I ne mijenjaj strane vise — Infinity

Osijek se čini atraktivan; novi stadion, borba za naslov, dobar trener... svi preduvjeti su tu :cool:

Osijek se čini atraktivan; novi stadion, borba za naslov, dobar trener... svi preduvjeti su tu :cool:

:rofl: :lol:

@domobran86
Hahahha koja priča. Moram priznat da sam se već susretao sa takvim sličnim pričama o ljudima koji su promjenili strane. Ali evo sad prvi put čujem ovakvu neku priču, po svemu kaj sam pročitao tebe nije privukla ljubav prema klubu i nogometu, nego želja da pripadaš negdje. A evo iskreno se nadam da ćeš stvorit ljubav prema klubu, koliko god to bilo teško u ovim vremenima.

Meni je ovo jako čudno, al svakakvih nas ima...ne podržavam nogometaše koji mijenjaju klubove (pogotovo rivalske), a još manje navijače...takve se naziva preletačima, no s obzirom na godine nemam ti kaj zamjeriti.

Pa što si uspio u to kratko vrijeme napisati da su te odmah maknuli? — xavier

Od Kandtride do Turnića ...... :rofl:

Za Valentinovo ove godine, na storyju Futsal Dinama postavljeno je pitanje: Ja volim Dinamo zato jer...

A ovo su odgovori. Mislim da je ovo prikladna tema za to, pa neka se nađe...

Inače sam slabo aktivan i nisam mislio ništa pisat, ali inspiriran nadolazećom utakmicom u nedjelju me malo ponijelo pa ću morat kratko.

Ko klinci 3-4. razred, rođak i ja smo prije sakramenta prve pričesti obavili onu ispovijed di su nam rekli da sada sve do same pričesti ne smijemo psovat i općenito griješit. Naravno ja sam to predoslovno shvatio i držao se toga ko pijan plota. Pogotovo jer sam imao stroge starce.

Dan-dva nakon ispovijedi, stari vodi mene i rođaka na zapad na tekmu protiv Rijeke. Sjećam se samo da smo poveli 1-0, a nedugo nakon sa sjevera je počelo skandiranje armadi "malo vas je.."
Rođak i ja smo se popeli na stolice i priključili se skandiranju.
Kad smo skužili da smo opsovali, pogledali smo mog starog koji se samo nasmijao i nastavio skupa s nama.
Možda sam ja to više sebi umislio nego što bi tako bilo, ali očekivao sam drukčiju reakciju starog, da ću dobit po nosu ili slično. U svakom slučaju baš taj trenutak me nekako privukao Dinamu i od tad me ne pušta.

Par dana nakon pričesti, stari mi je kupio sivi Umbro dres sa Siemens reklamom na onom fan shop kiosku kaj je bio na Kvatriću.
Malo je reć da danima nisam izlazio iz dresa i hvalio se pred frendovima u školi.

Možda i nije neka priča, al meni je ko malom usadila ljubav prema klubu, a i dan danas žalim što nisam sačuvao taj dres.

Reci zasto volim Dinamo je dugacka prica. Nasrecu imam pricu koja me prati prakticki od rodenja. Tata mi je stara garda osnivaca grupe i branitelj u ratu, a majka mi je teska dinamovka i Hrvatica. Jedan sam od onih rodenih pod sretnom zvijezdom normalnih roditelja. Na svijet sam dosao tjedan dana ranije od planiramog, nakon velikog trijumfa dinama protiv grasshopersa nakon kojeg mi je majka dobila prijevremene trudove od silnog uzbudenja. Kazu da dijete porodajem ne moze nasljediti karakteristike roditelja ali sam ja od prvoga dana pokazivao cistu ljubav prema sportu, svom gradu i prema Dinamu. Nikad necu zaboravit utakmice na koje me otac vodio kao dijete. Ostali su mi u sjecanju zapisani dvoboji protiv basela i vartkesa bez velikog konteksta ali sve je nekako u podsvijesti. Dijete sam istocne tribine i najradje bih i sada tamo obitavao ali nam je nazalost potres sve uzeo. Kao alternativu istoku sam izabrao tribinu sjever i moram priznat da za sad nisam pozalio. Napokon se osjecam kao svoj na svome, medu ljudima koji zive ovaj klub i koji bi dali sve za njega. Iako nas stalnih pratitelja ima sve manje, ipak smo ostali celicna garda koja ovaj klub nece dati ni pod koju cijenu. I dalje se sjecam smrzavanja na -15 na paoku ili novije na ludogorecu kad su sve nade izgubljene na -10. Uvijek smo mi dinamovci bili mazohisti i manijaci ali ima neke ljepote i u tome. Postavili smo sebi duznost da nikad necemo izdat klub i dopustit drugima da nam obezvrijeduju svetinju. Zato se nadam sto vecem odazivu u nedjelju, bila snijeg, kisa ili -20, imamo duznost doci na stadion i obranit svetinju. Svi na Maksimir !!!!!!!

