:strong:

U početku mog zonašenja, ova je tema bila jedna od rijetkih koje sam znao ostaviti "boldanima", dakle - neotvorenima.

Po prirodi nisam baš nostalgičan tip, ne osvrćem se puno unazad. Bilo, prošlo, iskusio, naučio, ajmo dalje..

Povijest, međutim, jako volim. Po onoj, ne možeš znati kuda ideš, ako ne znaš odakle si došao..

Malo pomalo, škic tu i tamo i shvatio sam da ova tema nije kmečanje za "nekim boljim vremenima" kako doživljavam nostalgiju, već stvarno pravo vrelo uspomena, povijesti našeg kluba..

Otkad sam ovu temu počeo doživljavati kroz njezin podnaslov i uživati u praćenju puta "odakle smo došli", ne preskačem je nikad, a Dinamo volim još nekako više. Ponosniji sam na njega.

Veliko hvala svima koji pune sadržajem, @superhiku posebno, put naprijed je puno bistriji zbog ove teme.. :)

lijepo je za vidjeti da je vrijeme koje uspijem odvojiti za ovu temu između poslovnih i privatnih obaveza naišlo na plodno tlo.
I samom mi to istraživanje služi kako bi saznao neke nove detalje iz povijesti kluba koje do sad možda nisam znao i uvijek se ponovno začudim, ali i razveselim što je baš ovaj veliki klub odabrao mene da ga volim.

Na današnji dan 2009. godine napustio nas je Josip Guco Gutzmirtl.

Svoju nogometnu karijeru započeo je 1960. u osječkom Proleteru, kako je tada nosio naziv NK Osijek.
Sa 22 godine, u jesen 1964. potpisuje za Dinamo.
Odmah na početku maksimirske avanture ozlijedio je mišić noge te je morao pauzirati gotovo devet mjeseci. No, kad se oporavio nadmašio je sva očekivanja.

Guco je bio vrsna desetka i nositelj kapetanske trake Purgera, a njegova specijalizacija bili su udarci iz daljine i skidanje paučine ispod golmanovih rašlji.

Bio je član slavne generacije ‘67 koja je osvojila KVG, a s Dinamom je podigao i Kup 1969.

Prvu je utakmicu za Dinamo odigrao 7. veljače 1965. protiv Hajduka u Zagrebu, a posljednju 25. lipnja 1973. protiv Crvene zvezde u Zagrebu, kada je postigao i svoj posljednji pogodak za Purgere.

Umro je na 7. obljetnicu smrti starijeg brata Ivana, za vrijeme rutinskog pregleda srca. Pokopan je na Mirogoju.

Nakon Belin-Braun došli su Cvek-Gračanin.
Mnogi drže da je baš Rudolf Cvek u to vrijeme bio najbolji desni bek u Jugoslaviji.

Rođen je 1946. godine u Novom Marofu, a zanat je “pekao” u Varteksovoj nogometnoj školi.
U Dinamo dolazi 1965. i ostaje sve do 1971. odigravši 155 natjecateljskih utakmica. S Purgerima je, uz Kup velesajamskih gradova, osvojio i jugoslavenski Kup 1969.

Vrhunsku karijeru koja je mogla još samo ići uzlaznom putanjom naprasno mu je prekinula ozljeda koljena koju je zaradio na uzvratnoj utakmici 3. kola Kupa pobjednika kupova protiv njemačkoga Schalkea u Gelsenkirchenu na proljeće 1970. godine.
Svim silama pokušao se ponovno vratiti u plave redove, ali uspio je zaigrati još samo na kup utakmici protiv zagrebačkog Metalca u studenom 1971. i time je označio završetak karijere.

Rudolf Cvek preminuo je 27. studenoga 2005. godine.
Na nadgrobnom spomeniku ispisane su godine igranja u dva mu najdraža kluba: Dinamu i Varteksu, kao i nastupi za juniorsku i seniorsku reprezentaciju.

Na samom dnu ploče ispod koje leži Cvek stoji: “Pobjednici pišu povijest - gubitnici budućnost”

.Rudolf Cvek je kasnije bio i trener u omladinskoj školi Dinama i odgojio brojne buduće igrače Dinama.

Krajem studenog 1944. godine, Građanski je krenuo u “rat” s Hrvatskim nogometnim savezom zbog neregularnog suđenja i poraza od 1:0 protiv HAŠK-a u zadnjem kolu prvenstva Hrvatske ‘43./’44.

