu Hajduk je odigrao 26.01.1941., a prijateljsku 25.05.1941. Nakon rata prvu prijateljsku je odigrao 13.05.1944., a službenu 19.08.1945.

Građanski je zadnju službenu prvenstvenu odigrao 28.04.1945., a Dinamo prvu službenu 21.10.1945.

Na kraju dana, ovdje se možemo vrtiti do besvjesti. Sve se svodi na to što kome predstavlja nogometni klub, kako ga definira. Meni su stariji recimo par puta rekli da su čak i očekivali da će u 90ima Dinamo biti preimenovan natrag u Građanski i da protiv toga ne bi imali ništa.

Čak mislim da bi to zbilja možda i prošlo da se odradilo umjesto Croacija, HAŠK Građanskih...itd. Ili da se napravilo nešto poput NK Dinamo Građanski. U suštini kod svih koji se barem donekle sjećaju prvog desetljeća-dva Dinama ako ne i više, uvijek se osjećao dojam da ga smatraju u najmanju ruku nasljednikom Građanskog ako ne i istim klubom pod drugim imenom.

Za sve rođene kasnije kojima je Dinamo sve kaj znaju, razumijem da postoji veća podjela. Na neke je prenešena ta poveznica od starijih, na neke nije. Na mene recimo je i nemam ništa protiv jače integracije povijesti, obilježja i tradicije građanskog u srž današnjeg Dinama. Respektiram one koji se s time ne slažu a možda će i jednog dana biti prilika da svi mi to pitanje rješimo demokratski za sva vremena. Na kraju dana nije bitna ni povijest ni pravo već isključivo što je u srcima navijača.

Po meni ime se nikako nije trebalo mijenjati ni devedesetih. Dinamo je i sam ubrzo nakon osnutka počeo predstavljati ono što je i Gradjanski bio: simbol Hrvatske, Zagreba, Purgera i najboljeg i najpopularnijeg zagrebačkog kluba.

To razumijem, samo sam iznio neki sentiment koji sam par puta čuo a sam po sebi nešto i govori o poveznici klubova.

Ajde, nisu ni promjene imena bile tako loše, bez toga nikad ne bi došlo do bezvremenskog klasika od Pipsa...

Hvala hik kaj si kao i obično dodao žličicu vegete sa točnim datumima gdje se vidi da tri godine nisu postojali. A mi se eto raspravljamo...

Ja ovo za Hajduk nisam znao, znači ona njihova Samo Hajduk živi vječno je samo patka, ha ha.

Trebaš čitat sitna slova.

Samo Hajduk živi vječno (s pokojom iznimkom.)

Mnogi ljudi donose stavove bez znanja i učenja. To je problem cijele civilizacije. Učiti, učiti, učiti i tek onda betonirati svoje stavove.