Da ne duljim i ne filozofiram - Dinamo volim zato sto sam tako odgojen od rodjenja i tako odgajam svoje klince. Nikakve barcelone, juventusi, psg i slicni kurci palci... samo Dinamo

Tek sad vidim da postoji ova tema na zoni, pa evo da i ja podijelim svoju priču. Doduše nema se u mom slučaju puno toga za reći. U kući se uvijek pratio i gledao nogomet i navijalo za dinamo, iako me stari nikad nije forsiro da navijam za dinamo ili da pratim nogomet, nekako mi je prirodno došlo da budem dinamovac. Zapravo se ne sjećam trenutka kad sam odlucio da navijam za dinamo, zvučat će malo patetično i ko floskula al odkad znam za sebe zapravo znam i za dinamo. Prva utakmica dinama mi je bila u vinkovcima protiv cibalije negdje u kolovozu 2006. Bili smo u svatovima kod rodbine i ostali smo par dana nakon svatova tamo i bas se poklopilo da taj vikend dolazi dinamo i rođak se ponudio da me odvede na utakmicu što sam naravno prihvatio. Dinamo je dobio 1 0 mislim da je eduardo bio strijelac, a kasnije je dinamo zabio još jedan al ga je sudac poništio zbog prethodno napravljenog prekršaja. Dan danas imam sačuvanu ulaznicu od te utakmice. Utakmica koju ću (zasad) najviše pamtit je protiv spartak trnave kad smo nakon 49 godina prezimili u europi, iako drugo poluvrijeme nisam kurca vidio od magle. Tad sam prvi put osjetio čari navijanja s boysima na istoku(sjever je bio zatvoren tu utakmicu zbog neke uefine kazne), nakon tekme se pjevalo za dinamo dao bi sve od i kako je dobro vidjeti te opet i danas se naježim na te scene. Inače sam iz Livna pa nemam tako često priliku ići na dinamove utakmice.

Pratim zonu al rijetko pišem ali ovdje bi mogao nekako započet veci angažman.
Prva utakmica voljenog kluba Dinamo Fulham 2002. Tada 10godišnjak s ocem koji me poveo na utakmicu,tribina zapad dolje,kupljena zastava dinamova ona prepoznatljiva gdje je dole u čošku pisalo forever blue i u kutovima mali grbovi dinama...utakmice se toliko i ne sjecam ali mi je nekako utisnuto u memoriju ljudi oko stadiona svi u dresovima šalovima i nekako me se to dojmilo najviše,pored par utakmica od repke izmedju te godine do 2006 dolazi utakmica proslave naslova prvaka,protivnika svi znamo i strijelca...atmosfera vrhunska,sjecam se hrpe maica zg prvaci u rukama tate ujaka i strica za nas sve koji smo isli, koreografija i navijanje( čak sam u trenutku kad su boysi pjevali ajmo svi purgeri moji mislio da je izbila šora jer tada nisam znao da je to dio njihovog repertoara) i tu je počela ljubav koja danas traje i iz dana u dan je sve veća...od utakmice sa Auxerrom u kojoj nisam pogledao mozda 5 minuta utakmice jer sam 85 minuta zurio u sjevernu tribinu i tada sam znao da cu i ja jednog dana ic na sjever bodrit svoj dinamo... prva tekma na sjeveru kup utakmica protiv hajduka 2008 sam shvatio kako je to strasno navijat za dinamo 90 minuta bez prestanka...bezbroj tekmi i putovanja i govorenja nekih ljudi kak ti se da ic trosit novce i ludovat kad ce te to pustiti su mi samo davale snagu i inat da jos vise idem na dinamo...svaku priliku koristim da bodrim svoj klub jer to je ljubav koja ne moze proc...od slicica ,,izrezivanja grbova dinama iz novina,casopisa,skupljanja postera ,svakog dresa koji je novi izasao do toga da sa svojom ekipom krenem intenzivno bodrit dinamo je postepeno ucinilo da dinamo volim vise nego ista... tako da od prve tekme na Maksimiru 2002 do zadnjeg odlaska na pripreme u Rovinj neki dan,Dinamo je jednostavno način života i ljubav, tko ne moze shvatiti ne mora,njegov problem pozdrav svim dinamovcima