Purgeri su se žalili na ishod ove utakmice, te im je žalba odobrena. Zatim se HAŠK žalio na rezultat utakmice, a savez je i tu žalbu uvažio i ponovno proglasio HAŠK za prvaka.
Na kraju je odlukom povjerenika HNS-a dr. Rinalda Čulića odlučeno da „nemamo nogometnog prvaka za godinu 1944.“

Sve ovo izazvao je veliki revolt kluba prema Savezu koji se prenio i u iduću sezonu ‘44./’45 koja je započela kup utakmicom i pobjedom Građanskog 5:0 protiv Redarstva.
Iz kluba su nakon utakmice poručili:
„….Građanski neće igrati novu utakmicu dok se ne riješi naš prosvjed na utakmicu u kojoj je pobijedio HAŠK sa 1:0…“
Najavljuje se i posebna sjednica društva sa svekolikim članstvom, nešto kao plenum, ili izvanredna skupština. Sastanak je održan u tajništvu u Boškovićevoj 4/I kat, na današnji dan 29. studenog.

„… Uz mnoge članove, sve igrače, sastanku su prisustvovali i ministar vitez dr. Vjekoslav Vrančić, državni tajnik prof. Aleksandar Seitz, predsjednik i tajnik kluba Slavko Prevendar i Đuro Petermanec. Na govornici je bio i Ivica Nikolić, glavni ravnatelj Hrvatskog Radiše. Oštre kritike na 'sve što se u sportskim postrojbama događalo u posljednje četiri godine' dao je Antun Konrad.
Na početku sjednice upućen je pozdravni brzojav Poglavniku i predsjedniku državne vlade, što je s oduševljenjem prihvaćeno…“

„…Na skupštini, ustaški pukovnik Maks Luburić upisao je 1000 dionica (100.000 kuna), čime je postao član utemeljitelj Građanskog. Članstvo je to oduševljeno pozdravilo…“

Osim ugleda Građanskog kao purgerskog i sve hrvatskog kluba, ovo upisivanje dionica kasnije će biti jedan od glavnih razloga za pokušaj zatiranja samog spomena na klub od strane komunističke vlasti.

Na sjednici je donesena je i Rezolucija od 30 redaka. U novinama je spomenuta pod naslovom: „Građanski je započeo odlučnu borbu za uređenje prilika u hrvatskom športu“.
Bio je ovo početak obračuna s HNS-om i njegovim predsjednikom Vatroslavom Petekom.

Petek je na poziciji predsjednika HNS-a naslijedio nekadašnjeg Purgera dr. Rudolfa Hitreca što je možda bio i dodatni motiv za averziju prema vrhuški Saveza.

Uskoro HNS proglašava HAŠK prvakom Zagrebačke skupine. Građanski odmah održava sastanak i donosi zaključak: “Građanski više neće nastupati pod okriljem HNS-a.”
Zbog te odluke, uzvratni susret 1.kola Zagrebačkog kupa nije odigran te Redarstvo prolazi dalje.

Sezone pustih snova, kakvu sam ja glavu tada imao i gajio nade da će se nešto napraviti u europskim natjecanjima.. :rofl:

Kad gledam sliku i shvatim da mi je ta ekipa u tom trenutku izgledala jace nego danas ova iz zadnje tri sezone :rofl:

Iz teksta koji si zalijepio nije mi jasno ovo vezano za dionice. Reklo bi se po tekstu da je Luburić upisao dionice novog društva koje je trebalo graditi “sportsko veleigralište”, a na dionice Gradjanskog. Kak ti tumačiš? Nisam baš nešto čitao o pravnom ustroju Gradjanskog.

Nažalost zbog uništene dokumentacije kluba malo se zna o ustroju tog dioničkog društva, ali pošto Građanski nije bio dioničko društvo u to vrijeme, Luburić nije mogao upisati dionice kluba, ali ipak je dobio naslov član utemeljitelj što je bilo dovoljno za kasniji progon.

Građanski nije bio dioničko društvo u to vrijeme, Luburić nije mogao upisati dionice kluba — superhik

Da, narativ da je Luburić imao dionice Građanskog je od strane velikih preseravatelja sa renomiranih portala. Doduše, navedeni često piše o stvarima o kojima nema pojma, a ovdje je u pitanju i činjenična pogreška.

https://www.telegram.hr/sport/aleksandar-holiga-cemu-nas-je-naucio-bukle-ili-paralelna-nogometna-stvarnost-splita-i-zagreba/

U nekoliko dana razmaka, tijekom svibnja su održane Hajdukova obnoviteljska skupština na Visu i godišnja skupština Građanskog u Zagrebu, na kojoj je zaključeno da klub nikad nije bolje financijski stajao. Kasnije te godine, klupske dionice u vrijednosti 100.000 kuna upisat će i ustaški pukovnik Maks Luburić, postavši tako jedan od „utemeljitelja“ Građanskog, kako se to onda zvalo.

Mislim da je i to s Luburićem dosta nategnuto i da je to bilo tek simbolički. Navodi se kako je na prijedlog osnutka novog dioničkog društva on odmah na toj skupštini upisao dionice društva što je zapravo nemoguće. Upisati dionice društva koje još nije ni pravno osnovano.

Jedan od najjačih dresova ikad.