Ja volim dinamo od sezone 2004/2005 i kad su dovedeni jens nowotny,ješe,marijan buljat,ante tomic...mada sam kao klinac jos ranije vodio biljeznicu sa rezultatima..pa se sjecam rado da sam si zapisivao croatia ajax,croatia manchester itd.. uz druge sportske rezultate naravno...jednostavno iako nisam purger za drugi klub si nemogu zamislit da navijam u hnl-u..navijam jos za real madrid..i to isto seze od 1997..sjecam se ko klinac kad je bilo na televiziji polufinale dortmund real..i tako ostade real sve do sada..zato mi je bilo tesko gledat kad su prije koju godinu vukli reala u skupini lige prvaka..dva moja kluba..ostali me klubovi uopce ne zanimaju i nemogu pratit tekme drugih klubova ako nisu dinamo ili real

Ja sam jedan od onih čiji je stari bio zaluđen dinamom, pa je išao na tekmu kad god je mogao a još čuva pismo iz dinama di ga zovu u dinamove juniore ali nije otišao jer je morao zanat završiti.

Moje prvo sjećanje na dinamo je obilježeno suzama jer sam plakao pred televizorom i bojao se za starog jer su pokazivali kako navijači luduju dok je dinamo dao gol zvezdi. Moje djetinjstvo je skroz obilježeno dinamom - od prvog rođendana, salvete sa dinamovim grbom, imao sam svake godine dinamovu majicu (kako mi je zao što više nemam te stare majice), dobio malog plavog cicu itd. I onda sam počeo nedjeljom sa starim slušat prijenose i lagano se zarazio. Još se sječam kako sam bio sretan kad je potpisao Haris Škoro za nas.

I onda su došle 90-e i moj prvi samostalan odlazak na tekmu Dinamo - Hajduk 4-0 1994-e. Imao sam 14 godina još i za mene je tada Jug bio svetinja.
Nešto prije toga, za jedan Uskrs, dinamo je gostovao u malom mjestu blizu Kutine, i kako sam bio dosta nizak tad, nisam mogao vidjeti teren od ljudi uz žicu, neki čovjek me prebacio preko te žice i zapravo sam tu utakmicu pogledao sa klupe za rezervne igrače dinama. Ištvanić je sjedio pored mene i poklonio mi uskršnje jaje koje je dobio od domaćina.
Kako sam bio stariji, sve manje su starci negodovali oko odlaska na tekme pa sam sve češće bio na Maksimiru a jedno od najdražih utkamica tog vremena mi je Dinamo - Hajduk 4-1 kad su redom Gašpar, Mlinka, Viduka i Zujo trpali goste iz Splita. I zadnje kolo tog prvenstva kad smo od Kranjčevićeve pješke išli do maksimira a igrači nas stigli na trgu.

A onda sam upisao faks i odselio se u ZG. i da nisam sjebo prvi fakultet koji sam upisao pa jednu godinu proveo doma a drugu u vojsci, starci me nebi baš ni viđali vikendima jer je dinamo bio važniji. I kada sam se zaposlio 2004-e, a dinamo ubrzo bio u ligi za bedaka, nisam ni mislio da će mi sezona 2005/2006 biti jedna od najdražih sezona u životu. Ta prva Kužeova sezona je moja 1982-a. jednostavno, stanje u Zg i veliki broj ljudi na stadionu te sezone su bili skoro pa savršeni. Nije mi sezonu sjebalo ni putovanje u St iz kojeg smo se vratili pokisli i bez odigrane tekme.

Vrijeme je prolazilo, igrači su prolazili ali uprava baš i nije i ja sam se vratio u svoj grad 2009-e i odlasci na tekme su počeli bit sve rjeđi i rjeđi. Odlazio sam na sve europske i na derbije ali nisam bio vjeran kao do tada. I dalje je vrijeme prolazilo, i došla žena pa klinci pa neke druge obaveze vikendima pa sam počeo preskakati i derbije. i tako sam samo europske tekme pohodio nekoliko godina do ove sezone. Žena je shvatila da ću ja bit sretniji ako idem na tekme pa više ne broji pa se krenulo opet vikendima u Zg i sad se grlo troši na Zapadu (moje putovanje je krenulo na Jugu pa preko Sjevera do Istoka da bi sad završilo na Zapadu).

Onaj osjećaj kad dinamo da gol, a pored tebe osoba koju si tad vidio prvi put u životu a a grlite se ko najbolji frendovi, to je najbolji osjećaj ikad. bolji od sexa. jer to je sreća, jer to je dinamo...

Od zadnjeg upisa na ovoj temi prošlo je već pola godine, a forum je bogatiji za neke nove dinamovce.

Obzirom da danas na dan zaljubljenih slavimo povratak imena Dinamo, nema bolje prilike za pokoju ljubavnu od naših novih članova.

Bez straha gospodo, raznježite se. :lol: :love:

Evo da se upišem i ovdje..
Mene je stari zarazio Dinamom,kad mi je pričao kako je 80-tih kad se školovao u Zagrebu redovito išao na tekme Dinama i Cibone..služio je JNA u Bg i Dinamo je igrao protiv Zvezde on je pobjegao iz tadasnje kasarne a kad se vratio čekao ga je premještaj u Kragujevac bez posjeta..
Od malena sam isao na utakmice kad je Dinamo dolazio u Os i Vk,a prvi odlazak na Maksimir bio je na tekmu Dinamo-Werder s nekih 13-14god i od tada je krenulo totalno ludilo..svi znate o čemu pričam.

Prije 2 god dobio sam sina,nazvali smo ga Dani jer sam suprugu vodio jednom na tekmu da vidi kak je to.Bila je to tekma protiv Citya on je zabio za vodstvo i tad sam joj rekao ako budemo kad imali sina da ce se zvat Dani(koji mi je strašno drag igrač i čovjek),ona je vjerojatno mislila da se ja šalim..ali kad je došlo vrijeme da se sinu da ime shvatila je da ono ipak nije bila šala :)

Evo da se i ja upišem.

Nemogu reć da imam neku posebnu priču. Jednostavno svi u familiji, široj i užoj su Dinamovci. Iako je pokojni did simpatizirao stari Velež, što je vrime prolazilo i Juga se bližila slavnoj propasti jasno je bilo da postoji samo jedan klub. Kad sam plaka ko dite, baba me tješila pobijedit će Dinamo drugi put. Od malena sam od strica, ujca i starijih rođaka dobija Dinamove stvari i zapravo puno šansi za nešto drugo ni nisam ima. U razredu u osnovnoj nas je bilo 20 muških i na tjelesnom smo svi morali igrat, a kako smo uvik igrali Dinamo Hajduk, nas bi 17 napucavalo tri dječačića na golu Hajduka. Prvu Dinamovu utakmicu sam pogleda kad su došli na prijateljsku u Grude. Niko je tad bio kapetan. Pobigli smo iz škole jer je bila neki radni dan u srid dana. Stari nije bio ljut :). Prvi derbi sam gleda u Širokom na turniru Gojka Šuška. Bošnjak je zabio za 1:0, Mujčin jeba mater sucu a bjegunac uletio u teren i prekinuo utakmicu. Tad su bili oni neredi, a pošto sam bio sa starim na glavnoj tribini pored Torcide, dobio sam kamen u glavu od naših. Friendly fire. Redovno smo išli u Split na derbije, čak sam jednom iša direktno s nogometa i na meni je osta dres Dinama. Imao sam trenerku preko, al kužilo se. Nije ljudima baš smetalo, dite valjda pa kažu ajd. To je bilo kad je Đolonga zabio slobodnjak za 1:1 u zadnjoj minuti. I napokon prva utakmica na Maksimiru, Arsenal,2006. Stari je reka da nema šanse da idemo. Na jutro utakmice kad sam se probudio na stolu me čekale 2 karte na dresu od Marijana Buljata. Valjda je neka moja rodica radila ko pralja u klubu, pa se taj dres "izgubio u bubnju perilice". O toj utakmici je suvišno pričat. Sad sam na zapadu i jako mi fali stari istok. Nisam ultras, iako nekad odem na sjever i na poneko gostovanje da se ispušem. Više mi paše istok i ta doza navijanja sa dozom bacanja fora i dovikivanja. O tim situacija kad se vratim s utakmice koda sam bio na stand upu drugom prilikom :).

P.S. Did kojeg sam spomenuo je samo pratio jugoslavensku ligu i poslije HNL. Imao je rokovnike ispisane svim rezultatima, minutama golova i kartonima od šezdesetih. Nažalost poplava u podrumu uništila sve. Kad je HNL otiša na arenu otiša sam do njeg gledat derbi. Nakon tog je bio Milan Inter. Reko ostat ću da i to pogledamo. On ugasi tv, ode do radija i upali HR2. Evo sad će Osijek - Cibalia veli...